Psi - naši najbolji prijatelji...

31.08.2006., četvrtak

Odgovor Tini

Hello Tina!
Westie stenci su svi kao mali meke dlake(paperjaste)!Trima se od 3 mj.Westie se ne šiša mašinicom već se trima a pojedini dijelovi tijela se šišaju mašinicom!Preporučila bih ti da odeš u zg odvesti svog psa da ti ga urede,u Tim pet salon!Oni imaju salon i uzgajaju westije!
www.timpet.hr
Pozzz!

- 18:32 - Komentari (9) - Isprintaj - #

29.08.2006., utorak

Malo sam pauzirala i ovim putem vas želim pozvati na forum o psima...

KINOLOGIJA-forum o psima

- 18:19 - Komentari (1) - Isprintaj - #

22.08.2006., utorak

Grupa 2 Pinceri i Šnauceri, Molosi i švicarski pastirski psi -Bernski planinski pas

Zemlja porijekla:
Švicarska

Namjena:
Nekad gonič stoke i pas čuvar, danas pas čuvar i kućni pas.

Veličina:
Visina mužjaka iznosi između 64 i 70 cm, visina ženke između 58 i 66 cm.

Dlaka:
Dlaka je poluduga, ravna ili lagano valovita (nikada kovčava) s gustom poddlakom. Klasične švicarske boje su crna, sa smeđim poljima na licu, iznad očiju i donjim dijelovima nogu. Na prsima, na kraju repa i na šapama su bijele pjege.

Njega:
Potrebna je njega posebno na mjestima gdje se dlaka lako zamrsi (zastavice, okovratnik, podlaktice, iza ušiju). Treba ga četkati i češljati najmanje jedanput tjedno. Ako je potrebno treba odstraniti suvišne dlake između jastučića na šapama.

Narav:
Bernski planinski pas je uravnotežen, oprezan, ljubazan, nepodmitljiv, pažljiv, miran, inteligentan i vjeran pas svome gospodaru i njegovoj obitelji. Malo laje.



Odgoj:
Treba im harmoničan i dosljedan odgoj pun ljubavi. Oni su brzi voljni učenici, koji imaju izražen osjećaj za promjenu glasa svog gospodara. Mlade pse nemojte pustiti da se previše penju po stepenicama ili da ih se na bilo koji način suviše optereti. Potrebna im je sva energija za ispravan rast.

Socijalno ponašanje:
Općenito su vrlo dragi s djecom koju uzimaju odmah pod svoju zaštitu. Ako se od malih nogu susreću s mačkama i drugim životinjama neće biti nikakvih problema u njihovom ophođenju. Dobri su psi čuvari. Nepoznate će dočekati s glasnim lajanjem. Mogu se prema drugim psima ponašati dominantno.


Vježbanje:
Ovi psi obožavaju biti u pokretu. Pružite im što više mogućnosti za igranje i trčanje bez uzice.
Pobrinite se, pogotovo ako je riječ o mladim psima, da imaju dovoljno odmora i sna. Bernski planinski psi su vjerni području na kojem žive, ne lutaju.


Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

- 13:39 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Grupa 2 Pinceri i Šnauceri, Molosi i švicarski pastirski psi -Bernardinac

Zemlja porijekla:
Švicarska

Namjena:
Nekada vučni pas, pas za spašavanje, alpski pastirski pas za traženje puteva i nastradalih od lavina, danas kućni pas.

Veličina:
Minimalna visina u grebenu za ženke iznosi 65 cm, za mužjake 70 cm. Težina je ovisna o veličini i građi tijela i iznosi minimalno 60 kg, može biti i do 90 kg i više.

Dlaka:
Po dlaci razlikuju se dva tipa bernandinca: kratkodlaki i dugodlaki. Boja je bijela s crvenim ili crvena s bijelim. Bernardinci moraju imati bijele šape, bijela prsa, bijeli vrh repa i bijelu oznaku na zatiljku ili bijeli okovratnik.

Njega:
Dlaku je potrebno svakodnevno četkati kako bi se odstranile otpale dlake. Treba čistiti uši. Kod primjeraka sa spuštenim vjeđama potrebno je kontrolirati oči.

Narav:
Ovi su psi veseli, ljubazni, uravnoteženi i dragi prema djeci. Oprezni su, ali ne laju puno. Vjerni su svome gospodaru i štitit će vas i vaš posjed iako to nije njihov zadatak.



Odgoj:
Mlade bernardince morate pravodobno naučiti da ne vuku za uzicu, jer su kasnije preveliki i previše jaki. Bernardince treba odgajati s puno razumijevanja i za vrijeme razvoja ih se ne smije suviše opteretiti.

Socijalno ponašanje:
Izvrsno se slažu s djecom a nemaju problema niti s drugim psima niti s kućnim životinjama.

Vježbanje:
Bernardinci trebaju vježbe za tijelo koje će biti dobro dozirane s prosječnim opterećenjem. Dovoljno je tri puta dnevno voditi ga na istrčavanje, ako dodatno redovito idete s njima u duge šetnje na kojima će trčati slobodno bez uzice

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us

- 10:49 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Grupa 2 Pinceri i Šnauceri, Molosi i švicarski pastirski psi -Rottweiler

Rottweiler je izvrstan pratitelj i čuvar, on je miran i samopouzdan pas sa usađenom željom za zaštitom doma i obitelji, no ukoliko se odlučite za nabavku rottweilera morate biti svjesni odgovornosti koju ste time na sebe preuzeli, zbog osobina koje posjeduje ta pasmina, te zbog njihove veličine i snage. Također morate biti svjesni i činjenice da rottweiler nije pas koji se uklapa baš u svaki dom. Pravilnim treningom i socijalizacijom možete dobiti izvrsnog kućnog ljubimca, odanog prijatelja, poslušnog radnog psa. Oni su izuzetno odani, puni ljubavi, prekrasni i inteligentni. Nisu veliki lajavci, no dobri su čuvari koji ce vam najaviti kada se nešto neobično dešava. Njihova osobnost može varirati od velike naklonjenosti, do izrazite povučenosti, no u prosjeku to nisu niti psi koji su sramežljivi, ali ni psi koji se lako uzbude. S njima je relativno lako raditi, dobro usvajaju naučeno, odnosno prilično su podložni dresuri. Vrlo su društveni pa će vas često slijediti iz sobe u sobu i pažljivo pratiti sto to radite. Zbog njihove jačine i snage nužna je socijalizacija i trening u ranoj dobi. Nervoza, sramežljivost ili pretjerana uzbuđenost su nepoželjne kod psa ovakve veličine i snage.


Što se izgleda tiče, rottweiler je srednje velik, snažan pas, čvrste građe, velike snage i izdržljivosti. To je crn pas sa jasno određenim paležima na obrazima, njuški, prsima i nogama, te iznad oba oka. Dlaka mu je ravna, srednje dužine. Ova pasmina spada u II FCI skupinu, 2. sekciju (molosoidne pasmine). Rottweilerova težina kreće se (prema FCI standardu) od oko 42 kg za ženke do oko 50 kg za mužjake. Visina ženki prema FCI standardu je 56-63 cm, a mužjaka 61-68 cm.

Rottweilere cesto smatraju agresivnim psima. Jedan od razloga za to je između ostalog i to sto vrlo cesto takve pse znaju nabavljati "macho" tipovi koji ih huškaju, ili pak ljudi koji se nisu dovoljno raspitali o pasmini, ne znaju ga pravilno odgojiti i eto problema. No, iako općenito možemo reci da rottweileri imaju jaki teritorijalni instinkt, te ce sasvim sigurno obraniti dom svog vlasnika i svoj čopor od uljeza, ipak agresivnost i zaštitnički instinkt variraju kod svakog psa.

Rottweileri su također poznati po tome sto vole izazivati i "blefirat" svojim vlasnicima, pa iako su to pomalo uznemiravajuće osobine, ako ste se svom rottweileru nametnuli kao "alf" znat ćete da je to njegovo "ispipavanje terena" je li se promijenilo njegovo mjesto na hijerarhijskoj ljestvici vašeg "čopora" Taj se problem i opet relativno lako može spriječiti ranim treningom poslušnosti te razvijanjem odnosa povjerenja između vas i vašeg psa.

U svakom slučaju, odlučite li se za ovu pasminu, najbolje je prvo sagledati sve loše strane pasmine: Rottweileri imaju relativno kratak životni vijek, a relativno kasno sazrijevaju, pa ćete dosta dugo imati posla sa psom "teenagerom". Oni su krupni psi koji zauzimaju puno mjesta u vašem domu, automobilu, a i izljevi ljubavi kod ovako krupnog psa ponekad znaju biti bolni. No, ako ste spremni imati psa sa popriličnom kilažom koji ce svako toliko potražiti vašu blizinu, osloniti se na vašu nogu cijelim tijelom, pokušati vam se utrpati u krilo, sjesti na vaše noge i sl. to vam neće predstavljati problem. Kada su mladi cesto znaju nasrtljivo naskakivati na vas, pa ćete trebate uložiti trud u to da ih odviknete od te ružne navike. Ako im je dosadno kao štenad znaju biti izuzetno destruktivni, sto znaci da ćete trebati opet uložiti puno svog vremena u druženje s vašim ljubimcem, u trening i socijalizaciju, kako biste kasnije imali ljubimca s kojim ćete uživati duzi niz godina. Dakle, s jedne strane morate svom štenetu posvetiti puno vremena i vježbe kako dosadu ne bi ispoljio destruktivnim ponašanjem, no s druge strane treba biti oprezan u količini vježbe kako svoje štene u tako mladoj dobi ne biste previše opteretili radom jer njegove kosti, ligamenti i zglobovi u razvoju ne bi smjeli podnositi prevelika opterećenja. Osiguravanje socijalizacije važno je i zbog toga da spriječite da rottweilerov zaštitnički instinkt jednog dana prijeđe u agresiju. Također, morate biti svjesni činjenice da, ukoliko ste dobili dominantnog rottweilera, morate ga nepopustljivo "staviti" na njegovo mjesto, a moguće je i da ćete imati posla s agresivnošću spram drugih životinja, ukoliko je psu nedostajalo pravilne socijalizacije. Dakle, cesto su rottweileri "svojevoljni" psi koji trebaju sigurnog vlasnika koji može preuzeti vodstvo, jer ukoliko rottweileru pristupite "mlakim" pristupom može vam se desiti da imate silnih problema. Kao štenci, rottweileri su cesto pravi "smetlari" tj. svako smeće pronađeno vani u šetnji trpaju u usta, dok pravilno ne nauće zabrane. U igri rottweileri znaju biti grubi, pa tako nekog mogu i nenamjerno ozlijediti. Može vam biti i teško pronaći partnera za igru svom štenetu, jer mnogi ljudi nisu spremni pustiti svoju štenad da se igra sa štenetom rottweilera.Rottweileri, iako nemaju dugu dlaku, linjaju se, pa budite spremni na to da vas dom bas neće biti idealno čist jer u vrijeme linjanja posvuda ce se skupljate hrpice crnih dlaka. Oni također i sline, možda ne bas tako jako kao neke druge molosoidne pasmine, ali ipak sline. To je posebno izraženo kod npr. mužjaka opuštenijih obraza, naročito nakon pijenja vode, pa je zgodno odmah nakon pijenja vode psu obrisati njušku kako vam ne bi smočio cijelu kuhinju. Također ih zna mučiti nadimanje, naročito ako ih hranite dehidratom, pa to može biti vrlo neugodno ukoliko vam npr. svrate gosti koji se nađu u gustom plinovitom oblaku.

Uz sve navedeno, rottweileri znaju i imati ozbiljnih zdravstvenih problema (slabi imuni sustav, alergije, očne bolesti, tumori, hd, srčani problemi, puknuća ligamenata, kostiju i općenito bolesti zglobova i kostiju itd.). Budite spremni izdvojiti popriličnu svotu za veterinarske troškove, za troškove prehrane, jer rottweileri, proporcionalno svojoj veličini, zahtijevaju i dosta velike obroke. A da ne spominjemo da ono sto je na jednu stranu ušlo, na drugu mora i izaći, pa i izmet vašeg rottweilera neće biti mali. Naravno, to ce ovisiti i o prehrani za koju se odlučite.



Rottweiler pripada jednoj od najstarijih pasmina pasa. Preci mu dosežu čak u doba Rimskog carstva. Rimske legije u svojim ratničkim pohodima, prelaskom preko Alpa, naseljavaju prostore današnjeg grada Rottweila koji su bili strateški vrlo važni. Rimljani su sa sobom vodili i svoje pse koji su im čuvali stoku i pomagali u borbama. Dolaskom na osvojena područja rimski psi dolaze u kontakt s psima starosjedilaca, te iz tog križanja nastaje nova pasmina pasa.

Prostori današnjeg grada Rottweila postaju vrlo važi kao trgovački centar. Nalazi se na raskrižju putova prema Gotthardu. Zato i ime grada Rottweila u svome imenu nosi latinske korijene, pridjev Rott ( crven ) + latinska riječ (villa) grad = Rottweil. Po imenu grada Rotweila novonastala pasmina psa dobiva ime Rottweiler.

Rottweilera su i često zvali Metzgerhund (mesarski pas), zato što je služio mesarima-trgovcima za čuvanje stoke. Prodajom stada stoke prodavan je i pas koji ga je čuvao na taj se način Rottweiler nastanio na širem prostoru zapadne Europe. Razvojem željezničkog prometa i prijevoza stoke za Rottweilera dolaze teški dani.. Gotovo je došlo do nestanka pasmine.

Zahvaljujući kinolozima koji su cijenili njegovu, privrženost, snagu i karakter, počeli su ga uzgajati kao (uporabnog) radnog psa.

Tako je Rottweiler ? Metzgerhund postao dobar pas čuvar, pratilac i pas za vuču. Početkom 20.stoljeća, nakon temeljite provjere radnih osobina, njemačka policija Rottweilera uvrštava u grupu policijskih pasa. Godine 1910. upisan je i zvanično kao policijski pas.

Autor: Dane Ivančević


OPĆI IZGLED

Rottweiler je srednje visok do visok pas, robustan, ne pretežak. Svojom smirenošću i snažnim mišićavim tijelom ostavlja utisak dostojanstvenog i sigurnog psa, spremnog da čuva i prati svog gospodara. Važne proporcije. Dužina tijela ne smije biti duža od visine za više od 15%.

GLAVA

Srednje duga, lubanja između uha, sa strane gledano zaobljena, izraženog stopa. Nosna kost ravna, široka, nosnik dobro naznačen, više širok nego okrugao s velikim otvorima, crne boje. Njuška je u odnosu na lubanjski dio nešto kraća, te iznosi u omjeru 2 : 3, usne crne, čvrsto nalijegajuće. Kutovi usana zatvoreni. Zubno meso što je moguće tamnije. Čeljusti su jake, široke , kako gornje tako i donje. Popunjeni obrazi. Zubalo jako, potpuno ( 42 zuba ) i škarasto . Oči srednje velike, bademastog oblika, tamno smeđe boje, kapci dobro nalijegajući. Uha srednje duga, trokutasta, jedno od drugoga široko i visoko postavljena, dobro nalijegajuća uz glavu, naprijed nošena.

VRAT

Jak, srednje dug, dobro mišićav, sa lagano povijenom linijom šije, bez podvaljka i opuštene kože.

TRUP

Leđa ravna, jaka, zakošena, slabine kratke i duboke, križa široka, srednje dužine, lagano zaobljena iako još ravno padajuća. Prsa široka i duboka (cca 50% visine) s dobro razvijenim predprsjem i dobro zaobljenim rebrima. Trbuh nije uvučen. Rep kratko kupiran, na kojem se vide jedan do dva pršljena. U zemljama u kojima je zabranjeno kupiranje, može ostati prirodne dužine.

TJELESNI USTROJ

Prednji stavovi nogu, s prednje strane gledano ravni, te nisu usko postavljeni. Podlaktica stoji sa strane gledano, ravno. Kut plećke i vodoravni je 45o. Ramena dobro nalijegajuća, iako se vide. Nadlaktica dobro naliježe na trup. Podlaktica jako razvijena i mišićava. Prednje došaplje lagano federasto, jako, nije strmo. Šape okrugle, dobro zatvorene. Prsti zaobljeni, jaki. Nokti kratki, crni i jaki. Zadnji stav nogu, odostrag gledano, prav, širok. U stavu napetosti natkoljenica sa potkoljenicom i potkoljenica sa došapljem čini tupi kut. Bedrena kost srednje duga, široka i jako mišićava. Potkoljenica dobro uglasta i nije strma. Šape zadnjih nogu nešto duže od prednjih, ali dobro zatvorene s jakim noktima, bez petog prsta.

HOD

Rottweiler je kasač. Leđa mu ostaju čvrsta i relativno mirna, trk je harmoničan, siguran, snažnog i dugog iskoraka.

KOŽA

Koža glave posvuda dobro naliježe, samo kod veće pozornosti dozvoljeni su nabori između uha.

DLAKA

Dlaka se sastoji od pokrovne dlake i poddlake iste dužine, srednje je dužine, oštra, gusta i ravna, te dobro nalijegajuća.
Poddlaka ne treba da se vidi ispod pokrovne dlake. Na stražnjoj strani zadnjih nogu dozvoljena je duža dlaka. Crne je boje s korektno oivičenim oznakama (paležom) sočno crveno-smeđe boje na obrazima, gubici, donjem dijelu vrata, prsima, nogama, iznad očiju i ispod repa.

VISINA

Visina mužjaka je od 61 cm do 68 cm. Željena visina 65-66 cm,
Visina ženke je 56 cm do 63 cm. Željena visina 60-61 cm,

TEŽINA

Težine cca 50 kg. (mužjaci), težine cca 42 kg (ženke)

GREŠKE

Opći dojam: Lagan, visokih nogu, slabih kostiju i mišića.
Glava: Kao kod lovačkog psa, uska, lagana, prekratka, dugačka, ravne lubanje, slabo izraženog stopa ili prenaglašenog stopa.Gubica: Dugačka i špicasta ili flekav nos. Zubno meso roza boje. Čeljusti: Uska donja čeljust. Obrazi: Jako opušteni. Zubalo: Škarasto, Uha: Preniska, teška, dugačka, opuštena, nazad podvijena, kao i uha koja dobro ne naliježu na glavu, te nejednako nošena uha. Oči: Svijetle, buljooke, upadnute oči, te okrugle oči. Vrat: Predugačak, tanak, slabo mišićav, podvaljak i opuštena koža na vratu. Tijelo: Predugo, prekratko ili preusko. Prsa: Grudni koš plosnatih rebara, bačvastog oblika, te nedovoljno duboka. Leđa: Predugačka, opuštena, šarenasta. Križa: Prekratka, preravna, predugačka, prestrma. Rep: Previsoko ili prenisko usađen rep. Prednji stavovi nogu: Usko postavljene ili neravne prednje noge, strma ramena, nedovoljno čvrst lakat, preduga, prekratka ili strma nadlaktica, mekano ili strmo došaplje. Strmi ravni, previše zakrivljeni prsti, svijetli nokti. Zadnji stav nogu: Uska bedra, usko postavljene, kravlje noge, pete preblizu (iks noge), peti prst. Koža: Nabrana na glavi.Dlaka: Mekana, prekratka ili predugačka, valovita dlaka, te nedostatak poddlake. Boja: Neomeđene i neodgovarajuće boje oznaka (palež).
DISKVALIFIKACIJSKE GREŠKE
Oči: Entropija, ektropija, žute oči, oči različite boje.
Zubalo:Predgriz, podgriz, nedostatak premolara ili molara.
Dlaka: Predugačka i kovrčava dlaka, bijele fleke ili nedostatak paleža na određenom mjestu.

Napomena: Mužjaci moraju imati dva normalno razvijena testisa, mali, mekani, nedovoljno razvijeni testisi, kao i nedostatak jednoga, smatraju se diskvalifikacijskim greškama.


preuzeto sa: www.pasoddy.com

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

- 10:44 - Komentari (1) - Isprintaj - #

13.08.2006., nedjelja

Grupa 2 Pinceri i Šnauceri, Molosi i švicarski pastirski psi -Mastiff

Mastiff je divovski pas koji potječe od ranih molosa i alaunta. Može biti srebrne, apricot ili riđe boje, ili pak šatiran (prugast), ali neizostavno mora imati crnu masku i uši. Dlaka je kratka. Pas je vrlo krupan i širok, snažnog mišićja i kostiju, s ogromnom glavom.

Karakter mastiffa mora biti smiren i samouvjeren, bez nervoze, plašljivosti ili agresije, pouzdan i odan. Unatoč dozi tvrdoglavosti, mastiffa nije teško obučiti, jer želi zadovoljiti vlasnika. Jednom kad ste obučili svog mastiffa, ustanovit ćete da je jedina potrebna kazna malo oštriji ton. Potrebna je rana i obilna socijalizacija!

Iako je vrlo budan i zaštitnički raspoložen prema svojoj obitelji, mastiff je po prirodi miran i nježan i nema instinkte koje traže ljudi zainteresirani za borbene pse. Medutim, moguće su borbe s drugim psima zbog tipično psećih stvari kao što su dominacija u čoporu ili spolno suparništvo. Što se tiče zaštite svog ljudskog čopora, mastiff je uglavnom obavlja tako što osobu koja mu se čini opasnom upozori svojim stavom i glasom. Ugrizu će rijetko pribjeći, a to uglavnom nije ni potrebno, jer će većina ljudi naglo zaboraviti svoje loše namjere pred nakostriješenim psom od 80 kg! Uljez u kući ili dvorištu će vjerojatno bili stjeran u kut i držan tamo neozlijeđen do dolaska vlasnika. S druge strane, dobrodošlog će gosta mastiff uglavnom prijazno pozdraviti, a onda će zahrkati pored vlasnikovih nogu.

Prema djeci je mastiff nježan, strpljiv zaštitnik. Naravno, treba se pobrinuti da djeca nisu gruba prema njemu dok je štene i nadzirati malu djecu u prisutnosti tog velikog i teškog psa (veseli mastiff može repom lako prevrnuti dvogodišnjaka!)



Potječe od tibetanskog mastiffa, a u Europu su ga doveli Feničani. Ubrzo mu je domovinom postala Velika Britanija, gdje je selekcioniran i vrlo cijenjen.




OPĆI IZGLED

Glava, gledana iz svih smjerova, mora biti kvadratična. Širina je vrlo poželjna i u odnosu prema ukupnoj duljini lubanje mora iznositi 2:3. Tijelo je masivno, široko, duboko, dugačko, snažno građeno i stoji na međusobno jako razdvojenim nogama. Mišići bi se trebali jasno vidjeti. Veličina je vrlo poželjna, ako je povezana s kvalitetom. Visina i supstancija su važni, pretpostavljajući da su obje značajke međusobno u proporciji.
Karakteristična obilježja: veliko, masivno, snažno, skladno građeno tijelo, kombinacija otmjenosti i srčanosti.
Karakter: miran, drag prema vlasniku, ali sposoban da ga brani.

GLAVA

Glava: glava je široka između ušiju, čelo ravno ali obilježeno borama kad je psu probuđena pažnja.
Obrve lagano podignute. Sljepoočnice i mišićje obraza dobro razvijeni.
Lubanja lagano zaobljena s jednom brazdom koja leži između očiju i dopire sve do pola saginalnog šava.
Njuška je kratka, ispod očiju široka, jedva se sužuje prema vrhu nosa, tupa i kvadratno odrezana. Tako ona s leđima nosa stvara pravi kut od vrha nosa do donje vilice, koja mora biti široko položena.
Nos širok, sa - gledano sprijeda - široko otvorenim nozdrvama, u profilu je nos ravan. Usne u tupom kutu, polazeći od nosnog zida, lagano obješene, tako da iz profila izgledaju uglasto. Njuška u odnosu na ukupnu duljinu lubanje 1:3 . Opseg njuške (mjeren u sredini između oka i vrha nosa) u odnosu na opseg glave (mjeren ispod ušiju) 3:5.
Oči: male, daleko razmaknute (najmanje dvije dužine oka). Boja očiju lješnjak-smeđa, što tamnija to bolje.
Uši: male, tanke, daleko razmaknute, postavljene na najvišoj točki s obje strane lubanje, nastavljajući tako stražnju liniju glave. Ravno i striktno leže na obrazima kad je pas opušten.

VRAT

Vrat: lagano presvoden, podugačak, snažan,vrh mišicav. Opseg oko 2,5 do 5 cm manji od opsega glave mjereno ispred ušiju.
Prednjica: ramena i natkoljenica lagano iskošeni. Teška i obilno mišićava. Noge ravne, jake i široko postavljene. Jake kosti. Koljena paralelna s tijelom.

TIJELO

Trup: široka, duboko položena prsa.
Rebra presvođena i dobro zaobljena. Opseg prsa otprilike 1/3 više od visine ramena. Leda široka i puna mišica, ravna i vrlo široka kod kuje, lagano zaobljena kod mužjaka. Velike slabine.
Stražnji dio: širok i mišićav s dobro razvijenim gnjatom. Skočni zglobovi široko postavljeni i ravni kod stajanja i kretanja.
Šape: velike i okrugle, prsti dobro presvodeni. Nokti cmi.
Rep: visoko postavljen, dopire do skočnog zgloba ili cak malo dulji. U korijenu širok, pri kraju se formira u vrh, u mirnom položaju ravno obješen, a u uzbuđenju stvara zavoj stvarajući prema gore usmjereni vrh. Rep pak ne smije biti preko leda.

BOJA

Apricot, srebrna, rida, tamna, prugasta.

DLAKA

Kratka, prislonjena, ne prefina na ramenima, vratu i leđima.

GREŠKE

Svako odstupanje od zadanih točaka valja smatrati nedostatkom. Vrednovanje te greške valja mjeriti u srazmjeru s njenom velicinom.

NAPOMENA

Mužjaci moraju imati dva vidljiva, u skrotumu dobro ležeća testisa.



preuzeto sa: www.pasoddy.com

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

- 17:50 - Komentari (13) - Isprintaj - #

Grupa 2 Pinceri i Šnauceri, Molosi i švicarski pastirski psi -Doberman

DOBERMAN

Opći izgled: Doberman je srednje velik pas, snažne i mišićave građe. Usprkos svojoj masi, koja je poželjna, linije tijela odaju eleganciju. Doberman je uspravnog i ponositog držanja, temperamentne naravi, inteligentnog pogleda. Sve te osobine pridonose formiranju slike anatomski skladno građenog psa. Tijelo mu je četvrtastog oblika, prekriveno napetom kožom i sjajnom dlakom pod kojom se ocrtavaju lijepo oblikovani mišići.

Glava: Mora biti vidljivo odijeljena od trupa. Gledana odozgo i sa strane, nalikuje na tupi klin. Koža dobro prijanja uz plosnate mišiće i tetive. Takvu glavu nazivamo suhom. Gledana sa strane i sprijeda, lubanja je plosnata i ravna. Gornji dio profila čine dvije paralelne linije (linija nosne i linija čeone kosti) koje su prelomljene u visini očiju, a međusobno su paralelne. Divergentne i konvergentne linije glave velika su mana. Ukupna dužina glave treba iznositi oko 1/4 ukupne visine psa do grebena. Opseg glave mora biti manji od polovine dužine (dolihocefalna glava), a njuška ne smije biti kraća od lubanjskog dijela.

Zubi: Zubalo je škarasto. Donji sjekutići stoje iza gornjih, tako da pritom vrhovi donjih dodiruju gornje s unutarnje strane. U idealnom slučaju razmak među njima je toliki da između njih možemo ugurati vrh papira. Razmak se tolerira do te mjere da nije veći od drvca čačkalice. Doberman ima 42 zuba od toga 20 u gornjoj, a 22 u donjoj vilici. Mogu se tolerirati prekobrojni premolari, dok se manjak zuba smatra velikom pogreškom.

Oči: Oči su srednje veličine, ovalne (bademaste), što tamnije, ali šarenica mora biti vidljiva. Za smeđe dobermane dopušta se svjetlija boja.

Uši: Uši trebaju biti visoko postavljene, trokutastog oblika, preklopljene čitavom dužinom uz glavu. Ako su kupirane, uspravno nošene, i moraju biti srazmjerne veličini glave.

Nos: Nos mora biti što tamnije pigmentiran, nosnice dobro otvorene i mobilne.

Vrat: Vrat mora biti dug, ali srazmjeran veličini glave i tijela. Koža dobro priliježe u jake vratne mišiće, koji se dobro ocrtavaju pod njom. Nema suvišnih nabora (suhi vrat). Vrat se penje od trupa u laganom zavoju. Pas ga mora nositi uspravno, a njegovo držanje odaje plemenitost i gordost.

Trup: Kvadratične je građe, naročito kod mužjaka. Leđa su kratka i čvrsta, s dobro naglašenim grebenom (naročito kod mužjaka). Njegova visina i dužina određuju silaznu liniju leđa do slabina. Područje bubrega treba biti mišićavo i odgovarajuće širine. Sakraini kralješci i zdjelična kost formiraju sapi, koje su lagano zaobljene, ali ne i spuštene. Rep se kupira na duljinu od 2 kralješka. Rebra su lagano zaobljena i sežu do ispod lakatnog zgloba. Od ukupne visine psa, dubina prsiju mora iznositi 50%. Prema naprijed prsa su umjereno izbočena, formirajući pretprsje. Velicina pretprsja ovisi o prsnoj kosti, ciji prednji dio strši ispred ramenog zgloba. Gledajući sprijeda, prsa moraju biti odgovarajuće širine. Donja linija trbuha penje se od zadnjeg kraja prsne kosti prema skrotumu, čineći umjereni skok (lagano usukan trbuh). Visina kod mužjaka iznosi 68-72 cm, a kod ženki 63-68. Idealna težina za mužjake je oko 40-45 kg, a za ženke 33-35 kg.

Prednje noge: Moraju biti snažnih kostiju. Gledane sa svih strana, moraju biti ravne i okomite na tlo. Kosti nadlaktice s dugom i koso položenom lopaticom tvore kut od 90-100 stupnjeva. Lopatična kost dobro priliježe uz rebra, mišićava je, a proteze se do iznad trnastih nastavaka grudnih kralješaka. Poželjan je izdužen korak tj. mogućnost izbacivanja prednje noge daleko prema naprijed. Pas izbacuje noge toliko prema naprijed da produžetak prednje noge preko nadlaktice stvara s lopaticom jedinstvenu ravnu crtu. Što je lopatica više koso položena i što je idealniji kut između nadlaktične i lopatične kosti, to je veći iskorak prema naprijed, a hod izdašniji. Lakatni zglob mora čvrsto prijanjati uz trup. Prednje došaplje ne smije biti izvrnuto prema unutra ili van.

Šape: Kratke i okrugle, prsti skupljeni, zasvođeni tzv. mačje šape.

Stražnje noge: Moraju biti širokih butina i snažne. Butna kost s potkoljeničom tvori koljenski zglob, a međusobno zatvaraju kut od 130-140°. Kosti došaplja stoje okomito na tlo i s potkoljeničom tvore skočni zglob. Stražnje noge međusobno su paralelne.

Dlaka: Kratka, gusta, čvrsta, sjajna, dobro priliježe. Može biti crne boje, plave i smeđe s paležom. Svijetlo smeđa boja (izabel) nije poželjna i smatra se greškom. Palež je mahagoni crvene boje, dobro ograničen, jasan i čist. Nalazi se na donjoj vilici, usnama, obrazu, grlu, u obliku mrlja iznad gornjih vjeđa, na prsima, šapama, došaplju, s unutarnje strane bedara, oko analnog otvora i na sjednim kvrgama.

Kretanje: Kretanje kao i kod svih službenih pasa veoma je bitno, jer o njemu ovisi sposobnost službenog psa. Kretnje moraju biti elegantne, izdašne, neusiljene i živahne. Dok stražnje noge daju jak potisak, prednje izbacuje daleko prema naprijed, pokrivajući veliki dio terena.

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

- 17:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Grupa 2 Pinceri i Šnauceri, Molosi i švicarski pastirski psi -Njemački boxer

Glava treba veličinom odgovarati tijelu, mršava, bez bora. Donja čeljust dulja je od gornje ali se, kad su usta zatvorena, ne smiju vidjeti ni zubi donje čeljusti ni jezik. Njuška je široka i crna, nosnice širom otvorene. Uši su visoko nasađene i šiljasto prikraćene; oči tamne; vrat okrugao, snažan, mišićav, bez podvaljka; tijelo je kvadratnog oblika. Rep se skraćuje i nošen je uspravno. Prednje noge su ravne i međusobno paralelne. Mužjak je visok od 57 do 63 cm. ženka 53 do 59. Težina je od 30 do32 kg mužjaci, 24 do 25 kg ženke.Narav: Vrlo je dobroćudan i vjeran. Nije zlopamtilo. Privržen je, naročito djeci. Lako uči. Korištenje: Kao službeni pas pomoćnik je policije, čuvar kuće, branitelj osoba, vodič slijepih. Prije svega je cijenjen i obljubljen kao pas za pratnju, veseo, tolerantan, zaigran, ali nešto nepovjerljiv prema strancima. Voli dinamičan život, pa ga je potrebno često izvoditi u duge šetnje.
Hrana: Bokser troši mnogo energije pa je nezasitan. Ipak se ne smije udebljati jer bi to škodilo njegovu zdravlju i lijepom fizičkom izgledu. Dnevno treba 400 g mesa, 300 g riže ili kruha i nešto povrća.



Sama pasmina datira iz 1850. godine kada je stvorena u Münchenu križanjem BULENBEISERA (mostifa) i buldoga. Samo ime Bullenbeiser u prijevodu znači BULL=bik i beiser=gristi, što nas navodi da se je ta vrsta pasa koristila u borbi s bikovima kao i za lov na medvjede. Jasno je da su se za ovu namjenu mogli koristiti samo psi izuzetne snage, hrabrosti, izdržljivosti kao i snažnog ugriza.
Željeći poboljšati neke od njegovih osobina križali su ga s buldogom, pasminom koja se uzgajala u Engleskoj od XII. stoljeća za arenske borbe također s bikovima. Psi su u što kraćem vremenu trebali oboriti bika, uhvativši ga za njušku i tako ga držati dok ne iskrvari i klone od iznemoglosti. Za takvu vrstu pogodniji su bili psi nižeg rasta, snažnih čeljusti, širokog prsnog koša.

Samim križanjem gore navedenih pasmina dobilo se veći i snažniji pas od buldoga, snažnije glave, teže građe, te bijelinom koja se i danas proteže u uzgojnim linijama. Spoljošten nos, razvučeni zubi, nabijena figura odavali su izgled psa koji je odavao strah. Ubrzo je stekao atribut nepobjedivog psa. Naročita popularnost uživali su kod čuvara zatvora, trgovaca stokom, a zbog neobičnog izgleda i kod putujućih umjetnika i cirkusanata.

Ime Boxer prvi put se spominje u knjizi g. Beckmana "Povijest i opis pasa s kraja XIX stoljeća". Ocem pasmine smatra se kinolog Freidrich Roberth koji veliku pažnju posvećivao psihičkim osobinama svojih pasa. Zahvaljujući njemu bokser je zadržao svoje izvorne karakterne osobine, koje ga i danas krase i čine osobitim. Križajući jednog Njemačkog i jednog Engleskog psa dobio je psa koji se razlikovao od tadašnjeg Bullenboissera, ali je zadržao kompaktnost građe, snagu i uz to se odlikovao još elegancijom. Imao je lijepu glavu, snažnu gubicu, kratak trup i izuzetno dubok i prostoran prsni koš. Ubrzo je bokser stekao mnoge obožavaoce, a kruna svega toga je bilo osnivanje Deutscher Boxer kluba 1897. godine sa sjedištem u Münchenu. Iste godine izdan je standard pasmine koji je 1902.i 1905. godine doživio neke preinake, te taj standard još i danas vrijedi.

Siniša Furmeg Uzgajivačnica njemačkih boksera Kreutzstadt




OPĆI IZGLED

Bokser je pas srednje visine, kompaktne, snažne građe, dobro razvijene muskulature.

GLAVA

GLAVA
Neobičnom izgledu boksera svakako ponajviše pridonosi glava čiji izgled kod nekih ulijeva strahopoštovanje, kod drugih odbojnost, dok je za ljubitelje pasmine ona najljepši i najprivlačniji dio tijela. Njena ljepota ovisi o skladnim odnosima lubanjskog dijela i njuške. Glava mora biti četvrtastog oblika, ne presnažna, niti prenježna. Glava je obložena snažnim mišićima, suha, bez nabora koji se normalno pojavljuju samo izmedu ušiju kada su uzdignute, te nabora koji polaze od korijena nosa, šireći se prema dolje.
Maska mora biti tamna, nalaziti se samo na njušci, a od ostalog dijela glave mora biti oštro ograničena. širenje maske na druge predjele glave, osim na predio oko očiju, pridonosi neželjenoj ekspresiji glave.
Njuška mora biti snažna, nikad mala u odnosu na lubanju. Gledana s bilo koje strane, mora uvijek zadržati svoju pravu proporciju i oblik. Njuška je dobro razvijena u sve tri dimenzije. Ne smije biti šiljata, plitka, niti predugačka. Njen oblik određen je oblikom i gradom čeljusti, smještajem zubi, te oblikom usana. Obje čeljusti ne završavaju u istoj ravnini. Donja čeljust se u blagom luku uzdiže i nadilazi gornju. Bokser je normalno predgrizač. Gornja čeljust je široka suzujući se samo malo u prednjem dijelu. Sjekutići donje čeljusti nalaze se u jednoj liniji, dok su oni gornje čeljusti poredani u luku. Srednji sjekutići ne smiju biti izbočeni prema van. Ovaj položaj sjekutića odgovoran je za veliku frontalnu širinu čeljusti, a rezultat toga je da su očnjaci međusobno široko razmaknuti. Krajnji gornji sjekutići prijanjaju uz stražnju stranu donjih očnjaka, a premolari i ostali zubi raspoređeni su kao i u drugih tipova zubala.
Usne kompletiraju oblik njuške. Gornja usna je debela, puna, u prednjem dijelu omeđuje prostor u obliku slova V u koji je uložen izbačeni dio donje vilice i poduprta je donjim očnjacima. Zato ovi moraju biti što udaljeniji i dobre dužine tako da prednja površina njuške izgleda široka, kvadratasta, i kada se gleda sa strane tvori s nosnikom tupi kut. Donji rub gornje usne naslanja se na gornji rub donje.
Brada se ne smije izdizati iznad i ispred gornje usne, a pogotovo ne ispod nje. Kada se gleda sprijeda i sa strane, ne smije se savijati poput donje čeljusti buldoga. Pri zatvorenim ustima ne smiju biti vidljivi jezik ni zubi.
Vrh lubanje je lagano zaobljen, ne okrugao ili ravan ili pak upadljivo šrtok.
Ni zatiljak ne smije biti prenaglašen.
Čelo formira naglašeni stop s nosnom linijom (njuškom) koja ne smije biti spljoštena kao u buldoga, ne smije biti nakošena, spuštena i sedlasta. Vrh nosa nadvisuje korijen njuške. Na čelu se nalaze bore, koje ne smiju biti preduboke, pogotovo izmedu očiju. Obrazi su snažni, dobro razvijeni, ali ne smiju biti izbočeni. U njušku prelaze u blagom zavoju.
Uši: Kupirane su tako da budu srazmjerne veličini glave, nošene uspravno. Nekupirane, leže priljubljene uz lubanju.
Oči: Tamno smeđe, srednje veličine, bademastog oblika, inteligentnog, živahnog i uvijek budnog pogleda. Pogled mu je, kao što je netko rekao: "kao suca, strog, ali pravedan, inteligentan i odlučan". Moraju biti okružene tamnom dlakom.
Nos: Širok, crn, lagano uzdignut, širokih nosnih otvora.

VRAT

Snažan, mišićav, suh, s elegantnim zavojem prema leđima i usađen na dobro izražen greben.

TIJELO

Kratko, kvadratično, obloženo mišićima koji se dobro ocrtavaju pod napetom kožom.
Prsni koš je dubok i prostran, seže do visine laktova. Njegova dubina jednaka je polovini visine psa u grebenu.
Rebra su dobro svedena.
Greben mora biti dobro naglašen. Leđa su ravna, kratka i čvrsta s dobro oblikovanim mišićima. Čitava figura odiše snagom, plemenitošču i skladnošću.

REP

Dužine 12.5 do 15 cm, odlakan oštrom dlakom, bez zastavica, Što je moguće ravniji, nošen uzdignuto, ali ne zavijen prema natrag ili prebačen preko leđa. Dugačak rep je nepoželjan. Rep ne smije biti rezan.

NOGE

Prednje noge: Ravne i okomite na tlo, međusobno paralelne, snažne, mišićave, jakih kostiju.
Šape: Kratke, čvrste, okrugle, mačje. Stražnje noge: Jakih, snažnih i mišićavih bedara, dobrih kuteva.

DLAKA

Gusta, tvrda, dobro prianja uz kožu i uspješno štiti psa od svih vremenskih uvjeta.

BOJA

Boje su žuta (različitih nijansi od svijetle do tamne) i tigrasta. Njuška mora biti crna, dobro pigmentirana. Njuška mora biti crna, dobro pigmentirana. Bjeline su dozvoljene po tijelu, ali njihova ukupna površina ne smije prelaziti jednu trećinu ukupne površine tijela. Bijeli bokseri nisu priznati standardom, ali ih neki uzgajači rado uzgajaju zbog njihovog atraktivnog izgleda. Osobito je cijenjena njegova narav. Privržen je ljudima koje voli, društven je, brzo se privikava na svaki ambijent





preuzeto sa: www.pasoddy.com

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

- 17:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Grupa 2 Pinceri i Šnauceri, Molosi i švicarski pastirski psi -Bordoška Doga

To je pas izrazito jake i mišićave postave. Bordoška doga djeluje kraljevski, isijava moć i skladnost. Sve na njoj, od vrata do repa, je jedna sama i velika moć. Na širokom čeonom dijelu glave jako je izražen stop, nosna kost je, gledano po boku, lagano konkavna. Njuška je, ovisno o boji krzna, crna ili smeđa. Čeljust je široka, ugriz vrlo jak. Bordoška doga ima predgriz (gornja čeljust je kraća od donje). Pod vratom je izražen podvaljak u dva nabora, koji sežu do prsiju. Dlaka je mekana, tanka i kratka. Jednobojna je, mahagonij ili žuta sa svim međubojama. Uši i rep su kupirani. Visina - do 68 cm, težina - najmanje 50 kg. Životna dob je najviše 10 godina. Među svim molosima, bordoška doga je najrjeđa, iako se uzgaja u mnogim evropskim državama. To je šteta, jer pas zrači posebnom ljepotom i apsolutno je pouzdan čuvar.Idealan je porodični pas, koji voli sve što je malo i zato se dobro razume s djecom i manjim psima. Zbog veličine potreban mu je odgovarajući prostor. Za njegu bordoške doge trebamo samo četku i krpu. Ti psi su izrazito otporni na bolesti. Lagano ih možemo naučiti sobnoj čistoći i poslušnosti uz pomoć jednostavnih naredbi. No, nije ih moguće naučiti da prate zahtjevnije naredbe, što nije ni potrebno. Taj je četveronožac svjestan svoje snage stoga je posebno pouzdan, a uz odgovarajući odgoj i dosta discipliniran. U mladosti je veliki proždrljivac i treba mu puno hrane. Potpuno sazrije tek nakon dvije godine. Nakon toga bordoška doga nije više tako razigrana i postane mirnija.



Bordoška doga je direktni potomak brojnih vrsta doga koje su vrlo davno obitavale u francuskoj.Sredinom 19.st. te su stare vrste Francuske doge brzo nestale osim u pokrajini Alvitaniji. Ondje su naručito bile brojne i cijenjene. Francuske doge nisu se pojavljivale u svim pokrajinama u potpuno identičnim oblicima. Služile su ovisno o regiji, njihovim uzgajačima ili ovisno o namjeni pasa. Npr.za hvatanje velike divljači, za borbe pasa, u ratu, za čuvanje stoke i kao pomoć mesarima u klaonicama. Ovi psi su opisani još u 14.st. Europske doge vuku porijeklo od velikih pasa koji su prije više od 3 000 g. u Europu došli iz graničnih područja između Indije i Kine preko Tibeta i Mezopotamije dospjeli u Epirus, malo kraljevstvo u staroj Grčkoj. Odande u Rim i koonačno u Galiju. Tokom ovog dugog puta korišteni su u osvajanjima, ratovima i trgovini robljem. Sredinom 19.st. ove doge su se našle u potpuno novoj situaciji. Na djelo su tada stupile osnove duhovnih, znanstvenih i industrijskih revolucija, novi način razmišljanja i života u tom rascvatu prirodnih znanosti koje su dovele do početka kinologije. 1863.g. u botaničkom vrtu Pariza održana je prva izložba pasa. Radilo se više o pregledu pasmina koje su tada postojale u Francuskoj nego o konkurenciji između najboljih primjeraka pojedinih pasmina. Bordoška doga, koja je ime dobila po glavnom gradu pokrajine iz koje potječe pokazala je prilično jasno tih dana svoju prednost i nadmoć nad ostalim Francuskim pasminama. 1896. g. Pierre Megnin i J.Kunstler objavili su malu knjižicu pod nazivom ''Le dogue de Bordeaux''. U njoj su obuhvatili sve izlagane i poznate pse u razdoblju od 1863. do 1895. što je rezultiralo s prvim opisom obilježja prave doge i to je bio prvi standard te pasmine. Deset godina kasnije dogama se bavio J.Kunstler, profesor anatomije na fakultetu znanosti u Bordeaux-u. U povijesno prirodoslovnom muzeju načinio je jednostavnu zbirku tražeći savjete i izvješća od vlasnika pasa te objavio znanstveni rad. Taj standard mijenjao se u nekim detaljima ali u globalu vrlo je sličan današnjem i temelj je kvalitetnog selekcijskog uzgoja.




OPĆI IZGLED

Borodška doga je veoma snažan pas čije je veoma mišićavo tijelo sačuvalo harmoničnu sliku. Ona je građena niže zemlji, odnosno rastojanje od grudne kosti do zemlje neznatno je je manje od dubine grudi. Ipak, jak, atletski, impozantan i veoma respektabilan pas. Nekoć pas za borbu a danas on nalazi primjenu kao pas čuvar koji zadatak ispunjava sa pažnjom i srčanošću, a ipak bez agresivnosti.

VAŽNIJE PROPORCIJE

Mjereno od ramenog zgloba do sjedne kvrge, dužina tijela prelazi dužinu grebena u odnosu 11:10. Dubina grudi mjeri više od polovine visine grebena. Maksimalna dužina njuške odgovara 1/3 dužine glave. Minimalna dužina njuške odgovara 1/4 dužine glave. Obim glave mužjaka približno odgovara visini grebena.

NARAV

Kao bivši pas za borbe naginje čuvarskim zadacima, posJeduje veliku hrabrost i obazrivost, ali bez agresivnosti. Ona je dobar suputnik i veoma je privržena gospodaru, puna ljubavi. Mirna, uravnotežena sa visokim pragom razdražljivosti.

GLAVA

Glava Moćna, uglasta, široka, prilično kratka, gledan odnaprijed i odozgo izgleda trapezoidno. Produžena osovina lubanje i nosnika su konvrgentne.
Gornji dio glave: kod ovih velikih pasa opseg lubanje,mjeren na njezinom najširem mjestu odgovara visini hrbata. Kod ženki taj opseg može biti nešto manji. Opseg i oblik lubanje je prije svega uspjeh razvoja sljepoočnica, gornjih kostiju očnih šupljina, lučnih kostiju i razmaka između obiju čeljusnih kostiju. Gornji dio glave je od jedne do druge strane lagano presvođen.
Boranje čela je vrlo naglašeno i čini sa nosnim hrbatom skoro pravi kut (95 do 100°). Duboko boranje čela izravnava se u pravcu donjeg djela glave.
Čelo zapravo dominira obrazom. Ono je ipak vrlo široko i kao i visoko. Gornji dio glave pokazuje na svakoj strani središnje nabrane simetrično raspoređene nabore. Ovi duboki nabori su pokretni i ovise o tome dali je pažnja psa izazvana ili ne.
Mana: manja glava, lubanja koja ne odgovara visini hrbata, predugo, preusko, paralelopipedsko, okruglo, ovalno, ravno čelo, nadostatak središnjih nabora, zatiljak preizražen, kut boranja čela preoštar ili pretup, nepromjenjivi nabori.
Ralje: Snažne, široke, debele, prilično kratke, gornja linija u profilu sasvim lagano konkavna s umjereno naglašenim naborima. Njihova širina se smanjuje prema krajevima nabora. Gledano odozgo imaju oblik kvadrata. Sa gornjim dijelom glave nosni dio čini jedan vrlo tvrdi prema gore otvoreni kut. Kod tog ravnog držanja glave nalazimo tupe, debele i široke završetke nabora okomite prema nosu. Opseg ralja iznosi oko dvije trećine opsega glave. Njihova dužina kreće se između jedne četvrtine i jedne trećine ukupno dužine glave (od nosa do potiljka).
Mana: predug, prekratak, uzak, nedovoljno debeo, šiljast nosni dio paralelan s gornjim dijelom glave, nedostatak nosnog hrbata, ralje previše popunjene ispod očiju.
Nosni dio: širok sa širokim nosnicama, dobro pigmentiran smeđom ili crnom bojom, dozvoljeno pomicanje nosa unazad.
Mana: manji nos, uske nosnice, mrlje mesa slabije pigmentirane.
Čeljusti: vrlo snažne, široke. Bordoška doga je pas sa kratkom čeljusti, donja čeljust treba biti najmanje 0.5, a najviše 2.0 cm duža od gornje. Sjekutići i očnjaci se ne smiju vidjeti kod zatvorenih ralja.
Mana: gornja i donja čeljust jednake dužine (zubalo u obliku škara, zubalo u obliku kliješta).
Zubi: vrlo jaki, snažni očnjaci koji kod donje čeljusti stoje široko jedan prema drugom: lagano su povinuti prema nazad. Sjekutići su pravilno postavljeni, uglavnom u donjoj čeljusti gdje su poredani pravocrtno.
Mana: zubi preslabo razvijeni, loše poredani.
Usne (gornja usna): debela, lagano visi, povučena unazad. Ona lagano prekriva donju usnu.
Mana: pretjerano duga i mlitava (ne može se povući unazad i prekratka).
Obrazi: vrlo izraženi što se očituje u vrlo razvijenim mišičima za žvakanje.
Mana: preslabo razvijeni, suhi, slabi ili sa nedostatkom mišiča.
Oči: ovalne, široko razmaknute. Razmak između obaju očnih unutrašnjih uglova odgovara otprilike dvostrukoj dužini očiju. Otvoren pogled. Boja oraha ili tamnosmeđa kod pasa sa crnom obrazinom, a kod crvene obrazine boja očiju je nešto manje tamna ali ne previše.
Mana: male, okrugle, preduboko smještene, preplitko smještene, preusko smještene, presvijetle, različite boje, isprane, zbunjen izraz, vidljive mrežice u oku (mane ne dopustive za uzgajivače: oči različite boje, mesne mrlje na očnim kapcima).
Uši: relativno male, nešto tamnije boje od dlake. Na početku je prednji rub malo izravnat ali na obrazima trebaju biti bez mlitavosti i ponovo nalijegati. Donja oštrica uha je ponešto zaobljena i mora biti u visini očiju. Oši su prilično visoko postavljene, u visini potiljka lubanje čija širina ih još više ističe.
Mana: mlitave, preduge, prekratke, previsoko postavljene, podignute, ružičaste uši, preduboko postavljene.

VRAT

Vrlo jak, mišićav, skoro cilindričan, enormni dio vrata sa obilnom nježnom kožom. Njegov srednji opseg odgovara skoro opsegu glave. On je od glave odvojen preko jednog poprijekog lagano zakrivljenog žlijeba. Iz profila je njegova gornja linija lagano zavinuta. Dobro izražen podbradak počinje u visini s grkljanom i pruža se sa dva nabora sve do početka prsa.
Mana: mršaviji, duži, zaravljeni vrat, koža prenapeta, podbradak koji previše visi.

TIJELO

Prsa: snažna, duboka, široka, protežu se prema dolje sve do lakatne kosti, prednji dio prsa snažan. Rbra koja su povezana s prnom kosti su presvođena. Ostala rebra se dobro pružaju prema dolje. Opseg prsiju treba biti za 0.25 m do 0.30 m veći od visine hrbata.
Mana: uska prsa, nedostajuća debljina prsiju, rebra preravna ili previše zakrivljena. Prednji dio prsa u području prsne kosti zaobljen prema unutra.
Pleća: snažna sa napetim mišićima, lagano ukoso postavljena (oko 45° prema horizontali) kut između ramena i nadlaktice iznosi oko 9°.
Mana: nedovršena muskulatura pleća.
Gornja linija: ravna, sa širokim i mišićavim bokovima, hrbat dobro označen. Niži dio širok, prilično kratak i snažan.
Mana: spušteni bokovi, bokovi kao u šarana, slabi niži dio, previsoki, zaobljeni hrbat.
Donja linija: zavijena od dubokih prsa do trbuha napeta.
Mana: viseći trbuh ili pretjerano uvučen.

REP

Vrlo debeo na početnom dijelu. Njegov vrh ne pruža se dalje od skočnog zgloba. Nošen u visećem stanju, duboko postavljen. U mirnom stanju visi, a prilikom uzbuđenja pas ga postavi u 90°do 120° u vertikalan položaj.
Mana: bočno iskrivljeni rep, odrezan, uvrnut, skračen, zajedno srasli kralješci repa ( koljenasti rep). Okomiti ili zanotano nošen rep koji završava kitnjasto. Nedostatak repa (ako je zbog nesreće) uvijek je sumljiv.

UDOVI

Prednji udovi:
Laktovi: niti da previše leže niti da previše stoje.
Mana: preslabo ili pretvrdo nalijeganje.
Podlaktica: Gledano od napred ona je ravna ili malo od spolja ka unutra nagnuta, tako da se blago približava središnjoj ravni, ovo je naročito kod pasa sa veoma širokim grudima. Gledano sa strane podlaktica je vertikalna.
Prednji dio nogu: ravan ili malo naklonjen izvana prema unutra, prije svega kod pasa sa jako širokim prsima.
Mana: slabe kosti, nedovoljna muskulatura.
Srednji dio nogu: snažan, lagano naklonjen, ponekad lagano okrenut prema van.
Mana: previše okrenut prema van ili prema unutra.
Šape: snažne, zatvorene, panđe zakrivljene i snažne. Dobro pigmentirane, jastučići na stopalu dobro razvijeni.
Mana: progažene, ukočeni nožni prsti, zečje šape, okrenute van. Kost relativno kratka, muskulatura izražena.
Došaplje: Snažno, iz profila gledano blago koso, od napred gledano ponekad nešto izvrnuto što prouzrokuje blagu iskošenost nadlaktice.
Zadnji udovi: kratki odskočni zglob, kut odskočnog zgloba lagano otvoren. Gledano sa stražnje strane pružaju zadnje noge sa paralelnim šapama utisak snage, iako su slabije nego prednje noge.
Mana: ravni, mršavi butovi, koljeno previše okrenuto prema van ili prema unutra, kut skočnog zgloba preotvoren ili prezatvoren.

KOŽA

Debela i izraženo velika.

DLAKA

Jednobojna, mahagonij smeđa ili žuta u svim nijansama. Dobra pigmentiranost je poželjna. Neznatna bjelina na prsim i šapama je dozvoljena. Dlaka je fina i kratka.
Mana: bijela dlaka na glavi, posvuda bijela dlaka, bijele ili mrlje neke druge boje na tijelu ili repu.debela, oštra, duga ili valovita dlaka.

DLAKA

Jednobojna u svim stupnjevima lavlje boje, od mahagoni do izabel boje. Na dobru pigmentaciju treba obratiti pažnju. Prihvatljive su bijele fleke, pri neznatnoj izraženosti, na grudima i na kraju nogu.

OBRAZINA

Bordoška doga mora imati dobro izraženu crvenu ili crnu obrazinu.

VELIČINA

Visina: mora se slagati s opsegom tijela (otprilike ) . Psi: 60 do 68 cm u visini pleća. Kuje: 58 do 66 cm u visini pleća.
Opseg glave se mjeri na najširem mjestu. Glava se pri tom mora nalaziti u vodoravnom položaju. Trbuh se ne mjeri. Opseg prsiju se mjeri 1 cm ispod lakta, gdje je zapravo najveći. Mjerenje se mora obaviti sa dovoljno dugim trakastim metrom.

TEŽINA

Psi najmanje 50 kg, a kuje najmanje 45 kg. Kuje se u usporedbi sa psima podudaraju u mjerama ali su ponešto potisnute. Njihova težina je općenito manja nego kod pasa.

GREŠKE

Svako odstupanje od navedenih tačaka smatra se greškom čije ocjenjivanje mora stajati u točnoj razmjeri sa stupnjem izraženosti.


preuzeto sa: www.pasoddy.com

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

- 17:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Grupa 2 Pinceri i Šnauceri, Molosi i švicarski pastirski psi -Argentinska Doga-Dogo Argentino

Ne može zatajiti srodstvo s njemačkom dogom. Istovremeno taj veliki argentinski pas izgleda poput povećanog i grubog bull terijera. Kupirane uši stoje uspravno ili su malo nagnute. Rep je dug i snažan. Leđa su mišićava, vrat snažan, iako mršav i bez podvaljka. Dlaka je veoma kratka, priljubljena i čvrsta, potpuno je bele boje, dozvoljena je samo mala crna pjega na glavi. Njuška je crna kao i rub priljubljenih usnica. Oči su tamne ili boje lješnjaka. Visina - od 55 do 65 cm, težina - od 35 do 45 kg. O životnoj dobi nema podataka. Prve tri argentinske doge došle su u Evropu 1968. godine i još uvijek su retka pasmina. U Argentini su ih desetljećima koristili za lov na veliku divljač i grabežljive životinje (divlja svinja, puma). Koriste se i kao odlični psi za potrebe policije, carine i vojske. Odlikuje ih izvanredna inteligencija i hrabrost. Neosjetljive su na bolesti. U lovu ima posebno opasnu tehniku ugriza - grize od ispod. Osjetljiva je na oštre zapovijedi i kazne. Treba je odgajati i školovati pomoću motivacije uz puno pohvala i nagrada. Ima odlično razvijeno osjetilo njuha i lako ju je školovati za istraživanje i traganje. Po prirodi je dobrodušna, voli djecu i članove obitelji. Nepovjerljiva je prema strancima i drugim psima. Neuobičajeno je dobar čuvar i nadasve vjerna svome domu. Ne laje puno. Primjerena je samo odlučnim i dosljednim ljudima, koji su dobri poznavatelji pasa.

***Velika knjiga o psima Autor: Ulrich Klever Izdavać: Primula;Opatija, Hr.; Decembar 1995






Prvi Standard Dogo Argentino napisan je 1928. godine od strane dr. Antonia Nores Martinez.
U studenom 1947. godine održao je izlaganje o nastajućoj pasmini u lovačkom društvu u Buenos Airesu, nakon čega je časopis "Diana" prvi put publicirao standard pasmine.
Budući da se stvaranje pasmine primicalo zacrtanom i ostvarivom cilju, psi su se ujednačili u svojim osobinama, te su stvorene uzgojne linije. Unutar njih obavljala se uzgojna selekcija, a zatim su se linije križale između sebe.
Najpoznatije krvne linije, koje su bile međusobno strogo odijeljene, zvale su se "Araucana" i "Guarani" (po imenima lokalnih indijanskih plemena).
Godine 1956. tijekom lova, tragično je ubijen Antonio Nores Martinez. Sve napore oko stvaranja pasmine na sebe preuzima njegov brat Augustin. On seli središte uzgoja u Esquel, rub Patagonije na jugu Argentine, te nastavlja selekciju s psima iz La Pampe i San Luisa. Dogo argentino u Cordobi je postao prava rijetkost. Uzgajivačnica "Del chubut" postaje registrirano središte uzgoja, a "Mayoco del Chubut" prvi službeno registrirani dogo argentino. Upravo iz te uzgajivačnice potječu psi koji su začeli neke od najpoznatijih krvnih linija i pasa poput "AGALLAS"-a i "TACO DEL TOTORAL".

20. ožujka 1964. Argentinska Kinološka Federacija priznaje pasminu DOGO ARGENTINO

31. srpnja 1973. Svjetska Kinološka Federacija (FCI) priznaje pasminu DOGO ARGENTINO pod brojem 292, čime dogo argentino postaje službeno priznata pasmina u svijetu.

Od 3. veljače 1954. otkada je započeto s registracijom uzgoja, do svoje smrti 1978., Augustin je uzgojio i registrirao 1.031 štene.

Službeni standard pasmine dogo argentino, prihvaćen od FCI napisao je dr. Augustin Nores Martinez, po uzoru na Antonijev iz 1928.





OPĆI IZGLED

Molosoidan tip psa, mezomorfički i makrotalički, u okviru poželjnih proporcija bez gigantskih dimenzija.
Pojava skladna i snažna zahvaljujući jakim mišićima, koji se oslikavaju pod čvrstom i elastičnom kožom pripijenom uz tijelo i ne baš mlitavim potkožnim tkivom.
Korača mirno ali sigurno, pokazuje svoju inteligenciju i pouzdanost, a svojim pokretima otkriva svoj prirodni i postojano veseli karakter.
Nježne i mirne prirode, upadljive bjeline, sa tjelesnom građom koja ga pretvara u pravog atletu.

PONAŠANJE/TEMPETRAMENT

Veseo i otvoren, pokoran i nakolonjen, ne traži pretjeranu pažnju, uvijek je svjestan svoje snage.
Agresivnost je obilježje koje ne smije posjedovati, a koja se mora strogo kontrolirati i ne poticati.
Njegov nadmeni stav neprestano ga primorava da se bori za teritoriju sa pripadnicima istog spola, što je za mužjake tipično ponašanje. U slučaju sraza mužjaka dogoa s mužjakom druge pasmine, nikada prvi ne napadaju.
Kao lovac, on je pametan, neustrašiv, miran i hrabar.

VAŽNIJE PROPORCIJE

Kao mezoforfične životinje ni jedan dio ne odskače od cjeline tijela, koje je skladno i simetrično.
Visina grebena jednaka je visini sapi.
Dubina prsnog koša (između vrha grebena i najniže točke prsnog koša) iznosi 50% visine grebena.
Dužina tijela od grebena do stražnjice premašuje visinu grebena za 10%.

GLAVA

GLAVA:
Mezocefalnog tipa, snažnog i moćnog izgleda, bez okomitih kutova ili naglašenog usjeka. Profil pokazuje gornju liniju koja je izdubljena i izbočena: izbočenja na glavii zbog ispupčenosti potiljka i mišića koji podržavaju sitnjenje hrane, blago izdubljena na čelu.
Stražnji dio glave: masivan, konveksan u anteroposteriornom i lateralnom smjeru kao i gledano odozgo, zbog naglašene žvačne i zatiljne muskulature. Zatiljna kost ne smije biti izbočena, snažni vratni mišići moraju je pokrivati u potpunosti, zbog čega prijelaz od glave k vratu izgleda blago svinuto (glava se spaja s vratom formirajući snažan mišićni luk).
Stražnji dio glave mora odavati dojam velike snage. Žvačna muskulatura mora biti iznimno jaka jer je to pasminsko obilježje koje omogućuje psu da uspješno drži plijen bez popuštanja ugriza. Pa ipak gledano frontalno, ne smije biti neumjereno naglašena naspram širine glave između ušiju.
Divergentan oblik glave, koji u većoj mjeri podsjeća na glavu bulterijera, smatra se jednom od težih grešaka koja se strogo kažnjava.
Stop blago definiran, kao preijelaz od izbočenog predjela glave k neznatno ulegnutom čelu. Gledano sa strane, vidi se jasno određen profil uvjetovan nadobrvnim grebenom.
Njuška je jednake duljine kao stražnji dio glave, što znači da je zamišljena linija koja povezuje unutarnje kuteve očiju podjednako udaljena od vrha nosa i zatiljne kosti. Jaka, veće duljine nego širine, dobro razvijena i sa stranama koje su blago nagnute. Gornja linija je blago zakrivljena prema dolje, što je specifična karakteristika pasmine.
Nešto kraće i punije njuške od traženih se toleriraju, ali se one dulje i laganije strogo kažnjavaju prilikom suđenja. Za njušku se traži da bude duboka i da svojim oblikom podsjeća na široki pravokutnik.
Klinasti oblik njuške je nepoželjan.
Usne su pravilne i priljubljene, s opuštenim, crnopigmentiranim rubovima.
Pretjerano opuštene (viseće) usne strogo se kažnjavaju. Nepigmentirani rubovi usana su nepoželjni.
Nos je crnopigmentiran, lagano prćast, nosnice jako naznačene.
Nepotpuno pigmentiranom nosu se progovara, a pigmentiranost ispod 50% površine nosa vodi ka diskvalifikaciji psa.
Oči su tamne ili boje lješnjaka. Rubovi kapaka crni ili svijetli. Poželjniji su crnopigmentirani rubovi kapaka.
Razmak između očiju mora biti velik, pogled živahan i inteligentan, istodobno prodoran i čvrst.
Boja lješnjaka u dogo argentina predstavlja vrlo širok spektar boja koje se protežu sve do žute. Jedino se plave ili raznobojne oči kažnjavaju diskvalifikacijom.
Oči bi trebale biti trokutastog oblika, dok bi razmak između kapaka trebao biti relativno malen. Koso postavljene oči nisu poželjne.
Uši su visoko i bočno usađene, trokutastog oblika. Srednje duljine, široke, čvrste, ravne i zaobljene na krajevima. U prirodnom padu prekrivaju pozadinu obraza, kada je pas na oprezu onda su poluuzdignute.
Danas kupiranje ušiju više nije obvezno, a sve je veći broj zemalja koje takvo kupiranje općenito zabranjuju. Mužjacima se uši kupiraju kratko, dok se ženkama kupiraju nešto dulje.
ČELJUSTI/ZUBALO:
čeljusti se pravilno se preklapaju, bez deformacija su i snažne, s krupnim pravilno usađenim zubima.
Točniji prijevod standarda glasio bi da zubalo mora biti čvrsto prianjajuće, a ne da se mora pravilno preklapati.
Koliko god nekima bilo nejasno to znači: da je u dogo argentina pravilan škarasti i klještasti zagriz, a da se tzv. obrnuti škarasti zagriz (donja vilica ispred gornje), ako je čvrsto prianjajući bez prostora i odmaka između gornje i donje vilice, smatra manom koja se tolerira. Takvi psi, naročito ako je riječ o vrhunskim psima, normalno ulaze u konkurenciju na izložbama. U uzgoju bi se trebala postaviti stroža ograničenja. Partner takvog psa (obrnuti škarasti zagriz) smije biti isključivo pas sa škarastim zagrizom.
U slučaju da postoji odmak između gornje i donje vilice koji tvori prostor između zubala, bez obzira koliko mali bio, kazna je diskvalifikacija.
Enogmatizam (čeljusti povučene unazad i zubi koso usađeni prema unutra) i prognatizam (čeljusti jače isturene naprijed i zubi u njima koso usađeni) se najstrože kažnjavaju.
Suprotstavljena mišljenja postoje i u pogledu nedostatka zubi. Vremenom i praksom ustalilo se mišljenje da broj premolara nije bitan (osim ako nije riječ o nedostatku većeg broja zubi), a da je odluka suca u pogledu nedostatka molara (kutnjaka) njegov individualni odabir koji treba poštivati. Obostrani nedostatak P4 postao je toliko tipičan da su brojni veliki šampioni ove pasmine opterećeni tim nedostatkom.
Sve navedeno je stav Antonia i Augustina Noresa Martineza, argentinskih uzgajivača i sudaca, talijanskih kinologa koji se bave ovom pasminom, austrijskog Dogo Argentino Kluba i dr. Otta Schimpfa, te gotovo svih sudaca specijalista za pasminu dogo argentino.
Kompletno škarasto zubalo koje sadrži 42 zuba predstavlja ideal kojem trebaju težiti uzgajivači u svom uzgoju.
Poseban zahtjev kod zubala dogo argentina, a na koji se rijetko pazi, jest da se incisivi nalaze u ravnoj liniji, ravnomjerno usađeni između canina.

VRAT

Srednje dužine, snažan, povijen, pravilno oblikovan, s vrlo debelom kožom koja je preko grla naborana kao u mastifa, bodroške doge ili buldoga (dakle, vrat je prekriven debelim i elastičnim slojem kože koja slobodno klizi preko potkožnog tkiva, opuštenije nego na ostalim dijelovima tijela), a nije suh kao u bullterijera. Dlaka je malo dulja nego na ostalim dijelovima tijela. Vrat dogoa mora biti iznimno snažan i blago zakrivljen. To su obilježja pasmine. U smjeru od ramena prema glavi mora se postupno sužavati.

TRUP

PRSA/PRSNI KOŠ:
Široka i duboka, pružaju velikim plućima mnogo prostora. Gledano sprijeda i sa strane, prsa moraju dopirati svojom najnižom točkom do ispod lakta. Vrh prsne kosti je u nivou vrha ramena, a najniža točka prsnih rebara je minimalno u liniji lakta.
RAMENA:
Vrlo snažna, s plastično istaknutom muskulaturom bez predimenzioniranosti, horizontalnog nagiba od 45 stupnjeva.
Greben širok i visok, naglašeno pravilnih kutova.
Iznimno jak i naglešen greben predstavlja specifično pasminsko obilježje.
LEĐNA LINIJA (LEĐA):
Leđa krupna i snažna, dobro razvijenih mišića. Na grebenu viša, blago se se spušta prema križima. Dogoe, kao i sve teške goniče, karakterizira blaga povijenost leđa - od točke gdje se greben spaja s leđima do završetka leđne linije na križima. To nije nešto što se tolerira, već je to odlika koja omogućava motornom sustavu teških goniča kretanje dugotrajnim polutrkom i galopom.

REP

Dug i snažan, ne dopire ispod skočnog zgloba, obično nisko nošen, pri radu je uzdignut iznad gornje linije i stalno maše. Kada je pas u trku onda je u nivou sa gornjom linijom ili malo iznad nje.
Postavljen na srednjoj visini, prema gornjoj liniji je pod kutom od 45 stupnjeva.

NOGE

PREDNJE NOGE:
Proporcionalne veličini psa, one formiraju čvrstu i masivnu građu od kostiju i muskulature.
Gledano frontalno ili iz profila prednje noge su ravne, paralelne, s kratkim, čvrsto zatvorenim prstima.
Gornji dio noge je srednje dužine, proporcionalan cjelini, jak i veoma mišičav.
Laktovi su jaki, prekriveni čvršćom i elastičnijom kožom bez nabora ili neravnina. Prirodno su pritisnuti uz grudi.
Podlaktica je dužine kao i gornji dio noge, prava, jakih kostiju i muskulature.
Došapja su ravna, jakih kostiju, horizontalno se spuštajući pod kutom od 70 do 75 stupnjeva.
Prednje šapesu zaobljene, kratkih i čvrsto zbijenih prstiju. Mesnatih i jakih jastučića, prekrivenih grubom kožom.

STRAŽNJE NOGE:
Butine vrlo mišićave, došapja kratka, prsti čvrsto zatvoreni, bez čaporaka, kutovi umjereno izraženi.
Stražnje noge stvaraju utisak velike snage i moći koju njihova funkcija zahtijeva, one su snažne, čvrste i paralelne. Osiguravaju eksplozivnost i karakterističan hod.
Gornji dio butine ? jak i vidljivo razvjene muskulature. Ko-femoralni kut blizu 100 stupnjeva.
Za dogoe se govori da im noge nikada ne mogu biti pretjerano mišićave. Kutovi nogu su otvoreniji nego u drugih pasmina, da bi im se omogućila optimalna sposobnost odupiranja (prilikom zadržavanja plijena i sprečavanja njegova bijega) i osigurao visok srupanj ravnoteže. Navedeno obilježje također pospješuje eksplozivnost pri kretanju na malom prostoru. S druge strane, otvoreni kutovi nogu umanjuju sposobnost dugotrajnog kretanja i predstavljaju hendikep za goniče. Dugo su se stručnjaci mučili da bi točno definirali optimalan izgled kutova kod dogoa. Naposljetku, možda je najbolje to formulirao kinološki sudac i specijalist za pasminu dogo argentino Peter V. Montfoort (NL) kad je rekao: Kutovi moraju biti dovoljno zatvoreni da bi se pas mogao normalno kretati... Vrlo jednostavno rečeno, a vrlo točno!
Koljenoje u istoj ravni s nogom, femoralno-tibialni kut blizu 110 stupnjeva.
Skočni zglob je područje korijena stopala i njegove pozadine je kratko, čvrsto i stabilno, što omogućava dobru pokretljivost ekstremiteta. Jak skočni zglob upečatljivog kalkaneusa, tj. vrha skočnog zgloba. Kut prema zglobu je približno 140 stupnjeva. čvrst, skoro cilindričan, horizontalan prema kutu od 90 stupnjeva.
Stražnje šape su iako malo manje od prednjih, sa istim su obilježjima kao i prednje.

KOŽA

Kompktna, čvrsta, ali mekana i elastična. Priljubljena uz tijelo i to kroz potkožno tkivo, koje omogućuje pokrete bez većih nabora, osim u predjelu vrata (grla) gdje je tkivo mlitavije.
Kožna pigmentacija je u većoj ili manjoj mjeri prisutna u svih pasa ove pasmine, a sa godinama se pojačava.

DLAKA

Dlaka mora biti jednolična, kratka i oštra. Svilenkasta dlaka je nepoželjna.
Prosječne duljine od 1,5 do 2 cm.
Promjenljive gustine uvjetovano klimatskim uvjetima. U hladnim klimatskim područjima dlaka je gušća i pruža zaštitu od hladnoće. U toplijim klimatskim područjima ona je rijetka i tanka, otkriva kožu tako da je kožna pigmentacija jasnije vidljiva, a što pak nije mana.
Boja dlake je potpuno bijela. Pigmentiranost dlake je dozvoljena samo na glavi i to samo jedna mrlja i to pod uvjetom da ne pokriva više od 10% površine glave. Između dva jednako ocijenjena psa sudac uvijek treba bolje ocijeniti psa koji je bjelji.

VISINA/TEŽINA

Kod ovih parametara, treba naglasiti dA je kod dogo argentina najvažnija proporcionalnost!

Visina u grebenu
- mužjaci: 62 - 68 cm
- ženke: 60 - 65 cm.
Težina
- mužjaci: 45 - 60 kg
- ženke: 38 - 45 kg.

GREŠKE

Svako odstupanje od navedenih oblježja je greška, a njezina ozbiljnost i posljedica ovise od njezine naglašenosti.
TEŠKE GREŠKE:
- Slaba razvijenost kostiju i muskulature,
- Nos svjetlije pigmentiranosti,
- Viseće usne,
- Mali, slabi i oštećeni zubi, nedostatak zuba,
- Pretjerano svijetle oči, entropija, ektropija,
- Bačvasta prsa (barrel chest) i Ravna rebra- tzv kobilica (keel chest),
- Prevelik kut skočnog zgloba,
- Netipično kretanje,
- Pretjerana pigmentacija kože kod mladih pasa,
- čaporci,
- Nemiran temperament.
DISKVALIFICIRAJUĆE GREŠKE:
- Svijetloplave ili raznobojne oči,
- Gluhoća,
- Mrlje na dlaci po tijelu, osim jedne mrlje na glavi do korijena uha,
- Svijetli nos ili depigmentiran nos s nedostatkom preko 50% pigmenta,
- Jako obješene usne,
- Prognatizam ili enogmatizam,
- Rđolika (izdužena klinasta) glava,
- Dugačka dlaka,
- Visina ispod 60 cm,
- Fizički nedostaci,
- Agresivnost.
Napomena: mužjaci trebaju imati dva testisa spuštena u skratum (mošnje).
Prema odredbama HKS-a, da bi psi mogli pristupiti uzgojnom pregledu i biti korišteni u uzgoju moraju obaviti pretrage za displaziju zgloba kuka. Toleriraju se samo stupnjevi A, B, C I D.

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

www.pasoddy.com

- 17:32 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Grupa 2 Pinceri i Šnauceri, Molosi i švicarski pastirski psi -Njemačka doga

Njemačka doga

Zemlja porijekla:
Njemačka

Namjena:
Nekada lovački pas na veliku divljač, sada pas čuvar i kućni pas.

Veličina:
Minimalna visina u grebenu za mužjake iznosi 80 cm, za ženke 72 cm. Ne navodi se maksimalna visina, što znaci da je prekoračenje dozvoljeno. Težina ovih pasa trebala bi biti od 46 do 54 kg, što ovisi i o visini i spolu.

Dlaka:
Njemačka doga ima kratki, glatki i sjajni plašt. Priznaju se četiri varijacije boja: žuta ili tigrasto
žuta s crnom maskom, crna eventualno s malo bjeline, bijela s crnim mrljama (harlekin boja kod koje su dozvoljene plave oči i gubica boje mesa) i plava boja.
Kod takozvane manteldoge crna boja je raspoređena kao plaši, kaput ili "mantel" pri čemu su prsa, vrat, trbuh, šape i vrh repa bijeli. Kod takozvane platendoge je taj crni "mantel" prošaran bijelim.Ove zadnje dvije varijante nisu međutim priznate, niti se uzgajaju u svim zemljama.

Njega:
Njega dlake je kao i kod svih pasa takve vrste vrlo jednostavna, no zato su troškovi za hranu veliki.
Neka vaš pas leži uvijek na mekoj podlozi kako se ne bi stvorili ružni otisci na dlaci.
Ovi psi brzo rastu i moraju se uzgajati s puno pažnje i opreza. Tu pripada dobra i zdrava prehrana, ali i točno dozirane aktivnosti kako se mladi pas ne bi suviše iscrpio. Ne smijete ga staviti pod pritisak, ništa raditi silom i paziti ako se pojave prvi znaci umora. Loš postupak može štetno djelovati na razvoj tetiva, kosti i mišića.



Narav:
Ovi psi su privrženi, mirni, inteligentni, razumni i osjećajni, nepodmitljivi, znatiželjni i vjerni svome gospodaru i njegovoj obitelji. Bez obzira što ovi psi malo laju, izvanredni su psi čuvari, pogotovo ženke. Često se već događalo ako je doga čuvalau kuću da je lopov mogao ući, ali više nije izašao.
Ovi psi nisu osjetljivi i imaju visoku toleranciju na bol što nažalost rnože dovesti do toga da neku bolest primijetite kada već zna biti kasno.

Odgoj:
Njemačka doga izrasle u vrlo kratkom vremenu u ogromnog psa. Već odmalena ga morate privikavati da hoda mirno na uzici. Ovi psi trebaju puno osjećaja i harmonično okružje za vrijeme odrastanja.
Vrlo su osjetljivi na ton glasa svoga gospodara ljubazna riječ na pravom mjestu izazvat će čuda.

Socijalno ponašanje:
U pravilu se ovi psi dobro slažu s drugim psima, kućnim životinjama i djecom. Prema strancima su suzdržani i sumnjičavi, prijatelje obitelji pozdravljaju s veseljem.

Vježbanje:
Doge mogu živjeti i u apartmanu ako im osigurate dovoljno istrčavanja i šetnje. Ako su dobro odgojeni možete ih bez brige pustiti da trče pored bicikla bez uzice. Ukoliko njemačka doga ima dovoljno mogućnosti za istrčavanje u slobodnoj prirodi, bit će i u kući mirna i poslušna.
www.vauvau.net
Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

www.svijet-ljubimaca.com

- 17:21 - Komentari (1) - Isprintaj - #

11.08.2006., petak

Grupa 2 Pinceri i Šnauceri, Molosi i švicarski pastirski psi -Napuljski mastif

Zemlja porijekla:
Italija

Namjena:
Pas čuvar i kućni pas

Veličina:
Visina mužjaka iznosi između 65 i 75 cm, visina ženke između 60 i 68 cm.

Dlaka:
Dlaka je kratka. Boja je plavosiva, priznaju se još siva, crna, smeđa, crveno-žuta i miješana boja.

Njega:
Otpale dlake se za vrijeme linjjmja mogu najbolje odstraniti gumenom četkom. Napuljski mastifi vole suho mjesto za spavanje bez propuha i dovoljno mekano kako se ne bi stvorili žuljevi. Napuljski mastifi su dominantni, oprezni, uravnoteženi, mirni, hrabri, inteligentni, privrženi i nesebični psi. Ne laju bez veze.

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Odgoj:
Ove pse treba odgajati s puno osjećaja. Morate ih odgajati dosljedno i ne smijete popustiti dok ne izvrše vaše naredbe. Ovi psi nisu za početnike. Smiren i uravnotežen gospodar će najbolje potaknuti pozitivne strane ovog psa. Mastiti po prirodi žele zaštititi svoju obitelj i za to im nisu potrebne naredbe.

Socijalno ponašanje:
Mužjaci će se prema drugim mužjacima ponašati dominantno, prema djeci su dobronamjerni ako ih ne zadirkuju. Ako ga u mladim godinama dobro socijalizirate, tj. ako se dovoljno susreće s pozitivnim utjecajima, prihvatit će kasnije bez problema druge kućne životinje.

Vježbanje:
Mladi mastif ne smije previše trčati i igrati se. Njegov se poriv za kretanjem mora obuzdavati. Kao i inače mora se paziti da se njegova snaga usmjeri na razvoj. Odrasli mastifi nemaju veliku potrebu za kretanjem

- 22:01 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Grupa 2 Pinceri i Šnauceri, Molosi i švicarski pastirski psi -Shar-pei

Standard:

OPĆI IZGLED: Jak, kompaktan, ženke nešto nježnije građe. Sar-PeI podrazumijeva "pješčanu kožu". Koža mora biti tvrda i hrapava dok dlaka mora biti kratka i čekinjasta. Zbijen je i naboran svuda po tijelu u stadiju šteneta. Kod zrelog psa jasni nabori su dopušteni samo oko čela i grebena.

PROPORCIJE: Dužina tijela od grudne kosti do leđnih kvrga približno je jednaka visini grebena. Ženke mogu imati neznatno duže tijelo. Dužina njuške je približno jednaka dužini lubanje.

TEMPERAMENT: Energičan i okretan. Smiren, nezavisan,odan i srdačan prema ljudima.

GLAVA LUBANJA: Velika je i okrugla u osnovi ali širokog i ravnog ćela. Ženke mogu imati manju glavu.

STOP: Umjeren.

NABORI: Nabori na ćelu moraju biti očigledni ali ne smiju zaklanjati oči. Kinezi opisuju glavu kao"Vu Lo Tau" misleći na "tikvast" izgled glave. Nabori na ćelu imaju oblik oznaka koje lice na neke Kineske simbole dugovječnosti.
To je bitno za rasu jer simboli dugovječnosti pojavljuju se samo u familiji mačaka kakve su tigrovi i lavovi.
Kod pasa,samo kod rase Sar-Pei i mastifa.

LIČNI DIO:NOS: Velik i širok.Pozeljno crn, svjetlije boje dozvoljene su kod svjetlije obojenih pasa.
NJUŠKA:Srednje duga, široka u korjenu, neznatno se sužava ka nosu.

USTA:Plavičasto crni jezik i desni su u prednosti. Ružičast i prošaran ljubičastim pjegama također dozvoljen.

JAKE VILICE: Oblik usta gledano sa vrha trebao bi biti kao okruglast crijep, poznat kao"Roof Tile Mouth"-crepolika usta,
ili sa širokim vilicama u obliku žabljih usta, poznat kao"Toad Mouth"-žablja usta. Kod oba tipa treba postojati jak
zagriz.

ZUBALO:Perfektan,pravilan i kompletan makazast zagriz,pri čemu gornji zubi bez razmaka preklapaju one
u donjoj vilici i usaĐeni su vertikalno.

OČI: Srednje veličine. Bademastog oblika. Po mogućnosti tamne. Svijetla boja očiju je nepoželjna. Funkcija očne jabučice ili očnog kapka ni u kom slučaju ne smiju remetiti nabori kože ili dlaka. Bilo koji znak iritiranja očne jabučice, konjuktive ili očnog kapka krajnje je nepoželjan.

UŠI: Male, debele, oblika jednakostraničnog trokuta blago zaobljene na vrhu.
Dobro su naprijed ka očima usmjerene, priležući uz lubanju. Široko postavljene i zatvorene uz lubanju.
Uspravne i stojeće usi su dozvoljene ali nisu poželjne.

VRAT: Jak,mišićav, sa malo slobodne kože na guši. Višak kože ne treba da bude pretjeran.

TIJELO TIJELO: Višak kože na tijelu je kod zrelijih pasa krajnje nepoželjan.

GREBEN: Blagi nabori koze na grebenu.

LEĐA: Vrlo snažna i ravna,sa veoma jakom kičmom.

GRUDNI KOS: Širok i dubok.

REP: Različiti su načini nošenja repa. Najčešće je uvijen, duplo zarolan, u većem ili manjem prstenu.
Rep mora biti jak i čvrsto nošen iznad bedra.

PREDNJI DIO; Plećke mišićave dobro položene i iskošene. Prednje noge umjereno duge malo duže od dubine tijela.
Dobar kostur. Došaplje malo iskošeno, jako i elastično.

ZADNJI DIO: Snažan i mišićav.Umjereno uglovan.Skočni zglob dobro spušten.

ŠAPE: Srednje veličine, kompaktne, dobrih jastučića, prsti dobro uzglobljeni.

HOD: Slobodno i harmonično, snažno.

BOJA: Sve boje crne, plavo crne, crne sa nagovještajem rđasto-braon, crvena, jelenja. Krem boja je dozvoljena ali nije poželjna.

DLAKA: Kratka,tvrda ,čekinjasta i po mogućnosti ravna. Bez podlake.Ne smije biti duža od 2,5cm. Nikad se ne trimuje.

VISINA 47,5-57,5cm

TEŽINA 20-32,5kg

GREŠKE GREŠKE:Svako odstupanje od gore navedenog smatra se manom,čije ocjenjivanje stoji u točnoj razmjeri sa stupnjem izraženosti.

GLAVA:Suviše teška glava i vilice.

USTA:Suviše velika usta ili ispunjene usne,koje mogu smetati psima pri zagrizu.

OĆI:Ektropijum,entropijum.

UŠI:Velike uši,nisko usađene, koje nisu usmjerene ka očima.

TIJELO: Ulegla ili ispupčena leđa. Previse nabora na tijelu na prednjem i zadnjem dijelu kod zrelih pasa.

REP: Padajući rep-opušten.

ŠAPE:Izvrnute sape.

DLAKA: Dlaka duža od 2,5cm.

BOJA: Mješavina boja black and tan, mrlje po tijelu. Tigravost nije prihvatljiva. Ova obojenost će ukazati na
miješanje rasa u uzgoju.

NAPOMENA: Mužjaci trebaju da imaju dva normalno razvijena testisa ,potpuno spuštena u skrotum.


Povijst psa!

Ova rasa postoji u Kini već stoljećima. Prije više od 2000 godina Shar Pei-e su držali farmeri u selima južnih provincija koje su se graničile sa Južnim Kineskim Morem. Iako je Shar Pei uglavnom služio kao čuvar kuce i imanja svoga vlasnika, oni su također korišteni kao čuvari stoke od kradljivaca i kao lovci na divljač poput veprova. Selektivno uzgajani radi svoje inteligencije, snage i ratnički mrkog pogleda (meni je taj pogled sladak i blag ), pojava Shar Pei pomagala je i u protjerivanju lopova protiv kojih su farmeri bili u vječitom ratu.

Selo Dai Lek, u južnoj kineskoj Kwantung provinciji bilo je nekada poznato kao kockarski raj. Klađenje u borbama pasa bilo je popularni način traćenja vremena, a Shar Pei postao je favorit u kladionicama. Iako su imali snagu, izdržljivost, otpornost i odlučnost, davan im je alkohol i drugi stimulansi prije borbi. Na sreću po ovu rasu, neke pristalice borbi pasa donijeli su sa zapada mastiffe, bulldoge i druge slične rase. Ovi psi korišteni su zbog izopačenog temperamenta i da bi ukrštanjem kao produkt dobili veće, jace i agresivnije pse. Prirodni Shar Pei vise nije bio interesantan u borbama. Kako vise nije bilo potražnje za njim, ova rasa je zanemarena sto je rezultiralo da je broj Shar Pei-a bio u naglom opadanju.

Komunistički režim u Kini zadao je gotovo posljednji udarac ovoj rasi kada je nametnuo ogromne poreze na pse 1940. godine. Samo ekstremno bogati ljudi mogli su sebi priuštiti pseće društvo. Psi su bili deklarirani kao dekadentni, buržoazijski luksuz, a uzgoj pasa postao je zabranjen.

Kao rezultat ovih pritisaka, desilo se da je u 1950-tim ostalo samo nekoliko primjeraka Shar Peia dinastije Han. Odgajivači i ljubitelji životinja u Makau i Hong Kongu bili su u stanju spasiti i zaštititi tek nekoliko slučajnih primjeraka, no rasa je bila na rubu izumiranja.

Koliko blizu su bili ovi psi da izgube borbu za opstanak, objavljeno je u časopisu "Dogs" maja 1971. godine. Ovaj broj imao je članak o rijetkim rasama uključujući i sliku Shar Pei-a opisanog sa: "vjerojatno posljednji primjerak rase". Članak je bio vrlo blizu istini i da ovaj list nije slučajno pao u ruke gospodina Matgo Law-a u Hong Kongu, Shar Pei bi bio zauvijek izgubljen.

Matgo Law, mladi, energični Hong Kongski uzgajivač pasa posjedovao je nekoliko Shar Pei-a. On i gospodin Chung Ching, drugi uzgajivač, već su gajili u sebi ideju o operaciji spašavanja ove rase. Oni su se plasili da bi Hong Kong jednog dana mogao postati dio Narodne Republike Kine, te da bi operacija unistenja pasa mogla biti ponovljena u Hong Kongu. Sve je izgledalo beznadežno, dok gospodinu Law-u, čitajući članak iz časopisa "Dogs" nije sinula ideja.

Sa tipičnim Hong Kongskim smislom za inteligentno planiranje i još bolju izvedbu, Matgo Law napisao je pismo i poslao ga Margaret Fansworth, editorki casopisa "Dogs". U svom pismu Law je opisao njihove planove i dodao slike nekoliko Shar Pei-a koje su oni bili u mogućnosti spasiti. Završio je pismo vapajem za pomoć i suradnju od strane USA zainteresiranih uzgajivača.

Publikacija ovog pisma u aprilu 1973. lansirala je Shar Pei-a daleko od izumiranja i mogućeg pomilovanja, ka zvijezdama . Vise od 200 pisama nestrpljivih budućih vlasnika pristiglo je na adresu časopisa, no samo mali broj sretnika dobio je štene par mjeseci poslije objavljivanja članka.

Matgo Law uspio je pronaći još nekoliko pasa u Makau i Taivanu, te su Američki entuzijasti počeli dobivati štenad od njega. U roku od nekoliko godina Shar Pei je mogao zaboraviti na samrtni oproštaj. Uzgajivacnice su postojale sirom Amerike, a danas je ta rasa voljena i uzgajana sirom svijeta.
Image Hosted by ImageShack.us
Kada su ga veterinari vidjeli po prvi put, ocjenjivali su ga kao divlje, egzotično stvorenje. Ako ni zbog čega drugog, a ono zbog interesa čitatelja, veterinarski časopisi objavljivali su nešto o njima u gotovo svakom broju, odajući utisak na taj način da je ovo rasa sa mnogo problema sa zdravljem i ponašanjem. Bilo je interesantno pisati o nečemu novom, a ne ponavljati priće o istim rasama, kao godinama unazad.

I na kraju još jedna zanimljivost, 1978. godine, Shar Pei je u Guinusovoj Knjizi Rekorda imao neslavno prvo mjesto kao najrjeđa pasmina pasa.

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

- 21:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Grupa 2 Pinceri i Šnauceri, Molosi i švicarski pastirski psi -Engleski buldog

Engleski buldog / English Bulldog - FCI 149


Zemlja podrijetla: Velika Britanija


FCI klasifikacija: Grupa 2 – psi tipa pinčer i šnaucer, molosidi i švicarski stočarski psi, 2.sekcija – molosidi – bez radnog ispita


Opći izgled: Kratke dlake, zbijen, prilično nizak, širokog, snažnog i kompaktnog tijela. Masivne glave, prilično velike u odnosu na veličinu psa. Nijedna osobina ne odskače previše, kako se ne bi pokvarila opća simetrija psa, on dijelovao deformirano ili ga ometala u kretanju. Lice je kratko, njuška široka, tupa i usmjerena vrhom prema gore. Tijelo je kratko, zbijeno (pribrano), udovi čvrsti, mišićavi i u dobroj kondiciji. Stražnji udovi su visoki i snažni, ali nešto laganiji u usporedbi s teškim prednjim udovima. Ženke nisu toliko impresivne i snažno razvijene kao mužjaci. Odaje dojam odlučnosti, snage i agilnosti.

Image Hosted by ImageShack.us

Ponašanje/temperament: Pozoran, odvažan, odan, pouzdan, hrabar, silovitog izgleda, ali prijazne naravi.


Glava i lubanja: Lubanja velikog opsega, koji treba iznositi opseg mjeren u dijelu ispred ušiju otprilike koliko je i visina osa u grebenu. Gledano od naprijed dijeluje visoko, od kuta donje vilice do vrha lubanje, a isto tako je i široka i kvadratična. Obrazi dobro zaobljeni i pružaju se sa strane u predio ispod očiju. Gledano sa strane glava dijeluje visoko i kratko od tjmena do vrha nosnika. Čelo je ravno, a koža na glavi i oko glave labava i naborana, lice nije izbočeno niti pretjerano opušteno. Izbočenja kosti lica su izražena, široka, kvadratična i visoka; duboka, sa širokom brazdom između očiju kod stopa. Brazda, koja je široka i duboka, pruža se do sredine lubanje, a može se pratiti do vrha lubanje. Lice od prednjeg dijela jegodične kosti do nosnika kratko, sa naboranom kožom. Njuška kratka, široka, a vrh izbočen prema gore, i vrlo duboka od kuta očiju do kuta usnica. Nosnik i nosnice – veliki, široki i crne boje, nikako nesmiju biti boje jetre, crvenkaste ili smeđe boje; vrh usmjeren prema natrag – prema očima. Rsazmak od unutarnjeg kuta oka ili od sredine stopa između očiju do samog vrha nosnika ne smije promašati dužinu od vrha nosa do ruba usana. Nosnice velike i širokes jasno izraženom okomitom ravnom linijom koja ih razdvaja. Gornje usne debele, široke, viseće i jako duboke, potpuno su ovješene preko donje vilice sa strane, ali ne i sprijeda. Usnice se spajaju u prednjem dijelu i potpuno prekrivaju zube. Vilice su široke, masivne i kvadratične, donja vilica je znatno isturena ispred gornje i usmjerena vršim rubom prema straga. Gledano od naprijed različiti dijelovi lica su međusobno izbalansirani s obje strane jedne zamišljene središnje linije.


Oči: Gledano od naprijed, nisko postavljene u lubanji, prilično udaljeno od ušiju. Oči i stop se nalaze na istoj ravnoj liniji, pod pravim kutom prema čeonoj brazdi. Međusobno su široko razdvojene, ali vanjski kutovi su unutar obrisa obraza. Okruglog oblika, srednje veličine, niti upale niti izbočene. Vrlo tamne boje – gotovo crne, kad pas gleda naprijed ne smije se vidjeti nikakve bjeline.


Uši: Visoko usađene, npr. prednji rub uha (gledano odnaprijed) stapa se s vanjskim obrisom lubanje na gornjem rubu obrisa, tako a su uši međusobno široko razmaknute, a postavljene što je moguće visoko i odmaknuto od oka. Malene su i tanke. «Ružino uho» je ispravno, tj.preklapanje prema unutra stražnjeg, gornjeg ili prednjeg unutrašnjeg ruba uha koje se uvrće i prema van i prema straga, pokazujući djelomično i unutrašnjost ušne školjke.


Usta: Vilice široke i kvadratične a šest malih prednjih zuba između očnjaka u ravnom nizu. Očnjaci su široko postavljeni. Zubi su veliki i snažni i nisu vidljivi dok su usta zatvorena. Gledano odnaprijed donja vilica je postavljena točno ispod gornje vilice i paralelna.


Vrat: Umjerene dužine (kraći nego što je širok), vrlo masivan, dubok i snažan. Dobro povijen prema leđima, s obilnom labavom, debelom, naboranom kožom ispod grla, koja tvori podvaljak od donje vilice do prsa svake strane.


Tijelo: Širokih prsa, postrance okruglog obrisa, masivno i duboko. Leđa su kratka, snažna, široka u predjelu plećki, uža u predjelu slabina. Blago uleknuće leđa nalazi se odmah iza plećki (najniži dio leđa) gdje se kralježnica počinje dizati prema slabinama (čija je najviša točka iznad razine vrha plećki), pa se ponovno naglo spušta u zaobljenoj liniji prema repu tvoreći luk tzv. šaranasta leđa («roachback») – kao posebnu karakteristiku pasmine. Tijelo je dobro zasvođenih rebara koja se protežu u leđni dio, a trbušni dio je uvučen, a ne ovješen.


Rep: Nisko usađen, izbočen prilično ravno, pa onda okrenut prema dolje. Okrugao, kratke dlake, bez ikakvih čuperaka ili grube dlake. Umjerene dužine, no prije kratak nego dugačak, stanjuje se prema vrhu koji je šiljast. Nošen prema dolje (nema definirano zaokreće prema gore na vrhu) i nikad nije nošen preko leđa.


Prednji udovi: Lopatice široke, koso položene i duboke. Vrlo su snažne i mišićave pa izgledaju kao da su pričvršćene na tijelo. Pretprsje prostrano, okruglo, duboko od vrha lopatica do najnižeg dijela gdje se spaja s prsima. Prsa nisko spuštena između prednjih nogu. Širokog opsega, okrugla iza prednjih nogu. Prednje noge, čvrste i snažne, dobro razvijene, međusobnoširoko razmaknute, masivne, mišićave i ravne, nije dugonog, a nisu ni zakrivljene, a kratke su u odnosu na stražnje noge. No, nisu toliko kratke da leđa izgledaju dugačko, ili da se smanjuju agilnost ili onemogućavaju pokretljivost psa. Laktovi nisko postavljeni i odvojeni od rebara. Došaplja kratka, ravna i snažna.


Stražnji udovi: Noge su velike i mišićave, dugačke u odnosu prednje noge, tako da podižu slabine. Skočni zglobovi su dobro povijeni i nisko spušteni. Noge dugačke i mišićave od slabina do skočnih zglobova, a kratkog, ravnog i snažnog donjeg dijela. Koljeni zglobovi okrugli i blago izbočeni od tijela. Došaplja se zbog toga približavaju, a stražnje šape se iskrenute prema van.


Šape: Ispružene prema naprijed, ravne i vrlo lagano iskrenute prema van, srednje veličine i umjereno okruglog oblika. Stražnje šape okrugle i kompaktne. Prsti čvrsti i debeli, dobro međusobno razdvojeni, članci prstiju izraženi i visoki.


Hod/kretanje: Posebno teško i suzdražano, djeluje kao da hoda kratkim, brzim korakom na vrhovima prstiju, stražnje noge ne podiže visoko, kao da kliže terenom, trčeći jednim ili drugim ramenom izbačenim naprijed.


Pokrov: Dlaka – fina dlaka, kratka, priljubljena i glatka (doima se oštrom samo zbog kratkoće i gustoće, nije žičašta). Boja – Jednobojna ili jednobojna sa crnom maskom. Psi mogu biti jednobojni (boja treba biti sjajna i čista), tigrasti, crvene boje u svim nijansama, jelenje boje ili boje srne itd., bijelo prošarani (kombinacija bijele boje s bilo kojom od navedenih boja). Ružičaste sluzkože, crna boja ili crna s paležom su krajnje nepoželjni.


Veličina: Psi teže oko 25 kg, a ženke 22.7 kg.


Greške: Bilo koje odstupanje od gore navedenih osobina smatra se greškom, a ova se uzima u obzir prema stupnju izraženosti.

www.moj-pas.com
Image Hosted by ImageShack.us

- 13:46 - Komentari (2) - Isprintaj - #

09.08.2006., srijeda

Grupa 1 Pastirski psi i psi tjerači stoke -Berger de Brie ( Briard)

BRIJARSKI OVČAR

Opći izgled: Brijar je rustikalan, snažan pas, skladne građe, temperamentnog hoda i postojane naravi.

Glava: Snažna, dosta duga. Čeoni prijelaz je naglašen i dijeli glavu u lubanjski dio i predio njuške, koji moraju biti jednake dužine. Glava je obrasla obilnom dlakom koja formira bradu, brkove i obrve. Čelo je lagano zaobljeno. Njuška je snažna s dobro razvijenim i snažnim čeljustima. Ne smije biti preširoka ni preuska. Nosnik je ravan. Nos je taman, dobro pigmentiran s jasno naznačenim nosnim otvorima.

Zubi: Veliki, bijeli, zdravi. Zubalo je škarastog ugriza.

Oči: Vodoravno položene, velike, tamne, mirnog i inteligentnog pogleda.

Uši: Visoko usađene. Kupirane uši moraju biti nešto kraće od polovine dužine glave, a pas ih nosi uspravno. Nekupirane uši pas nosi preklopljene.

Vrat: Umjerene dužine, elegantan, snažan, lijepo usađen.

Tijelo: Nesto duže, snažno. Prsni koš je dubok, prostran, lijepo oblikovan. Leđa su ravna i čvrsta. Sapi su lagano zaobljene.

Prednje noge: Snažnih kostiju, mišićave. Noge su međusobno paralelne, a gledane sa svih strana, moraju biti okomite na tlo. Došaplje ne smije biti kratko ni jako položeno. Šape su snažne, okrugle (po obliku između macjih i zečjih). Nokti su snažni, tvrdi, dobro pigmentirani. Tabani su snažni i tvrdi.

Stražnje noge: Snažnih bedara, dobrih kuteva. U stavu moraju biti paralelne. Brijar na stražnjim nogama posjeduje dvostruki zapapak koji predstavlja pasminsku odliku. Dvostruki zapapci moraju biti sastavljeni od dva košćata dijela s noktima i smješteni što bliže zemlji.

Rep: Snažan, dobro odlakan, pri vrhu može biti lagano savijen. Pas ga nosi opuštenog. Vrh repa seže do vrha došaplja ili maksimaino 5 cm ispod njihova vrha. Na kraju ne smije biti savijen u stranu, niti ga pas smije nositi ustranu ili iznad trupa.

Dlaka: Lagano valovita, duga, gusta, suha, elastična. Dužina dlake kreće se izmedu 7 i 14 cm. Kvaliteta poddlake je veoma bitna jer utjece na konzistenciju dlake. Sve boje su dozvoljene, osim bijele. Poželjnije su tamnije boje.
http://veselirepici.10.forumer.com

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

- 20:59 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Grupa 1 Pastirski psi i psi tjerači stoke -Boseron - Boseski ovcar - (Berger de Beauce-Beauceron-Bas Rouge)

Boseron - Boseski ovcar - (Berger de Beauce-Beauceron-Bas Rouge)

Ti psi od davnina sluze kao cuvari stada na visoravnima Francuske, osobito u pokrajini Beauce, po kojoj su dobili ime. Potjecu od staroga francuskog ovcarskog psa ostre dlake. Izgled im se desetljecima malo mijenjao, pa su posebice omiljeni kod IjubiteIja tzv. prirodnih pasmina, koji cijene rustikalnost i prirodni izgled. Tome svakako pridonosi i mali broj pasa koji su ukljucivani u selekciju. Mnogi ce neupuceni promatraci pomisliti da se radi o dobermanu, sto ne cudi ako se prisjetimo da se pri formiranju pasmine F.L. Dobermann koristio vjerojatno i francuskim ovcarskim psom, koji je u Njemacku stigao s Napoleonovim postrojbama.

Nedvojbeno je da na izgled danasnjeg dobermana boseron genetski bitno utjecao. Boseron je pas nesto duzeg trupa, krace njuske i duze dlake. To je kompaktan pas snazne i cvrste grade, okretan, vrlo temperamentan, velike psihofizicke cvrstoce, izrazenog instinkta za cuvanje i obranu osobnog integriteta i svega sto smatra svojim.

Voli druzenje i igru iako ponekad u njoj zna biti grub. Vjeran je i odan pratilac i prijatelj, a osobito je vjeran jednoj osobi. Ti psi imaju vrlo izrazen instinkt upravljanja stadom, pa i danas uspjesno sluze pastirima u Francuskoj. Imaju i dobar njuh pa se njima koriste i pri pronalazenju gljiva. Sve te osobine cine ih odlicnim sluzbenim psima.

Boserone nazivaju i Bas Rouge (crvena carapa) zbog paleza vjevericje-crvene boje koji dopiru do skocnih zglobova. Boseron je kao pasmina sluzbeno priznata tek godine 1897. iako zapisi o slicnom psu potjecu jos iz 16.stoljeca.

Opci izgled:
Boseron je pas srednje velicine, robusne grade, snazan i misicav, ali nije premasivan. Visina muzjaka je od 63 do 70 cm , a zenke od 61 do 68 cm. Ima iskren pristup, bez straha.

Usi:
Visoko postavljene .
Ako su kupirane, stoje uspravno i lagano su povinute prema naprijed. Nekupirane usi vise slobodno i preklopljene su.

Glava:
Duga, snazna, s ravnom ili lagano zaobljenom lubanjom. Zatiljna kvrga je umjereno naglasena, ali dobro vidIjiva. Ceoni prijelaz je umjereno naglasen i dijeli lubanjski dio od njuske. Njuska je duga i snazna, s dobro razvijenim ceIjustima. Zubi su bijeli i snazni, a ugriz skarast. Oci su bademastog oblika, vodoravno polozene i tamne.

Vrat:
Srednje duzine,
snazan, misicav,
bez suvisne koze.

Tijelo:
Duzina je nesto veca od visine. Leda su ravna, misicava i cvrsta. Prsni kos je sirok i prostran. Slabinski dio je misicav i odgovarajuce sirine.
Sapi su blago zakosene, srednje duge. Donja crta tijela ne smije biti usukana.

Prednje noge:
Lopatica je duga, koso polozena, oblozena snaznim misicima. Noge su snaznih kostiju, ravne, okomite na tlo i medusobno paralelne. Sape su okrugle, prikupljenih prstiju. Nokti su cvrsti i dobro pigmentirani

Straznje noge:
Snazne, sirokih i misicavih bedara, medusobno paralelne.Kut koji zatvaraju potkoljenica i dosaplje nesto je otvoreniji. Pasminsku odliku predstavija dvostruki "peti prst" koji mora imati kostanu osnovu.

Rep:
Dobro odlakan. Tvori blagu krivulju u obliku slova J. Vrh mora sezati najmanje do visine skocnog zgloba.

Dlaka:
Cvrsta, dobro prilijeze uz tijelo i psa odlicno stiti u svim vremenskim uvjetima. Na glavi je kratka, a na tijelu je duga od 2,5 do 3 cm i doseze najvecu duzinu od 3,5 do 4 cm. Na straznjoj strani bedara i s donje strane repa tvori zastavice.

Boje:
Crna s palezom (bicolore)
poznatija kao bas rouges
ili sivo-crno s palezom (tricolore)
poznatija kao harlekin. Dozvoljena je
i mala bijela mrlja grudima.

Karakter:
Boseron je snazan i hrabar pas,
izrazenog temperamenta.
Odan vodicu. Veoma lako prihvaca
obuku i radi s velikim veseljem
pa je pogodan za svaku vrstu skolovanja.
Prema strancima je nepovjerljiv i
ponekad veoma ostar. Svaki bezrazlozno
agresivan, plasljiv pas
ili pas koji pokazuje pretjerano
nepovjerenje mora biti eliminiran iz uzgoja.

Literatura :
G. Gulan "Sluzbeni psi" Dusevic & Krsovnik p.o., Rijeka, 1994.
R. Sauvignac "Le Berger de Beauce", Editions De Vecchi S.A. Paris,1987.

preuzeto: www.kinologija.cjb.net

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

- 20:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Grupa 1 Pastirski psi i psi tjerači stoke -Šetlandski ovčar

Šetlandski ovčar je jedna od najpopularnijih pasmina u Japanu, a omiljena je i u Velikoj Britaniji i Sjevernoj Americi. Iako se rijetko koristi kao radni pas, zadržao je mnoge od svojih čuvarskih i pastirskih instikata pa će pouzdano štititi dom svoga vlasnika. Premda su ga nazivali patuljastim škotskim ovčarom, ovo je zapravo klasična mala pasmina, a ne patuljasta poput jazavčara. To je manja verzija škotskih radnih pasa.

Šetlandski ovčari su idealni kučni psi i sa lakoćom se prilagođavaju svom gospodaru. Iako su živahni mogu živjeti u malom stanu. Oni su genetski zdravi i izdržljivi. Vrijedni su, inteligentni, ljupki, vole djecu, vesele su naravi, najbolje se osjećaju kada su u središtu pažnje. Prema neznancima su nepovjerljivi i oprezani, dobari su čuvari. Posebno su dobari u čuvanju i tjeranju ovaca.



Izgledom su maleni i snažan, bez grubosti i nezgrapnosti, odlikuje ih raskošna dlaka. Simetrične su obrisne linije tako da niti jedan dio nije neproporcionalan. Tijelo im nije ni mlitavo ni grubo. Pokretljivi su psi. Kreću se brzo u ćemu im pomažu jaki skočni zglobovi, jako su okretni a u osto vrijeme elegantani.
Pojavljuju se u tri boje: boja samurovine: čista boja ili šatirana od svijetlozlatne do zagasite boje mahagonija; trikolor: zagasito crna na tijelu, poželjno s oznakama zagasite boje paleža i blue-merle: jasna srebrnasto-plava, s crnom išaranošću i ispruganošću. Također, crno-bijela i crna s paležom su priznate boje.

Uzgoj sheltiea je jednostavan, sve naučeno rade s oduševljenjem. Otporni su i dočekaju visoku starost (12 do 14 godina). Lako se dresiraju i ne zaboravljaju što nauće.

Ne treba im ni mnogo hrane ni posebne njege, a malo prostora će im uvijek biti dosta. Sva njega Šeltija svodi se na redovno češljanje. Lijepa duga dlaka zahtijeva tjedno češljanje, a linjaju se dva puta godišnje.



Šetlandski ovčar vuće korijene iz Škotske iz XVIII.stoljeća, a mogao bi biti rezultat križanja lokalnih pasa sa Shetlanda s donesenim dugodlakim škotskim ovčarom.
Potjeće sa Šetlandskih otoka, gdje je sližio kao radni pas a zvali su ga Tonnie Dog.

Da bi sačuvali izvorni oblik i karakter ovih pasa, početkom 20-og stoljeća u Lerwicku osnovan je Shetland Colie Club (Koli je bio naziv za radnog - korisnog psa, posebno ako je taj rad povezan sa ovcama). Negde u to vrijeme je i ukršten sa Škotskim ovčarom. Neko vreme su ga nazivali i Patuljasti Koli i čak je bilo svađe oko imena. Kada je konačno prihvaćeno ime Šetlandski ovčar, svi su bili zadovoljni i pas je počeo da se prikazuje na izložbama.




OPĆI IZGLED

Malen dugodlaki pas velike ljepote, bez nezgrapnosti i surovosti. Konture su simetrične tako da nijedan dio ne izgleda neproporcionalno. Bujna dlaka, bujna griva i ovratnik te lijepo oblikovana glava ljupkog izraza spajaju se u idealan izgled.

OSNOVNA OBILJEŽJA

Oprezan, blag, inteligentan, snažan i živahan.

NARAV

Ljubazan i razborit naspram svog gospodara, rezerviran prema strancima, nikad nervozan.

GLAVA

Glava je plemenita, odozgo ili sa strane gledano, nalik na dugačak tupi klin koji se od ušiju prema nosu sužuje. Širina lubanje je u srazmjeru s duljinom lubanje i gubice. Cjelina se mora ocjenjivati uzimajući u obzir veličinu psa.
Lubanja je pljosnata, umjereno široka između ušiju, a zatiljna kost nije izražena.
Obrazi su pljosnati, glatko prelazeći u dobro zaokruženu gubicu. Lubanja i gubica su jednake duljine, točka razdvajanja je unutarnji ugao oka. Gornja linija lubanje ide paralelno s gornjom linijom gubice, s blagim ali jasno raspoznatljivim stopom.
Nos usne i rubovi očnih kapaka su crni. Karakterističan izraz rezultat je potpunog sklada u spoju lubanje i lica, oblika, boje i položaja očiju te pravilno postavljenih i nošenih ušiju.
Gubica/zubalo: Vilice su ravnomjerne, glatko ocrtane, snažne, s dobro razvijenom donjom vilicom.
Usne su čvrsto zatvorene.
Zubi su zdravi sa savršenim, pravilnim i potpunim škarastim zubalom, pri čemu su gornji niz sjekutića bez međuprostora poklapa s donjim i zubi stoje u vilici uspravno. Potpuna garnitura od 42 pravilno smještena zuba izuzetno je poželjna.
Oči: Srednje velike, koso usađene, bademastog oblika. Tamnosmeđe, osim kod varijante merle, gdje jedno ili oba oka smiju biti plava ili plavo išarana.
Uši: Male i u korijenu umjereno široke, stoje na lubanji prilično blizu jedno drugom. U stanju mirovanja položene su prema nazad; u stanju opreza pomaknute su prema naprijed i poluuspravljene, s vrhom obješenim prema naprijed.

VRAT

Mišićav, dobro svinut, dovoljne duljine kako bi omogućio ponosno držanje glave.

TIJELO

Od plećnog zgloba do izbočenja na sjednoj kosti neznatno je dulje nego visina grebena. Grudi su duboke, dopiru do lakta. Rebra su dobro izbočena, suzujući se u donjoj polovini kako bi omogućila slobodno kretanje prednjih nogu i pleća. Leda su ravna, s ljupkom oblinom iznad slabinskog dijela, sapi se prema nazad postupno spuštaju.

UDOVI

Prednje noge :
Pleća su vrlo dobro položena prema natrag. Na grebenu razdijeljene samo kralježnicom, lopatice leže koso prema van kako bi dale mjesta izbočenosti rebara. Dobro izraženi kutovi plećnih zglobova.
Nadlaktica i lopatica otprilike su jednake duljine. Razmak od tla do lakta jednak je razmaku od lakta do grebena. Prednje noge su, gledano sprijeda, ravne , mišićave i ravnomjerno oblikovane, sa snažnim kostima.
Došaplje snažno i gipko.

Stražnje noge:
Butovi su široki i mišićavi, bedrene kosti su pod pravim kutom usađene u zdjelicu.
Koljeni zglob s jasnim kutom, skočni zglobovi dobro oblikovani i dobro izraženih kutova, nisko postavljeni sa snažnim kostima. Donožje je, gledano straga, ravno.

REP

Nisko postavljen. Repni kralješci postaju tanji prema vrhu i dosižu do skočnih zglobova, obilno je pokriven dlakom i blago zavinut prema gore. U pokretu smije biti blago uzdignut, ali nikada iznad leđne linije. Nikako nije prelomljen.

ŠAPE

Ovalne, s dobro potkoženim tabanima, prsti su izbočeni i zatvoreni.

KRETANJE

Gipko, glatko i ljupko, s potiskom stražnjih nogu, pritom prevaljujući što je moguće veću razdaljinu uz najmanji napor. Ljuljajući ili ukršten hod ili kruto, ukočeno kretanje gore-dolje izuzetno su nepoželjni.

DLAKA

Dvostruka; vanjska, pokrovna dlaka je duga, tvrda i ravna. Poddlaka je meka, kratka i gusta.
Griva i ovratnik vrlo su bujni.
Prednje noge dobro su ozastavičene.
Stražnje noge su iznad skočnih zglobova jako, ispod njih prilično kratko/glatko odlakane.
Dlaka na licu je kratka /glatka. Kratkodlaki primjerci izuzetno su nepoželjni.

BOJA

Boja samurovine: čista boja ili šatirana od svijetlozlatne do zagasite boje mahagonija, pri čemu šatiranost treba biti snažnih tonova. Vučja boja i siva nepoželjne su.
Trikolor: zagasito crna na tijelu, poželjno s oznakama zagasite boje paleža.
Blue-merle: jasna srebrnasto-plava, s crnom išaranošću i ispruganošću. Oznake zagasite boje paleža poželjne su, njihov nedostatak ne kažnjava se. Velike crne površine, primjesa škriljasto-sive ili rđave boje, kako na pokrovnoj dlaci tako na poddlaci izuzetno su nepoželjni. Cjelokupni utisak treba karakterizirati plava boja.

Crno -bijela i crna s paležom isto su tako priznate boje. Bijele oznake smiju (osim kod crnih s paležom) biti prisutne u obliku lise na glavi, na grudima, na ovratniku, na nogama i na kraju repa. Prisustvo svih ovih ili nekih od ovih bijelih oznaka treba biti poželjno (osim kod crnih s paležom); nedostatak ovih oznaka ne treba kažnjavati. Bijele mrlje na tijelu izuzetno su nepoželjne.

VELIČINA

Idealna visina grebena : mužjaci 37 cm; ženke: 35,5 cm.
Odstupanje za više od 2,5 cm iznad ili ispod ove mjere izuzetno je nepoželjno.

GREŠKE

Bilo koje odstupanje od gore navedenog opisa mora se smatrati greškom, a težinu greške mora se procjenjivati u skladu sa stupnjem greške.

NAPOMENA

Mužjaci treba da imaju dva normalno razvijena testisa, koja se nalaze u skrotum.


preuzeto sa: www.pasoddy.com

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

- 20:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Grupa 1 Pastirski psi i psi tjerači stoke -Australski ovčar

Skupina:
I. FCI skupina - Ovčarski i stočarski psi




Zemlja porijekla:
Sjedinjene Američke Države

Namjena:
Pastirski pas

Veličina:
Visina mužjaka iznosi 50 - 57 cm, visina ženke 45 - 52 cm.

Dlaka:
Dlaka je srednje duga do dugačka, može biti izrazito kovrčava ili lagano kovrčava s gustom poddlakom. Boja dlake može biti plavocrna s mrljama, crvena s mrljama, crna ili smeđa, koje mogu biti sa zlatnožutim šarama uz malo bijele dlake.


Njega:
Dlaka australskog ovčara ne iziskuje puno njege. Za vrijeme linjanja poddlaka otpada, što zahtijeva temeljito češljanje.

Narav:
Ovaj pametan, oštrouman i razborit pas željan je učenja. On je oprezan, veseo, zaigran, vrlo vjeran, posjeduje veliku izdržljivost i vrlo je privržen obitelji.



Odgoj:
Australski ovčar voli učiti i uči vrlo brzo, zato ga je lako odgojiti. Ukoliko je osuđen na izlazak samo tri puta dnevno, može se ponašati vrlo neugodno.
Pored točno određenih vježbi, ovom pasminom se treba puno baviti i držati je stalno zaokupljenom. Bilo bi dobro uključiti ga u agility, fly-ball ili natjecanja u poslušnosti - za koja je idealan.

Socijalno ponašanje:
Ukoliko je dobro socijaliziran, australski ovčar ne stvara nikakvih problema kod susreta s drugim mužjacima i ženkama. Ova pasmina općenito voli djecu, može biti malo sramežljiva prema strancima.

Vježbanje:
Ovaj pas iziskuje puno vježbanja, ali iznad svega se njime treba puno baviti kako bi bio sretan. Možda bi za njega bio najbolji dom sa zabavnim ljudima, koji bi bili u stanju svaki dan posvetiti određeno vrijeme svome psu.

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

www.vauvau.net

- 14:20 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Grupa 1 Pastirski psi i psi tjerači stoke -Mađarski Puli

Mađarski pastirski pas Azijskog porijekla. Preci ovih pasa su na našu teritoriju stigli sa pastirima nomadima.



Puli, mađarski ovčar, pas je kojemu se daje najviše nadimaka. Međutim, to vrijedi samo za odrasle pulije, u dobi od dvije godine pa na više. Za štenca će svaki prolaznik pomisliti da je mješanac ili neošišana pudlica. A pokušate li jedan kilometar prošetati sa svojim zrelim pulijem, trebat će vam za tu avanturu ne normalnih deset minuta, već najmanje jedan sat. Rijetko koji prolaznik vas neće zaustaviti, a zasigurno će to učiniti svako dijete. Uz dobacivanja stila - gle... Gulit, usisivač, Marli, vuneni pas itd., morat ćete nadahnuto odgovarati na brojna pitanja. Primjerice: gdje mu je glava, a gdje rep; u kojem smjeru hoda; da li ima oči; da li vidi... Eto, i kratkih odgovora. Puli nije igračka nedefiniranog oblika, već pravi, izuzetno intelignetni i značajem osebujni ovčarski pas, privržen svome vlasniku i svojoj obitelji.

Kako mu je rep dugačak, ali višestruko "zarolan" na leđima, to gledano "iz profila" doista se ne vidi precizno gdje je glava, a gdje rep. Puli ima dugu dlaku u resicama, poput "dread-locks" - sitnih pletenica toliko popularnih u crnaca - samo što njegovi "žniranci" rastu prirodno, pa ga se ne mora voditi frizeru. Usput, preporuka vlasnicima pulija: na upit prolaznika da li psa vodite frizeru, nevino i smireno odgovorite pozitivno i navedite ime najpoznatijeg trendovskog stiliste. Tako ste, naime, najbrže gotovi i možete ići dalje! Najvažnija prednost pulija iz ugla viđenja jedne domaćice svakako je činjenica da mu dlaka ne otpada i da se nikad ne linja. Jedino u slučaju da se vaše dijete malo zdušnije proigralo s ljubimcem ili vam je potpetica stala na krivo mjesto, na podu ćete naci "žniranac". I još jedna važna uputa za foto-amatere: ako hoćete uslikati pulija, pobrinite se da se razbijesni i pokaže zube ili ga vodite deset katova uz stepenice da isplazi jezik. To je jedini poznati način koji jamči da će se na fotografiji prepoznati da nije riječ o mrlji, već o psu

Ako imate pulija (crnog, bijelog ili smeđeg) nemojte zaboraviti da je to pravi ovčarski pas, čuvar stada. Zato mu ostavite njegov eko-look i nemojte popustiti američkim trendovima koji raščešljavljanjem dlake pulija i posebnim sisanjem tog divnog prirodnog psa pretvaraju u - umjetnički obrezanu živicu. Puli, ne zaboravite, prije kojih tisuću godina došao je s Mongolima iz Kirgizije, iz azijskih stepa, a istim tim Mongolima je pomogao da u Panniju dovedu tisuće ovaca. Puliji čuvaju ovce na specifičan način: jureći oko stada skaču im na leđa, te s leđa na leđa, te ih tako sabijaju na okup. Današnji urbanizirani puli zadržao je potrebu za čuvanjem stada, pa tako doživljava sve članove obitelji, s izuzetkom samoga gazde (kojega je on sam odabrao po tko zna kojim kriterijima). Svaki povratak s puta kojega od članova obitelji nailazi na istu reakciju - puli je ljut i uvrijeđen i to otvoreno pokazuje. Ponekad čak danima "ne razgovara" s takvim obludjelim članom obitelji!

Zašto pulija ima relativno malo i zašto nisu traženi?
Prije neposrednog odgovora na pitanje treba reći kako činjenica da pulija ima relativno malo ima i pozitivnih posljedica, jer je izbjegnuta masovna produkcija u uzgajivačnicama odnosno "tvornicama pasa", pa se s pulijima nije desilo što i s brojnim drugim pasminama - da su degenerirale, da im se srozala kvaliteta. A jedan od razloga zašto je puli manje popularan kod uzgajivača je njegova kasnostasnost: mladi puli u svoju pravu standardnu, što znači i izložbenu, formu stasa tek u dobi od tri-četiri godine, no reproduktivno je sposoban i aktivan i do kasne dobi (i iza desete godine!). Manje je poznato i to da je puli dugovječni ljubimac koji zadržava svoju aktivnost i u najstarijoj dobi. No, profesionalni uzgajivači moraju dvostruko dulje čekati da bi postigli s njime izložbeni i, nastavno, uzgojni uspjeh no kod većine drugih pasmina, a što zasigurno utječe na njihov interes. Zato se i u Hrvatskoj uzgojem pulija bave uglavnom samo iskusni amateri, a što utječe i na njihovu cijenu, pa su, unatoč atraktivnosti i rijetkosti, relativno povoljne cijene štenadi.

Zašto držimo da će puli biti jedan od najpopularnijih pasa u 21.stoljeću?
Više je razloga za takvu tvrdnju. Prvo, pogodne su (srednje) veličine, a tendencije su da će "psi-lavovi" i "psi-miševi" biti zanimljivi sve užem krugu specijaliziranih uzgajivača. Drugo, dlaka, osim što je atraktivna (prirodne resice), jednostavna je za održavanje, ne linja (ne otpada), nepotrebno je šišanje, češljanje, pa se štedi i na takvim uslugama. Treće, jedna su od rijetkih pasmina koje su jednako dobre i kao kućni ljubimci, kao radni, službeni i izložbeni psi. Četvrto, a što potvrđuju radovi poznatog biologa-ethologa Konrada Lorenza, imaju usklađenost poželjnog karaktera s poželjnim temperamentom. Križanjem je g. Lorenz pokušavao dobiti određenu ravnotežu, vjernost čovjeku i volje za rad, a kod pulija, kao predstavnika azijskih pasmina s europskim značajkama, upravo je ta ravnoteža prisutna. Očigledno, ono što se nastoji tek postići u "psecim laboratorijima" već postoji - a to je puli! Čemu onda dalje eksperimentirati, kad je ishod toga krajnje neizvjestan!

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

OPĆI IZGLED

Srednje veličine, čvrste građe, četvrtastog tijela, fin, ali ne prelagan kostur. Suhog ali mišićavog tijela. Izgled pojedinih dijelova tijela je veoma teško ocijeniti, jer mu tijelo prekriva gusta i jaka dlaka, u vidu traka ili pletenica. Prilikom ocjenjivanja, preporučljivo je pregledati opipavanjem. Dlaka glave je toliko gusta, da joj daje ovalan oblik, i zaklanja oči. Rep, čvrsto položen na leđa, daje mu blagu uzlaznu liniju tijela, gledano prema repu.

VAŽNIJE PROPORCIJE

Dužina/visina: 1/1
Dužina nosa/glave: 3,5/10
Dubina grudi/visina: 4,5/10
Širina grudi/visina: 3,3/10
Obim struka/visina: 12,5/10
Dužina ušiju/dužina glave: 5,2/10

PONAŠANJE I POJAVA

Živahna, jako inteligentna rasa. Odličan čuvar, voli djecu, danasnja forma se razvila pod uticajem sportskog odgoja (kao psa za pratnju)

GLAVA

Glava
Gledana sprijeda okrugla, a sa strane eliptična..
Lobanja: Mala i fina..
Stop: Salbo razvijen.
Nosna pečurka: Relativno mala, crne boje.
Fang: Slabo izražen.
Usne: Pripijene, dobro pigmentisane.
Zubalo: Puno makazasto zubalo (42 zuba).
Oči: Srednje veličine, tamno braon boje, malo koso postavljene, živahnog, intligentnog izraza. Srednje međusubno rastojanje. Očni kapci pripijeni, dobro pigmentisani.
Uši: Široko, srednje visoko postavljene. Vise u obliku zaobljenog slova V.

VRAT

Srednje dužine, čvrst i mišićav. Postavljen pod kutom od 45 stupnjeva, dobro odlakan.

REP

Gornja linija: Ravna, zbog repa izgleda da se blago uzdiže ka nazad..
Greben: Blago se izdiže iznad linije leđa.
Leđa: Srednje dužine, ravna, ategnuta, mišićava.
Slabine: Kratke mišićave.
Grudni koš: Dubok, širok, dobro zasvođen
Stomak: Zategnut, postupno se uzdiže ka nazad.

NOGE

Postavljen srednje visoko, savijen preko karlice i zadnjice. Dobro odlakan. Ispružen doseže do skočnog zgloba.

TIJELO

Prednje noge
Ramena: Lopatice kose i čvrste. Kut lopatice i nadlaktice 100-110 stupnjeva.
Nadlaktica: Srednje dužine, mišićava, Paralelna sa uzdužnom osom tijela.
Lakat: Čvrsto pripijen uz grudi. Kut nadlaktice i podlaktice 120-130 stupnjeva.
Podlaktica: Dugačka i prava sa suvim mišićima.
Prednje šape: Kratke, okrugle, sa čvrsto zbijenim prstima. Nokti crni ili tamno sivi. Jastučići tamni i gipki. Šape srednje široko postavljene i paralelne.

Zadnje noge
Srednje široko postavljene paralelne. Dugačke i mišićave. Kut karlične i butne kosti 100-110 stupnjeva. Kut koljena 100-110 stupnjeva.
Došaplje: Suho, sa jakim mišićima.
Zadnje šape: Iste kao i prednje, samo malo pljosnatije.

HOD

Živahan temperamentan. Kratak korak, brz galop, veoma okretan. Pokreti često karakteristično kratki ýusitnjeniý skakutavi, nikad teški.

KOŽA

Bez bora, zategnuta dobro pigmentisana. Na neodlakanim mjestima, kod svih vrsta crna ili tamno siva

DLAKA

Kod šteneta, gusta i talasasta, ili kovrdžava. Kasnije obrazuje pletenice ili trake. Dlaka se sastoji iz grube dlake i meke poddlake. Odnos ove dvije vrste određuje i izgled dlake. Ukoliko ima mnogo više grube dlake, krzno gubi svoj karakterističan izgled. Ukoliko je postotak poddlake veći od poželjnog, krzno se teško može održavati. Genetički određen postotak dlake i poddlake, daje psu poželjan izgled krzna, koji se lakše održava. Dužina dlake je najveća na leđima, slabinama i grebenu (20-30 cm). Najkraća je na glavi i nogama (10-12 cm). Dlaka na glavi je idealna, ako je jaka i tanke pletenice dobro prekrivaju oči i nosnik. Iščešljana, zapostavljena i zamršena dlaka su podjednako nepoželjne.

BOJE

Crna (kod starijih pasa sa prelivom boje hrđe-ruzine)
Bijela (bez preliva)
Isprano siva (sa obaveznom crnom maskom na ličnom delu)
Siva. Dozvoljena bijela točka prečnika 5 cm na grudima, i bijelim prelivom između prstiju. Sve ostalo se smatra greškom.

VISINA

Mužjaci: 39-45 cm (idealno: 41-43 cm)
Ženke: 36-42 cm (idealno: 38-40 cm)

TEŽINA

Mužjaci: 13-15 kg
Ženke: 10-13 kg

GREŠKE

Sva odstupanja od gore navedenog se smatraju greškom. Težina greške treba da je poporcionala veličini odstupanja

DISKVALIFIKACIJSKE GREŠKE

- Kratka, rijetka, ravna dlaka,
- Srpasto ili zastavičasto nošenje repa,
- Greške u boji ili flekavost,
- Podgrizač ili predgrizač,
- Nedostatak u zubalu (P2-3-4 i M zubalu),
- Odstupanje od mjera naznačenih u standardu.

Napomena
Mužjaci moraju imati dva normalno razvijena, u skrotumusmeštena testisa.

preuzeto sa: ww.pasoddy.com

- 14:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Grupa 1 Pastirski psi i psi tjerači stoke -Bobtail

Bobtail ili punim nazivom staroengleski ovčar je kao pasmina poznat oko 150 godina. Njegovo podrijetlo je sasvim neodređeno. Neki tvrde da je daleki rođak ruskog psa zvanog "Ovčarka" koji je u Veliku Britaniju doveden na baltičkim brodovima. Neki u njemu vide krv pudla ili škotskog hrta, dok drugi smatraju da se radi o pasmini bliskoj suradniku brijarskom ili bergamskom ovčaru. No, kako god bilo, to su veoma popularni i cijenjeni psi. Na početku 18. stolječa staroengleski ovčar bio je popularan gonič stoke koju je tjerao na sajmove. Da bi se pokazao njegov status radnog psa oslobođena poreza, rep mu se podrezivao. To je i dovelo da naziva "Bobtail" i do prakse podrezivanja repa koja se zadržala. Danas je Bobtail vjeran obiteljski pratilac i čuvar. Selektivni je uzgoj počeo oko 1880. godine. Prvo pojavljivanje na izložbi zabilježeno je 1873. g. u Bierminghenu.




"Bog je stavio dlaku ispred očiju Bobteila da ovaj ne vidi greške onih koje voli".
Ova rečenica je internacionalni moto ljubitelja ove pasmine i predstavlja dušu Bobteila - DOBRA DUŠA! Staroengleski ovčar je jedan fantastičan pas koji osvaja svakoga ko ga jednom vidi.
Ako pomislite na pse kod kojih ne uspijevate razlikovati glavu od zadnjeg dijela, na psa koji će "zalijepiti" svoje prljave šape na vaše grudi i ostaviti znak... to je Bobteil, ali znajte, ako uspijete prepoznati glavu i podignete dlaku, vidječete dva velika oka, najbistrija, najsimpatičnija i najsvjetlija koja ste ikada mogli zamisliti. Voljeti Bobteila je jednostavno.
Za njegov opis upotrebljeno je čak šest pridjeva: jak pas, kompaktnog izgleda, velike simetrije, mišićav, robustan i zbijen (masivan).
Tipičan predstavnik se nameće na jedan specifičan i nezamjenljiv način. Kad hoda pomjera lijevu prednju i lijevu zadnju nogu istovremeno. Ovaj hod je karakterističan kod malo psećih rasa, a karakterističan je za mnoge divlje životinje, pa i medvjeda (još jedna sličnost sa Bobteilom).
Njegov kas je dug i izgleda kao da lebdi, a bez zamora može preći velika rastojanja zahvaljujući jakim zadnjim nogama i šapama, kao i solidnom prednjem dijelu. Što se galopa tiče, rijetko je sresti psa koji galopira tako elastično i prirodno.
Uz veliku simpatiju koju ovaj robusni i dlakavi pas povlaći za sobom, zajedno sa prašinom i zemljom koju svakodnevno pokupi, ima i puno drugih karakteristika koje ga svrstavaju u red savršenih pasa.
Živahan je, umiljat do besvijesti, druželjubiv, sjajnog karaktera, što vam omogućava da mu bez ikakvog straha povjerite štene od dvadeset dana, malo mače ili dijete staro par mjeseci.
Iako je velikog i čupavog (strašnog izgleda), nećete naći slađeg, pristojnijeg, a jako teško i većeg šeprtlju od Bobteila.
U svojoj postojbini je izuzetno popularan zbog brižnosti koju pokazuje prema tek ojarenim jarićima. Pažljivost koju mnogi uspoređuju sa majčinskom ljubavlju.
Neke osobe koje nedovoljno poznaju, a nikada nisu imale Bobteila, sklone su tvrdnji da on ima jedino ulogu igračke, te da nije u stanju obraniti ni gazdu, ni kuću, ni stado. To nije točno. Bobtail je dobar čuvar, a oštar je samo prema zlonamjernima (sjetimo se samo da je Bobtail u svojoj prošlosti branio stada i od vukova i od medvjeda). U suštini je to povjerljiv i druželjubiv pas, a instinkt i natprosječna inteligencija omogućavaju mu da osjeti zlonamjerne.
Mada djeluje kao fraza, svako ko želi nabaviti Bobtaila mora imati u vidu da je njemu ljubav važnija i od hrane

M.Fogl

Ponekad može izgledati malo tromo no on to zasigurno nije. Njegova visina kreće se 56 do 68 cm, a težina oko 30 kg. Lubanja mu je prostrana i kvadratičnog oblika. Oči su tamne, uši male i priljubljene uz glavu. PažIjivom selekcijom stvoren je pas koji se ošteni bez repa. Ako se kojim slučajem kod šteneta pojavi dugi rep on se kupira. Kupiranje repa seže u prošlost kada su u 19. stoljeću seljaci tim načinom izbjegavali plaćanje poreza koji se nije plaćao za radne pse. Bobtail nema sposobnost da u trku brzo i naglo mijenja smijer upravo iz razloga jer nema repa. Boje dlake ovog "čupavca" su sve nijanse sive, prosijeda, plava, s ili bez bijelih mrlja. Prvo pojavljivanje na izložbi zabilježeno je 1873. g. u Bierminghenu. Narav Bobtaila je vrlo prijazna. On je inteligentan, miran, poslušan i lako odgojiv pas. Naročito je dobar prijatelj djece.Kao i kod svih dugodlakih pasmina treba posvetiti puno pažnje
njegovoj dlaci.Pravilnom ishranom i gotovo svakodnevnim češljanjem dobit ćete ogromnu "pahuljicu" za kojom će se svi okretati.


Old English Sheepdog je prvi puta registriran kod AKC (American Kennel Club) 1888.godine. Doživi 12 do 14 godina.

Image Hosted by ImageShack.us

- 14:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Grupa 1 Pastirski psi i psi tjerači stoke- Belgijski ovčar

belgijski ovčar(belgian shepherd dog)
Ime belgijski ovčar združuje četiri različita tipa pasmine, koji se međusobno razlikuju po dužini, boji i kvaliteti dlake.

"Belgijski ovčar je skladno proporcioniran, inteligentan, otporan, kvadratičan pas, naviknut na život pod vedrim nebom, građen da može odolijevati nepogodama godišnjih doba i atmosferskim promjenama tako čestim u klimi Belgije. Skladnošću svojih oblika, ponosnim držanjem glave, pas belgijski ovčar treba ostavljati utisak one elegantne čvrstine koja je postala osobinom selekcionarnih predstavnika radne pasmine."


Belgijski dugodlaki crni ovčar (Groenendael )
Srednje je velik, skladno građen pas, izdržljiv - može puno trčati. Glavu drži uspravno i zato izgleda ponosno. Nosni dio glave je dug, podsjeća na glavu divljeg psa, stoga grenendel djeluje arhaično, prvobitno. Čeona i nosna linija moraju biti usporedne, stop je dobro izražen. Poželjne su što tamnije oči, koje moraju biti bademastog oblika. Pogled je živahan. Vjeđe su crno pigmentirane. Belgijski ovčari razlikuju se samo po boji i dužini dlake. Dlaka je kod groenedaela duga i glatka sa zastavicama na nogama i hlačama na bedrima. Dozvoljena je samo crna boja. Visina - 62 cm, težina - 30 do 32 kg (odnosi se na mužjake). Dožive starost od oko 12 godina. U mjestu Groenendael kod Bruxellesa osamdesetih je godina prošlog stoljeća gostioničar Rose svoju crnu, dugodlaku ovčarku pustio pastirskom psu, kojem je ime bilo Picard. Da li je psu bilo samo ime Picard ili je došao iz Picardije u Francuskoj gdje uzgajaju pastirske pse nije poznato. Tim križanjem su bili postavljeni temelji novoj pasmini. Groenendael Jules je izmedu 1908. i 1912. godine položio sve ispite za službene pse i ispit za policijskog psa. Uskoro je počelo rasti zanimanje za njih i izvan Belgije. Razlozi zbog kojih je ta pasmina postala zanimljiva su mnogobrojni. Jedan je sigurno privlačna duga dlaka. I kada je mokar groenendael nema neprijatan miris. Izvanredno je vodljiv i dobar je pratilac. Nemaju problema s displazijom. Nisu psi za život u psetarnici, jako vole djecu i vrlo su temperamentni.

Image Hosted by ImageShack.us

Belgijski dugodlaki ovčar (Tervueren)
Duga dlaka crvenkasto je smeđe boje sa sivim mrljama. Obvezatno je crno lice. Dlaka je po glavi, obrazima i na prednjim nogama kratka. Na zadnjem dijelu prednjih nogu nalaze se zastavice, a na zadnjim nogama hlače. Duga i glatka dlaka na prsima tvori grivu.
To su psi srednje veličine, izuzetno inteligentni, poslušni, veoma dobri radni psi - kao čuvari, ovčari, policijski psi, tragači. Posebno se ističu u sportskoj kinologiji, idealni su za agility.
Po temperamentu su veoma živi, veoma privrženi vlasniku. Poslušnost i socijalizacija od malih nogu je gotovo obavezna - onda vlasnik sa njim neće imati nikakvih problema.
Ukratko ako želite aktivnog, lijepog, privrženog, radnog psa koji će vam pružiti puno ljubavi nabavite Tervuerena.

Image Hosted by ImageShack.us

Belgijski kratkodlaki ovčar (Malinois)
Belgijski ovčar - malinois svojim porjeklom je okolice grada Malinesa u Belgiji, pa je tako dobio i svoje ime.
Za raliku od ostalih tipova, malinois je belgijski ovčar kratke dlake crvenkastosmeđe boje i crnom maskom.
Malinois je izvrstan sportski radni pas koji plijeni svojom brzinom, eksplozivnošću željom za radom, hrabrošću i oštrinom kada je to potrebno. U kući i dvorištu stalno je u pokretu i budno motri i čuva svoj teritorij.
Zbog svoje pokretljivosti, brzine izdržljivosti i prvenstveno selekcije kao radne pasmine ovi psi gotovo da i nemaju problema sa muskulaturom i displazijom kukova, kao neke druge športske radne pasmine.
Malinois je zbog svojih karakteristika vrlo popularan u svijetu radne kinologije, što dokazuju brojni odlični rezultati koje ta pasmina bilježi na različitim svjetskim natjecanjima sportskih radnih pasa. (IPO, SchH, Obedience, Agility, Ring Sport).
Također malinois je zbog svojih radnih karakteristika sve popularniji pas u vojsci i policiji gdje se koristi za različite namjene ( za osiguranje skupova i objekata, za traženje droga, protueksplozijsku zaštitu, tragačko-pretresačku djelatnost i dr.)

Image Hosted by ImageShack.us

Belgijski oštrodlaki ovčar (Laekenois)
Uši su trokutaste, uspravne i ne preduge. Vrat je vitak i mišićav, bez podbratka. Tijelo je snažno, i ne smije biti labavo. Visina je skoro jednaka dužini tijela stoga pas djeluje kockasto. Udovi su vitki i snažni. Izvanredno je pokretljiv i brz. Rep je srednje dug i jako odlakan. Laekenois ima oštru dlaku koja je raščupana, tvrda i gusta. Dlaka je jednako duga po cijelom tijelu - oko 6 cm. Oko očiju i na gubici je još duža, mada kraća od one kod briarda. Brada je poželjna. Boja: crvenkasto smeđa ili siva s mrljama boje čađe. Pasmina je dobila ime po kraljevskom gradu Laeken, u čijem obližnjem selu ju je duge godine uzgajao neki ovčar, a kasnije i njegov sin. Vrlo vjerojatno je u srodstvu s nizozemskim oštrodlakim ovčarom. Laekenois je najrjeđi medu svim belgijskim ovčarima. Za tu pasminu vrijedi kao i za druge belgijske ovčare: vole djecu, prijatni su, rado se igraju do velike starosti, imaju izvrsno pamćenje. Laekenois je izvanredno oprezan i brz, stoga se ubraja medu odlične čuvare

Image Hosted by ImageShack.us

Sve pasmine ( osim GROENANDELA) imaju prepoznatljivu crnu "masku". Budući da im je fizička konstrukcija jednaka u raznim dijelovima svijeta različito su priznate pasmine. Amerika priznaje tri pasmine , Vel.Britanija sva 4 varijeteta priznaje kao jednu pasminu, a F.C.I ih prepoznaje kao 4 različite pasmine.

FCI standard

OPĆI IZGLED Skladno proporcionalan, inteligentan, otporan, kvadratičan pas, naviknut na život pod vedrim nebom, građen da može odolijevati nepogodama godišnjih doba i atmosferskim promjenama tako čestim u klimi Belgije. Skladnošću svojih oblika i ponosnim držanjem glave, pas belgijski ovčar treba ostavljati utisak one elegantne čvrstine koja je postala osobina selekcioniranih predstavnika radne pasmine. Urođena sklonost za čuvara stada kod njega se udružuje s dragocjenim kvalitetama najboljeg psa čuvara imanja; u slučaju potrebe, on je bez ikakvog oklijevanja nepopustljiv i gorljiv branitelj svog gospodara. On je budan i oprezan; njegov živ i ispitivački pogled odaje inteligenciju.
KARAKTER Belgijski ovčari su temperamentni, veoma hrabri i nepokolebljivi psi. Odlikuje ih velika radoznalost i upornost,pa žele učestvovati u svemu sto se oko njih zbiva. Prema strancima su nepovjerljivi, a ponekad i oštri.
Privrženi su svim članovima porodice u kojoj žive, ali se posebno vezuju za jednog člana. Često ga netremice gledaju i sa nestrpljenjem očekuju njegov znak, pa sa velikim veseljem, neviđenom brzinom i nevjerojatnom točnošću učine sve sto se od njih zahtjeva.
Lako i brzo uče, a ponekad se čini da već sve znaju, pa bez posebnog školovanja izvršavaju i teže zadatke. Prave radne sposobnosti ovih pasa dolaze do izražaja tek kada se nađu u rukama znalca. Onda su sposobni učiniti i nemoguće.
Zbog ovih osobina belgijski ovčari su postali jedni od najzastupljenijih na sportskim i radnim takmičenjima gdje su ujedno i postizali najbolje plasmane u odnosu na druge radne rase pasa (pr.:1994. g. na nacionalnom njemačkom prvenstvu u radu bilo je prijavljeno 78 pasa, medju njima 25 belgijanaca,koji su od prvih 10 mesta zauzeli 8 .).Samim tim ovi psi se sve vise potvrđuju u svijetu i njihov rejting neprestano raste.
Belgijski ovčari su radni psi i oduvijek su to bili. Ukoliko mu ne dajemo obaveze, zbog svoje sposobnosti i pameti oni samo sebi pronalaze obaveze. Karakteristično je za rasu da sazrijevaju tek sa dvije godine i zato prema njima treba biti strpljiv, pažljiv i nježan. Traži čvrstu ruku ali punu ljubavi...
GLAVA
GLAVA: glava je oblikovana , duga, ali ne pretjerano, suha. Lubanja i gubica otprilike su jednake duljine, s time što gubica smije biti neznatno dulja, što pridaje cjelokupnom izgledu utisak dotjeranosti.
Njuška:crna;dobro oTvorene nozdrve.
Gubica:srednje duljine;postepeno se sužava prema nosu.Nosni hrbat je ravan;gledano iz profila,on je paralelan sa zamišljenom linijom koja se nastavlja na lubanju.Usta dobro rascijepljena.
Usne:tanke,napete,jako pigmentirane,ne ostavljaju vidljivim crvenilo sluznice.
Obrazi:suhi,mišićavi ali plosnati.
Zubalo:zubi snažni i bijeli,pravilni,čvrsto usađeni dobro usađene vilice.Škarasto zubalo:to znači da sjekutići gornje vilice trebaju neznatno prelaziti sjekutiće donje vilice,stime da se ne izgubi kontakt među njima.Superpozicija sjekutića tolerira se;takvo zubalo,zvano kliještastim,poželjno je kod vodiča ovaca i stoke.
Čeoni usjek (stop):umjeren,ali izražen.
Obrvni lukovi: nisu istureni, gubica je lijepo oblikovana ispod očiju.
Lubanja: srednje širine, u razmjeru s duljinom glave, čela prije plosnatog nego zaokruženog, slabo istaknute središnje linije; gledano iz profila, lubanja je paralelna sa zamišljenom koja se nastavlja na gubicu.
Uši: pravilno trokutastog oblika, ravne i uspravne; visoko usađene, primjerene duljine, ušne školjke u korijenu lijepo zaokružene.
Zatiljak: vrlo blago zaobljen
VRAT Blago izdužen, dobro razvijenih mišića, bez podvaljka, postepeno se širi prema plećima.
UDOVI
PREDNJI UDOVI: muskulatura suha i snažna.
Pleća: lopatice su duge i nakošene, pričvršćene ploštimice, tvore s nadlakticom kut dovoljan da omogući slobodno kretanje lakata.
Nadlaktice:trebaju se kretati u smjeru točno paralelnom s uzdužnom osi tijela.
Podlaktice:duge i dobro razvijenih mišića.
Donožja: snažna i kratka; zglobovo nožja su jasno izraženi,bez znakova rahitisa.
Šape:prilično okrugle;prsti svinuti i stisnuti;tabani debeli i elastični,nokti TAMNI i krupni.

STRAŽNJI UDOVI: snažni, bez glomaznosti, kreću se u istim ravninama kao prednji udovi. Noge su okomite u odnosu na tlo.
Butovi: široki i snažno razvijenih mišića. Koljeno je približno okomito u odnosu na kuk.
Potkoljenice: duge, široke, mišićave i odgovarajuće svijene u skočnim zglobovima ali ne pretjerano. Skočni zglobovi smješteni su blizu tla, široki i mišićavi. Gledano odostraga, oni su potpuno paralelni.
Donožja:čvrsta i kratka.Čaporci nisu poželjni.
Šape:blago ovalne,prsti svinuti i stisnuti; tabani su debeli i elastični; nokti su tamni i krupni
TIJELO
TIJELO:tijelo je snažno,ali bez glomaznosti.Duljina od vrha pleća do izbočina sjednih kostiju približno je jednaka visini grebena kod mužjaka.Duljina može biti malo veća od visine grebena kod ženki.
Prednji dio prsa:gledan sprijeda ni preširok ni preuzak.
Prsa:ne suviše široka,ali zato duboka i spuštena,kao kod svih životinja velike izdržljivosti.Prsni koš je omeđen rebrima svinutim u njihovom gornjem dijelu.
Greben:istaknut.
Donja linija:(leđa i slabinski dio) ravna,široka,snažno razvijenih mišića.
Trbuh:umjereno se uzdižući, ni spušten ni hrtovit,nastavlja se u skladnoj krivulji na donju liniju prsa.
Sapi:vrlo blago nagnuto,široke, ali ne pretjerano.

REP Rep je dobro usađen, snažan u korijenu, srednje duljine. U mirovanja pas ga drži obješenim, vrh je blago svinut prema nazad u razini skočnog zgloba; u pokretu pas ga pridiže i pojačava se krivulja prema vrhu, s time što rep ni u jednom trenutku ne može imati oblik kuke ili skretati u stranu.
HOD Hod je živahan i nesputan, velikog iskoraka. Neprestano u pokretu, belgijski ovčar čini se neumornim. Zbog osebujnog temperamenta kod njega se zamjećuje tendencija da se radije kreće u krugovima nego u ravnoj liniji
KRZNO Maska: maska bi trebala obuhvatiti u jedinstvenu crnu zonu gornje i donje usne, kutove usta i očne kapke.
Boje:
Tervueren: riđa dlaka s crnim vrhovima, budući da je najprirodnija, daje joj se prednost. Riđa boja treba biti topla, ni svjetla ni izblijedjela. Svaki pas kojeg boja ne odgovara željenom intenzitetu, ne može pretendirati na ocjenu odličan, a još manje biti predložen za C.A.C., C.A.C.I.B. ili rezerve.
Malinoi: jedino riđa s crnim vrhovima uz crnu masku.
Groenendael: jedino jednobojna crna.
Laekenoi: riđa s primjesama crne, osobito na gubici i na repu.Malo bijelog tolerira se na prsima i na prstima.
DLAKA
Dlaka, budući da je razne duljine, smjera, izgleda kod pasa belgijskih ovčara, uzeta je kao kriterij za razlikovanje varijante ove pasmine. Kod svih varijanti dlaka mora uvijek mora biti obilna, stisnuta, dobre teksture i tvoriti s vunastom poddlakom odličan omotač.
KOŽA Elastična ali dobro zategnuta po čitavom tijelu. Vanjske sluznice intenzivno su pigmentirane.
VELIČINA Poželjna veličina u prosjeku je:
62 centimetra za mužjake
58 centimetra za ženke
Tolerancija: niže 2 centimetra; višlje 4 centimetra.

www.pasoddy.com

- 12:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Grupa 1 Pastirski psi i psi tjerači stoke -Bearded Collie

Porijeklo pasmine seže više od 400 godina unatrag. Nastali su najvjerojatnije parenjem poljskih nizinskih ovčara sa škotskim ovčarima, krajem 15. i tijekom 16. stoljeća. Od tog razdoblja pa sve do dvadesetog stoljeća o pasmini se zna vrlo malo.
Godine 1912. u Edinburghu je osnovan prvi klub. Nakon toga broj pasa naglo pada, a tijekom Drugoga svjetskog rata pasmina gotovo izumire.

Jeannie of BothkennarZa obnovu je zaslužna G. O. Willison iz Velike Britanije koja 1944. godine slučajno nabavlja smeđu kujicu Jeannie of Bothkennar . 1949. godine pronalazi i mužjaka - Bailie of Bothkennar - i s tim parom potpuno obnavlja uzgoj.



Godine 1959. Jeanniena unuka Beauty Queen of Bothkennar postaje prvi bradati koli koji je osvojio CC kandidaturu za naslov engleskog prvaka.

Novi standard ustanovljen je 1964., a 1989. ova pasmine zauzima apsolutni vrh kada je kuja Potterdale Classic of Moonhill osvojila naslov Best In Show na Cruft's-u.

Uzgoj u Hrvatskoj

Mužjak Extra Light de la Fontaine Aux Elfes u vlasništvu Draženke Matković bio je prvi bradati koli na području Hrvatske. Oštenjen je 1989. godine i nije imao potomstva.

Ch. Black Imperial v. Karthäuser Hain, "Timo"Godinu dana kasnije, Vilma Polz-Živković uvozi iz Njemačke mužjaka Black Imperial v. Karthäuser Hain, kod kuće zvanog Timo . Taj pas obilježava početak uzgoja ove pasmine na našim prostorima.



Timo je osvojio nekoliko šampionata i ostat će zapamćen kao otac prvog hrvatskog legla bradatih kolija koje je 15. lipnja 1994. godine oštenila Neuma z Brda, ženka uvezena iz Slovenije.

Uzgajivač tog legla, Želimir Harapin, nije registrirao ime uzgajivačnice.
Black Imperial v. Karthäuser Hain.

Prva službeno registrirana uzgajivačnica bila je Ratkay's Zrinke Ratkajec. Uzgojila je samo jedno leglo, oštenjeno 1996. godine. Majka je bila Bounty Brown Hneda, ženka uvezena iz Češke, a otac ponovo Black Imperial v. Karthäuser Hain.

Ch. Vatea's Haidee Sweet DreamU siječnju 1997. Jasmina Dasović osniva uzgajivačnicu Vatea sa ženkom Black Lace oštenjenom 1994. godine u prvom leglu. Danas je Vatea najstarija aktivna hrvatska uzgajivačnica bradatih kolija.

Black Lace šteni leglo čiji je otac izuzetni mužjak uvezen iz Francuske u Mađarsku - Ch. Initiale de Chester. Iz tog legla potječe smeđa ženka Vatea's Haidee Sweet Dream - najuspješniji bradati koli svih vremena iz domaćeg uzgoja.



Kasnije iste godine šteni se prvo leglo u uzgajivačnici Sagena, Tajane i Dražene Ormož. Uzgoj su započele ženkom Double Scotch Blue Forget-Me-Not, uvezenom iz Mađarske. Njihova je uzgajivačnica trenutno vodeća po broju legala.

Godine 2003. D. & T. Ormož uvoze crnog mužjaka iz legendarne engleske uzgajivačnice. Potterdale Miami Star već ima zapažene rezultate na izložbama i nagrađivane potomke.


Ch. Potterdale Miami Star

Od početka do danas ukupno je u Hrvatsku uvezeno nešto više od dvadeset bradatih kolija, a uzgojeno je preko stotinu štenaca.





OPĆI IZGLED

Aktivan pas, ne pretjerano težak, više dug nego visok u približnom omjeru 5 naprama 4, duljina mjerena od vrha prsne kosti do vrha sjednih kostiju. Ženke mogu biti malo dulje. Bradati koli, iako čvrste konstrukcije, mora imati mnogo prostora ispod sebe i ne smije izgledati preteškim. Oprezan izraz, koji izražava radoznalost, razlikovno je obilježje pasmine.

OSNOVNA OBILJEŽJA

Oprezan, živahan, samouvjeren i aktivan.

NARAV

Inteligentan radni pas, stabilan, nikako bojažljiv ili agresivan.

GLAVA



Glava i lubanja: glava je usklađena s veličinom tijela. Lubanja je široka, plosnata i četvrtasta. Udaljenost od stopa do zatiljka jednaka je širini mjerenoj između ušnih otvora.
Gubica je snažna i njena duljina jednaka je duljini lubanje, od stopa do zatiljka, ostavlja opći utisak psa snažne gubice i dovoljno široke lubanje. Stop je umjeren. Njuška je velika i četvrtasta, obično crna ali redovno u skladu s bojom dlake kod plavih i kestenjastih. Njuška i usne su jednobojni, bez mrlja, velikih ili malih, pigmentacija usana i ruba očnih kapaka odgovara boji njuške.
Oči:boje koja je usklađena s bojom dlake; one su velike i dobro razmaknute, blage i prijazne; nisu isturene. Obrve tvore luk prema gore i prema naprijed ali nisu duge do te mjere da bi prikrivale oči.
Uši:srednje veličine, obješene. Kada je pas na oprezu, uši se podižu u svom korijenu do vrha lubanje, ali ne iznad, što povećava prividnu širinu lubanje.
Vilice:zubi su veliki i bijeli. Vilice su snažne i predstavljaju savršeno, pravilno i potpuno škarasto zubalo, to jest gornji sjekutići sjedaju na donje bez međuprostora i usađeni su okomito u odnosu na vilice. Kliještasto zubalo tolerira se ali nije poželjno.

VRAT

Umjerene duljine, mišićav i blago svinut.

UDOVI

Prednji udovi: pleća su prilično nagnuta prema natrag. Prednji udovi su ravni i uspravni. Posjeduju dobru osaturu i pokriveni su posvuda čupavom dlakom. Donožja su gipka ali ne slaba.
Stražnji udovi:dobra muskulatura s dobrim potkoljenicama, dobrim kutovima koljena, i dobro spuštenim skočnim zglobovima. Donožje treba biti uspravno, i u normalnom stavu treba se nalaziti odmah iza vertikale spuštene od vrha sjednih kostiju.
Šape: ovalnog oblika, dobrih jastučića. Prsti su zaobljeni i stisnuti, dobro odlakani uključujući prostore između jastučića.

TIJELO

Tijelo: duljina tijela treba proizlaziti iz duljine prsnog koša a ne duljine slabina. Leđa su ravna i rebra su zaobljena ali ne bačvasta. Slabine su snažne, a prsa su dobro spuštena, široka i prostrana u predjelu srca.

REP

Usađen nisko, ni kvrgav, ni iskrivljen i dovoljno dug da posljednji repni kralježak dopre barem do vrha skočnog zgloba. Nošen nisko i svinut prema gore na kraju kada pas stoji ili korača. Rep se može ispružiti pri brzom kretanju. Nikad nije nošen iznad leda. Pokriven je obilnom dlakom.

KRETANJE

Gipko, povezano i velikog iskoraka, pas prevaljuje teren uz minimalan napor.

DLAKA

Laka je dvostruka; poddlaka je meka i stisnuta, nalik na krzno. Pokrovna dlaka je ravna, hrapava, snažna i čupava; nije vunaste teksture, ni kovrčava iako je blaga valovitost dozvoljena. Dlaka posjeduje dovoljnu duljinu i gustoću kako bi omogućila dobru zaštitu i istaknula oblik psa ali ne u tolikoj mjeri da našteti prirodnim konturama tijela. Dlaka ne treba biti podvrgnuta nikakvom šišanju. Nosni hrbat je pokriven rijetkom dlakom koja je malo dulja sa strane na način da točno pokriva usne. Počevši od obraza, donjih usana i predjela ispod podbratka duljina dlake se povećava i ide prema prednjem dijelu prsa tvoreći tipičnu bradu.

BOJA

Siva boja škriljevca, riđa koja vuče na crvenu, crnu, plavu, sve tonove sive, kestenjastu, i pješčanu, sa ili bez bijelih oznaka. U slučaju bijelih oznaka, one se pojavljuju na nosnom hrptu, na glavi, na kraju repa, na prednjem dijelu prsa, na udovima i na šapama; u slučaju bijelog ovratnika, korijeni bijele dlake ne smiju se protezati iza pleća. Bijelo se ne smije pojavljivati iznad skočnih zglobova, na vanjskoj strani stražnjih udova. Blage mrlje boje paleža dozvoljene su na obrvama, na unutrašnjoj strani ušiju, na obrazima, ispod repa kod njegovog korijena i na udovima, na mjestu spoja bijele i osnovne boje krzna.

VELIČINA

Idealna visina grebena:
Mužjaci: 53 do 56 cm
Ženke: 51 do 53 cm
Proporcije i kvaliteta konstrukcije trebaju imati prednost pred veličinom ali treba isbjegavati preveliko udaljavanje od idealne visine grebena.

GREŠKE

Izgled zbijen (cob); uska lubanja; kratke ili suviše duge uši; odsustvo stopa ili prenaglašen stop; nedokučiv, unezvjeren ili bezizražajan pogled; škrta ili odsutna pigmentacija očnih kapaka ili nosne pečurke; loša uravnoteženost.

DISKVALIFIKACIJSKE GREŠKE

Svako odstupanje od onoga što je prethodno navedeno treba smatrati greškom koja će biti kažnjena shodno njenoj težini.

N.B.

Mužjaci moraju imati dva testisa normalnog izgleda potpuno spuštena u skrotum.


preuzeto sa: www.pasoddy.com

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

- 12:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Grupa 1 Pastirski psi i psi tjerači stoke -Border Collie

Povijest graničarskog kolija je dugačka. Jedan od najranijih poslova koje je pas obavljao za čovjeka je pomoć oko čuvanja stoke. U prošlosti je stoka imala mnogo veću važnost nego što ju ima danas, ne samo u gospodarstvu neke zemlje već i u životu individualnih stočara tako da je pas koji je mogao čuvati stoku i pratiti ju na putovanjima, nekad i vrlo dugačkim, bio od neprocjenjive vrijednosti. Selektivnim uzgojem dobrih ovčarskih pasa razvili su se određeni tipovi, među njima i koli.



Smatra se da su preci kolija došli u Irsku iz Europe između 5. i 1. st. pr. Kr. posredstvom keltskih plemena koja su se tamo nastanila. Jedno od tih plemena se preselilo na zapadnoškotske otoke. Tako su psi došli na velikobritanski otok. U Škotskoj je ovčarstvo bilo popularnije nego u Irskoj gdje je važnije bilo govedo tako da je bila izražena potreba za dobrim ovčarskim psom, izdržljivim i sposobnim za rad i u najtežim uvjetima.

Jedna od prvih karakteristika koje su razvili škotski ovčari je bilo "Collie eye" (oko kolija). Bilo tko tko je vidio kolija na radu (ili u igri) uočio je njegov karakteristični radni stav - "zguren" položaj očiju uprtih u "plijen". Vrlo je slično pozi koju kasnije usvajaju lovačke pasmine i smatra se da seteri, španijeli i pointeri možda imaju kolijeve krvi od koje su to naslijedili.

Postoje mnogi rođaci graničarskog kolija. S njim ime "koli" dijele Kratkodlaki koli (Smooth Collie), Dugodlaki koli (Rough Collie, kod nas poznat kao škotski ovčar - Lassie) i Bradati Koli (Bearded Collie) i svi su potekli od istog, prvotnog "koli tipa". I šetlandski ovčar (Shetland Sheepdog, ponekad zvan minijaturnim dugodlakim kolijem) je blizak obitelji kolija, a isto tako i australski čuvar stada (Australian Kelpie) za kojeg se smatra da je nastao križanjem dinga i graničarskog kolija uvezenog u Australiju početkom 19. st.

Prvi Koli klub je osnovan 1881. g. i izdao je kratak standard pasmine. Smatra se da se od tada izdvajaju kratkodlaki i dugodlaki koli kao tip s dužim nogama, užom glavom (gubicom) i bogatijom dlakom (dugodlaki koli). Kao zasebna pasmina, graničarski koli je prvi puta prepoznat 1906. g. kada je osnovan ISDS (International Sheep Dog Society). Na Novom Zelandu, gdje je ovčarstvo bilo vrlo popularno, pasmina je priznata 1927. g., velikobritanski Kinološki Klub (Kennel Club - KC) ga je priznao tek 1976. g. dok ga Američki Kinološki Klub (American Kennel Club - AKC) u potpunost priznaje 1995. g. (ali se od 1940. g. tj. nakon osnivanja NSDS-a (North American Sheep Dog Society) osnivaju brojni klubovi graničarskih kolija)

Svestranost graničarskog kolija danas pasminu čini popularnom diljem svijeta bilo kao ovčarskog - pastirskog psa, psa u spasavalačkim službama, psa za ispomoć slijepim ili invalidnim osobama, natjecatelja u poslušnosti (Obedience), izložbenog psa ili jednostavno kao kućnog ljubimca. Poslušan, radišan i nevjerojatno odan, graničarski koli je zaista posebna pasmina.

Postoje različite mogućnosti za podrijetlo imena "collie":

1. galska riječ collie što znači "koristan"

2. velška riječ coelius što znači "odan"

3. škotska pasmina ovaca colley

4. najjednostavnije rješenje - od riječi coalley što znači "crn"

Ime Border Collie pasmini je nadjenulo Međunarodno Udruženje Ovčarskih Pasa (International Sheepdog Society - ISDS) tj. njegov tajnik James Reid 1915. g.





OPĆI IZGLED

Graničarski koli je pas srednje visine, skladnog izgleda, elegancija i sklad su kombinirani s dovoljno mase što daje dojam izdržljivosti. Jako, mišićavo tijelo ima blagi obris koji ostavlja dojam kretanja bez napora i beskrajne otpornosti

KARAKTERISTIKE

Vjeran, marljiv ovčarski pas, velike prilagodljivosti

TEMPERAMENTE

Inteligentan, žustar i pažljiv. Odan prema poznatima - prijateljima, osjetno rezerviran prema strancima. Temeljit u radu, željan da nauči i zadovolji vlasnika. Bilo kakva sklonost prema ćudljivosti ili izrazitoj sramežljivosti su ozbiljne greške

GLAVA

GLAVA I LUBANJA: Lubanja umjereno široka, zatiljak nije izražen. Obrazi nisu puni ili zaobljeni. Gubica se sužava klinasto prema nosu, umjereno je kratka i jaka. Lubanja i gubica su približno jednake dužine. Stop dobro izražen. Nos crn, osim u pasa smeđe ili čokoladne boje, kod kojih može biti smeđ. U plavih pasa nos bi morao biti boje škriljevca. Nosnice dobro razvijene.

OČI: Dobro razmaknute, ovalna oblika, srednje veličine, smeđe boje, osim u pasa merle boje, gdje jedno ili oba oka mogu biti plava, djelomično ili potpuno. Izraz umiljat, živahan, pažljiv i inteligentan.

UŠKE: Srednje veličine i debljine, dobro razmaknute. Nošene uspravno ili poluuspravno, vrlo pokretljive.

ZUBALO: Zubi i čeljusti jaki sa savršenim, pravilnim i potpunim škarastim zagrizom, tj. gornji sjekutići tijesno preklapaju donje i usađeni su okomito u čeljust.

VRAT I TIJELO

Vrat je dobre duljine, jak i mišićav, lagano zaobljen i postepeno se širi prema ramenima. Tijelo je atletskog izgleda. Prsa su duboka, umjereno široka, pokazuju velik kapacitet pluća, dopiru do lakta. Rebra su dobro zaobljena. Slabine su srednje duboke, mišićave, lagano zaobljene, nisu usukane. Sapi su postupno nagnute prema dolje.

REP

Rep je nošen nisko, srednje je dugačak, kost dopire barem do skočnog zgloba. Može imati vrh zavinut prema gore. Dok je pas usredotočen na zadatak, rep je nošen nisko i služi za održavanje ravnoteže. U uzbuđenju može biti nošen u ravnini s leđima. Rep nošen iznad leđa (poput npr. špiceva) je greška.

HOD/KRETANJE

Graničarski koli je okretan pas sposoban da iznenada promijeni brzinu i smjer kretanja bez da izgubi ravnotežu i eleganciju. Izdržljivost je njegov zaštitni znak. Kas je slobodan, elegantan, pravilan, bez znakova umora s minimalnim podizanjem nogu od tla. Kreće se s velikom pritajenošću, snagom i ustrajnošću.

DLAKA

Dvije su varijante; 1.) umjereno duga i 2.) kratka dlaka. U obje varijante pokrovna je dlaka umjereno čvrsta i gusta, a poddlaka mekana i gusta, tvoreći dobru zaštitu od svih vremenskih utjecaja. Kod varijante s umjereno dugom dlakom, obilna dlaka tvori grivu, gaće na zadnjim nogama i rep kao u lisice. Na licu, ušima, prednjim nogama (osim zastavica), zadnjim nogama od skočnog zgloba do poda dlaka mora biti kratka i glatka.

VELIČINA I PROPORCIJE

Visina u grebenu varira od 48 - 56 cm za mužjake i 46 - 53 cm za ženke (prosječna visina je 53 cm, ženke nešto niže). Tijelo od ramena do stražnjice je nešto duže od visine u ramenu. Kosti su jake, ne prekomjereno, uvijek proporcionalne visini. Ukupan omjer (ravnoteža) između visine, dužine, težine i kostiju je presudan i važniji od bilo koje apsolutne mjere. Prekomjerna težina se ne smije zamijeniti s mišićnom masom. Svaki oblik odstupanja od gore navedenog smatra se greškom.

BOJA

Najčešća, tradicionalna boja je crno - bijela s ili bez bijelog trbuha, "ogrlice", donjeg dijela nogu i vrška repa. Još su prisutne smeđe - bijela, crveno - bijela, trobojna (crno - bijela s paležom ili smeđe - crveno - bijela tzv. crveni tricolor), plavo - bijela, plavo - bijela merle, crveno - bijela merle, tricolor merle (plavo-smeđe-bijela merle), prugasta ("tigraste" nijanse smeđe - vrlo rijetka boja) ... Bijela ne smije nikada prevladati. Sve boje se ocjenjuju zajedno i jednako - u ocjenjivanju je važniji opći izgled i kretanje psa nego boja. Sve moguće varijante boja graničarskog kolija možete vidjeti na stranicama BC Museum-a. Vrlo rijetka i neobična boja koje tamo nema je "lila - bijela", ali takvog psa možete vidjeti na stranicama uzgajivačnice Pinewood Country (Austrija) ili Beren & Tinuviel (Italija) - vidi stranicu s linkovima.

GREŠKE

Svako odstupanje od gore navedenog treba smatrati greškom, a ozbiljnost kojom će se prema toj grešci odnositi, mora biti u skladu s njenom težinom.

NAPOMENA: Mužjaci moraju imati dva naizgled normalna testisa potpuno spuštena u skrotum


Nema pasmine poput graničarskog kolija. To su psi koji su nadprosječno ineligentni i odani i veliko je zadovoljstvo posjedovati dobro odgojenog (istreniranog) graničarskog kolija. Ali to ne znači da je pasmina prikladna za bilo kojeg vlasnika, baš naprotiv. Nisu brojni oni koji graničarskom koliju mogu pružiti okolinu i odlučno "vodstvo" kakvu ova pasmina zahtijeva. U lošem okruženju graničarski koli može postati nesretan i sklon uništenju te postati podložan čitavom nizu problema u ponašanju.

Prije svega, graničarski koli je radna pasmina. Stoljećima je uzgajan kao ovčarski - pastirski pas. To je neumorna pasmina s visokom razinom energije i zahtijeva vlasnika koji će joj pružiti stimulirajuće radne aktivnosti (pa makar ga konstantno učili novim trikovima - ova pasmina mora imati nešto što će ju okupirati i što će iskoristiti njezinu visoku inteligenciju i energiju).

www.pasoddy.com

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

- 12:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Grupa 1 Pastirski psi i psi tjerači stoke -škotski ovčar

FCI STANDARD BR. 156 ZEMLJA PORIJEKLA: Velika Britanija
KLASIFIKACIJA: I grupa, 1. Sekcija (Ovčarski psi)


OPĆI DOJAM Ostavlja dojam zadivljujuće ljepote, suzdržanog dostojanstva, niti jedan dio ne kvari harmoničnost cjeline.
TEMPETRAMENT Prijateljski naklonjen, bez traga nervoze ili agresivnosti.

KARAKTERISTIKE Izgledom ocrtava snagu i aktivnost, lišen nezgrapnosti i bez traga grubosti. Najvažniji je izraz lica., koji se postiže savršenom uravnoteženošću spoja prednjeg dijela glave i lubanje, veličine, oblika, boje i smještaja očiju te pravilnom pozicijom i držanjem ušiju.
GLAVA Karakteristike glave, koje su od prvorazrednog značaja, moraju se promatrati u skladu sa veličinom psa. Gledano sprijeda ili sa strane, glava podsjeća na fino zatupljen klin, čistih, mekano ocrtanih linija. Lubanja je plosnata. Obje strane glave, od ušiju do kraja crnog nosa, postepeno i glatko se sužavaju u klin, nema istaknutih obrisa kostiju obraza ili stisnute njuške. Gledano sa strane, linija glave i linija gubice položene su kao dva paralelna pravca jednake dužine, koji su povezani blagim, ali zamjetnim prijelazom - stopom. Središnja točka između unutarnjih uglova očiju (što je centar pravilno postavljenog stopa) centar je ravnoteže duljine glave. Završetak glatke, fino zaobljene njuške je tup, nikad četvrtast.
Donja vilica je jaka, čisto odrezana. Dubina glave od čela do donjeg dijela vilice nije nikad prevelika (preduboka glava). Nos je uvijek crn.
Oči: vrlo važna odlika koja daje blagi izraz licu. Oči su srednje veličine (nikada premale) postavljene ponešto ukoso, bademastog oblika i tamnosmeđe boje, osim u slučaju blue merle pasa kod kojih su oči (jedno ili oba, ili dio jednog ili oba oka) često plave ili šarene sa plavim odsjajem. Izraz lica odaje veliku inteligenciju, sa živahnim, pozornim pogledom kada osluškuje.
Uši: male, ni preblizu, niti predaleko postavljene jedno od drugoga na vrhu glave. Kad je pas opušten položene su unatrag, a u pozornom su stavu postavljene prema naprijed i nošene polu-uspravno, to jest, otprilike dvije trećine uha stoji uspravno, vršna trećina se prirodno preklapa prema naprijed, ispod horizontalne linije preklopa.
Usta: Zubi dosta veliki. Vilice snažne sa savršenim, pravilnim i potpunim škarastim zagrizom, što znači da gornji zubi tijesno preklapaju donje zube i da su postavljeni okomito u vilicu.

VRAT Mišićav, snažan, dug i lagano zaobljen.

TRUP Prednji dio trupa: plećka dosta koso položena i pod pravim kutom. Prednje noge ravne i mišićave, laktovi ne smiju biti postavljeni ni prema unutra niti prema van. Kosti umjereno jake i oble.
Tijelo: nešto duže u odnosu na visinu, leđa čvrsta, lagano zaobljena preko slabina, rebra dobro pružena, duboka prsa, prilično široka iza pleća.
Stražnji dio trupa: stražnje noge mišićavih butina, ravne i snažne u donjem dijelu, koljeno dosta savijeno. Došapje čvrsto postavljeno i snažno.


REP Dugačak, tako da kost dosiže najmanje do skočnog zgloba. Nosi se nisko kada je pas miran, ali sa vrhom lagano savijenim prema gore. Može se nositi visoko kad je pas veseo, ali nikad iznad linije leda.
ŠAPE Ovalne, jastučići dobro ispunjeni. Prsti prednjih nogu zasvođeni i čvrsto skupljeni. Prsti stražnjih nogu nešto manje zasvođeni.

KRETANJE Kretanje je tipično obilježje ove pasmine. Zdrav pas nikada nema laktove izokrenute prema van, ali se kreće tako da prednje noge postavlja dosta blizu. Položaj šapa izokrenut prema van, križanje nogu ili valjanje kukovima su vrlo nepoželjni. Stražnje noge, od skočnog zgloba do tla, moraju biti paralelne kada ih se gleda odostraga, ali ne preblizu postavljene; kada se promatra sa strane kreće se glatko. Stražnje noge su snažne sa jakim potiskom. Poželjan je dosta dugačak korak, koji mora biti lagan i ostavljati dojam kretanja bez napora.

KOŽA Debela, zategnuta, pripijena uz tijelo, bez nabora.
DLAKA Prati liniju tijela, vrlo gusta. Pokrovna dlaka ja glatka i tvrda na dodir, podlaka je mekana, poput krzna i vrlo gusta, tako da gotovo sakriva kožu; šal i griva su vrlo bujni, dlaka na glavi je kratka, na vrhovima ušiju je kratka , ali prema korijenu je dulja i ima je više, prednje noge imaju duge zastavice, a stražnje noge su bogato odlakane iznad skočnog zgloba, dok je ispod dlaka kratka. Na repu je dlaka vrlo bujna.

BOJA Postoje tri priznate boje: sable (žutosmeđa), trikolor (trobojna) i blue merle (mramorasto plava).
Sable: žutosmeđa boja (boja samurovine), sve nijanse od svijetlo zlatne do bogato crvenkastosmeđe (boja mahagonija) ili žutosmeđa zasjenjena crnom. Svijetlo pšenična ili žuckastobijela su vrlo nepoželjne.
Tricolor: prevladavajuća je crna sa bogatim paležom na nogama i glavi. Crvenkasti odsjaj na pokrovnoj dlaci je vrlo nepoželjan.
Blue Merle: prevladavajuća je čista srebrno plava boja, poprskana i zamrljana sa crnom. Bogati palež je poželjan, ali se njegov nedostatak ne kažnjava. Velike crne oznake, siva boja, ili crvenkasti odsjaj bilo na pokrovnoj dlaci ili na podlaci su vrlo nepoželjni.
Bijele oznake: dlaka bilo koje gore navedene boje mora, u većoj ili manjoj mjeri, imati bijele oznake tipične za škotskog ovčara. Poželjne su slijedeće oznake - bijeli ovratnik, u cjelini ili djelomično, bijela prsa, noge i šape, bijeli vršak repa. Na glavi i/ili njuški može biti bijela lisa.
VELIČINA Visine u grebenu - mužjaci, 56 -62 cm (22 -24-in.). Ženke, 51 -56 cm (20 -22- in.).
GREŠKE Bilo koje odstupanje od gore navedenog opisa mora se smatrati greškom, a težinu greške mora se procjenjivati u skladu sa stupnjem greške.

NAPOMENA Mužjaci treba da imaju dva normalno razvijena testisa, potpuno spuštena u skrotum.



preuzeto sa: http://www.pasoddy.com/dog/CollieRough_standard.htm

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

- 01:06 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Grupa 1 Pastirski psi i psi tjerači stoke -Njemački ovčar

Njemački ovčarski pas

Simbol kinologije

Pripremio: Zdravko Kliček, kinološki sudac

OPĆI IZGLED:
Njemački ovčar je pas iznad srednje veličine. Visina u grebenu iznosi prosječno 60 cm. Treba mjeriti štapom, pošto se dlaka pritisne uz tijelo, i to po vertikali koja ide od grebena do tla, a dodiruje lakat. željena visina za ovčara nalazi se negdje između 60 i 65 cm kod mužjaka i 55 do 60 cm u kuja. Odstupanje iznad i ispod ove mjere umanjuje radnu i uzgojnu vrijednost. Njemački ovčar je malo izdužen, snažan i muskulozan. Kosti su mu lake ali snažne. Odnos između visine i dužine, kao i stav i položaj nogu tako su usklađeni da omogućavaju dugačak i istrajan kas. Njegova dlaka je otporna na nevrijeme. Treba težiti ka dopadljivom izgledu psa, ali time ne treba dovoditi u pitanje upotrebljivost psa. Obilježja spola treba da su jasna i izrazita, što znači muževnost psa i ženstvenost kuje treba da su očigledni.
Njemački ovčar koji odgovara pasminskom tipu ostavlja na promatrača utisak urođene snage, inteligencije i okretnosti, potpuno skladne građe u kojoj ništa nije suvišno ili nedostaje. Način na koji se pas kreće i kako se ponaša mora jasno pokazati da je u zdravom tijelu zdrav duh i da su time stvoreni i tjelesni i psihički uvjeti koji mu omogućavaju da u svako doba i sa najvećom izdržljivošću bude korišten kao radni pas. I kada je najživljeg temperamenta mora da bude vodljiv, da se prilagođava svakoj situaciji i da određene poslove izvršava sa radošću i voljom. Mora iskazivati srčanost i čvrstinu i, kad treba, mora da brani svog gospodara ili njegovo imanje. Mora da rado napada kad to njegov gospodar želi; mora da bude vrlo oprezan, pa ipak prijatan kućni drug, blag u odnosu na povjerenu mu okolinu, naročito prema djeci i ostalim životinjama, a otvoren u općenju sa ostalim ljudima; sve u svemu, skladna slika prirodne plemenitosti i sigurnosti koja ulijeva poštovanje.

POLOŽAJ NOGU I HOD:
Njemački ovčar je kasač. Njegov način hoda je dijagonalni redoslijed pokreta nogu, tj. on sustiže prednju lijevu nogu zadnjom desnom i obratno. Zbog toga njegove noge treba da su tako jedna prema drugoj postavljene, odnosno da budu u takvom kutu, da pas istura zadnje noge do sredine svog tijela i da sa prednjim nogama zahvaća isto toliki prostor ispred sebe, a da se pritom linija leđa bitno ne mijenja. Kad je odnos visine i dužine pravilan i kada je dužina kostiju u odgovarajućem razmjeru, pas ima dugačak i nizak korak što stvara utisak da pas bez ikakvog naprezanja ide naprijed. Ako je glava naprijed isturena, a rep malo uzdignut, onda se pri ravnomjernom i mirnom kasu ima utisak da, počevši od vrhova ušiju pa putem vrata, leđa, sve do vrha repa, postoji blago zatalasana linija.

ODLIKE KARAKTERA:
Karakteristična svojstva čistokrvnog njemačkog ovčara su: čvrstina nerva, pažljivost, iskrenost, budnost, vjernost, nepodmitljivost, kao i srčanost, borbenost i oštrina. Ova svojstva čine da je on vrlo pogodan za svaku upotrebu, a naročito se upotrebljava kao pas čuvar, pratilac, pas za zaštitu i kao pas stražar.

GLAVA:
Odgovara veličini tijela, ne treba biti teška; opći utisak da je glava suha, umjereno široka između ušiju.

ČELO:
Sprijeda i sa strane gledano, čelo je malo zaobljeno, brazde na sredini ili je slabo označena.

OBRAZI:
Obrati su lagano zaobljeni sa strane i nisu izbočeni.

GORNJI DIO GLAVE:
Odozgo gledano glava se od ušiju ka nosu postepeno i ravnomjerno sužava, sa kosim ali ne oštro izraženim stopom i završava se dugačkom i suhom njuškom u obliku klina.

NJUŠKA:
Njuška je snažna.

USNE:
Usne (labrnje) su zategnute, suhe i pripijene.

NOSNIK:
Nosnik je prav i gotovo usporedan sa produženom linijom čela.

ZUBI:
Zubi su vrlo snažni; škarasti sjekutići oštro prelaze jedan preko drugog, ali to nije podgrizač, a još manje predgrizač.

UŠI:
Srednje veličine, uši su, u osnovi, široke, visoko nasađene, uspravno nošene, sa šiljastim vrhovima, naprijed okrenute. Nepoželjne su klempave uši. Diskvalificiraju se psi sa odsječenim i oborenim ušima. štencima i mladim psima uši ponekad vise do četvrtog ili šestog mjeseca, a katkad i duže.

OČI:
Srednje veličine, oči su bademastog oblika. Malo koso postavljene, ali nisu "buljave". Boja očiju, po mogućnosti je tamna. Izraz očiju je živahan i "pametan".

VRAT:
Snažan sa dobro razvijenim mišićima, srednje dužine, bez podgušnjaka (fanona). Kad je pas uznemiren vrat je uspravan, inače je ravno nošen.

TRUP:
Grudi duboke, ali ne pretjerano široke. Rebra nisu ni ravna ni bačvasto zaobljena. Trbuh umjereno pribran. Leđa, uključujući i slabinski dio, ravna i snažna, ne pretjerano dugačka između grebena i sapi. Dužina trupa treba da bude veća od visine grebena. Odbacuju se kvadratični i visokonogi psi. Slabinski dio leđa je širok i snažan, a sapi su duge i blago se spuštaju.

REP:
Kitnjasto četkast, dopire do skočnog zgloba i katkad je pri vrhu u stranu zavrnut, iako je to nepoželjno. Kad pas miruje, rep u blagom luku vidi nadolje, a kad je pas uznemiren ili kad se kreće, jače savijen i podignut. Rep ne smije da bude ni pravo niti malo zakovrnuto iznad leđa nošen. Umjetno prikraćen rep odbacuje se.

PREDNJE NOGE:
Plećke dugačke i kosa postavljene, ravne i nisu naprijed postavljene. Nadlaktica se spaja s plećkom pod gotovo pravim kutom i mora biti kao i plećka, dobro snabdjevena mišićima. Podlaktica je, gledano sa svih strana, prava. Veze su čvrste, ali ne previše krute. Laktovi nisu ni istureni niti priljubljeni.

ZADNJE NOGE:
Butine široke, sa snažnim mišićima. Butnjače prilično dugačke i sa strane gledane koso su postavljene prema odgovarajućoj dugačkoj goljenici. Skočni zglob, kao i zadnje došaplje, snažni i čvrsti.


ŠAPE:
Okrugle, kratke, stisnute i zaobljene. Tabani vrlo tvrdi. Nokti kratki i snažni, u većini slučajeva tamne boje. Ponekad se javljaju zaperci na zadnjim nogama. Pošto zaperci većinom prouzrokuju raskrečen - širok hod, a mogu da dovedu i do ozljede nogu, treba ih odmah po rođenju otkloniti.

BOJA:
Crna, željezno siva, pepeljasto siva; mogu biti jednobojni ili sa pravilnim smeđim, žutim i sivo bijelim oznakama, a također i sa crnim plaštem; tamno osjenjeni (crna osjenjenja na sivoj i svijetlomrkoj osnovi sa odgovarajućim svjetlijim oznakama) tzv. boja vuka ili prastara boja divljeg psa. Dozvoljene su male bijele oznake na grudima. Poddlaka je, osim u crnih pasa, uvijek svjetlije boje. Konačna boja štenca može se utvrditi tek pošto izbije pokrovna dlaka.

DLAKA:
a) KRATKE OŠTRE DLAKE
- (netochaarige) njemački ovčarski pas: pokrovna dlaka je prava da bude, po mogućnosti gusta. Svaka pojedina dlaka je prava, oštra i dobro polegla. Glava i unutrašnja strana ušiju, prednji dijelovi nogu, šape i prsti obrasli su kratkom, a vrat je obrastao dugom i gušćom dlakom. Na zadnjoj strani prednjih i zadnjih nogu sve do došaplja ili skočnog zgloba dlaka je duža i stvara zastavice umjerene dužine. Dužina dlake je različita, a zbog različite dužine nailazimo na veliki broj varijanti. Pretjerano kratka, dlaka kao i krtice ocjenjuju se kao mana.

b) DUGO-OŠTRODLAKI - (langstockhaarige) njemački ovčarski pas: dlaka je duža, nije uvijek prava, oštra i ne prileže potpuno uz tijelo. Naročito na unutrašnjoj strani ušiju, iza ušiju, na zadnjoj strani goljenice, a najviše u predjelu slabina dlaka je znatno duža i stvara , ponekad, pramenove na ušima i zastavice počevši od laktova do došaplja. Zastavice na butinama su dugačke i guste. Rep je kitnjast sa lakom perjanicom. Nepoželjna je dugačka i oštra dlaka, pošto nije tako otporna na nevrijeme kao normalna oštra dlaka; ali se u slučaju da je podlaka dovoljno gusta, pas ipak ostavlja za rasplod.

c) DUGODLAKI - (langhaarige) njemački ovčarski pas: dlaka je znatno duža nego u dugo-oštrodlakog psa i uglavnom stvara razdjeljak na leđima. Podlaka postoji samo u predjelu slabinskog dijela leđa ili uopće ne postoji. često se u dugodlakih njemačkih ovčarskih pasa nailazi na uzane grudi ili na uzanu i izduženu građu njuške. Pošto je otpornost na nevrijeme, kao i upotrebljivost dugodlakih ovčarskih pasa znatno umanjena ne treba ih upotrebljavati za rasplod.

MANE:
Svaki nedostatak koji utječe na upotrebu, izdržljivost i radnu sposobnost, naročito obilježja koja ne odgovaraju pasmini i prirodi ovčarskih pasa kao što su: nezainteresiranost, nervozan temperament, ili razdražljivost, plašljivost, mono ili kriptorhizam, isključuju psa sa ocjenjivanja. Iz rasploda isključuju sljedeće mane: nedostatak životne snage i volje za radom, nježna ili limfatična konstitucija, slaba izgrađenost, izrazita izbledjelost boja. Albino psi (tj. albino pas sa potpunim nedostatkom pigmenta, kao na primjer crvena sluzokoža nosne pečurke, itd.). Zatim, veća odstupanja od veličine (preveliki ili premali), slabašni psi, pretjerano visok ili kratak u općem izgledu; pretjerano laka i teška građa; meka leđa; stubast stav nogu, kao i svi ostali nedostaci koji utječu na izdašnost i izdržljivost hoda; zatim pretjerano kratka, zatupasta, pretjerano slaba, šiljasta ili izdužena njuška, a nedovoljno snažna; podgrizač li predgrizač, ili ostali nedostaci kao naročito slabi ili oštećeni zubi. I na kraju, pretjerano meka, kratka ili pretjerano dugačka dlaka, ili nedostatak podlake; oborene ili stalno loše nošene uši; zakovrnut, uvijen ili loše nošen rep; odsječene uši i rep; urođen kratak rep. Na sljedećim slikama možete vidjeti neke primjere mana.

Image Hosted by ImageShack.us



Image Hosted by ImageShack.us

- 00:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Grupa 1 Pastirski psi i psi tjerači stoke-Hrvatski Ovčar

HRVATSKI OVČAR

Ovo je hrvatska autohtona pasmina i potječe od pasa koje su Hrvati doveli sa sobom migrirajući u ove krajeve. Ti se psi neprekidno uzgajaju u Hrvatskoj, najviše u plodonosnim ravnicama Slavonije, od tih dana do danas.
Hrvatski ovčar je pažljiv, radišan, žustar i inteligentan pas velike energije i sa snažnom potrebom za ljudskim društvom. Izdržljiv je, otporan na bolesti te skroman u pogledu hrane i držanja. Posjeduje dobro razvijen ovčarski nagon te je odličan pas čuvar.

Izgled

Ova pasmina je na donjoj granici srednje visine i osnovna boja joj je uvijek crna. Karakteristika joj je kratka dlaka na nogama i glavi, koja je ponešto nalik na lisičju. Dlaka na ostatku tijela je duža, valovita do kovrčava. Visina u grebenu u oba spola je između 40 i 50 cm, a duljina tijela premašuje visinu za oko 10%. Danas su neki psi i viši; možda zbog bolje ishrane i lakšeg života - narastu do svog punog genetskog potencijala.
Tradicionalno, rep se kupira vrlo kratko, a nekupiran, zavinut je, više ili manje, psu na leđa.

Image Hosted by ImageShack.us

Povijest pasmine

Sudeći prema pisanim dokumentima, izgled ovog psa nije se bitno promijenio od 14. stoljeća do danas. Vjerojatno zato što posjeduje odličan nasljedni instinkt za rad s ovcama i govedima, selekcija na račun upotrebljivosti (radnih sposobnosti) spontano se provodila, što je dodatno rezultiralo i s njegovim skladnim izgledom.
Najstariji zapis o hrvatskom ovčaru - “Canis pastoralis croaticus" iz 1374. godine - pronašao je, u arhivama đakovačke biskupije "otac pasmine" - veterinar prof dr Stjepan Romić. U tom dokumentu đakovački biskup Petar navodi da je pas visok oko 3 pedlja (oko 45 cm), da je obrastao srednje dugom kovrčavom dlakom crne boje, da mu je glava obrasla kratkom dlakom, da je polustršećih i stršećih ušiju te da je vrlo dobar za čuvanje stada svih domaćih životinja. On također navodi da su ga hrvati doveli sa sobom u 7. stoljeću prilikom seobe u Hrvatsku iz prvobitne domovine.
Romić je također u arhivi đakovačke biskupije našao važne dokumente iz 1719, 1737, 1742. i 1752. godine. U svim tim pisanim podacima opis hrvatskog ovčara potpuno odgovara njegovom današnjem izgledu i u svima se naziva Canis pastoralis croaticus ili hrvatski čobanski pas.
Sa sistematskim uzgojnim programom već spomenuti prof Romić započeo je 1935. godine sa psima s đakovačkog područja. Poslije 34 godine rada, pasmina je napokon priznata od strane FCI-a 1969. godine.

Gospodar stada

Hrvatski je ovčar okretan, brižan i skroman pastirski pas, do samouništenja odan svom vlasniku, srčan i hrabar te pouzdan. Pravi je gospodar svog stada, često trči i preko leđa ovaca kako bi što prije došao na mjesto intervencije. Pasmina također posjeduje nasljednu predispoziciju za rad s krupnom stokom. Neustrašiv u svom radu s govedima, hrabro kroti i vraća svako odbjeglo grlo, slušajući svaku zapovijed pastira. Neki stočari tvrde da njihovi psi znaju po imenu i mogu izdvojiti određeno grlo, ako oni samo izuste njeno ime. Kada tjera goveda, ovaj mali pas baca se s velikom hrabrošću i na najopasnijeg bika te ustraje u njegovom kroćenju.
U prošlosti, hrvatski ovčari često su bili korišteni za tjeranje krda svinja u jesen na "žirovanje" u šume, a također, u nekim dokumentima piše da je ova svestrana pasmina bila korištena prilikom rada s konjima iz đakovačkih štala.
Hrvatski ovčar može i tjerati i okupljati stoku, a ovisno o porijeklu (izložbene ili radne linije) varira i njegova želja za radom. U radu sa stadom možda nastupa sirovije i oštrije od nekih drugih ovčarskih pasmina, ali je vrlo učinkovit. Zna i ugristi grlo, ali rijetko će pritom napraviti neku štetu. Ipak, zahtjeva čvrst i dosljedan odgoj, a ta ponekad prevelika oštrina lako se ispravlja vježbanjem.
Psi ove pasmine su vrlo temperamentni i mogu puno lajati tijekom rane faze školovanja, no s iskustvom lajat će samo u pravo vrijeme - te najčešće kad rade sa stokom u ograđenom prostoru, dvorištu. Ovi psi obično slušaju samo jednu osobu i potrebno je neko vrijeme da bi čak i vrhunski radni pas počeo raditi za novog vlasnika. Ako se ne socijalizira u ranoj mladosti, može biti jako nepovjerljiv.
Hrvatski ovčari se lako odgajaju, ali kao kućni ljubimci bez ikakva posla mogu postati vrlo lajavi pa čak i problematični. Ipak, to je lako poučljiva pasmina i shvaća brzo svoj zadatak, koji obavlja s užitkom.
S oko 3 do 4 mjeseca starosti pastir uzima štene sa sobom na pašu. Obično, uz iskusnog psa, štene ući svoj posao i za isti je sposobno već s 6 mjeseci.
Prema mom iskustvu, hrvatski ovčari najčešće se koriste da okrenu stado u željenom smjeru te da istjeraju stado iz usjeva, ali će također lako vratiti odbjeglo grlo i pomoći u oboru prilikom odvajanja grla. Na zapovijed glasom, rukom ili štapom pa čak samo na znak glavom pas će spremno hitati na zadatak.
Kad ne radi, pas je uvijek gospodaru za petama, čeka slijedeću zapovijed. Često gleda pastira u oči kao da kaže: "A što ću sad?" Dok ovce preživaju, leži pored pastira ili na suprotnoj strani stada.
Danas, sve manje hrvatskih ovčara radi sa stokom u rodnoj Slavoniji, jer su pašnjaci zamijenjeni usjevima, a stoka je zavezana u stajama. Budućnost pasmine ipak ne bi trebala biti previše loša, jer se sve više koristi u drugim krajevima Hrvatske.

Image Hosted by ImageShack.us

FCI Standard No. 277

PORIJEKLO: Republika Hrvatska

DATUM IZDAVANJA VAŽEĆEG STANDARDA: 23.6.1969

NAMJENA: Ova pasmina posjeduje odličan nasljedni ovčarski instinkt za upravljanje sa svim vrstama domaćih životinja, no također može se lako školovati za razne pseće sportove. Hrvatski ovčar može biti odličan pas čuvar, ali i umiljati kućni ljubimac.

FCI KLASIFIKACIJA: Grupa 1. Ovčarski i govedarski psi (bez Švicarskih govedarskih pasa)
Sekcija 1. Ovčarski psi
Bez radnih ispita

OPĆI IZGLED : Hrvatski ovčar je pas na donjoj granici srednje visine. Osnovna mu je boja crna. Karakterizira ga kratka dlaka na glavi i nogama.

PONAŠANJE/TEMPERAMENT: Živahan je, pažljiv, skroman i lako poučljiv pastirski pas.

VAŽNE MJERE: Pas je nešto izduženog pravokutnog oblika, oko 10% je dulji od visine u grebenu.

GLAVA
LUBANJSKI DIO:
Općenito: Glava je relativno laka, suha i klinastog je oblika. Gubica se prema lubanjskom dijelu odnosi kao 9 : 11. Ukupna duljina glave je oko 20 cm.
Lubanja: Lubanjski dio je ovalan i prelazi klinasto u gubicu. Očni lukovi nisu izraženi. Obrazi su zaobljeni. Čeona brazda nije izražena. Tjemeni greben može biti izražen.
Stop: Slabo izražen.

LIČNI DIO:
Njuška: Uvijek crna, ne odskače od linije nosnog hrpta.
Gubica: Suha. Nosni hrbat je ravan i klinasto je produženje lubanjskog dijela glave. Donja vilica je dobro razvijena i čini skladnu cjelinu sa linijom nosnog hrpta. Gubica nije ni šiljasta ni tupasta.
Zubalo: Dobro razvijeno, potpuno i škarasto. Nije poželjno ako je klještasto, ali je dozvoljeno.
Usnice: Suhe, prilegnute, elastične i izvana crno pigmentirane. Usni kutovi su zatvoreni.
Oči: Smeđe do crne, srednje veličine, bademastog oblika, živahnog izgleda, ravno položene. Rubovi očnih kapaka su tamno pigmentirani. Kapci su priljubljeni uz oči.
Uške: Nešto postrance nasađene, trokutastog oblika, srednje veličine, uspravne ili poluuspravne. Poželjnije su uspravne uši. Kupiranje nije dozvoljeno.
VRAT: Nešto podignut nad leđnom linijom, a gornja i donja linija vrata su ravne. Umjereno je dug, srednje snažan, dubok, dobro zaobljen, mišićav. Koža vrata je gusto odlakana i bez nabora.

TIJELO
Greben: Nije izražen. Prijelaz u vrat je postupan.
Leđa: Kratka, ravna i mišićava.
Slabine: Slabinski dio je kratak i dobro povezan.
Prsa: Srednje duga, dosta široka i duboka. Rebra su svedena, grudi slabo izražene. Prijelaz u vrat je u ravnoj liniji.
Trbuh: Blago usukan. Slabine su ispunjene i čvrste.
Sapi: Srednje duge, u blagom padu, mišićave i primjereno široke.

REP: Srednje visoko nasađen, gusto i dugo odlakan, u mirovanju opušten ili nošen u liniji leđa. U afektu je podignut iznad linije leđa. Postoji urođena bezrepost, ili se rep kupira tako da kod odraslog psa iznosi 4 cm.

UDOVI
PREDNJI DIO: Kutovi prednjih nogu su otvoreniji, stav strmiji. Noge su ravne, srednje duge, gledano sprijeda paralelne. Lopatica je srednje duljine, nešto strmije postavljena, dobro mišićava. Nadlaktica je relativno kratka. Podlaktica je duga, mišićava. Kosti su lakše.
Šaplje je suho i ne ističe se. Došaplje je kratko, ne posve okomito na tlo. Šape su male, čvrste, poluzečje. Prsti su skupljeni, dobro i čvrsto pojastučeni. Nokti su crni ili sivi.

STRAŽNI DIO : Stražnje noge su srednje otvorenih kutova. Gledane straga međusobno su paralelne. Potkoljenica je dulja. Stegno je srednje širine, mišićavo. Skočni zglob je niži, suh i dobro izražen, srednje otvorenog kuta.
Stražnje šape su iste kao i prednje, male i čvrste, no nešto izduženije. Čaporci se uklanjaju.

HOD/KRETANJE: Hrvatski ovčar se kreće živahnim kasom, a korak mu je umjereno dug.

DLAKA: Duljina dlake na leđima je od 7 do 14 cm. Lični dio glave je uvijek kratko odlakan. I uši su s vanjske strane kratko odlakane dok su iznutra obrasle duljom dlakom. Stražnja strana prednjih nogu je dulje odlakana do šaplja. Stražnje noge su gaćaste do skočnog zgloba. Dlaka je relativno meka, valovita do potpuno kovrčasta. Ne smije biti vunasta. Poddlaka mora biti gusta.

BOJA: Temeljna boja dlake je crna. Dopuštaju se pojedine bijele dlake. Bijele oznake na glavi, tijelu i repu nisu dopuštene, dok su dopuštene na grlu, grudima i prsima. Bijele oznake na prstima i nogama dopuštene su, ali nepoželjne.

VISINA: Visina u grebenu kod mužjaka i kod ženke je 40 do 50 cm.

Image Hosted by ImageShack.us

GREŠKE: Hrvatskog ovčara isključuju slijedeće greške:
1. Svaka druga boja njuške osim crne;
2. Manjak dva i više premolara (PM1);
3. Predgriz ili podgriz;
4. Svijetle i albino oči;
5. Potpuno viseće uši;
6. Potpuno vunasta i jako duga dlaka;
7. Dulje odlakano lice;
8. Bijele oznake na glavi, tijelu i repu;
9. Visina niža ili viša od propisane.

NAPOMENA: Muške životinje moraju imati dva naizgled normalna testisa potpuno spuštena u skrotu.


http://www.bordercollie.hr/





- 00:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

RASPORED IZLOŽBI U 2006. GODINI!

CACIB

17.09.2006. OSIJEK
22.10.2006. SPLIT
25./26.11.2006. ZAGREB

CAC

02.07.2006. DONJI MIHOLJAC
05.08.2006. SINJ
16.09.2006. BELIŠCE
03.09.2006. PULA
08.10.2006. RIJEKA
01.10.2006. VINKOVCI
21.10.2006 DUBROVNIK
09.12.2006. SAMOBOR

SPECIJALKE - sa dodjelom CAC-Hr

25.06.06. VELEBIT - GOSIĆ FCI VI, VII
05.08.06. SINJ FCI VI, VII
02.09.06. "ISTARSKI GONIČ" - BUJE RETRIVERI
02.09.06. ROVINJ AUTOHTONI GONIČI
rujan-06 KK MOLOŠKIH PASA - ZAGREB KLUPSKO PRVENSTVO
rujan-06 SALONA-SOLIN FCI VI, VII
03.09.06. KŠK KARLOVAC FCI I, III
24.09.06. KLUB ISTARSKI GONIČ - UMAG AUTOH. GONIČI - VIŠKOVO
30.09.06. KLUB ISTARSKI GONIČ - UMAG AUTOH. GONIČI - PAZIN
01.10.06. VINKOVCI - UZ CAC AUTOHTONE PASMINE
25.11.06. KPŠ ZAGREB FCI VII, VIII
ATILA DUBAC - ZAGREB KLUPSKO PRVENSTVO
BRITANSKI OVČARI - ZAGREB KLUPSKO PRVENSTVO
TERIJER KLUB ZAGREB KLUPSKO PRVENSTVO

http://www.hks.hr/

- 00:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Kinološke udruge, klubovi, društva...

1. Bjelovarsko - bilogorska županija

K.S.S.P. BJELOVAR , OSIJEČKA 2 , 43000 BJELOVAR
GAŽIĆ KRUNOSLAV - 043/ 217 658

K.D. “DARUVAR” , DORE PEJAČEVIĆ 16, 43500 DARUVAR
RADOSLAV RUDIĆ - 043/ 331 427 098/ 447 357

K.D. “GRUBIŠNO POLJE”,A.M.RELJKOVIĆA 65 , 43290 GRUBIŠNO POLJE
JOSIP KANJKA - 043/ 485 601
ČLANARINA UDRUGE - 50,00 KN

K.D. “BJELOVAR” - TRG KRALJA TOMISLAVA 5, 43000 BJELOVAR
NIKOLA MARINČIĆ - 043/ 241 521 098/ 530 366
nikola.marincic@bj.t-com.hr
ČLANARINA UDRUGE - 70,00 KN 100,00 KN od 1.4.


2. Brodsko - posavska županija

K.D. “ORAHOVICA”, KRALJA ZVONIMIRA 78, 33510 ORAHOVICA
IVAN STOJIĆ, 033/ 673 710

K.U. “SLATINA”, BRUNE BUŠIĆA 23, 33520 SLATINA
VINKO BLAŠKOVIĆ, 033/ 551 096 098/ 391 685, 098/ 812 852
ČLANARINA UDRUGE - 50,00 KN

K.U. “BROD” STROSSSMAYEROVA 15, 35000 SLAVONSKI BROD
MIROSLAV DUDRAK - 035/ 362 099; 361 023 098/ 850 206 miroslav.dudrak@sb.t-com.hr
ČLANARINA UDRUGE - 40,00 KN

K.K.H.A.P.P. “SLAVONSKI BROD”, P.P. 203, 35000 SLAVONSKI BROD
ŠIMO BENEŠ - 035/ 445 421 091/ 501 01 95
MIJAT MATKOVIĆ - 035/ 443 007 098/ 609 606
ČLANARINA UDRUGE -30,00 KN

K.K. “SUHOPOLJE” , TRG SVETE TEREZIJE 10 , 33410 SUHOPOLJE
VELIMIR KOVAČEVIĆ - 033/ 771 010

K.D. “NOVA GRADIŠKA” MALA 25, 35400 NOVA GRADIŠKA
IVAN ŠIMUNOVIĆ - 035/ 362 082 091/ 595 66 38
ČLANARINA UDRUGE - 50,00 KN


3. Dubrovačko - neretvanska županija

K.D. “NERETVA”, D.M.PAULINOVIĆA 14, 20350 METKOVIĆ
MARIO RADIĆ - 020/ 681 794

K.U. “DUBROVNIK” DR. ANTE STARČEVIĆA 81, 20000 DUBROVNIK
ILIJA JURKOVIĆ - 098/ 873 667


4. Istarska županija

K.U. “BUZET”, TRG FONTANA 7, 52420 BUZET
BORIS MEDICA - 052/ 773 654 098/ 207 689
silvija.medica@pu.t-com.hr
ČLANARINA UDRUGE - 20,00 KN

K.U. “LABIN”, VINEŽ,DOM KULTURE B.B., 52220 LABIN
DALIBOR KVATERNIK - 098/ 610 801
dalibor.kvaternik@inet.hr

K.D. “POREČ”,MAURA GIOSEFFI B.B., 52440 POREČ
052/ 431 530

K.D. “PULA” MARULIĆEVA 4/I, 52100 PULA
PIO KLUN - 052/ 535 041
ČLANARINA UDRUGE - 50,00 KN

K.D. “ROVINJ”, 43. ISTARSKE DIVIZIJE 34, 52210 ROVINJ
DARIO KOŠARA - 052/ 829 041 091/ 568 27 81
sandro.rudan@jadran.tdr.hr
ČLANARINA UDRUGE - 50,00 KN

KLUB “ISTARSKI GONIČ” LABINSKA ULICA bb, 52470 UMAG
LINO KODELA - 052/ 756 006 052/ 742 101
FRANKO VERBANAC - 052/ 742 019
ČLANARINA UDRUGE - 50,00 KN

K.D. "PAZIN" 52000 PAZIN
RAJKO ARDALIĆ - 052/ 624 361 091/ 624 72 10
ČLANARINA UDRUGE - 100,00 KN

K.D. “ISTARSKI GONIČ” - ISTARSKA 36, 52460 BUJE
BORIS ŽUŽIĆ - 052/ 742 884 091/ 252 81 65
ČLANARINA UDRUGE - 40,00 KN


5. Karlovačka županija

K.D. “JOSIPDOL” KOLODVORSKA 27, 47303 JOSIPDOL
STJEPAN MIKIĆ - 047/ 581 013 098/ 474 200
ČLANARINA UDRUGE - 50,00 KN

K.D. “KARLOVAC”, GAZA NASELJE 14/A, 47000 KARLOVAC
TIHOMIR TOT - 047/ 613 554

K.Š.K. “KARLOVAC” S.S. KRANJČEVIĆA 3, 47000 KARLOVAC
KRISTINA SAJEVAC - 047/ 654 102

ČLANARINA UDRUGE - 50,00 KN

K.U. SLUNJ, IVANA TRNSKOG 13, 47240 SLUNJ
FRANO VUČER - 047/ 777 167 091/ 564 79 68
veterinar-slunj@ka.htnet.hr

K.D. “DUGA RESA”, PP 27 47250, DUGA RESA
VELIMIR VALJO - 047/ 841 835 047/ 844 506
ČLANARINA UDRUGE -70,00 KN, 100,00 KN OD 01.04.


6. Koprivničko - križevačka županija

K.D. “KOPRIVNICA” ČARDA 26, 48000 KOPRIVNICA
CVJETKO PLESKALT - 048/ 647 248
ČLANARINA UDRUGE - 50,00 KN

K.D. “KRIŽEVCI” MARKOVIĆEVA 12, 48260 KRIŽEVCI
ZDRAVKO KLIČEK - 048/ 681 212 098/ 909 45 94
zdravko.klicek@kc.hinet.hr
ČLANARINA UDRUGE - 100,00 KN

K.D. “DJURĐEVAC”, KRALJA TOMISLAVA 29, 48350 ĐJURĐJEVAC
PETAR KLARIĆ - 048/ 813 302 091/ 552 94 74
marko.klaric@kc.tel.hr
ČLANARINA UDRUGE - 50,00 KN


7. Krapinsko - zagorska županija

L.K.K. “ZAGORJE”, GALOVEC ZAČRETSKI 18, 49224 LEPAJCI
IVANA ŠENJUG - 049/ 228 124 098/ 901 44 47
ČLANARINA UDRUGE - 50,00 KN

K.D. “TOPLICE”, GAJEVA 7, 49217 KRAPINSKE TOPLICE
STJEPAN BEDNJANEC - 049/ 232 996 098/ 959 36 98
MARIJAN HRUŠ - 049/ 232 038 098/ 174 13 14
ČLANARINA UDRUGE - 50,00 KN

K.D. “SUTLANSKA DOLINA” - KRALJEVEC NA SUTLI 74, 49294 KRALJEVEC NA SUTLI
IVICA HLAD - 049/ 554 354 098/ 172 09 11
ČLANARINA UDRUGE - 50,00 KN

K.U. “RADOBOJ” - RADOBOJ 360A, 49232 RADOBOJ
CVJETKO FRUK - 049/ 349 611

K.U. “ZAGORSKI BREGI” - TRG ANTE STARČEVIĆA BB, 49221 BEDEKOVČINA
MATO PETROVEČKI - 049/ 213 511 098/ 452 322
ČLANARINA UDRUGE - 50,00 KN


8. Ličko - senjska županija

K.U. “OTOČAC” - LIČKO LEŠĆE 152A, 53224 LIČKO LEŠĆE
JOSIP OREŠKOVIĆ, 053/ 787 058 091/ 517 59 41
ČLANARINA UDRUGE - 130,00 KN

K.U. “GONIČ” - SVETI ROK - LOVINAC bb , 53244 LOVINAC
IVAN MATAIĆ - 053/ 681 022 098/ 537 257
ČLANARINA UDRUGE - 70,00 KN

K.D. “VELEBIT” GOSPIĆ, P.P. 60, 53000 GOSPIĆ
NIKOLA MARAS - 053/ 574 373 098/ 918 38 85
MILAN MARAS - 098/ 245 855
ČLANARINA UDRUGE - 120,00 KN


9. Međimurska županija

Š.K.K. “MEđIMURJE” ČAKOVEC, F. PINTARIĆA 12, 40000 ČAKOVEC
DRAGUTIN MATULIC - 040/ 682 498 098/ 784 920

K.K. “SCHAMANO”, PRELOŠKA 101, 40000 ČAKOVEC
NENAD ŠARIĆ - 040/ 364 167


10. Osječko - baranjska županija

K.D. “BELIŠĆE” P.P. 10, 31551 BELIŠĆE
DRAGAN OSTOJIĆ - 031/ 663 877

K.D.”ČEPIN” - KRALJA TOMISLAVA 49, 31431 ČEPIN
JOSIP NOVAK - 031/ 381 676 098/ 170 66 21
josip.novak1@os.htnet.hr
ČLANARINA UDRUGE - 50,00 KN

K.U. 1981. DONJI MIHOLJAC, TRG A. STARČEVIĆA 4, 31540 DONJI MIHOLJAC
JOSIP SABO - 031/ 631 055 098/ 910 87 32
ČLANARINA UDRUGE - 50,00 KN

K.D.”DJAKOVO” , J.IVAKIĆA 64, 31400 ĐAKOVO
MIJO KANIŽA - 031/ 812 574 098/ 787 952
ČLANARINA UDRUGE - 50,00 KN 100,00 KN OD 01.04.

MATIČNI KLUB “HRVATSKI OVČAR” DJAKOVO, ZVEČAJ II bb, 31400 ĐAKOVO
NIKOLA KLEMEN - 031/ 818 106 091/ 574 20 35
neon-reklam@os.htnet.hr
ČLANARINA UDRUGE - 50,00 KN

K.D. “NAŠICE”, M.GUPCA 148, 31500 NAŠICE
MARTIN - 031/ 695 243 091/ 533 81 34
ČLANARINA UDRUGE -70,00 KN

K.D. “OSIJEK”, P.P. 205 , 31000 OSIJEK
BRANKO VIDOVIĆ - 031/ 330 660 091/ 250 39 22
predsjednik@kd.osjek.hr
ČLANARINA UDRUGE - 50,00 KN

K.D. “BARANJA”, P.P. 78, 31300 BELI MANASTIR
MIHAJLO SEKEREŠ - 031/ 663 877


11. Požeško - slavonska županija

K.U. “POŽEGA”, DALMATINSKA 14, 34000 POŽEGA
BORIS JANIĆ - 034/ 246 219 098/ 192 98 00
ČLANARINA UDRUGE - 50,00 KN

H.K.D. “PAKRAC” ŠUBIĆEVA 11, 34550 PAKRAC
OTO STIPLOŠEK - 034/ 474 147 091/ 593 00 26
ČLANARINA UDRUGE - 20,00 KN


12. Primorsko - goranska županija

K.D. “FUŽINE”, P.P. 16 51322 FUŽINE
DRAGUTIN KOVAČEVIĆ - 051/ 835 064 091/ 515 74 48
ČLANARINA UDRUGE - 50,00 KN

K.D. “KINOS” MALINSKA-OMIŠALJ, RASOPASNO 7, 51511 MALINSKA
MIRJANA BABIĆ - 051/ 846 832
ČLANARINA UDRUGE - 30,00 KN

K.D. “OPATIJA” - P.P. 12, 51410 OPATIJA
DALIBOR KOGEJ - 051/ 250 555

K.D. “RIJEKA”, ŠKURINJSKIH BORACA 2a, 51000 RIJEKA
MARIN PARAVIĆ - 091/ 563 44 60 , ŠTEFICA SILA - 051/216 030
marin.paravic@inet.hr
ČLANARINA UDRUGE - 50,00 KN

Š.K.K. “RIJEKA”, KUMIČIĆEVA 38, 51000 RIJEKA
ADRIANA JAKŠIĆ, 051/ 421 457 091/ 120 89 75
stonedale@set.hr
ČLANARINA UDRUGE - 50,00 KN

K.D. “SKRAD”, V.NAZORA 9, 51311 SKRAD
MARIJAN GLAD - 01/485 61 61 099/ 342 65 40
ČLANARINA UDRUGE - 20,00 KN

K.D.”BAŠKA” , BATOMALJ 48, 51523 BAŠKA
DARIO ČIŽMEŠIJA - 051/ 856 160


13. Sisačko - moslavačka županija

K.D. “GLINA”, FRANKOPANSKA bb, 44400 GLINA
NIKOLA CESTARIĆ - 044/ 887 137 098/ 886 228
ČLANARINA UDRUGE - 50,00 KN

K.U. HRVATSKA KOSTAJNICA, RATKA DJETELIĆA 42, 44 430 HRVATSKA KOSTAJNICA
ŽELJKO BOLČEVIĆ - 044/ 851 409

K.D. “KUTINA” - P.P. 127, 44320 KUTINA
MARIJAN MIKŠA - 044/ 630 330 098/ 886 285
ČLANARINA UDRUGE - 50,00 KN

K.D. “NOVSKA” , TRG. Đ. SZABE 6, 44330 NOVSKA
MIROSLAV VIDAKOVIĆ - 044/ 601 186

K.D. “PETRINJA”, GUNDULIĆEVA 2/3 , 44250 PETRINJA
DAVOR DEJANOVIĆ - 044/ 814 049

K.D. “POPOVAČA” , M.LOVRAKA 10 , 44317 POPOVAČA
MIJO GREGUREC - 044/ 670 160 098/ 536 134
ČLANARINA UDRUGE - 50,00 KN

Š.K.U. “VRBINA” - HRASTELNICA 88 , 44000 SISAK
IVAN ŽALAC 044/ 742 351
ŽELJKO RADIĆ 044/ 520 417

K.U. “TOPUSKO” TRG J.JELAČIĆA B.B. , 44415 TOPUSKO
LUKA IŠEK - 098/ 282 833

K.D. “DVOR” GOLUBOVAC 17, 4325 DIVUŠA
ZVONIMIR VUKOVIĆ - 044/ 876 102


14. Splitsko - dalmatinska županija

K.D. “KAŠTELA” - ANTE STARČEVIĆA 16, 21216 KAŠTEL STARI
TONČI ANTONOV - 021/ 230 351

K.U. “SINJ” - VRLIČKA 17, 21230 SINJ
DALIBOR MACAN - 021/ 825 068

K.D.”SPLIT” DOVERSKA 36, 21000 SPLIT
ANTE MEŠTROVIĆ - 021/ 367 918 , 091/ 762 96 13

KLUB SPORTSKIH PASA ”SPLIT” MATOŠEVA 32 , 21000 SPLIT
ZORAN DADIĆ - 021/ 386 541, 091/ 565 51 05
SANDA KARAN 021/ 319 720; 098/ 971 72 43
kspsplit@net.hr

K.D. “TROGIR” OBALA KRALJA ZVONIMIRA 16 , 21220 TROGIR-ČIOVO
IVAN BIOČIĆ - 021/ 881 252 , 098/ 363 995

K.D. “IMOTSKI” ANTE STARČEVIĆA 23 , 21260 IMOTSKI
JURE PULJIZ - 021/ 849 043 , 098/ 170 47 04

K.D.”SALONA” SOLIN , PUT MAJDANA b.b., 21210 SOLIN
ŽELJKO GRUBIŠIĆ, 021/ 210 673 098/ 189 80 70
ČLANARINA UDRUGE - 50,00 KN


15. Šibensko - kninska županija

K.D. “ŠIBENIK” JOSIPA BANA JELAČIĆA 2, 22000 ŠIBENIK
ČEDO GNJIDIĆ - 022/ 336 342, 091/ 512 05 75
ČLANARINA UDRUGE - 70,00 KN

K.U. “DRNIŠ” PUT LOTOSA 4 , 22321 SIVERIĆ
VICENCIJE MRĐEN - 022/ 885 060 , 091/ 535 73 15
ČLANARINA UDRUGE - 70,00 KN


16. Varaždinska županija

K.D. “NOVI MAROF” ,V. NAZORA 22 , 42220 NOVI MAROF
KRUNOSLAV NOVOSELEC - 042/ 220 54 82

K.D. “VARAŽDIN 1181" , P.P. 248 , 42000 VARAŽDIN
VESNA ŠARMAN - 042/ 211 974, 091/ 509 64 20
ČLANARINA UDRUGE - 100,00 KN 50,00 KN PENZIONERI

Udruga za lovnu kinologiju “TRČKA” VARAŽDIN , BANA JELAČIĆA 123 ,
42201 BERETINEC
DRAGUTIN PTIČEK - 042/ 320 441, 098/ 935 73 29
ČLANARINA UDRUGE - 100,00 KN

K.D. “IVANEC” , RIBIĆ BREG B.B. , 42240 IVANEC
Dr. DAVORIN ZVER - FAX 042/ 784 701
davorin.zver@vz.htnet.hr
100,00 KN


17. Virovitičko - podravska županija

H.K.U. “VIROVITICA” PAVLA RADIĆA 2 , 33000 VIROVITICA
DRAGUTIN RAJAK , 033/ 728 561 091/ 766 28 01
ČLANARINA UDRUGE -70,00 KN


18. Vukovarsko - srijemska županija

K.Š.K. “CIBALIA” VINKOVCI , H.D. GENSCHERA 32 , 32100 VINKOVCI
STIPO STANKOVIĆ - 032/ 354 463; 098/ 876 266
www.dogsscan.com
100,00 KN 150,00 KN OD 01.04.

K.D. “ŽUPANJA” VELIKI KRAJ 53, 32270 ŽUPANJA
MIJO FURY - 032/ 831 266

K.U. "VUKOVAR" PETRA PRERADOVIĆA 57 , 32000 VUKOVAR
MLADEN BILIĆ - 032/ 413 253 , 098/ 788 233
kuvukovar@net.hr
ČLANARINA UDRUGE - 100,00 KN

K.D. “VINKOVCI” GAJEVA 7, 32100 VINKOVCI
IVAN COLARIĆ 098/ 735 31 69
ŽELJKA JURETA 098/ 177 31 40
ČLANARINA UDRUGE - 100,00 KN 200,00 KN upisnina prvi put


19. Zadarska županija

K.D. “DALMATINSKI PAS” ZADAR , OBALA KNEZA BRANIMIRA 4A/II , 23000 ZADAR
BRANKO ŠARE- 098/ 273 527
branko.sare@zd.htnet.hr
ČLANARINA UDRUGE - 100,00 KN

K.U.”GRAČAC” - DR. MILE BUDAKA B.B. , 23440 GRAČAC
ZVONKO MARKOVIĆ , 023/ 773 131 , 098/ 195 61 41
ČLANARINA UDRUGE - 100,00 KN

K.U. “POSEDARJE” , PODGRADINA 23 , 23242 POSEDARJE
MILJENKO ŽUŽA - 023/ 657 017 098/ 545 114


20. Zagrebačka županija , Grad Zagreb i KLUBOVI

K.D. “DUGO SELO” , KOZINŠČAK,BUNARSKA 10 , 10370 DUGO SELO
?UR?ICA DUJMOVIĆ - 01/ 275 9751 , 091/ 790 92 56
ČLANARINA UDRUGE - 20,00 KN

K.U. "IVANIĆ GRAD" , E. BABIĆA 45, 10310 IVANIĆ GRAD
MILIVOJ BUGARIN, 01/ 282 80 36 091/ 539 03 59
milivoj.bugarin@zg.htnet.hr
70,00 KN

K.D. “JASTREBARSKO”, VLATKA MAČEKA 2 , 10450 JASTREBARSKO
MARINKO ŠEBEČIĆ , 01/ 628 31 02, 091/ 629 00 33
lovniured@inet.hr
ČLANARINA UDRUGE - 50,00 KN

K.U. “SAMOBOR” P.P. 102 , 10430 SAMOBOR
MILJENKO BORIĆ - 01/ 336 39 66, 091/ 515 70 30
miljenko.boric@vip.hr
ČLANARINA UDRUGE - 50,00 KN 100,00 KN od 01.04.

K.D. “SESVETE” KOVAČIĆI 2 ,10362 KAŠINA-ČURČEKOVEC
VLADO KOVAČIĆ - 01/ 204 40 75; 091/ 53 53 954

K.D. “SVETI IVAN ZELINA” ČREČAN 33 , 10380 SVETI IVAN ZELINA
ŽELJKO PERKO - 01/ 206 11 40

K.D. “VELIKA GORICA” ZVONIMIROVA 19 10410 , VELIKA GORICA
ČEDOMIL POSTIĆ - 01/ 622 62 63, 091/ 585 05 51
cedomil.postic@zg.t-com.hr
ČLANARINA UDRUGE - 70,00 KN

K.D. “VRBOVEC” - CELINE 50 , 10340 VRBOVEC
TOMISLAV FOTAK - 01/ 279 03 87, 098/ 935 19 62
ČLANARINA UDRUGE - 50,00 KN

L.K.U. “VUKOJEVAC” - ZAGREBAČKA 8 , 10417 BUŠEVEC
STJEPAN KENIG - 044/ 732 118

K.U. “ZAPREŠIĆ” - P.P. 70 , 10290 ZAPREŠIĆ
MLADEN HRNČEVIĆ - 01/ 339 19 59
ku.zapresic@zg.t-com.hr
ČLANARINA UDRUGE -100,00 KN

HRVATSKI KLUB BELGIJSKIH OVČARA , ILICA 61 , 10000 ZAGREB
DRAŽEN CAR , 01/ 370 15 40
maja.car@zg.htnet.hr
ČLANARINA UDRUGE - 150,00 KN

BOXER KLUB ZAGREB - ILICA 61 , 10000 ZAGREB
SAMANTA KOSINAC MUHAR - 01/ 389 86 05, 091/ 567 00 54

UDRUGA ZA BRITANSKE OVČARSKE PASMINE , PRILAZ GJ.DEŽELIĆA 24 10000 ZAGREB
NATAŠA KOVAČIĆ - 091/ 540 30 16

KLUB JAMARA i GONIČA , ILICA 61 , 10000 ZAGREB
IVA AKRAP 01/ 622 78 10 091/ 514 31 94
IVAN GRD 099/ 538 580
jamari-gonici-zg@inet.hr
ČLANARINA UDRUGE - 70,00 KN

KLUB HRTOVA - Ilica 61, 10000 ZAGREB
Tomislav Klemenčić- 098/288 969 ;
Iva Vujić 01/ 36 46 869; 091/ 23 33 208

K.O.S.S.P. "ZAGREB", REMETINEČKA CESTA 24 , 10020 ZAGREB
01/ 652 50 85
www.kossp.hr
ČLANARINA UDRUGE -100,00 KN 50,00 KN MALOLJETNI

KINOLOŠKI KLUB MOLOŠKIH PASA , F. PUŠKARIĆA 32 , 10250 LUČKO
DUBRAVKO VRBANOVIĆ - 01/ 653 00 49, 098/ 288 121 info@agramerberdog.com
ČLANARINA UDRUGE - 200,00 KN

KLUB PATULJASTIH PASMINA ZAGREB ,KUSTOŠIJANSKA 79/2 , 10000 ZAGREB
BRANKA KIŠUR PREŽIGALO - 01/ 370 28 82
ŽELJKO GERECI - 091/ 464 90 91
ČLANARINA UDRUGE -100,00 KN

KLUB PRIJATELJA PASA V-FCI SKUPINE “NORDIC CLUB” , ILICA 61, 10000 ZAGREB
LJILJANA VITEZ - 01/ 389 39 50 , 091/ 762 52 72
valentina.vitez@zg.htnet.hr
ČLANARINA UDRUGE -100,00 KN

KLUB PRIJATELJA PASTIRSKIH I OVČARSKIH PASMINA , ILICA 61 , 10000 ZAGREB
ZVONIMIR VRBAN - 091/ 796 08 96
ČLANARINA UDRUGE - 120,00 KN

KLUB PTIČARA I ŠPANIJELA - ILICA 61, 10000 ZAGREB
SINIŠA ŠALKOVIĆ 098/ 182 37 88
SANJA BUVA - 01/ 484 61 26
ČLANARINA UDRUGE - 70,00 KN

UDRUGA PUDL KLUB ,ILICA 61 , 10000 ZAGREB
SINIŠA MARČEC - 01/ 363 94 60, 098/ 57 77 21

SAMOJED KLUB ZAGREB - MANGARTSKA 4 , 10090 ZAGREB
VJERA MLAČAK - 01/ 349 63 07, 091/ 761 69 32 anamarija.mlacak@sportskitjednik.hr
ČLANARINA UDRUGE - 100,00 KN

TERIJER KLUB , ILICA 61 , 10000 ZAGREB
ŽARKO TOPOL - 01/ 242 13 60, 091/ 511 03 98
ČLANARINA UDRUGE -100,00 KN

TORNJAK KLUB ZAGREB , ILICA 61 , 10000 ZAGREB
MIRJANA VASILJEV , 01/ 626 30 68 , 091/ 583 64 95
www.tornjak.hr
ČLANARINA UDRUGE - 150,00 KN

AMSTAF - ILICA 61 , 10000 ZAGREB
STJEPAN PROSENIK - 01/ 337 53 22 091/ 515 00 73
ČLANARINA UDRUGE -100,00 KN

ASTEC - ILICA 61 , 10000 ZAGREB
MLADEN ERCEGOVIĆ - 098/ 279 888

HRVATSKI KLUB PRIJATELJA DALMATINSKIH PASA «DALMATINAC» MUČIĆI 56 , 51 213 JURDANI
RADOŠEVIĆ MARIJA - 051/ 279 390
liburnaecroatica@croaticadog.com

HRVATSKI KLUB DALMATINSKIH PASA “ATILA DUBAC”
ILICA 61 , 10000 ZAGREB
IVANA BAKAL - 01/ 370 09 39, 091/ 370 09 39
ibakal@globalnet.hr
ČLANARINA UDRUGE -100,00 KN

DOBERMAN KLUB , ILICA 61 , 10000 ZAGREB
MIROSLAV BEDEKOVIĆ 01/6641 699 ; 098/ 863 861
miro@bestofisland.com
ČLANARINA UDRUGE - 100,00 KN

RETRIVER KLUB , ILICA 61 , 10000 ZAGREB
ŽELJKO ŽILNIK - 098/ 453 713
ČLANARINA UDRUGE -100,00 KN

KLUB HRVATSKI OVČAR - ILICA 61 , 10000 ZAGREB
DUBRAVKO LALIĆ - 01/ 33 23 132; 098/ 260 505;
TANJA JANEŠ 098/17 91 798

H.K.P. NJEMAČKIH KRATKODLAKIH PTIČARA , ZVONIMIROVA 19 ,
10410 VELIKA GORICA
VELIMIR SRUK - 01/ 275 78 33
ČEDOMIL POSTIĆ 01/ 622 62 63, 091/ 585 05 51
ČLANARINA UDRUGE - 50,00 KN

H.K.P. NJEMAČKIH OŠTRODLAKIH PTIČARA , ČIŽMEŠIJEVA 30 , -KERESTINEC ,
10431 SVETA NEDELJA
MARIJAN ČIŽMEŠIJA - 01 3371 788, 098/ 279 663

KLUB PINČERA I ŠNAUCERA - ILICA 61 , 10000 ZAGREB
DUBRAVKO PLEŠA - 098/ 537 720 ; 044/ 537 720 .
dubravko.plesa2@sk.htnet.hr
ČLANARINA UDRUGE - 50,00 KN

KLUB ENGLESKOG POINTERA "HRVATSKA"
VRLIČKA 17, 21230 SINJ
ANTE BILAĆ - 098/ 870 084; 022/ 887 968; DRAGAN MILANOVIĆ 098/ 173 30 83
dragan.milanovic@st.htnet.hr

ENGLESKI SETER KLUB HRVATSKA
M. MARULIĆA 4 , 52100 PULA
EDI ŠARIĆ- 098/ 702 042; 052/ 570 195;
toni.saric@public.carnet.hr

EPAGNEUL BRETON KLUB HRVATSKA -
GROFOVA BOMBELLES 2 ,
42206 PETRIJANEC - ZELENDVOR
PETAR SILIĆ

RHODESIAN RIDGEBACK KLUB ZAGREB , ILICA 61 , 10000 ZAGREB
TOMISLAV TRNINIĆ - 098/ 957 69 69,
www.rhodesianridgeback.hr

BULTERIJER KLUB , 2. STENJEVAČKI ODVOJAK 3, 10000 ZAGREB
MILENA ŠVELIĆ - 01/ 373 05 11; 098/ 514 033

ZAJEDNICA UDRUGA UZGAJIVAČA NJEMAČKIH OVČARA, MARKOVIĆEVA 10 , 48260 KRIŽEVCI
ZDRAVKO KLIČEK , 048/ 681 212 , 098/ 909 45 94
www.njemacki-ovcar.hr
ČLANARINA UDRUGE -50,00 KN


http://www.hks.hr/

- 00:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.08.2006., utorak

Opasne kućne biljke ...

Piše: Tamara Ferari-Miškulin

Opasne kućne biljke

Imate li kućnog ljubimca koji slobodno šeta po vašem stanu, a ujedno ste ljubitelj biljaka, morate biti oprezni.

Naime, neke kućne biljke jednostavno ne idu skupa sa psom ili macom, posebno ako se radi o radoznalom stvoru, koji ću svoju njušku uvijek staviti baš tamo gdje ne treba. Pojedine kućne biljke ozbiljno su otrovne, dok će druge samo izazvati neugodne prolazne simptome. Većina trovanja biljkama manifestira se simptomima od strane probavnog trakta, dakle proljevom i povraćanjem, no moguća su i po život opasna trovanja. Srećom, psi i mace rijetko se otruju biljkama, jer su količine koji oni pojedu, u odnosu na biljojede, vrlo male (mnogo je veća mogućnost trovanja biljkama ako za kućnog ljubimca imate pticu ili praščića!)

Mladi psi, a posebno mlade mace, rado će sažvakati lišće vašeg fikusa ili drva života koji stoje na podu. To će napraviti iz dosade ili jednostavno iz znatiželje. No, zalete li se zabunom na difenbahiju, kaladijum ili filadendron neće to pokušati ponovo. Lišće ovih biljaka sadrži kristale koji se oslobađaju dok vaš ljubimac žvače lišće. Oslobođeni kristali poput iglica se zabiju u sluznicu jezika i unutarnje strane lica što izaziva jaku bol i svrbež. Životinja si pokušava pomoći tako da njuškicu trlja o pod i predmete po stanu, a može doći i do jačeg oticanja njuške i jezika. Ukoliko je oteklina prisutna, najbolje je potražiti pomoć veterinara, a samo možete pomoći tako da psu (maci) isperete usnu šupljinu običnom vodom.

Biljka kaladium opasnija je od difenbahije jer osim spomenutih kristala sadrži neke toksične proteine koji mogu posebno kod mačaka izazvati simptome slične epileptičkom napadu, povraćanje, te nagli pad krvnog tlaka.

Jedna od opasnih kućnih biljaka je kalanhoa. Ona sadrži glikozide koji slično kaladiumu ili filandendronu mogu izazvat epileptični napad ili paralizu pojedinih mišićnih skupina. Kod ovakvih simptoma obavezno potražite pomoć veterinara, a ako sumnjate da je vaš ljubimac pojeo neku biljku, najbolje je da sa sobom ponesete uzorak "sumnjive" biljke. Dakle kaladuim, filadendron, difenbahija i kalanhoa su biljke koje je najbolje pokloniti prijateljima, naravno - onima koji nemaju kućnog ljubimca. Kaktusi su svima poznati, a i kućnim ljubimcima na prvi pogled djeluju opasno pa ih neće namjerno dirati. No, macama se može dogoditi da slučajno padnu na kaktus, posebno ako se radi o mladom mačiću, koji još nije naročito spretan, a pentra se posvuda. Zato je najbolje da kaktuse smjestite na dobro zaštićeno mjesto, tako da se do njih ne može doći slučajno.


www.ritelefax.hr

Sobne biljke su opasne za ljubimce

Tulipani, zumbuli, ciklame, petunije... Niz cvjetnica već je dobrano ukrasio vrtove, terase i balkone ljubitelja cvijeća. Oni koji nemaju otvoreni prostor za cvjetnice, strast za biljkama zadovoljavaju ukrasnim sobnim biljem. Različite vrste fikusa, bršljana, palmi i vodenica krase mnoge domove. No ako u kući imate ili tek želite dovesti kućnog ljubimca – oprez.

Gotovo da nema životinjice, posebno mlade mačke, psa, ptice, kunića i sl. koja neće grickati listove vaše biljke, ali nažalost, prvo grickanje u najgorem slučaju, može im biti i posljednje. Naime, bez obzira koliko ih voljeli, nekih kućnih biljaka, ako imamo ljubimca, morat ćemo se odreći.

I dok jedne znaju izazivati samo neugodnosti – povraćanje ili proljev, druge mogu biti smrtonosne.

Ipak, uginuća su rijetka jer na sreću i mačke i psi pojedu male količine.

Ako ljubimac 'dograbi' fikus ili drvo života problema neće biti, no lekciju koju će naučiti žvačući listove difenbahije, kaladijuma ili filodendrona neće nikada zaboraviti.

Kristali koji se nalaze u lišću tih biljaka oslobađaju se dok ih životinja žvače te se poput iglica zabijaju u sluznicu jezika i usnu šupljinu što izaziva nepodnošljiv svrbež i jaku bol. Nesretna životinja pokušava si pomoći trljanjem njuškice o pod ili o predmete po stanu, a jezik i njuška mogu joj nateknuti.

Dok s ljubimcem ne dođete do veterinara muku mu olakšajte ispiranjem usne šupljine i njuškice običnom, malo hladnijom vodom. Jedna od najopasnijih kućnih biljaka, mnogima iznimno draga i dekorativna, je kalanhoa. Glikozidi iz njezinog lišća mogu izazvati epileptičke napadaje i paralizu pojedinih mišića što može izazvati smrt ljubimca.

Velike probleme, posebno macama, može stvoriti i kaladijum – osim povraćanja i napadaja sličnog epilepsiji može izazvati i poremećaj, odnosno nagli pad krvnog tlaka.

Od cvjetnica su opasne ciklame, narcisi, azaleje, oleandri.. Osim listova i cvijeća opasna može biti i voda koja se skuplja na tanjurićima ispod bilja.

Ta voda može biti otrovna i ako biljka nije, odnosno sva tekuća gnojiva ili drugi dodacima kojima prihranjujete svoje cvijeće ljubimcima mogu stvarati velike probleme. Zato, ako imate pse, mačke, zečeve ili možda ptice najbolje je da u stanu ili na balkonu imate cvijeće koje im provjereno ne može naškoditi.

Vodite računa da u tanjurićima ispod cvijeća nema vode. Posijte travu koju možete kupiti u pet shopovima za svoje ljubimce i dopustite im da nju, umjesto primjerice, narcisa, grickaju do mile volje. Oni će uživati, a probleme neće imati... Sebi za dušu, umjesto hrpe raznih lončanica, odaberite dva velika grma ruža i puno začinskog bilja. Ljeto će vam osim lijepo, biti i mirisno, vama i vašim mezimcima.

T-Portal

- 13:51 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Bolest vožnje ...

Piše: Tamara Ferari-Miškulin

Bolest vožnje

Većina ljubitelja životinja ujedno su i veliki ljubitelji prirode uopće.

Vožnja za Vašeg, pogotovo mladog psa, nije neko naročito ugodno iskustvo. Većina ih se boji i samog ulaska u auto, a za vrijeme vožnje su prestrašeni, osjećaju mučninu, sline, povraćaju, to jest muči ih prava pravcata "morska bolest". Tako kod priprema za put treba misliti i na potrebe tog jadnog malog stvora koji bi mnogo rađe ostao na trosjedu u dnevnom boravku. Prije vožnje ne nudite mu hranu, neka bude na tašte. Sat vremena prije polaska psu možete dati tabletu protiv morske bolesti. Te tablete su predviđene za djecu, a možete ih kupiti u svakoj apoteci. Sasvim malenom štenetu daje se pola tablete, a odraslijem možete slobodno dati cijelu. Ako spadate među one vlasnike čiji psi veselo uskaču u auto i uživaju u vožnji isto morate izvršiti neke pripreme. Važna stvar je voda, koju obavezno morate imati sa sobom. Ako je put duži svakih sat i pol, do dva treba stati, ponuditi psu pitku vodu i pustiti ga da obavi nuždu. To je posebno važno ako je dan sunčan pa je u automobilu vruće. Ne zaboravite da psi vrućinu podnose mnogo teže od nas.

U slučaju da ste prisiljeni ostaviti psa samog u autu pripazite da auto ostane u hladu. Zatvoren auto, parkiran na suncu za psa je smrtonosna klopka. Što se tiče smještaja u samom vozilu, ako je ikako moguće, odvojite prostor u kojem je pas, od vozačevog mjesta s mrežom. Mrežu možete kupiti u specijaliziranim dućanima, a vožnja s mrežom je mnogo sigurnija jer ne postoji opasnost da vas pas, veseleći se, ili vidjevši macu kroz prozor, omete u vožnji.

Čim češće budete vozili psa ili macu u autu, tim prije oni će to prihvatiti kao normalnu situaciju.

ww.ritelefax.hr



- 13:47 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Spolni ciklus kuje ...

Piše: Tamara Ferari-Miškulin

Spolni ciklus kuje

Spolnim ciklusom nazivamo promjene koje se događaju na reproduktivnim organima ženki od jednog do drugog tjeranja. Do promjena dolazi zbog neposrednog djelovanja spolnih hormona, no na tok spolnog ciklusa utjecaj ima i okolina, zdravstveno stanje ženke, prehrana, starost i drugo.

Kujice se tjeraju prvi puta kada su stare između 6 i 16 mjeseci što ovisi o pasmini kao i utjecajima okoline. Ženke manjih pasmina sazrijevaju ranije od velikih. Između dva tjeranja može proteći različito dug period što opet ovisi o vrsti psa, no može i značajno varirati. Razmak između normalnih ciklusa tako može biti samo 4 mjeseca, ali i 14 mjeseci. Tjeranje u kuja je jednakomjerno tokom cijele godine, aktivnost je nešto veća u proljeće, no nije točno da se kuje tjeraju striktno u proljeće i jesen. Spolni ciklus se sastoji iz 4 faze. U svakoj fazi se mijenja koncentracija spolnih hormona i pod njihovim utjecajem se događaju promjene na spolnim organima koje se također očituju i u promijenjenom ponašanju ženke.

U prvoj fazi, proestrusu, dozrijevaju folikuli na jajnicima, izlučuje se estradiol koji uzrokuje proliferaciju sluznice maternice i vaginalnog epitelija. U proestrusu dolazi i do vanjskih promjena na kuji-ona postaje nemirna, privlači mužjake, ali nije spremna za parenje. Vulva je nabrekla i pojavi se iscjedak koji je u početku gust i tamno crven, a prema kraju prve faze ciklusa postaje svjetliji, vodeniji te manje obilan. Ova faza traje približno desetak dana. Druga faza ciklusa, estrus, predstavlja vrhunac spolne aktivnosti. Dolazi do pada koncentracije estrogena i slijedi predovulacijski val drugih hormona koji će izazvati ovulaciju. Do ovulacije dolazi na početku ove faze. Iscjedak postaje svijetao, a količina je minimalna. Ženka je spremna za parenje.

Treća faza ciklusa, diestrus, je faza u kojoj dolazi do oblikovanja žutih tijela. Ukoliko ženka nije gravidna ta će faza trajati 6 do 8 tjedana. U tom periodu dolazi do regresije prije opisanih promjena na spolnim organima pod utjecajem hormona progesterona.

Anestrus je faza spolnog mirovanja. U toj fazi dolazi do snižavanja koncentracija spolnih hormona u plazmi. Opisane faze spolnog ciklusa moguće je pratiti pregledom vaginalnog brisa pod mikroskopom. Na taj način pratimo promjene na epiteliju vaginalne sluznice koji se mijenja pod utjecajem hormona, te možemo točno odrediti kada je došlo do ovulacije. Ovu metodu upotrebljavamo prvenstveno za određivanje pravog dana za parenje ženke.

www.ritelefax.hr

- 13:44 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Kastracija psa ...

Piše: Tamara Ferari-Miškulin

Kastracija psa

Kastracija psa je zahvat koji vrlo često obavljamo i to najčešće zato jer želimo eliminirati reproduktivne instikte ili probleme u ponašanju koji su vezani na muški spol psa. Kastracija se obavlja na zahtjev vlasnika i tada govorimo o elektivnom zahvatu. Takav pas je obično potpuno zdrav, a vlasnik se odluči na kastraciju zbog problema u ponašanju psa. Uglavnom problem nastaje zbog izražene agresije prema drugim mužjacima ili zbog mokrenja po stanu kod psa koji stalno označavaju teritorij. Ostali razlozi za kastraciju mužjaka su medicinske prirode. Tu spadaju tumori, različite traume testisa, upale epdidimisa i/ili skotuma koje ne možemo konzervirano riješiti. Također je indicirana kod nekih oboljenja za koje se zna da su muški spolni hormoni mediatori bolesti-perinealna hernia i tumori u perialnoj regiji, te neki problemi sa prostatom.

Zahvat se obavlja u općoj anesteziji, sama kirurška rana je relativno mala. Važno je da pas miruje nakon operacije te da mu se spriječi eventualno lizanje rane. Osobno preferiram da je rana na zraku te da se na nju ne stavljaju antibiotski prašci niti zaštitni povoji. Ukoliko se radi o elektivnoj kastraciji preporuka je da se ne radi ljeti pogotovo ako je pas vani jer može doći do zagađivanja rane (muhe!).

Šavovi se odstranjuju 9. dan od operacije. Ponekad dolazi do otekline skrotuma nekoliko dana nakon operacije i to posebno kod velikih pasa, no ako je pas dobrog općeg stanja, ako jede i dobre je volje, nije potrebna nikakva intervencija. Oteklina splasne sama do skidanja šavova. Kastrirani psi nešto su skloniji debljanju no to je svakako samo na vlasnicima - treba pripaziti na prehranu i kastrirani pas može biti sportski tip kao i ne kastrat. Danas su na tržištu na raspolaganju hrane za kastrate tako da se te strane ne smije biti problema. Učinak kastracije na prije navedene probleme u ponašanju je upitan. Svakako je efektniji ukoliko se kastrira mladi mužjak koji još nije stekao naviku galamljenja kada vidi mužjaka, kao i naviku mokrenja po stanu.

- 13:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sterilizacija kuje ...

Piše: Tamara Ferari-Miškulin

Sterilizacija kuje

Sterilizacija je operativni zahvat kojim odstranjujemo reproduktivne organe (jajnike i maternicu). Najčešći razlog za ovaj zahvat je želja vlasnika da se kujica više ne tjera. Kuje se tjeraju u pravilnim vremenskim razmacima. Većina kuja tjerati će se svakih 6 mjeseci, no smatra se normalnim i ako se tjera svaka 4 ili svakih 8 mjeseci. U periodu tjeranja kuja postaje atraktivna za mužjake. To je onaj period kada vam se ispred kuće sakuplja čopor pasa koji će vas vrlo rado otpratiti do dućana. Ne samo da su svi psi iz susjedstva zainteresirani za vašu ljubimicu nego bi ona svom silom htjela van iz kuće, a najgore je što nije ni previše izbirljiva! Želite li izbjeći cijeli cirkus, postoje dvije mogućnosti: jedna su "kontracepcijske" injekcije kojima možemo odložiti ciklus tjeranja za nekoliko mjeseci, a druga je operativni zahvat kojim trajno rješavamo problem. TZV. "kontracepcijske" injekcije preporučujemo onda kada kujici pada tjeranje baš u vrijeme vašeg godišnjeg odmora ili blagdana pa je to vlasnicima iznimno nezgodno. Radi se o hormonalnom preparatu koji dovede organizam u stanje slično graviditetu pa zbog toga izostaje ciklus. No, ovo definitivno nije trajno rješenje. Ukoliko ste sigurni da ne želite pasji podmladak najbolje je odlučiti se za operativni zahvat. Sterilizaciju preporučujemo izvršiti u periodu kada su spolni organi u mirovanju, otprilike 2 mjeseca nakon tjeranja. Ukoliko je došlo do neželjenog parenja, kujica se može sterilizirati gravidna i to otprilike dvadesetak dana nakon kraja tjeranja. Zahvat se obavlja u općoj anesteziji te traje oko sat i pol. Kujica mora biti natašte, a poželjno je da si isplanirate dan, dva slobodna kako biste mogli biti uz nju neposredno nakon operacije. Nakon zahvata kujica mora mirovati. Hranu i vodu obično ne nudimo isti dan kada je operirana iako je oporavak vrlo individualan. Tako su neke kujice već za nekoliko sati na nogama te traže hranu, dok druge leže i do dva dana. Šavovi se odstranjuju desetak dana po zahvatu. Sterilizacija se može izvršiti i prije prvog ciklusa.

Nuspojave ovog zahvata su debljanje te ponekad pojava urinarne inkontinencije kod velikih kuja. Što se tiče debljanja, taj se problem jednostavno rješava pravilnom prehranom i fizičkom aktivnošću što najčešće teže pada vlasnicima nego psu.



Najčešća indikacija za odstranjenje jajnika i/ili maternice u kuja i mačaka jest elektivna sterilizacija.

U današnje vrijeme većina vlasnika se prije ili kasnije odluči za ovakav zahvat. Mnogo češće steriliziramo mace nego kuje.Kod kuja je zahvat dosta ozbiljniji, te traje oko sat vremena. Kod kuja bez obzira na to bile gravidne ili ne odstranjujemo i jajnike i maternicu (doktrine su različite od veterinara do veterinara). Kako su jajnici kod kuje, za razliku od mačaka, smješteni duboko u trbušnoj šupljini, a i prokrvljenost je drugačija, tražimo od vlasnika da kujice strogo miruju 24 sata nakon zahvata. Kuje ne steriliziramo u tjeranju zbog jače prokrvljenosti svih spolnih organa u tom razdoblju, već je idealno vrijeme za ovaj zahvat cirka 2 mjeseca nakon tjeranja. Ukoliko je kujica neželjeno gravidna, pa vlasnici inizistiraju da se taj problem riješi što prije, sterilizaciju obavljamo negdje oko 20-tog dana gravidnosti. Kod kujica rez je relativno velik, a isto kao i kod mačaka nalazi se na sredini trbuha, od pupka ka pubičnoj kosti.

Šavove skidamo devet ili deset dana nakon operativnog zahvata.


Moguće komplikacije nakon sterilizacije

Iako je sterilizacija mačaka odnosno kuja, rutinski operativni zahvat, uvijek postoji mogućnost komplikacija. Pošto se radi o zahvatu kod kojeg otvaramo trbušnu šupljinu, jedna od komplikacija je upala potrbušnice. Naime tokom operativnog zahvata unesu se bakterije u trbušnu šupljinu te dolazi do infekcije. Ovo stanje manifestira se visokom temperaturom, povraćanjem, napetim trbuhom, a nastupa obično 48 sati nakon operacije. U krvnoj slici nađemo visoke vrijednosti bijelih krvnih zrnaca. Srećom, i psi i mace prilično su otporni na ovakve infekte pa ova komplikacija nije česta. Ukoliko do toga dođe, problem pokušamo riješiti antibiotskom terapijom, a po potrebi i ispiranjem trbušne šupljine, dakle postavljanjem drena.

Krvarenje je najčešća komplikacija i to kod pasa težih od 25 kg, ali se obično javlja još intraoperativno pa takvo krvarenje operater odmah uoči. Na velike krvne sudove zato stavljamo nekoliko ligatura, a vlasnike uputimo da kuja mora mirovati barem 24 sata nakon zahvata. Jedna od komplikacija je javljanje spolnog ciklusa iako je ženka sterilizirana. Do toga dođe ako pri odstranjivanju jajnika nešto tkiva jajnika zaostane. Iako su krvni sudovi koji opskrbljuju to tkivo podvezani, može doći do revaskularizacije i do izlučivanja spolnih hormona. U tom slučaju ženka će pokazivati sve simptome tjeranja. Ovo se posebno rado događa kod mačaka, a jedina terapija je ponovni operativni zahvat gdje pokušamo naći zaostalo tkivo jajnika i odstraniti ga.

Kod težih kuja ponekad dolazi do inkontinencije mokraće nakon sterilizacije. No to se obično događa mjesecima pa i godinama nakon zahvata. Ovaj problem se da elegantno rješiti lijekovima, no lijekove protiv inkontinencije kujica mora uzimati zauvijek. Do toga dolazi zbog nedostatka ženskih spolnih hormona što dovede do slabljenja mišića koji kontrolira uretru. I konačno debljanje: ženke su nakon sterilizacije apsolutno sklone debljanju, no tu je sada na vlasniku da poduzme korake kako bi se pretjerano debljanje spriječilo. Danas su na tržištu na raspolaganju hrane koje su napravljene upravo za sterilizirane ženke, pa svakako preporučujemo promjenu režima prehrane i naravno redovitu tjelesnu aktivnost.

Bez obzira na to o kakvoj se komplikaciji radi potrebno je da su vlasnik i veterinar u kontaktu nekoliko dana poslije zahvata kako bi veterinar mogao procjeniti da li sve ide kako treba ili je potrebna intervencija.

www.ritelefax.hr

- 13:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Apetit ...

Piše: Tamara Ferari-Miškulin

Apetit

Apetit je najbolje mjerilo zdravlja naših kućnih ljubimaca. Rijetka su patološka stanja koja prati povećan apetit, no nedostatak apetita prati svako ozbiljnije oboljenje. To je ujedno i jedan od najčešćih razloga za posjet veterinaru. Psi su u pravilu proždrljiviji od mačaka pa ćemo kod njih lakše opaziti smanjen apetit, dok kod maca koje su vrlo izbirljive i delikatne kada je hrana u pitanju, prvo moramo pogoditi koju hranu voli da bismo ustanovili da nema apetita. Dakako da postoje i izbirljivi psi, koji unatoč svom trudu vlasnika jedu tek toliko "da prežive". Jedan od glavnih uzroka ovakvom selektivnom apetitu (hoće meso - neće bobice) jest pogrešan način prehrane kućnog ljubimca. Najčešća greška kod prehrane pasa jest da mu se pusti hrana na raspolaganju (što je za mace u redu). Psi koji imaju stalno na raspolaganju dovoljno hrane nikada ne pojedu cijeli obrok već jeduckaju tu i tamo tokom dana. Nezgodno je što nikada ne znamo da li je pojeo dovoljno, a i dolazi češće do probavnih problema jer crijeva nikada nisu prazna.

Prvi razgovor kod veterinara, kad dovedete životinju koja ne jede, jest razgovor o prehrambenim navikama vašeg ljubimca. Ponekad je promjena načina prehrane sasvim dovoljna da se postignu rezultati. Ukoliko se radi o evidentno bolesnoj životinji kreće se sa kliničkim pregledom kako bi se ustanovilo primarno oboljenje koje je dovelo do nedostatka apetita. To može biti povišena tjelesna temperatura, bolesti probavnog sustava (obično praćene proljevom i/ili povraćanjem) te cijeli niz oboljenja kojima je smanjen apetit prvi simptom. Nije potrebno odmah dignuti uzbunu ako je pas preskočio jedan obrok. Potrebno je uvesti potpuni post od 24 sata, i nakon toga psu ponovno ponuditi hranu. Ukoliko i tada odbije obrok posjet veterinaru bit će neophodan. Ovakav post je vrlo efektan, a mnogo teže pada vlasnicima nego njihovim ljubimcima. I pas i mačka su mesožderi, te je njihovom probavnom sustavu povremeni post vrlo korisna stvar. Smanjenje apetita ponekad nastupa i kod sasvim zdravih životinja primjerice u ljetnim mjesecima kada nastupe vrućine ili zbog psiholoških uzroka, kada npr. ostavite psa na čuvanju. Ukoliko smanjen apetit potraje više dana svakako je razlog za posjet veterinaru koji će ustanoviti da li je pas (maca) bolestan ili se jednostavno uželio goveđe šnicle.

www.ritelefax.hr

- 13:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pasji kašalj ...

Piše: Tamara Ferari-Miškulin

Pasji kašalj

Zarazni pasji kašalj je prilično neugodna te dugotrajna i zarazna bolest pasa sa kojom se u našem gradu redovito susrećemo posebno u jesen kada dolazi hladnije vrijeme. Zapravo ne radi se o jednoj bolesti već o kliničkom sindromu koji je uzrokovan sa više uzročnika. Uzročnik kašlja može biti virus, bakterija, mikoplazma ili gljivica. Najčešći uzročnici su pasji adenovirusi i virus parainfluence pasa te bakterija Bordetella. U pravilu je primarni uzročnik upale dušnika virus, a potom može doći do sekundarne bakterijske infekcije. Upala dušnika manifestira se jakim, hrapavim kašljem, a vlasnici se često požale da je psu zapela kost u grlu. Kašalj se javlja u napadima više puta na dan, pas kašlje širom otvorenih ustiju te ispušta upravo takav zvuk kao da mu je u grlu kost koju želi izbaciti. Napadi su intenzivniji kada je pas uzbuđen, dakle kada se sprema u šetnju, dok se veseli vlasniku te neposredno prije jela. U nekompliciranim slučajevima apetit je očuvan, a oboljeli pas nema povišenu temperaturu. Skoro uvijek od vlasnika saznamo da je pas bio u kontaktu sa većom skupinom pasa tj. da je bio na školovanju, izložbi ili je pak tek stigao iz neke uzgajivačnice. Simptomi se javljaju 3 do 5 dana nakon kontakta sa virusom. Zarazni kašalj najčešće prođe bez komplikacija ukoliko se počne liječiti na vrijeme. Terapija se sastoji u davanju lijekova koji suprimiraju kašalj te po potrebi antibiotika ukoliko prijeti sekundarna infekcija. Vrlo važan činilac u terapiji je strogo mirovanje koje mora trajati 3 tjedna. U tom periodu psa ne smijemo izlagati nikakvim fizičkim naporima zahtijevnijim od lagane šetnje. Također savjetujemo vlasnike da psu ne stavljaju ogrlicu barem desetak dana jer svaki i najmanji podražaj dušnika može izazvati napad kašlja.Od komplikacija najčešći je kronični bronhitis i upala pluća U nekompliciranom obliku patološki proces lociran je samo u dušniku. Zarazni kašalj može biti i fatalna bolest ukoliko oboli vrlo mlad, vrlo star pas ili životinja koja je već bolesna. U vrijeme bolesti treba izbjegavati ovratnike-davilice te bilo kakmanipulaciju koja može podražiti dušnik. Kako ovo oboljenje ima više uzročnika , cijepivo ne štiti psa u potpunosti. Virus pasje parainfluence i pasvu ji adenovirus (CAV-2) oba uzrokuju infekcije dišnog sustava. Virus parainfluence spada u skupinu paramyxoviridae i RNA je virus. Oba virusa su vrlo infektivna i šire se aerosolom. Oba uzrokuju lokalizirane infekcije u dišnom sustavu i ne šire se na druge organske sisteme. Repliciraju se u dišnom sustavu i šire se sekretima-slinom,iscjedkom iz nosa,iskašljanim sadržajem. Virus parainfluence integriran je u cijepivu sa ostalim zaraznim bolestima pasa.

www.ritelefax.hr

- 13:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Prehrana kod proljeva ...

Prehrana kod proljeva

Proljev može nastati zbog bilo kojeg poremećaja u funkciji crijeva, a kao što svi znamo to je vrlo čest problem i kod pasa i kod mačaka. Uzroci proljeva su različiti. Poremećaj resorpcije hranjivih tvari u tankom crijevu dovesti će do toga da u debelo crijevo stigne jednostavno previše crijevnog sadržaja. Kod pasa i mačaka debelo crijevo je relativno malo, pa jednostavno ne može resorbirati višak tekućine koji na taj način stigne u njega što će rezultirati proljevom. Izostanak peristaltike (pokreta crijeva) također će dovesti do proljeva jer će tekući crijevni sadržaj vrlo brzo proći kroz crijeva do kolona jer izostaju ritmičke kontrakcije i tonus crijevnih sfinktera. To se događa i kod mehaničkog ileusa izazvanog stranim tijelom u crijevima što posebno često vidimo kod mladih, zaigranih životinja. Osim navedenog čest uzrok proljeva su poremećaji sekrecije i/ili aborbcije. Ovo može biti izazvano bakterijskim i virusnim infekcijama, parazitima, neadekvatnom prehranom ili neoplazmama. Uzimanjem anamnestičkih podataka od vlasnika nastojimo otkriti uzrok proljeva, no postoji nekoliko općih pravila u prehrani i terapiji koje primjenjujemo odmah prije nego smo determinirali uzrok oboljenja. Prvo uvodimo potpuni post u trajanju od 24 sata (trajanje posta ovisi o veličini i općem stanju životinje). Treba znati da je sluznica crijeva nježna isto kao sluznica oka, a čim je prisutan proljev pretpostavljamo da je upaljena. Kako bi upaljenoj sluznici dali malo odmora, preporuka je da se uskrati i voda i hrana. Ukoliko se radi o akutnom proljevu kod kojeg je već došlo do dehidracije, tekućinu i elektrolite moramo nadoknaditi davanjem infuzije. Infuziju dajemo u venu, ako je ikako moguće. Kod mačaka to nekada nije izvodimo jer su nekooperativne, no svakako je infuzija mnogo efektnija od podkožne. U većini slučajeva, ako životinja ne povraća, nakon posta započinjemo sa dijetnom prehranom. Danas su nam na rasploganju gotove dijetne hrane u obliku dehidrata ili konzervi pa krenemo sa vrlo malim obrocima takve hrane. Kod početka prehrane preporučujemo da se voda prokuha i ohladi te takva ponudi. Naročito je važno paziti da obroci hrane i vode budu mali i učestali. Kada oboljela životinja ima dobar apetit vlasnici su skloni povećati obrok kako bi njihov ljubimac pojeo što više. No to nije pametno te se treba strogo pridržavati uputa dobivenih od veterinara. Aplikacija lijekova kao što su medicinski ugljen, te različiti pripravci protiv proljeva ponekad će napraviti više štete nego koristi pa nemojte sami započinjati terapiju. Apetit je također vrlo važan. Dobar apetit je uvijek dobar prognostički znak. Dijetna prehrana uglavnom je dovoljna da se stolica stabilizira, ako uzroci nisu ozbiljnije naravi (tumori, strano tijelo u crijevima, insuficijencija pankreasa). Nastavi li se proljev unatoč dijetnoj ishrani potrebno je pristupiti raznim dijagnostičnim metodama kako bi otkrili uzrok bolesti. Osnovne pretrage uključuju krvne pretrage, pregled urina i stolice te rentgenski snimak. Opisane pretrage ne rade se odmah samo iz financijskih razloga. Naime, one značajno povećavaju troškove vlasnicima, iako je svakom veterinaru lakše odrediti terapiju ako ima kakve takve nalaze.

Autor: Tamara Ferari-Miškulin
www.ritelefax.hr

- 13:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pupčana kila ...

Piše: Tamara Ferari-Miškulin

Pupčana kila

Pupčana kila kod štenadi izgleda kao malena loptica na sredini trbuha. Na dodir je obično mekana, nije bolna pa štene neće protestirati ako je pipkate.

Pupčane kile skoro uvijek su urođene. Ventralna stijenka trbuha formira se tokom embrionalnog razvoja na način da se dijelovi buduće stijenke spajaju formirajući otvor kroz koji prolazi pupčana vrpca. Rođenjem, taj se otvor zatvara, a na njegovom mjestu ostaje pupčani ožiljak. Pupčana kila nastane kada pupčani prsten nije formiran kako treba, te je otvor prevelik da bi se zatvorio kod rođenja. Mnoge pasmine pasa su predisponirane za nastanak pupčane kile, pa se pretpostavlja da genetski faktori ovdje igraju veliku ulogu. Najčešće ih viđamo kod pekinezera i njihovih mješanaca, mopsa te kod pointera. Kod mačaka se rijetko srećemo sa ovim problemom, osim kod pasmine Cornish rex.

Pupčana kila može nastati i ako se štencima previše skrati pupčana vrpca. To obično obavi njihova mama zubima, a nekada ljudi nestručno previše skrate pupak, misleći da to kujica neće obaviti. Pupčana vrpca trebala bi se skratiti tako da ostane barem 3 cm duga, no ako to napravi čovjek (vlasnik ili veterinar) kujice ponekad nisu zadovoljne obavljenim poslom, pa same još dodatno skraćuju pupak, pri čemu se dogodi da pretjeraju i skrate ga do samog trbuščića.

Pupčanu kilu primjete vlasnici psa već kada je štene staro samo nekoliko dana. Obično se može reponirati, dakle pritiskom na oteklinu, masa u kili se potisne natrag u trbušnu šupljinu kroz pupčani prsten. Kada su kile male one obično sadrže samo mast, no ponekad u njoj može biti i crijevo ili drugi trbušni organi. Organi skliznu u vreću koja formira kilu, a prsten kroz koji skliznu u kilu se može stisnuti oko njih. Ukoliko dođe do takvog pritiska na organe u kili, to se manifestira jakom boli, povraćanjem. U tom slučaju kila je na dodir topla i bolna te je neophodan hitni kirurški zahvat. Kod malih pupčanih kila u kojima se nalazi samo mast, kirurško liječenje obično nije potrebno. No ponekad se vlasnici takvih pasa ipak odluče odstraniti kilu iz čisto estetskih razloga. Malene kile se vremenom smanje i nikada ne uzrokuju nikakve probleme, a mogu se usput riješiti ako se radi o ženki, prilikom sterilizacije. No, ukoliko je u kili bilo koji trbušni organ, a najčešće je to crijevo, onda je operaciju bolje obaviti što prije.

www.ritelefax.hr

- 13:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Alergija na hranu ...

Piše: Tamara Ferari-Miškulin

Alergija na hranu

Alergijom na hranu nazivamo stanje do kojeg dođe zbog pretjerane imunološke reakcije organizma na hranu. Pretpostavlja se da su glavni alergeni u hrani proteini. U jednakoj mjeri obolijevaju mužjaci i ženke, a nešto češće se srećemo sa alergijom na hranu kod određenih pasmina pasa kao što su dalmatineri, west highland terieri, labradori, bokseri. Simptomi se mogu pojaviti već kod vrlo mladih pasa, mlađih od jedne godine, no alergija na hranu se može javiti u bilo kojoj životnoj dobi. Osnovni simptom ovog oboljenja jest svrbež koji se javlja neovisno o godišnjem dobu. Svrbi cijelo tijelo, a vrlo često se primarno javljaju svrbež i krastice na vrhovima uški. Rijetko dolazi do alergije na hranu kod koje nema jakog svrbeža. Na koži se javljaja crvenilo i maleni prištići, dolazi do nastanka tzv. ekcema jer se bolesna životinja neprestano češe i na taj način se sama povrijedi. U tom slučaju dolazi i do infekcije oboljelog mjesta na koži. Ekcemi najčešće nastaju na području vrata i lica jer se na tim mjestima psi uspiju počeškati stražnjom nogom. Nastaju i na korijenu repa te bedrima jer se tamo psi uspiju dohvatiti zubima. Koža na bolesnim dijelovima postaje tamna, a vremenom se može razviti seborea. Bolest se može uz opisane simptome manifestirati i promjenama na noktima. Kod mačaka je obično prisutan svrbež na licu, glavi i uškama, a kao posljedica alergije na hranu može nastati i kompleks eozinofilnog granuloma na usni ili stražnjim nogama. Istovremeno sa kožnim simptomima mogu se javiti i simptomi od strane probavnog trakta, iako je to rijetko. Obično dolazi do kolitisa - stolica je sluzava, ponekad sadrži tragove sviježe krvi, bolesna životinja defecira otežano i učestalo. Dijagnostiku dodatno otežava podatak da se istovremeno sa alergijom na hranu javljaju i drugi oblici preosjetljivosti kao što su alergija na buhu, atopija, alergija na crijevne parazite. Česte su istovremene infekcije kože bakterijama. Zato je vrlo važno da psa sa kožnim problemima očistimo od unutarnjih i vanjskih parazita kako bi mogli isljučiti barem neke od alergija. Nerijetko vlasnici postanu nepovjerljivi kada psu koji se češe dajemo lijekove protiv glista, no to nam i te kako pomaže u donošenju konačne dijagnoze. Idealana metoda za dijagnostiku alergije na hranu je tzv.eliminacijska hipoalergena dijeta.Tako započinjemo hraniti psa sa hranom koja sadrži jednu vrstu proteina i jednu vrstu škrobne namirnice kojoj pas do tada nije bio ispostavljen.Treba pripaziti na to da su psi koji žive sa mačkama često ispostavljeni ribljim proteinima jer povremeno pojedu mačju hranu. Namirnice koje se koriste u eliminacijskoj dijeti su primjerice kombinacija svinjetine i krompira, meso zeca, patke i tune. Ništa osim sviježe vode ne smije se nuditi psu tokom takve dijete inače je sve besmisleno. Ne smiju se nuditi ni žvakalice, nagradice, a idealno je da pas u tom periodu ne pije nikakve lijekove. Eliminacijska dijeta nije izbalansirana dijeta, pa vlasnika treba upozoriti da pas može smršaviti, da mu dlaka može izgubiti sjaj te da će biti gladniji nego inače. Postoje komercijalne dijete napravljene upravo u ovu svrhu. Druga opcija je hranjenje psa sa hipoalergenim dijetnim hranama koje sadrže hidrolizirane proteine. Oni su smanjeni na malene molekularne sastavne dijelove koje imunološki mehanizmi neće registrirati. Trajanje eliminacijske dijete moralo bi biti 8 do12 tjedana. Ukoliko simptomi nestanu u prehranu postepeno dodajemo nove proteine kako bi ustanovili koji od njih će provocirati ponovni svrbež i crvenilo te tako pokušamo ustanoviti na koju je namirnicu pas preosjetljiv. Najčešći alergeni dokazani kod pasa jesu govedina, piletina, mlijeko, jaja, pšenica. Kod mačaka to su riba te mlijeko i mliječni proizvodi. Alergije na više od jednog alergena su rijetke Jasno je da rješavanje kroničnog svrbeža nije jednostavan zadatak kako za veterinara tako i za vlasnika bolesnog psa ili mace.Potrebno je strpljenje i upornost te uska suradnja sa veterinarom kako bi se ovaj problem riješio.


Za alergijom na ugriz buhe po učestalosti slijedi preosjetljivost na hranu koja se u jednom omjeru javlja i kod pasa i kod mačaka. Tako je kod tih životinja alergija na hranu uzrokom 5 % svih kožnih oboljenja. Alergija na hranu nema sezonski karakter, a promjene koje nastanu na koži praćene su jakim svrbežom. Liječenje je problematično kao i postupak otkrivanja vrste hrane koja je izazvala alergičnu reakciju. Kao prvo, do reakcije može doći već nekoliko minuta nakon uzimanja hrane (tada je cijela stvar jasnija) ali su mnogo češće tzv. zakašnjele reakcije koje se javljaju tek nekoliko dana nakon konzumiranja odgovorne vrste hrane. Kao drugo, alergiju najčešće izazove ona vrsta hrane koju ljubimac uzima već mjesecima pa i godinama, pa je onda razumljivo da su vlasnici začuđeni kada za problem njihovog psa optužimo neku namirnicu koju on oduvijek jede i "strašno ju voli". Među namirnice koje često izazivaju zakašnjele reakcije spadaju kravlje mlijeko, govedina, svinjetina, jaja i piletina, a sve su to (ili barem neke od njih), obavezni sastojci obroka kućnih ljubimaca i to posebno onih koji dobivaju kod kuće spremljen obrok. Treća stvar koja također ponekad otežava rješavanje problema je podatak da se alergija na hranu manifestira uglavnom samo na koži (uši, leđa) a tek u 10 do 15% slučajeva javljaju se proljev i povraćanje. A svi smo skloni vjerovati da problematična hrana mora izazvati barem neke simptome od strane probavnog trakta! Dakle, glavni je problem u cijeloj priči kako uvjeriti vlasnika da postoji mogućnost alergije na hranu, a zatim privoljeti i vlasnika i njegovog ljubimca da se drže propisane dijete. Dijetu propisujemo zato da bi metodom eliminacije otkrili koja je hrana uzrok problema. Danas su na tržištu prisutne hipoalergene hrane koje se mogu nabaviti kod veterinara, pa bolesnim psima i macama jednostavno odredimo da jedu samo tu hranu i ništa drugo kroz jedan duži vremenski period. Ukoliko je dijagnoza pravilno postavljena, uspjeh neće izostati.

Kao i kod ljudi, kod naših potpuno udomaćenih prijatelja koji se hrane mnogo sličnije nama nego svojim divljim rođacima, zdrava i kontrolirana prehrana igra i te kakvu ulogu u preventivi i u terapiju raznih oboljenja.

www.ritelefax.hr

- 13:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Lažna trudnoća

Lažna trudnoća

Lažna trudnoća je normalan fiziološki fenomen koji se javlja kod kuja koje nisu gravidne i to 6 do 12 tjedana nakon tjeranja. Klinički, simptomi lažne trudnoće mogu varirati od jedva primjetnih pa do ozbiljnih problema koje prati upala mliječnih žlijezdi i velike promjene u ponašanju kuje. Ponekad toliko sliči pravom graviditetu da vlasnici očekuju okot.

Neke se kujice udebljaju, a glavni je simptom oticanje mliječnih žlijezda, pojavljuje se mlijeko, a ponekad i vaginalni iscjedak. Ono što najviše zabrine vlasnike jesu promjene u ponašanju takvih kuja. One postaju bezvoljne, ne žele jesti, ponekad su iznimno nemirne. Pokušavaju iskopati rupu u parketu, vrte se, ne spavaju po noći. Zapravo se ponašaju kao gravidne ženke kada se pripremaju na koćenje. Javljaju se i materinski instinkti pa nerijetko odaberu neki objekt koji tretiraju kao svoje mlado. Najčešće odaberu neku igračku koju nose sa sobom svuda po stanu, čuvaju je i jako su nesretne ako im taj predmet pokušate oduzeti.

Laktacija može biti vrlo obilna. Važno je znati da se mlijeko ne smije istiskivati jer to onda ima jednak efekt kao da kujica stvarno ima mlade koji sišu. Posljedica izdajanja je još veća produkcija mlijeka. Neke kujice same se izdajaju, pa će te je uhvatiti kako si neprestano liže dojke i samu sebe siše. To treba spriječiti, a najjednostavniji je način da je obučete. Dobro će poslužiti rukav ili nogavica (ovisno o veličini kuje) od stare trenerke na kojem probušite rupe za noge i jednostavno navučete psu preko glave. Terapija je potrebna kada dođe do mastritisa zbog zaostajanja mlijeka u dojkama, no u većini slučajeva lažna trudnoća prođe sama bez ikakvih komplikacija. Traje obično od 7 do dvadeset dana. Pomoći će i mlaki oblozi te smanjen unos tekućine i hrane kako bi se smanjila produkcija mlijeka. Postoje i hormonalni preparati kojima se može obustaviti laktacija, no njihova primjena je rijetko kada potrebna.

Ženke koje jednom dobiju lažnu trudnoću nakon tjeranja, vrlo je vjerojatno da će se to ponavljati nakon svakog spolnog ciklusa. Jedino trajno rješenje jest sterilizacija.

Autor: Tamara Ferari-Miškulin
www.ritelefax.hr

- 13:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Zarazne bolesti ...

Zarazne bolesti

ŠTENEĆAK

Štenećak je najučestalija bolest mladih pasa. Javlja se u više oblika, a najteži je živčani oblik koji rezultira paralizom stražnjeg djela tijela i epileptičkim stanjem koji dovodi do smrti.
Karakterizira visokom temp., crvenilo svih sluznica-naročito na oku uz gnojni iscjedak, upala pluća, želuca i crijeva, zatim promjene na koži trbuha .Smrtnost je vrlo velika, no kod pravodobnog liječenja velike su šanse za ozdravljenje. Pojava živčanog oblika znači da je za liječenje , nažalost, prekasno.


ZARAZNA UPALA JETRE

Bolest je u svim manifestnim znacima veoma slična pojedinim stadijima štenećaka, pa se teže prepoznaje. Napada uglavnom mlađe pse, razvija se veoma brzo i velike je smrtnosti. U toku bolesti često dovede do promjena na očima pojavom tzv. «plavog oka». Pojava tog simptoma sigurno potvrđuje dijagnozu. I ta je bolest uzrokovana virusom protiv kojeg još nije nađen lijek. Stoga se mogu liječiti samo sekundarne komplikacije bakterijske naravi.


BJESNOĆA

Ta je bolest najstrašnija kao bolest čovjeka i divljih i domaćih životinja koji ju okružuju. A pas je veoma često posrednik u prijenosu na čovjeka. U našoj zemlji svake godine umire desetak ljudi od ugriza bjesne životinje. U ostalim krajevima ona je mjestimice jako raširena, a mjestimice posve iskorijenjena. Uzročnik bolesti je virus koji se nalazi u prirodi i širi među divljim glodavcima. Preko lisica ponekad zađe i među domaće životinje, a pas je može prenijeti među ljude.
Uzročnik bolesti, virus bjesnoće, u bolesnih se životinja nalazi u slini. Kad bolesna životinja ugrize drugu životinju ili čovjeka, virus dospije u živčano tkivo kože i odatle putuje u mozak. Trajanje inkubacije ovisi o mjestu ugriza. Može biti kratka ali može trajati nekoliko godina. Zaražen se čovjek razbolio čak nakon 12 godina nakon ugriza bjesne životinje. Kad virus dospije u mozak počinju se javljati znaci bjesnoće. Bolest je stravična najviše zbog toga jer je bolesnik svjestan činjenice da mora umrijeti jer mu lijeka nema. Postoji ipak način kojim se to sprječava a to je –redovito cijepljenje pasa.
Ako bijesna lisica ugrize psa, necijepljeni pas će se ubrzo razboliti. No već prije pojave znakova bolesti u slini tog psa pojavit će se virus bjesnoće i pas će biti opasan za okolinu.
Ne zaboravite cijepiti svoga psa protiv bjesnoće!
Radi se i o vašoj sigurnosti!


LAŽNA BJESNOĆA

Nalikuje bjesnoći, ali ne prelazi na čovjeka. Javlja se kao teška bolest i uvijek smrtonosna bolest samo u psa i mačaka. Ostale domaće životinje, pogotovo svinje, mogu od nje bolovati ali za njih ne mora biti smrtonosna. Prenose je kućni glodavci, miševi i štakori. Psa se najčešće zarazi nekuhanim iznutricama bolesnih svinja. Nakon inkubacije koja traje 1 do 3 dana u pasa se javljaju znakovi bolesti, najčešće u obliku jakog svrbeža na licu.
Pas se tako žestoko češe da skida ne samo dlaku s lica već razdire i kožu, a može se raščešati čak do kosti. Uz to je i svijest pomućena, no za razliku od prave bjesnoće bolestan pas nije agresivan. Neminovna smrt nastupa za 12 do 72 sata.


KRPELJNA UPALA MOZGA

Krpelji povremeno prenose viruse koji uzrokuju upalu mozga, ne samo kod pasa već kod ljudi isto. Početak bolesti označen je jakim nemirom što ga pas izražava stalnim uzbuđenim lavežom. Nakon dan-dva takvog nemira pas postaje pospan, zapada u dubok san koji traje 3-4 dana. U većini slučajeva pas se nakon tog vremena probudi i ne pokazuje nikakve smetnje. No pojedini se psi više nikad ne probude.
Liječenje je povezano s mnogim teškoćama a svodi se na smirivanje uzbuđenja u prvoj fazi bolesti i održavanju životnih funkcija u drugoj fazi dubokog sna.


ZARAZNA UPALA GRKLJANA I DUŠNIKA

I ta je bolest uzrokovana virusom, prenosi se sa psa na psa u izravnom dodiru, a kadšto je čovjek prenosi zaraženom obućom i odjećom. U toku bolesti javlja se jaki kašalj i obilan gust iskašljaj koga može biti tako mnogo da se pas davi. U mnogim je slučajevima povremeno potrebno napraviti kirurški zahvat umetanja metalne cijevi u dušnik-traheotomiju. Posljedice teškog disanja u toku bolesti naročito su vidljive u oštećivanju srca.


INFEKCIJA HERPES VIRUSOM

Dok se ova bolest u odraslih životinja u kuja može povremeno uočiti u obliku lagane upale stidnice, tako lagane da vlasnici niti ne traže pomoć veterinara, veoma je neugodna za mlade pse koji prolaze u porodu kroz porođajni kanal svoje majke. Simptomi se javljaju nekoliko tjedana poslije poroda, a očituju se naglim gubitkom životne sposobnosti i velikom smrtnosti legla nakon kratkog bolovanja. Uzrok smrti su brojna sitna krvarenja u unutrašnjim organima, uzrokovane virusom. Bolest je u našim krajevima, na sreću zasad još rijetka.


LEPTOSPIROZA

Pas koji se razbolio od leptospiroze prvih će dana imati povišenu tjelesnu temperaturu i pokazivati izrazitu bolnost bedrene muskulature. Pri tomu mogu postojati i neke promjene na sluznici usta i pogotovo ždrijela. Nakon par dana pas će prividno ozdraviti. Uzročnik bolesti povlači se u bubrege i tamo nastavlja svoje razorne djelovanje uništavajući funkcionalni dio bubrega i dovodeći ga u stanje takozvane ciroze. Rezultat toga je uremija s neminovnim smrtnim završetkom. Cijelo vrijeme pas mokraćom luči uzročnika bolesti i zarazuje druge pse.
Prirodni rezervoar leptospiroze su glodavci-štakori i miševi koji zaraženi zagađuju hranu i posredno pse.
Bolest se uspješno lijeći antibioticima. Protiv najopasnijeg tipova leptospiroze, što u toku bolovanja uzrokuje pseću smrt, postoji dobra zaštita cijepljenjem.


TETANUS

Tetanus uzrokuje bakterija koje je svojstvo da zatvorena u živom tkivu bez prisustva zraka stvara otrove koji oštećuju živčano tkivo izazivajući jaki grč mišićja. Da bi se ostvarili uvjeti za razvoj te bolesti, uzročnik mora ući u ranu koja se brzo zatvara. Uglavnom je to neka ubodna rana. No u doba mijene zuba u mladih pasa, postoji kratkotrajna duboka rana na mjestu ispalog zuba. To je najučestalije ulazno mjesto bakterije tetanusa u psa. Klicama tetanusa kojih inače ima u konjskoj balegi, zagađeno je tlo posvuda oko nas jer može slobodno živjeti i 10 godina. Zagađeni su dakle i predmeti koje pas uzima u usta.
Bolest je karakterizirana oteženim kretanjem što nastaje grčenjem mišićja za pokretanje, otežanim i plitkim disanjem od grča dišnog mišićja, otežanim uzimanjem i gutanjem hrane i vode od grča žvačnog mišićja.
Javlja se karakterističan izraz lica koji izgleda da se pas smije. Usta su zatvorena i razvučena, oči nakošene, čelo naborano, a uške ukrućene i visoko nasađena. Takav se izraz javlja i kod ostalih životinja i čovjeka, a naziva se «sotonski smijeh».
U teškim oblicima bolesti, koja inače traje 2-3 tjedna, bolestan pas može uginuti zbog grča dišnog mišićja-od gušenja.



http://www.udomime.com

- 13:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Zdravlje pasa...PRVA POMOĆ!

Principi prve pomoći za pse su slični onima što se koriste kod ljudi. Vaš vlastiti, ili neki drugi pas može biti žrtvom manjih nezgoda koje zahtijevaju vašu pomoć, a povremeno i neke veće, što traži hitnu prvu pomoć dok životinja ne stigne veterinaru. U slučaju ozbiljne nezgode pokušajte zadržati hladnokrvnost duha i upotrijebiti zdrav razum za pomoć i smirivanje životinje. Vaša prva pomoć može psu spasiti
život, spriječiti pogoršanje stanja i ubrzati oporavak. Osim ako ste potpuno sigurni da je ozdravljenje potpuno, psa što prije odvedite veterinaru. Osnovni pribor prve pomoći držite u kući i nastojte zapamtiti postupke u slučaju prometne nezgode, kao i za umjetno disanje - u hitnom slučaju možda nećete imati vremena pogledati u knjigu.

Nezgode

Jedna od najgorih stvari koja se može dogoditi vašem psu je prometna nesreća. Pružanje pomoći na mjestu nezgode obično je posao za veterinara - psa možda treba izvaditi ispod automobila, ili je on možda postao preopasan (zbog straha ili boli) da s njime postupaju neiskusni.
Općenito, ipak, najbolje je ne gubiti vrijeme čekajući da stigne veterinar. Malo je veterinara izvan radnog vremena opremljeno s više od najosnovnijeg pribora, a sva posebna oprema je ionako u ordinaciji. Unaprijed nazovite veterinara, kako biste ga upozorili na dolazak, i psa odvezite u ordinaciju. Ako je veterinar odsutan, on će osoblje uputiti što da se učini u međuvremenu.


Postupak kod nezgoda

Ne paničite. Oprezno prilazite psu umirujuće mu govoreći (to će najbolje učiniti vlasnik)
Blago svežite psa uzicom načinjenom od pojasa ili komada užeta. Napravite petlju i prebacite je psu preko glave.
Improvizirajte brnjicu
Provjerite nije li pas prikliješten
Pružite potrebnu prvu pomoć. Pripazite na: Kucanje srca
Pokrete disanja
Veća krvarenja
Teško disanje
Blijede desni
Nemogućnost stajanja
Očite prijelome
Telefonirajte veterinaru, navodeći znakove koji su prisutni
Oprezno pomaknite psa


Osnovni pribor prve pomoći

Premda su mnogi dijelovi vašeg pribora prve pomoći pogodni i za psa, bolje je da za njega imate poseban.
Zaobljene škare
Kratki termometar
Pinceta
Zavoji širine 5 i 10 cm
Flaster širine 5 cm
Gaza
Vata
Stare čarape
Plastične vrećice za čuvanje zavoja na nogama suhima
Antiseptička mast
Antiseptička tekućina
Štapići s vatom
Kaolinske tablete ili tekućina
Cinkova mast
Sredstvo za ispiranje očiju
Sredstvo za čišćenje ušiju
Medicinski tekući parafin


Improvizacija brnjice

Preplašeni pas koji trpi bol može pokušati ugristi, pa je improvizirana brnjica mudra mjera predostrožnosti. Upotrijebite zavoj ili kravatu (remen je prekrut). Pripazite da pas ne poplavi ili teško diše. Dogodi li se to, odvežite brnjicu, otvorite psu usta i povucite jezik prema naprijed. Potom nemojte stegnuti brnjicu, a glavu psa držite u krilu.
Nikad ne stavljajte brnjicu psu s ozljedom prsnog koša ili ako teško diše
Nikad ne ostavljajte psa s brnjicom samog -može je pokušati skinuti
Nikad ne stavljajte brnjicu psu kratke njuške - otežat ćete mu disanje
Na sredini zavoja ili kravate čvrsto svežite čvor, tako da visi. Drugi, labavi čvor načinite oko 20 cm iznad prvoga.
Petlju stvorenu između čvorova prebacite što dalje preko njuške. Stegnite drugi čvor tako da se prvi uhvati ispod čeljusti.
Dva kraja pustite da vise sa svake strane; prekrižite ih ispod čeljusti. Stavite ih iza glave i zavežite dvostrukim čvorom koji se lako odvezuje.



Šok i kolaps

Ako je pas kolabirao, vaše brzo djelovanje može značiti razliku između života i smrti. Ako je pas pri svijesti, možda je doživio šok. Mogući uzroci kolapsa uključuju: epileptični napadaj,akutnu infekciju, bolest srca, trovanje, dijabetes, sunčanicu, toplinski udar, povrede u nezgodama ili krvarenje.


Nemojte:
Davati alkoholna pića
Micati psa više nego je potrebno
Podizati glavu psa i podupirati je
Bilo što davati psu na usta


Pomicanje ozlijeđenog psa

Ozlijeđenog psa pomičite što je moguće nježnije. Premjestite psa na pokrivač koji se može koristiti
kao nosila. U idealnom slučaju su potrebne tri osobe - da drže glavu, leđa i zdjelicu. (Ako
pomoći nema, pažljivo psa premještajte na pokrivač dio po dio.)
Ako je potrebno, upotrijebite brnjicu i uzicu. Iza psa raširite pokrivač, pa ga sa dva pomagača nježno premjestite na njega.
Dvije osobe napinju pokrivač, treća pridržava psu leđa, i tako ga pažljivo unose u automobil.


Postupak u slučaju šoka

Stavite psa na tiho, toplo mjesto i pokrijte ga pokrivačem. Pokraj njega stavite topli (ne vrući) termofor, kako bi se šok smanjio.

Provjerite disanje - ako je nepravilno ili ga nema: opustite ogrlicu, psu otvorite usta, odstranite strane tvari, slinu, krv ili povraćenu hranu, dajte psu umjetno disanje.

Provjerite bilo - ako ne možete osjetiti bilo, postavljajući jagodice prstiju na lijevu stranu donjeg dijela prsnog koša, odmah iza lakta, pokušajte napipati kucanje srca. Ne osjećate li ništa, a pas ne reagira, dajte mu masažu srca energičnim stiskanjem lijeve strane prsnog koša, baš iza lakta - oko jedan pritisak u sekundi. (Ako srce stane na više od tri ili četiri minute, doći će do nepopravljivih oštećenja mozga.) Također mu dajte umjetno disanje.
Zaustavite svako veće krvarenje.
Imobilizirajte slomljene kosti.
Pozovite veterinara Dogovorite se za hitni veterinarski pregled.




Umjetno disanje

Provjerite je li zračni put slobodan, jesu li usta otvorena i čista, te da li je jezik naprijed.
Stavite obje ruke na grudni koš, preko rebara, i čvrsto ali nježno pritisnite dolje kako biste istjerali zrak iz pluća. Odmah popustite pritisak da se grudni koš raširi i uvuče novi zrak.
To ponavljajte svakih pet sekundi.


Grčevi

Uzroci grčeva mogu biti različiti od epilepsije do trovanja. Kada uočite prve simptome - drhtaje koji se povećavaju, slinu i pjenu na ustima - pomognite psu kako ne bi lupio u stvari koje ga okružuju i pridržavajte mu glavu kako ne bi pala unatrag, izvadite mu jezik kako se ne bi ugušio. Ne smijete mu naređivati ili povisiti glas na njega jer vas nije u stanju čuti. Ukoliko se radi o epileptičkom napadu, morat ćete pričekati da prođe ili za savjet upitati svog veterinara. Ukoliko se radi o trovanju (proizvodima za dezinfekciju vrta, strihininom), intervencija veterinara morat će biti brza kako pas ne bi uginuo. Nedostatak kalcija ili pak hipoglikemija može također izazvati grčeve, pogotovo u razdoblju dojenja. U oba slučaja, najbolje se obratiti veterinaru

Problemi s dišnim putevima

Ukoliko pas ima napad astme, bit će zadihan dok će mu jezik poprimiti plavkastu boju. l plućni edem može direktno utjecati na probleme s disanjem: trbuh je napuhnut, pas sjedi sa šapama ispruženim prema naprijed kako bi lakše disao. U ovim slučajevima psa stavite na svjež zrak i zatražite pomoć veterinara.

Toplotni udar

Ukoliko psa na duže vrijeme ostavite na vrlo visokim temperaturama, npr. u autu ili na osunčanom mjestu bez hlada, može doživjeti toplotni udar. Simptomi su zadihanost i povišena temperatura. U takvim slučajevima potrebno je psa što prije ukloniti sa sunca, staviti u hladnu vodu ili mu glavu i ekstremitete rashladiti ledom. Ukoliko se simptomi pojačavaju, psa što prije odvedite veterinaru.

Ubodi insekata

Uznemireni njihovom prisutnošću ili u igri, psi često pokušavaju uhvatiti insekte. Često imaju ubode na jeziku ili s unutrašnje strane obraza ovisno o tipu insekta, ubod može uzrokovati alergijske reakcije ili upale. Ukoliko primijetite da psu jezik otiče, odmah se javite veterinaru kao se pas ne bi ugušio. Ukoliko je oteklina mala možete i sami intervenirati s ledenim oblozima.

Ugriz zmije

Vrlo je opasan i uzrokuje veliku bol. Opasnost od ugriza najviše prijeti njuški i udovima. Kako bi spriječili širenje otrova pokušajte psa zadržati u mirnom položaju. Ukoliko uspijete pronaći mjesto ugriza pokušajte otrov izvaditi uz pomoć sisaljke (nemojte pokušavati ustima). Stavite hladne obloge kako bi ublažili bol. Veterinar će odlučiti da li je potrebno ubrizgati protuotrovni serum, koji se može kupiti u svim ljekarnama.

Utapljanje

Nakon što psa izvadite iz vode, ispraznite mu pluća što je prije moguće. Mali pas - uhvatite ga i podignite za stražnje noge. Vrlo pažljivo ga vrtite oko sebe. Nakon toga bi pomagač trebao otvoriti psu usta i pritiskati mu grudni koš. Veći pas - uhvatite ga ispod rebara, jednom rukom oko trbuha. Stavite ga preko ramena dok mu otvarate usta i pritišćete grudni koš. Teške pse ne pokušavajte vrtiti - iščašit ćete mu zglobove i potrgati tetive.

Strano tijelo u ustima

Čvrsto držite psa. Ako je moguće, otvorite mu usta kao da ćete davati tabletu i pronađite strano tijelo. Možete li to učiniti sigurno, odstranite ga prstima ili malim kliještima. Ne uspije li to, ne oklijevajte - odmah pozovite veterinara.

Strano tijelo u oku

Spriječite psa da češe oko. Ako je potrebno, na svaku prednju šapu stavite čarapu napunjenu vatom. Svladajte psa i otvorite kapke kažiprstom i palcem, kako biste vidjeli strano tijelo. Ako je ušlo u oko, ne dirajte ga, odmah pozovite veterinara. Nalazi li se strano tijelo na površini očne jabučice, pokušajte ga odstraniti ispiranjem.

Strano tijelo u grlu

Štap ili lopta se mogu zaglaviti u grlu ili zračnom putu psa. Ako je začepljen grkljan, pas teško diše, a može i uginuti ne pomogne li mu se odmah. Pokušajte ukloniti predmet koristeći isti postupak kao kod psa koji se utapao. Ne uspije li to, predmet će pod anestezijom ukloniti veterinar.

Otrovi

Trovanje je srećom, prilično rijetko kod pasa, no oni su manje izbirljivi od mačaka i zato mogu pojesti različite otrovne tvari. Također mogu polizati i progutati otrove što su se našli na njihovu krznu. Znakovi su: akutno povraćanje, kolaps, jako grčenje mišića, napadaji, slabost ili krvarenje.
Spriječite dalje gutanje otrova.
Sperite ga s dlake.
Hitno pozovite veterinara.
Mislite li da znate što je pas progutao, ponesite to veterinaru zajedno s posudom u kojoj se nalazi.
Ne gubite vrijeme pokušavajući ga sami izliječiti - možda su mu potrebni posebni lijekovi. Veterinar vam može reći da psa natjerate da povrati. To vrijedi učiniti samo ako je pas progutao otrov prije manje od pola sata. Pogodna sredstva za izazivanje povraćanja su:soda bikarbona (natrij karbonat) - komadić veličine graška dan kao tableta, a ne soda kaustika (natrij hidroksid), sol u toploj vodi.

Rane i opekotine

Najčešće ozljede na psu su ugrizi drugih pasa i posjekotine na nogama. Vidite li krv na dlaci, najprije ustanovite izvor. Ako nije očit, rukom potražite slijepljenu dlaku, priljubljenu uz kožu.
Ako je potrebno, odrežite dlaku tako da ranu jasno vidite.
Zaustavite krvarenje.
Po mogućnosti zavijte ranu.
Liječite šok. Pozovite veterinara.

Liječenje opekotina

Obično su uzrokovane izlijevanjem vruće ili nagrizajuće tekućine na psa. Drugi uzroci uključuju: pad u kadu s vrućom vodom, griženje električnih vodova, jaku hladnoću.
Ako je tvar još uvijek na psu, isperite je hladnom vodom.
Stavite mast poput vazelina.
Liječite šok. Pozovite veterinara.

Zaustavljanje krvarenja

Da biste zaustavili krvarenje, na ranu stavite jastučić od gaze i čvrsto ga povežite zavojem. Ako se krvarenje nastavi, jastučić i zavoj primijenite na ovim točkama pritiska: Prednja noga - Brahijalna arterija tamo gdje prelazi preko kosti na unutrašnjoj strani lakta.
Stražnja noga - Femoralna arterija na mjestu gdje prelazi bedrenu kost na gornjoj unutrašnjoj strani bedra.
Rep - Trtična arterija pod repom.
Glava i vrat - Čvrsto gurnite prst u utor gdje karotidna arterija dolazi na rame (to se ne može učiniti jastučićem i zavojem).

Zamatanje oka

Vrlo je važno da se površina oka nikad ne osuši, pa zato ne upotrebljavajte suhi zavoj. Koristite jastučić namočen (ali ne toliko da kaplje) u toplu vodu. Kako bi ostao na mjestu, jastučić učvrstite zavojem, omotanim oko glave i uski.

Zamatanje noge

Umetnite vatu između prstiju psa, a nakon toga obložite čitavu nogu. Time se otklanja opasnost zaustavljanja cirkulacije prejako stisnutim zavojem.
Vatu osigurajte zavojem, zalijepljenim flasterom.
Pokrijte zavoj plastičnom vrećicom, a potom čarapom. Osigurajte to s još flastera iznad ručnog zgloba.

Zamatanje trupa

Postoji nekoliko načina za postupanje s ranama na grudnom košu ili trbuhu. Zavoj s jastučićem se obično može učvrstiti zamatanjem oko prsiju i jedne prednje noge. Ako to ne uspijeva, iz većeg komada platna izrežite pravokutnik s držačima koji se vežu preko leđa.
. Nije li ništa drugo pri ruci, može se upotrijebiti ručnik ili slično, svezan preko leđa. Pridržavajte ga na mjestu dok ne stignete do veterinara.

Liječenje uganuća

Psi, posebno velike pasmine, skloni su uganućima. Istegnuti ili oštećeni mišići također se liječe na isti način. Najvažnije dugoročno liječenje teških uganuća su tjedni, ili čak mjeseci mirovanja.
Odmah stavite hladni oblog - vatu ili tkaninu natopljenu u ledenoj vodi. Svakih dvadeset minuta mijenjajte oblog.
Nakon nekoliko sati prijeđite na vruće obloge (natapajte ih u vodi, vrućoj koliko može izdržati nadlanica).
Ud podržavajte zavojem.

Stavljanje zavoja

Zavoj će zaštititi ranu i držati je čistom dok ne stignemo do veterinara. Trebat će vam i jastučić što dobro upija. Upotrijebite laneno platno, gazu, kuhinjsku krpu, čak i čistu maramicu, ali nikad na ranu ne stavljajte vatu - ostavlja dlačice.
Pokušajte što bolje zatvoriti ranu i na nju staviti jastučić. Zamotajte zavoj četiri ili pet puta, koristeći
dijelove psećeg tijela za učvršćivanje.
Osigurajte zavoj flasterom. Nikad ne upotrebljavajte elastične zavoje - mogli bi zaustaviti dotok krvi.

Stavljanje udlage

Stavljanje udlage nije lako, ali ako sumnjate na prijelom noge, vrijedi je pokušati staviti. Potreban vam je veliki paket vate, daščice i zavoj. Pokušajte namjestiti ud u normalni izduženi položaj, a mjesto obložite vatom - što više, to bolje. Da biste smanjili oticanje i ubrzali zacjeljivanje, kao zavoj upotrijebite vatu, omatajući je oko noge. Stavite sloj dva puta deblji od noge, što je dalje moguće od mjesta prijeloma na obje strane. Kad je noga pokrivena, kao udlagu s obje strane stavite odgovarajuće čvrste daščice i povežite ih zavojem. Stupite u vezu s veterinarom.

www.vauvau.net





- 00:10 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Kožni nametnici...

Kožni nametnici


Buhe - na psu pronalaze zaštitu od hladnoće i bogat izbor hrane. Osim što izazivaju svrbež u pasa one sudjeluju u razvojnom ciklusu pseće trakavice. ako se hrani osušenim ostacima izmeta u kojoj se nalaze i jajašca crijevnih parazita, buha će i njih pojesti. Jajašca će se u buhi razviti do određenog razvojnog stupnja. Ako pas, grickajući se zdrobi zaraženu buhu, nehotice je i proguta, u njegovu će se crijevu nastaviti razvoj te trakavica.
Buhe odlažu svoja jajašca u krpama na kojima spava, sag..i iz njih će 3 tj nakon toga nastati nove buhe. Zato je potrebno održavati higijenu i njegovih prostora za boravak (naprašivanjem kućice ili plamenom iz ručnog plamenika- kao što to rade pčelari).

Krpelj - neugodniji od ostalih nametnika jer često mogu naškoditi svome nosiocu ne samo sisanjem krvi već i prijenosom neke opasne bolesti. Krpelji se javljaju već u rano proljeće, ima ih svugdje gdje je zelenilo. Uhvati li pas mnogo krpelje oni mu mogu sisati krv do slabokrvnosti.. No opasniji su oni koji prenose krvnu bolest imenom piroplazma u kojoj se javlja jaka slabokrvnost radi razaranja crvenih krvnih zrnaca. Ne liječi li se, pas može uginuti!

udomime.com

SREDSTVA PROTIV KOŽNIH NAMETNIKA
Uz redovno održavanje higijene, protiv parazita valja se boriti. Danas postoje prašci za posipavanje, ampule koje se stavljaju na šiju psa, razne ogrlice protiv buha i krpelja. (ponekad životinjama ispod ogrlice ispada dlaka- radi prezategnutosti ogrlice ili preosjetljivosti..a ponekad one jeftine iz dućana ni ne koriste previše. Dobri su i sprejevi koji se nanose na krzno ljubimaca.
Krpelje je najbolje vaditi prstima. No, ponekad glavica zna ostati u koži, koja će izaći kad pukne čirić koji se stvori na tom mjestu. Da bismo to izbjegli, namažimo mjesto vađenja tinkturom od joda- tako se gnojenje neće pojaviti. Dobro je i namazati krpelja uljem-tada će se sam otpustiti..no valja bdjeti nad time jer se takav krpelj može ponovno uhvatiti na Vašu kožu ili kožu vašeg ljubimca.

udomime.com

Buhe

Buhe su maleni, smeđi insekti bez krila, tijelo im je uzdužno spljošteno. Imaju tri para vrlo snažnih nogu koje im omogućuju nevjerojatno velike skokove. Upravo skakanjem buha prelazi s jednog domaćina na drugog. Vrsta buhe koju najčešće nalazimo na psima i mačkama je tzv. "mačja buha" (Ctenocephalides felis).

larva : jaja : buha

Free Image Hosting at www.ImageShack.us Free Image Hosting at www.ImageShack.us Image Hosted by ImageShack.us

Iako je njen prvi domaćin nekada bila mačka, danas nije vrstno specifična pa ćemo je naći na psu. Iako psi imaju "svoju" vrstu buha (Ctencephalides canis) izgleda da je mačja prilagodljivija, pa se je raširala više od pasje buhe.
Kao što sam rekla, mačja buha nije naročito izbirljiva, pa će sa psa ili mace rado prijeći na čovjeka. U našim krajevima se uglavnom srećemo s mačjom buhom kako na macama tako i na psima, pa ću ovdje opisati razvojni krug upravo te buhe.
Nerijetko nam se javljaju i vlasnici pasa i mačaka koji postanu žrtve buha (prvenstveno po donjem dijelu nogu) a često nisu ni znali da u svojoj gustoj dlaci njihova maca skriva vojsku ovih nametnika.
Odrasla buha živi na svom domaćinu. Čim locira potencijalnog domaćina, buha skoči na njega i u roku 24 sata počinje leći jajašca. Dnevno može položiti 40 jajašca. Ukoliko se životinja ne češe, buha može na njoj preživjeti 100 dana, no većina ih opstane dva do tri tjedna jer se infestirane životinje počnu češkati i grickati, pa tako uspiju odstraniti dio buha.
Na taj način maca ili pas sami mogu odstraniti samo do 20% buha koji se na njima nalaze. Buha siše krv, a dobar dio te krvi izlučuje fecesom koji služi kao hrana larvi koja će se razviti iz jajašca. Poležena jajašca ne ostaju na domaćinu već se "otkotrljaju" na tlo (nisu ljepljiva).
Za koliko vremena će se ponovno razviti buha iz jajašca, u potpunosti je ovisno o uvjetima okoline. Kada se jednom, u roku dvadesetak dana, iz jajašca razvije larva koja se preobrazi u odraslu buhu, ona može birati da li će izaći iz čahure ili ne. Naime, ako su uvjeti povoljni ona će izaći odmah. Ako joj se čini da uvjeti nisu povoljni (nema pasa ni mačaka, hladno je, nema dovoljno vlage) buha može ostati u svojoj čahuri mjesecima.
To je upravo najveći problem u kontroli infestacije buhama. Treba imati na umu da se ta zakukuljena buha nalazi na podu vašeg stana, u porama među parketima ili u dubini vašeg tepiha. Dakle, ono što vidite na vašem kućnom ljubimcu, samo je mali dio populacije i generacija buha koje se nalaze u okolici psa ili mace.

Osim što sišu krv, buhe prenose trakavicu (Dipylidium caninum) te neke bakterije. Kao što smo rekli, rado će probati i ljudsku krv, pa se problem sa kućnim ljubimcima može prenijeti i na vlasnike (posebno u jako infestiranoj okolini).
Psi vrlo često alergijski reagiraju na ubod buhe pa dolazi do jake iritacije kože dodatno povećava problem. Najbolji način u kontroli buha jest prevencija. Aplikacijom kemijskih sredstava na kućnog ljubimca, možemo ga zaštiti od buha, tako do infestacije uopće ne dođe.

U svakom slučaju kod odabira sredstava uzima se u obzir vrsta životinje, njena starost, opće stanje te stupanj infestacije buhama pa se prije upotrebe svakako treba konzultirati s veterinarom koji je upoznat s ev. problemima vašeg kućnog ljubimca. Što je broj buha veći, teže se rješava problem. Populaciju buha treba držati pod kontrolom tokom cijele godine, jer zapamtite: buhe žive unutra i sasvim im je svejedno da li je vani ljeto ili zima.

Piše: Tamara Ferari-Miškulin
www.ritelefax.hr

Krpelji - krvopije koje stalno prijete našem ljubimcu


Opasne životinjice

Krpelji su grinje, a ne kukci te posebice zato što prenose različite bolesti smatraju se opasnima. Životni je ciklus krpelja veoma složen. Kako bi dstigli potpunu zrelost, zahtijevaju posebne klimatske uvjete povišene temperature i visoke vlažnosti, što objašnjava sezonsku pojavu u proljeće, rano ljeto ili jesen. Krpelji uglavnom nastanjuju visoku travu, grmlje, živice ili pak pukotine na zidovima. Poput buha i krpelji se hrane krvlju. Uzimanjem krvi krpelji mogu narasti čak 10 puta više od prirodne veličine. Za razliku od buha, koje se hrane na jednom domaćinu, krpelji nisu stalni ektoparaziti, pa tijekom svog razvoja koriste dva ili tri različita domaćina. Suzbijanje krpelja veoma je teško provesti posebice zato što se niži razvojni oblici uglavnom hrane na divljim životinjama poput glodavaca.

Životni ciklus krpelja

Prosječni životni ciklus krpelja je od nekoliko mjeseci do dvije godine. Krpelji su najaktivniji u proljeće i jesen. Ukoliko ne nađe domaćina do jeseni, krpelj se povlači na skrovito mjesto gdje miruje do proljeća. Krpelji mogu preživjeti i razdoblje od 2 godine bez ikakvog hranjenja.

Jaje
Ženke polažu jaja na pogodna mjesta poput opalog lišća ili u pukotinama. Iz jaja ličinke izlaze za dva tjedna.

Ličinka
Nakon što se izlegu ličinke se penju na grmlje gdje dočekuju svoju žrtvu.

Nimfa
Poslije svojeg prvog obroka krvi, ličinka prelazi u nimfu koja se otpušta i pronalazi sljedećeg domaćina. Kako su nimfe veoma malene teško se otkrivaju.

Odrasli krpelj
Odrasla ženka se hrani tijekom razdoblja od 8 do 12 dana, povećava svoju težinu čak i do 100 puta.

Opasne šetnje

Ovogodišnje učestale kiše su nam zadale brojne probleme. Promijenile su nam planove o dugo željenim boravcima u prirodi, onemogućile su nam rekreacijske aktivnosti koje su garantirale manju kilažu , pokvarile nam planove o dugim bezbrižnim šetnjama s našim četveronožnim prijateljem. U nekoliko riječi sve su nam pokvarile. No da li smo znali da njih osim poljoprivrednika željno očekuju sićušni uljezi koji se skrivaju pod lišćem i nestrpljivo očekuju susret s žrtvom a to može biti i naš ljubimac. Pogodili ste, riječ je o krpeljima, pravim krvopijama koji preživljavaju isključivo uzimanjem krvnog obroka koji je posebice ženkama neophodan za stvaranje budućih potomaka. Za njih je utvrđena i neobično važna uloga u prijenosu različitih bolesti. Po mnogo čemu se razlikuju od ostalih napasnika koji muče naše ljubimce. Za odgovornu skrb je potrebno poznavati opasnosti koje oni donose ali i načine kojima se mogu spriječiti problemi.

Kako prepoznati krpelja?

Krpelji su grinje, na prvi pogled sitna bića slična kukcima iako se od njih po mnogo čemu razlikuju. Za razliku od kukaca odrasli krpelji imaju četiri para nogu te tijelo koje se sastoji od glave i trupa za razliku od kukaca koji su građeni od glave, grudi i zadka. Svi kukci imaju tri para nogu. Krpelji napastuju životinje samo kada im je neophodno potrebna hrana, a koju nalaze unutar malih krvnih žila u koži. Kako bi došli do krvne žile koriste svoj “usni aparat” kao i izlučevine koje sprečavaju grušanje krvi. Zbog toga krpelje uvijek nalazimo čvrsto pričvršćene za kožu. To ostaju dok god ne usišu dovoljnu količinu krvi što može potrajati i više dana. Najveći krvopije su ženke koje sisanjem mogu povećati svoju veličinu i do 20 puta. Nakon što se nasišu krpelji se odvajaju te nastave živjeti na tlu.

Kad nisu na životinji krpelji se razvijaju na tlu

Na tlu nasisane ženke polažu jaja iz kojih ovisno o klimatskim prilikama (veća vlažnost i povišena temperatura) izlaze ličinke koje su po mnogočemu slične svojim roditeljima. Naravno mnogo su manje pa zato i sišu manje količine krvi. Ličinke uglavnom sišu krv na drugim životinjama, najčešće na gmazovima i glodavcima. Za istaknuti je da su svi razvojni oblici ovisni o vlazi u staništu te pri nastupu sušnih razdoblja krpelji preživljavaju mirovanjem na tlu zaštićeni lišćem očekujući povoljno razdoblje.

Krpelji prepoznaju vašeg ljubimca na velikoj udaljenosti

Krpelji su bića s nevjerojatnim sposobnostima preživljavanja. Ono u čemu su osobiti je i njihova sposobnost prepoznavanja žrtve na velikoj udaljenosti. Gladne oplođene ženke tako zauzimaju svoj borbeni položaj podižući prednje noge kako bi preko osjetila odredila nadolazeću žrtvu, a to može biti i vaš ljubimac.

Što učiniti kada na tijelu ljubimca pronađemo krpelja?

Svakako veoma je važno čim prije istog odstraniti. Katkada to nije jednostavno a evo i obrazloženja !

Nakon skoka na žrtvu krpelj kraće vrijeme kruži po tijelu a kad odredi najbolje mjesto za ubod tada ne preza da zarine svoje šiljato rilo u kožu samo s jednim ciljem, da posiše čim više krvi. Za ovog krvopiju je crvena tekućina spas, ona sadrži sve što je potrebno kako bi stvorila podmladak. Ispadanje iz kože prilikom sisanja joj omogućava za to namijenjeno zubasto rilo kao i izlučevina koja se stručno naziva cement, a ima i takve odlike čvrstoće. Eto zašto jednom kad nađemo krpelja nismo u mogućnosti istog odvojiti od kože. U tom je trenutku najbolje poslužiti se za to namijenjenom štipaljkom.

Zar samo jedan krpelj može naštetiti ljubimcu?

Nažalost, da. Dovoljan je samo jedan krpelj pa da ljubimca dovede u veoma teško zdravstveno stanje uzrokovano nekom bolesti koju redovito prenosi.

Kako krpelji mogu naštetiti vašem ljubimcu?

Brojne su bolesti koji krpelji prenose. Najčešće ih okrivljavamo zbog piroplazmoze (babezioze). Ovu ćemo godinu zasigurno pamtiti po toj bolesti koja se proširila po čitavoj Hrvatskoj,za sada odolijevaju samo naši otoci i priobalje. Piroplazmoza je iznimno opasna nametnička bolest uzrokovana malim praživotinjama koje žive u eritrocitima u kojima se umnažaju i time ih uništavaju. Bolest nastupa naglo, a možemo ju prepoznati po promjenama u ponašanju, gubitku teka, slabosti, povišenoj temperaturi, promijenjenoj boji vidljivih sluznica, a kasnije i promijenjenoj boji mokraće. Bolest je izlječiva ukoliko se potraži pomoć na vrijeme.

Od ostalih bolesti treba svakako napomenuti boreliozu o kojoj se u posljednje vrijeme mnogo govori, s obzirom da je opasna i za čovjeka. U nas se bolest pojavljuje i u pasa o čemu govore nedavna istraživanja znanstvenika s Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Ova je bolest uzrokovana bakterijom Borrelia burgdorferi koju prenosi tzv. jednobojni šumski krpelj, prisutan i u nas. U pasa najčešće uzrokuje upale zglobova temeljem čega se i postavlja sumnja. Liječenje je uglavnom uspješno ukoliko se bolest prepoznaje na vrijeme. Ništa manje opasna nije ni erlihioza, bolest koju uzrokuju osobiti mikrorganizmi tzv. rikecije, a koja se očituje povišenom temperaturom, upalom zglobova, promijenjenim ponašanjem i iscrpljenosti.

www.vau-vau.com

Piše: Tamara Ferari-Miškulin

Krpelji

Stiglo je proljeće, narasle su šparoge pa su se mnogi vlasnici pasa sa svojim ljubimcima uputili u duge šetnje kroz primorska šipražja. No, da bi nabrali šparoge, morate se koristiti manje utabanim šumskim putovima, ponekad se morate provlačiti kroz drače i druge gromove, a nerijetko će vam glava zapeti u bodljikavo granje dok se saginjete kako bi došli do skrivenih šparoga, Vaš pas, za to se vrijeme šetka uokolo, zabija glavu u svaki grm koji ste i vi "ponjušili", a dok vi prepješačite 2 kilometra on ih napravi desetak trčeći simo-tamo. Osim što je sunce izmamilo šparoge, izmamilo je i nimalo simpatične krpelje. Parazitski krpelji spadaju u paukove. Nemaju krila i po tome se razlikuju od insekata. Imaju 4 para nogu, a glava, prsa i trbušni dio spojeni su u jednu cjelinu. U promjeru mogu imati do jednog cm. U osnovi ih dijelimo na tzv. meke i tvrde. U našim krajevima većinu problema izazvati će krpelji iz skupine Ixodide. Krpelji nisu vrstno specifični, što znači da im je sasvim svejedno hoće li se zakačiti na psa, mačku ili na vas.

Iz jajašca krpelja razvije se larva koja već mora parazitirati na domaćinu da bi se razvila i nimfu. Ona se na sisavcima hrani 3 do 12 dana i zatim pada na tlo. U roku od 14 dana razvija se nimfa koja također mora parazitirati na životinjama. Nakon 3 do 10 dana i ona pada na tlo. Na tlu nimfa može biti i do 100 dana i zatim se pretvara u adultni oblik. Odrasli krpelj može živjeti i 19 mjeseci. A zrela ženka izleći će od 2000 do 8000 jajašca. Ukoliko se razvojni krug prekine krpelj može preživjeti dug period i kibernirati cijelu zimu. Razvojni krug obično je kompletiran unutar godine dana, no može potrajati i tri godine. Kada padnu sa svog domaćina, krpelji se "popenju" na grmlje i tamo čekaju slijedećeg pogodnog prolaznika. Vaš pas koji se očeše o takav grm pokupiti će cijelu vojsku ovih nametnika. poslije svake šetnje po šumi psa treba počešljati gustim češljem, a svakako treba pregledati i djecu pa i vas. Krpelji sišu krv domaćina i na taj način mogu prenijeti i neke bolesti što predstavlja najveću opasnost. Prije nego se zakače, neko vrijeme šetaju po domaćinu pa ih pravovremenim pregledom možete odmah odstraniti. Svakako preporučujemo aplikaciju nekog od dostupnih sredstava protiv krpelja. Najčešće su u upotrebi sprejevi ili spot on preparati, a važno je da poštujete rok nakon kojeg treba ponoviti aplikaciju.




Na mjestu gdje na koži parazitira krpelj dolazi do iritacije kože, a moguće su i alergične reakcije na neke sastojke sline krpelja. Osim što prenose uzročnike bolesti, neki krpelji imaju u slini peptid koji im služi pri odlaganju jajašaca, a toksičan je za toplokrvne organizme. Taj "otrov" može izazvati paralizu kod domaćina.

Kod takvih slučajeva dovoljno je odstraniti krpelja i znakovi bolesti će se brzo povući. Ukoliko je broj krpelja na psu ili mački malen, treba ih jednostavno izvaditi. Ako je infekcija jaka, životinju treba istretirati nekih insekticidom. Kod odabira insekticida treba biti oprezan i svakako se prije upotrebe konzultirati sa veterinarom. Kod zadržavanja krpelja u zatvorenim prostorima potrebno je prostor višekratno tretirati insekticidom. Najbolja zaštita vašeg kućnog ljubimca jest preventivna aplikacija nekog sredstva protiv buha i krpelja tako da do infestacije uopće ne dođe. Danas postoje sredstva koja se nanose u obliku spreja i ampule i pružaju dugotrajnu zaštitu. Najbolje je tretirati psa ili macu redovito, tako da su zaštićeni tokom cijele godine. Jedna od čestih bolesti koje prenose krpelji jest babosioza. Preko krpelja Babesia stiže direktno u krvni optok svog konačnog domaćina psa. Tu naseljava crvena krvna zrnca i to obično u paru. Nakon nekog vremena dolazi do raspada crvenih krvnih zrnaca te progresivne anemije što će izazvati cijeli niz simptoma. Prvi simptom koji vlasnici primjete jest bezvoljnost te odbijanje hrane što se događa zbog rasta tjelesne temperature koja može doseći 41 stupanj Celzija. Urin postaje taman, boje piva, a javlja se i žutica pa u nekim krajevima ovu bolest nazivaju maligna žutica. Stolica je intenzivno žute boje, pa je to jedan od bitnih podataka na koje nam ukaže vlasnik. U takvom obliku bolest može trajati tjednima pa i mjesecima.

Rijeka s okolicom ne spada u posebno ugrožena područja, ali se ovo oboljenje pojavljuje sporadično. Ugroženo je područje Zagreba, pa posebnu pažnju treba posvetiti psima koji dolaze iz tog dijela zemlje. Prvo pitanje veterinara koje je postavio sumnju na prioplazmozu bit će da li je pas imao krpelja u posljednjih 20 dana, pri čemu je važno da vlasnik bude iskren, jer takav podatak je vrlo bitan u postavljanju dijagnoze.

Pas koji je prebolio babeziozu imun je jednu do dvije godine, ali u sebi nosi uzročnika bolesti, pa se krv takvog psa ne može upotrijebiti za transfuziju drugom psu. Lijekovima eliminiramo većinu prisutnog uzročnika, a u nekim slučajevima samo spriječimo njihovo daljnje razmnožavanje, te tako daljnji tok bolesti.

www.ritelefax.hr

- 00:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.08.2006., ponedjeljak

Sredstva za zaštitu od parazita...

Svi vlasnici ljubimaca susreli su se s nekim od nametnika, sasvim sigurno barem s buhama.

Stalna borba s nametnicima i želja za zaštitom pasa od istih potiče stalne istraživačke projekte isključivo s ciljem pronalaska sve efikasnijih načina za obranu od buha, krpelja, ušnih šugaraca ili crijevnih nametnika, da nabrojimo samo one najčešće.

Nametnici se dijele na vanjske i unutarnje, pa su i sredstva za borbu protiv njih različita.

Unutarnji (endoparaziti), najčešće crijevni nametnici - gliste i trakavice - česta su pojava kod pasa svih dobnih kategorija. Kod štenadi invazije mogu uzrokovati zaostajanje u rastu, slabu opću otpornost pa čak i uginuće. U tijeku svog razvojnog ciklusa unutarnji paraziti oštećuju sluznice probavnih organa, a neki mogu migrirati i u druge organe (mozak, jetra, srce…) i dovesti do težih posljedica.
Važno je štenad tretirati protiv unutarnjih parazita i to prvi puta u dobi od 20 dana, te obavezno ponoviti nakon 14 dana. Odraslim psima preporučuje se preventivno tretiranje 3 puta godišnje i tretiranje pri svakoj dijagnosticiranoj invaziji.
U veterinarskoj ljekarni ponuda preparata je u obliku paste (Banminth), tableta (Drontal, Pratel, Prazinon), suspenzije (Drontal) i ampula (Stonghold), a za one pse koji se nikako ne mogu nagovoriti davanjem na usta, postoje i u obliku injekcija kod veterinara.
Učestalost invazija kod pasa pospješena je jednostavnim prijenosom - izmetom invadirane životinje, pa je nužno podići razinu urbanog držanja pasa sviješću vlasnika da uklanjaju izmete svojih ljubimaca s ulica.

Najčešći vanjski nametnici (ektoparaziti) su buhe, krpelji i ušni šugarci.

Izloženost pasa ovim nametnicima je sezonskog karaktera. Buhe i krpelji hrane se krvlju i osim što iscrpljuju životinju parazitirajući na njoj, mogu izazvati razna bolesna stanja (anemiju, dermatitis, alergiju, piroplazmozu, krpeljni encefalitis, sekundarnu invaziju crijevnim nametnicima) i smanjivanje opće otpornosti.

Ponuda preparata za zaštitu od vanjskih nametnika je vrlo široka. U trgovinama ćete pronaći izbor preparata u obliku ampula (Frontline i Advantix, Stronghold) prema težini pasa, sprejeva (Frontline, Canina, Pet-soft, Biokill), ogrlica ( Kiltix, Pedigree, Vitakraft, Hobby dog, Pet vital), pudera (Neo pitroid), šampona (Hobby dog Tasman), tableta ( Pet vital na bazi češnjaka), ultrazvučnog privjeska (Scudo).

Životinje treba i preventivno tretirati.

Važno je osim pasa tretirati i prostor u kojem pas boravi i takva sredstva su najčešće u obliku sprejeva (Pet soft, Pet vital, Biokill) , te pudera (Vetzyme).

www.pet-centar.hr

- 23:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Njega desni i zubi ...

Piše: Tamara Ferari-Miškulin

Njega desni i zubi

Periodontalne bolesti su bolesti potpornih struktura zubi. Upala desni ili gingivitis kod pasa i mačaka je česta pojava, a može imati različite uzroke. Gingivitis je upalni odgovor desni na prisutnost mikroorganizama u žlijebovima desni. Periodontitis je ozbiljniji poremećaj gdje dolazi do upale periodontalnog ligamenta te do formiranja takozvanih džepova između desni i zuba, a može zahvatiti i koštane strukture. Upalne promjene na desnima prisutne su kod 85% pasa starijih od 3 godine što čini ovu bolest jednom od najčešće viđenih u svakodnevnoj veterinarskoj praksi. Bolest se razvija postepeno pa tako razlikujemo 4 stupnja periodontalne bolesti: u prva dva stupnja govorimo o gingivitisu, dakle upali desni, a u trećem i četvrtom radi se o periodontitisu, dakle upali potpornih struktura uključujući i kost.

U 1. stupnju radi se samo o manjim nakupinama plaka na zubima uz same desni - ovakav plak se jednostavno odstranjuje, te u ovoj fazi vlasnik može sam pomoći svojem psu tako da sprovodi higijenu usne šupljine. Ne preporučuje se korištenje kaladonta, već je dovoljno dva puta tjedno istrljati zube psu sa malo grubljom gazom. Ako se pri tome pojavi koja kapljica krvi na desnima, nema razloga za zabrinutost. U drugom stadiju dolazi do oticanja desni i upale ruba desni koje pokrivaju zub. I u ovoj fazi proces je potpuno reverzibilan, ako se održava higijena usta. U trećem stadiju bolesti dolazi do formacije džepova ispod desni - u džepovima zaostaje hrana i dlake te se razvijaju bakterije. Ovakav proces je bolan, a praćen je izrazito neugodnim mirisom iz usta zbog kojeg vlasnici najčešće potraže pomoć veterinara. Za sanaciju trećeg stupnja periodontitisa psa ili macu moramo staviti u opću anesteziju te temeljito očistiti nastale džepove i odstraniti zubni kamenac. Nakon toga zubi se poliraju kako bi njihova površina bila glatka, pa bi se kamenac manje taložio. Nakon obrade u anesteziji vlasnika uputimo kako treba njegovati psa ubuduće da se cijela stvar ne ponovi.

U četvrtom stupnju bolesti već dolazi do gubljenja koštane mase te se gubi stabilnost zuba - zub se počinje klimati. Takav zub teško je spasiti pa se obično odlučimo za vađenje zuba.

Pravilnom preventivom može se u velikoj mjeri spriječiti razvoj ove bolesti. Sa higijenom usta treba početi dok je pas još štene kako bi se privikao na taj postupak. Veliki su problem nekooperativni psi kojima vlasnici ne mogu ni pogledati zube, a kamoli trljati ih, pa je za takve pse jedino rješenje temeljito čišćenje kamenca kao i kiretaža džepova u općoj anesteziji. Postupak obično ponavljamo jednom godišnje, a kod nekih pasa češće odnosno rjeđe, što ovisi o stupnju razvoja promjena na desnima.

www.ritelefax.hr

- 23:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Kupanje...

Piše: Tamara Ferari-Miškulin

Kupanje

Često se pitamo koliko često treba kupati naše ljubimce, da li je potrebno voditi računa o zubima i slično. Odmah ću naglasiti da s kupanjem pasa i mačaka ne treba pretjerivati, jer prečesto pranje oštećuje površinski zaštitni sloj kože. No, postoje situacije u kojima je kupanje neophodno, jer se ponekad naši ljubimci s velikim zadovoljstvom uvaljaju u blato ili još neke druge tvari mnogo neugodnijeg mirisa.

Kada dođe do toga treba znati odabrati odgovarajući šampon. Najbolja su ona sredstva koja su zato predviđena, dakle šamponi za pse i mačke. Na tržištu su na raspolaganju specijalni šamponi za dugodlake, odnosno kratkodlake pse (mačke), te šamponi za suhu kožu, šamponi s raznim vitaminsko-mineralnim dodacima. Izložbeni psi kupaju se prije uređivanja za izložbu sredstvima namijenjenim posebno u tu svrhu ovisno o pasmini, boji i dužini dlake itd.

U slučaju da pri ruci nemate niti jedno od nabrojenih sredstava možete se poslužiti šamponom za djecu ili čistom mlakom vodom. Šamponi za odrasle, često kod životinja izazivaju iritaciju kože i vidu crvenila i svrbeža.

Neki psi, a pogotovo mace neće biti oduševljeni ulaskom u kadu, ili pak tuširanjem u vrtu. Kod takvih životinja treba biti oprezan i nikako ne treba primjenjivati silu, jer ćete ih time zauvijek prestrašiti. Radije odustanite od klasičnog kupanja i poslužite se blažim metodama. Vlažnom krpom obrišite noge i zatim leđa, te probajte priviknuti psa ili mačku na takav postupak. Nikada ne započinjite pranje jakim mlazom vode ili bacanjem životinje u kadu punu vode. Njima je to neprijatno isto kao i nama. Za kupanje odaberite lijep, sunčani dan, tako da se vaš ljubimac sam suši na zraku bez feniranja ili ga smjestite kraj peći u stanu. Primijetite li nakon kupanja bilo kakve promjene na koži, ubuduće izbjegavajte upotrebljeno sredstvo za pranje.

Neke životinje se moraju kupati iz zdravstvenih razloga, a to su prvenstveno one koje imaju problema s kožom (seborea, gljivični, bakterijski, parazitarni dermatitisi), u tu svrhu upotrebljavaju se posebni medicinski šamponi, koji su ustvari lijekovi, a pripisuje ih veterinar.

Za pse i mačke do starosti oko četiri mjeseca ne preporučuje se kupanje, već upotreba šampona za suho pranje. Nemojte upotrebljavati razne parfeme, jer svaka životinja ima svoj karakterističan miris, na koji se treba priviknuti i koji s vremenom više ne primjećujete.

www.ritelefax.hr

- 23:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Briga za kožu i krzno

Piše: Tamara Ferari-Miškulin

Briga za kožu i krzno

Da bi dlaka vašeg kućnog ljubimca bila lijepa, mora izrastati iz zdrave kože. Dlaka naših kućnih ljubimaca vrlo je različita, a prije svega ovisi o pasmini. Zahtjevnost dlake treba uzimati u obzir i pri odabiru psa ili mačke. Uzmete li perzijsku macu, morate biti spremni na to da je morate uredno raščešljavati i to svakodnevno. Stvar je jednostavna dok je maca mala i dok je dlaka relativno kratka. Naviknete li macu na češljanje još dok je mala, kasnije će uživati u tome i neće biti problema. Pas sa dugom i gustom dlakom kao što je npr. bob tail, svakome je vrlo atraktivan, no ne zaboravite da uredno počešljani bob tail uzme svojem vlasniku najmanje sat vremena svaki dan. Za održavanje takve dlake zaista morate imati vremena. Češljanje, odnosno raščešljavanje do same kože neophodno je i za manje dlakave kućne ljubimce. Time odstranite mrtvu dlaku i podlaku, onemogućite stvaranje "gropova", te je ujedno prilika za pregled cijele kože. Posebnu pažnju treba posvetiti onim regijama koje su manje vidne, ispod pazuha, trbuha, unutarnja strana nogu. Često su psi i mačke počešljani samo po leđima što nikako nije dovoljno.

Dogodi li se ipak, unatoč vašim naporima, da se dlaka vašeg prijatelja sasvim zapetlja, ne preostaje vam drugo nego šišanje. U takvim je slučajevima šišanje zapetljane dlake zapravo neophodno, jer ispod takve dlake koža ne diše, na njoj nastaju rane. Zapetljana dlaka iritirat će psa ili macu pa oni ponekad počinju sami čupati cijele pramenove. Nakon takvog radikalnog šišanja, nijedan pas ili maca neće izgledati lijepo, ali će dlaka narasti već za petnaestak dana. Još jednom ću naglasiti da to nije šišanje u estetske već u zdravstvene svrhe. Vrlo često ispod neuredne, neodržavane duge dlake nađemo buhe, krplje rane pa možete misliti kakvu neugodu to stvara psu ili mački posebno ako četka nije adekvatna za određenu vrstu dlake, pa treba pravilno odabrati četku koja neće dražiti kožu vašeg ljubimca. Redovitim češljanjem vlasnici će primijetiti svaku promjenu na koži, bilo da se radi o promjeni boje kože, o ispadanju dlake ili nastanku ranica ili prištića. Svaka promjena ne znači nužno i bolest, no u slučaju da promjene postaju sve opsežnije svakako je potrebno konzultirati veterinara. Kupanje nije neophodno potrebno, ali možete psa okupati svaka 2 mjeseca. Šampon neka bude prilagođen psu odnosno mački. Sa kupanjem radije nemojte pretjerivati, jer već samim češljanjem odstraniti će te skoro svu prljavštinu sa dlake. Prečesto kupanje može oštetiti površinski zaštitni sloj kože, pa ona postaje podložnija nekim bolestima.

Pravilna prehrana vrlo je važna u njezi dlake i kože. Ukoliko psa hranite kuhanom hranom, poželjno je da mu u hranu dodajete određene preparate koji sadrže odabrane vitamine i minerale koji pogoduju rast dlake. Takav preparat neka vam preporuči veterinar, jer nisu svi preparati koje ćete naći na policama u dućanima jednako dobri za svakog psa. Po pregledu vašeg psa, veterinar će vam točno reći koji preparat je potrebno davati i koliko dugo. Hranite li psa gotovom hranom za pse (jasno skupom) ne morate brinuti, jer sve kvalitetne gotove hrane su višestruko testirane i sadrže sve što je potrebno zdravoj koži.

www.ritelefax.hr

- 23:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Šišanje i trimanje

Šišanje i trimanje

Različite pasmine zahtjevaju različite načine toaletiranja dlake. Kratkodlaki psi naizgled možda djeluju manje zahtjevni ali je često velik problem njihovo linjanje i kratka sitna dlaka koju ispuštaju po namještaju i cijeloj kući. Neke su pasmine izgubile prirodan način izmjene zimske i ljetne dlake poput pudli, šnaucera i oštrodlakih terijera. Njima je potrebno redovito šišanje ili trimanje u određenim vremenskim razmacima od nekoliko mjeseci.

Pod šišanjem podrazumijevamo skraćivanje dlake mašinicom za šišanje ili škarama te stvaranje određenih frizura. Pudle su najbolji primjer jer njihov tip dlake zahtjeva česta toaletiranja i puno njege. Zbog njihove guste vunaste dlake trebale bi se šišati svakih 6-8 tjedana a dobro je sa šišanjem započeti već u dobi od 3-4 mjeseca. Frizure možemo formirati pomoću mašinice ili škara ili možemo kombinirati i jedno i drugo. Rad sa škarama je teži i zahtjeva iskustvo i vještinu. Groomeri doslovce "oblikuju" frizuru vašeg ljubimca škarama. Zato šišanje prepustite njima a na vama, vlasnicima, je da redovitim češljanjem dlaku održavate urednom i prohodnom. Samo održavana dlaka može biti preduvjet za stvaranje željene frizure.Osim spomenutih pudla, važno je napomenuti da i sve ostale pasmine također moraju imati sličan kontinuitet šišanja.

Pod trimanjem pak podrazumjevamo čupkanje dlake preko oštrog nožića. Tim čupkanjem zapravo odstranjujemo mrtvu dlaku i omogućujemo joj da se regenerira. Taj postupak karakterističan je za oštrodlake pasmine koje se ne linjaju. Želimo li da dlaka takvih pasmina bude čvrsta, gusta, oštra i najvažnije zdrava, preporučljivo bi bilo da ih trimamo redovito svaka 2 mjeseca. Za oštrodlake pse,uz naravno ishranu, trimanje je najvažniji dio njege njihove dlake.Okretanje dlake ili čupkanje prema gore rezultirati će pucanjem dlake umjesto čupkanjem iz korijena. Važno je znati procjeniti koliko i koje dijelove trimati. Upravo zbog toga što iziskuje vještinu a i dosta fizičke aktivnosti prepustite taj dio njege groomerima. Prvo trimanje dobro je i preporučljivo napraviti već u dobi od 3-4 mjeseca.


Još o trimanju

Kao šta smo već napomenuli, oštrodlaki psi poput šnaucera i terijera, se ne linjaju tako da je pravilna čovjekova njega neophodan dio njihova održavanja. Kao i kod ostalih pasmina njega i održavanje dlake počinje u najranijoj dobi sa 3-4 mjeseca starosti. Na vama je da vaše ljubimce svojom upornošću i nepopustljivošću naučite da podnose postupak uređivanja dlake. Sama riječ trimanje potječe od engleske riječi trim što znači ukloniti, staviti u red čupanjem a radi se pomoću posebnog nožića (trimera) kojim se čupka pseća dlaka. Treba napomenuti da trimanje nije bolno jer odstranjujemo već mrtvu dlaku iz korijena. Na taj način na površini kože ostaje nova i zdrava dlaka koja nastavlja rasti. Veoma je važno uvijek paziti da se trimanje odvija u smjeru rasta dlake. Važnost trimanja već od najranije dobi znaju oni koji drže do kvalitete dlake. Samo vlasnici koji počmu sa uređivanjem već u najranijoj dobi mogu postići maksimalnu oštrinu. Uz taj uvijet najvažnija je stavka kvalitetne dlake trimanje u redovnim vremenskim razmacima(svaka 2 mjeseca). Samo uređivanje treba započeti sa detaljnim raščešljavanjem dlake. Nakon toga slijedi trimanje. Najčešće su pogreške okretanje dlake ili čupkanje dlake prema gore što će rezutirati pucanjem dlake. Trimanje vrata i ramena je cjelina koja zahtjeva posebnu pozornost jer se na pojedinim mjestima, pogotovo vrata i stražnjice, često mijenjaju smjerovi dlake na što je veoma važno pripaziti tijekom trimanja. Dlaka se na leđima ostavlja dužom za razliku od dlake na prsima, glavi i stražnjici. Prijelazi sa pojedinih dijelova tijela moraju biti neprimjetni jer cijelo tijelo mora ostavljati dojam jedinstvene cjeline. Noge moraju imati tzv.stupasti oblik. Prije trimanja moraju biti dobro raščešljana. Zamišljeni "stup" stvorit ćemo postepenim čupkanjem vrhova dlake koja strši. Iako je najvažnije savladati tehniku trimanja važno je i imati pravilan slijed uređivanja koji počinje raščešljavanjem, nastavlja se trimanjem a završava kupanjem i sušenjem. Svaka oštrodlaka pasmina posjeduje svoju frizuru. Razlike se najviše očituju u uređivanju dlake na glavi i na nogama. Tako npr. dlaka na glavi terijera treba imati pravokutni oblik dok obrve imaju trokutasti oblik a šnauceri imaju dužu i veću bradu i obrve itd…Upravo zbog znanja i vještine koju treba posjedovati da biste stvorili pravilnu frizuru svom ljubimcu najbolje je prepustiti taj dio iskusnom groomeru. Cilj nam je da stvorimo dobro uređenu frizuru i poboljšamo kvalitetu dlake. Zdrava, sjajna, gusta i oštra dlaka biti će nam najbolji pokazatelj pravilne brige i njege našeg ljubimca.

I još o trimanju

Zbog čestih upita o trimanju i njezi oštrodlakih pasmina, odgovoriti ću na pitanja čitatelja vezanih za tu temu. Najčešće su pitanja vezana za način trimanja i učestalost ali i o tome koliko trimanje može poboljšati kvalitetu i gustoću dlake. Naravno za one koji još nisu naučili osnove ponoviti ću još jednom što je zapravo trimanje i koje pasmine trimamo.

1. Trimanje možemo definirati kao mehaničko odstranjivanje dlake ili jednostavnije rečeno čupkanje dlake preko oštrog nožića (trimera). Sama riječ trimanje potječe od engleske riječi trim što znači ukloniti, staviti u red čupkanjem.Tim čupkanjem zapravo odstranjujemo mrtvu dlaku i omogućujemo joj da se regenerira. Tako na površini kože ostaje nova i zdrava dlaka koja nastavlja rasti. Taj postupak karakterističan je za oštrodlake pasmine koje se ne linjaju. To su npr.šnauceri ili terijeri. Kao šta sam naziv govori(oštrodlaki) prirodno im je dlaka čvrsta i oštra. No, osim genetike potrebna im je i ljudska pomoć jer se ne linjaju a mrtva dlaka se nakuplja u krznu. Ljudska ju ruka može odstraniti i omogućiti da koža normalno diše.

2. Važnost i učestalost trimanja. Važnost trimanja je velika. Ukoliko posjedujete oštrodlaku pasminu a ne držite do trimanja,dlaka vašeg ljubimca izgubiti će svu kvalitetu i postati svilenkasta i meka. Dok neki ljubimci ne pokazuju nikakve vanjske znakove problema zbog netrimanja kod nekih su jako uočljivi. Tako npr. dlaka nekih terijera zna biti izuzetno rijetka i slaba, bok drugi imaju izuzetno gustu dlaku punu sakupljene mrtve dlake zbog koje koža ne diše. Također, takva dlaka veoma će često početi intenzivno ispadati i stvarati velike probleme vlasicima.Naravno,netrimana dlaka uvijek je izuzetno svilenkasta i meka što uopće nije karakteristika pasmine. Što se tiče učestalosti trimanja, važno je sa trimanjem započeti već u dobi sa 3-4 mjeseca. Tada je preporučljivo istrimati cijelog ljubimca kako bi počela rasti prava čvrsta dlaka. U toj dobi štene posjeduje tzv. baby dlaku koja izgleda čupavo i veoma lako se čupka. U toj dobi postane zrela za prvo trimanje pa često i sama ispada i stvara probleme po stanu. Nakon prvog trimanja slijedeće bi trebalo napraviti za 2 mjeseca. To je ujedno najidealniji razmak između trimanja. Dlaku bi trebalo trimati najranije mjesec i pol a najviše u razmaku od dva i pol mjeseca od posljednjeg trimanja. Nije dobro trimati prerano jer dlaka neće biti dovoljno zrela i spremna za čupkanje a ukoliko prođe više od tri mjeseca dlaka će izgubiti na kvaliteti i ponekad doslovno sama ispadati iz ljubimca. Ako se pridržavate pravilnih intervala trimanja dlaka vašeg psa biti će čvrsta, zdrava i sjajna. Još je važno napomenuti da kada zanemarite ovu rutinu održavanja potrebno je 2-3 trimanja kroz slijedeće mjesece da se stanje vrati na pozitivno.

3. Tehnika trimanja. Za oštrodlake pasmine,uz naravno pravilnu prehranu,trimanje je najvažniji dio njege njihove dlake. Neki vlasnici,nedovoljno upućeni,smatraju ovaj postupak bolnim što nije istina. Ključna stavka trimanja jest da dlaka mora biti zrela i morate ovladati tehnikom trimanja. Treba uvijek paziti da se trimanje odvija u smjeru rasta dlake,nikada u suprotnom.Postupak treba započeti detaljnim raščešljavanjem dlake. Dlaku treba podizati metalnim češljem dio po dio tijekom trimanja i čupkati samo mrtvu dlaku. Tu su već najčešće pogreške zbog kojih vlasnici, većinom iz neznanja,odustanu od trimanja. Tu su još i ceste pogreške okretanja dlake Ili čupkanja dlake prema gore što ce rezultirati pucanjem dlake. Trimanje vrata i ramena je cjelina koja zahtjeva posebnu pozornost jer se na pojedinim mjestima, pogotovo vvrata i stražnjice,često mjenjaju smjerovi dlake na što je veoma važno pripaziti. Trebate posjedovati i vještinu i znanje kako bi znali procjeniti da li je dlaka dovoljno istrimana i kako napraviti prijelaze sa pojedinih dijelova tijela koji moraju biti neprimjetni. Cijelo tijelo mora uvijek ostavljati dojam jedinstvene cjeline. Ukoliko se pridržavate svega navedenog možete primjetiti da vaš ljubimac neće stvarati nikakve probleme prilikom trimanja. Važno je još napomenuti da je za pravilno trimanje potrebno posjedovati i pravi pribor. Pravi, klasični trimer koji je najidealniji za trimanje cesto se teško nalazi i nema ga svugdje za kupiti. No,ukoliko niste sigurni u svoje znanje i tehniku bolje ovaj dio održavanja prepustite groomeru u kojeg imate povjerenja.I naravno,ne ustručavajte se pitati savjet ili pomoc vezano za dlaku vašeg ljubimca.

www.ritelefax.hr

Evo nekih primjera trimera:

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Grooming zones(trimanje za westie-e)


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

- 13:38 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Pribor za njegu!

Svakom je psu, u najmanju ruku, potrebna vlastita četka i češalj. Četke se dijele na obične četke, pseće rukavice i grebenalje. Četke i češljevi su glavni pribor koji vam je potreban, premda postoje i drugi za različite vrste dlake - uglavnom pribor za šišanje i prorjeđivanje dlake.
Držite sav pribor zajedno u suhoj kutiji, kako biste spriječili hrđanje škara i britvi. Svaki put kad završite njegu, prije nego što pribor spremite, očistite s njega dlaku i nakupljenu mast. Psi kao da imaju nevjerojatnu volju da pronađu svoj pribor za njegu i unište ga, drugi dobar razlog da ga čuvate na sigurnom mjestu.

Upotreba češlja
Češljevi mogu biti metalni i plastični, no ovi posljednji se lako lome i psi ih često izgrizu. Bez obzira od čega su načinjeni, zubi moraju biti zaobljeni, na vrhovima i u presjeku, kako se ne bi ozlijedila koža ili čupala dlaka. Svim je psima potreban češalj rijetkih zuba, razmaknutih oko dva milimetra; psi finije dlake i pasmine sklone zamrsivanju dlake i stvaranju čuperaka, moraju imati i finiji češalj.
Gurnite rijetki češalj punom dubinom u krzno te ga upotrijebite za razmrsivanje čvorova i čuperaka, posebno u vanjskom sloju dlake. Gušćim češljem raščešljajte donji sloj i odstranite mrtvu dlaku koja više nije dobro učvršćena. Nemojte prejako vući jer će to boljeti psa. Osjetite li otpor, izvadite češalj i na čvoru polako radite, razmrsujući ga rijetkim češljem ili prstima.

Upotreba četke
To je pribor koji se najčešće koristi u redovitoj njezi dlake. Koristan je za završavanje nakon češljanja, posebno na dugodlakim pasminama, te za brzo uređivanje lijepo njegovanog psa nakon trčanja. Čekinje bi trebale da budu dovoljno duge da kroz dlaku dosegnu do kože. Loša četka može uzrokovati zamrsivanje dlake. Kratke, guste četke su dobre za kratkodlake pasmine. Prilikom četkanja psa glatke dlake slijedite kako ona leži, i smjer toka dlake, počevši od glave i idući prema repu. Ima li vaš pas dugu dlaku, trebat ćete četku duljih, rjeđih čekinja, umetnutih u gumenu osnovu.
Profesionalni frizeri nisu skloni četkama od sintetičkih materijala, vjerujući da oni stvaraju previše statičkog elektriciteta i uzrokuju pucanje dlake pa, ako je ikako moguće, kupite četku od prirodnih čekinja.

Četkanje duge dlake
Kod dugodlakih pasa i pasmina kojima dlaka stoji od tijela, lagano četkajte uz dlaku. Ugurajte četku u dlaku i malo je okrenite suprotno prirodnom rastu, radeći vrlo kratkim potezima. Nikad čitavo krzno nemojte četkati u krivom smjeru - oslabit ćete dlaku pa će popucati.

Četkanje srednje duge dlake
Kod dlake srednje duljine (kao kod labradorskog retrivera) posebno pazite na stražnji dio tijela. Zaštitne dlake u tim krznima su dovoljno duge da zadrže mrtvu dlaku, a pseći pokreti i lizanje može uzrokovati njeno pomicanje prema stražnjem dijelu tijela gdje se skuplja u debelim naslagama.

Upotreba grebenalje
To je vrsta žičane četke koja se sastoji od pravokutne ploče s kratkom savinutom žicom na njoj, te drške. Uloga grebenalje je odstranjivanje mrtvog donjeg sloja dlake kod kratkodlakih pasmina. Upotrebljavajte je na sličan način kao četku kod dugodlakih pasa, polako gurajući zupce do kože i lagano zakrećući grebenalju prema van.

Upotreba pseće rukavice
Pseće rukavice se koriste kod kratkodlakih pasmina, posebno hrtova, kako bi vanjskom sloju dlake dale sjaj i ujedno odstranile mrtvi donji sloj. Rukavica ima kratke čekinje, žicu ili gumena ispupčenja, u nju možete uvući ruku, pa tako dobijete nazubljeni dlan. Pseća rukavica prestaje biti efikasna kod dlake dulje od one kod labradorskog retrivera.

Pribor za šišanje
Za upotrebu kod pasa postoji različit pribor za šišanje. Razni češljevi za šišanje, trimeri, škare i ostalo su vrlo korisni, bez obzira je li psu potrebno šišanje, prorjeđivanje dlake, ili tek redovito uređivanje krzna. Za kućne ljubimce se mogu nabaviti i posebne škare za podrezivanje pandži. Električni aparati za šišanje neka ostanu za profesionalce, osim u slučaju da ste pravi stručnjak. Lošim rukovanjem možete ozlijediti kožu psa.

Škare za prorjeđivanje
Efikasno oruđe s jednom običnom i jednom nazubljenom oštricom. Cilj upotrebe je prorjeđivanje krzna bez velikog utjecaja na opći izgled, pa se škare obično koriste na donjem sloju, a gornji je iščešljan da ne smeta. To čuva boju vanjske dlake kod pasa s donjim slojem različite boje.

Upotreba trimera/britve
Trimeri i britve imaju nazubljenu oštricu za odstranjivanje mrtve dlake. Trimer ima pomičnu zaštitnu pločicu s jedne strane i, ustvari je britvica postavljena u češalj. Britva je tek metalna oštrica s drškom, poput noža za maslac. Skidanje mrtvog sloja dlake se često provodi zajedno sa čupanjem - kad se palcem i kažiprstom izvlači mrtva dlaka.
Dobro iščetkajte krzno da biste potpuno odvojili sve dlake. Kod pasa svilenaste dlake, malo krede posute u krzno omogućit će bolji zahvat.
Uhvatite komad dlake između noža i palca i povucite nož kružnom kretnjom. Mrtva dlaka će izaći, a živa je podšišana.

Škare
Za pse se mogu koristiti i brijačke škare, ali zbog sigurnosti moraju imati zaobljene vrhove. Najkorisnija je veličina 12,5 cm. Koristite ih za kraćenje čuperaka na osjetljivim područjima, posebno oko očiju, uski, usana, šapa, te analnog i genitalnog područja. Nikada nemojte rezati osjetilne brkove na njušci psa. Škare se zajedno sa češljem koriste i za odstranjivanje naslaga dlake i čvorova.
Posebna njega pasa za izložbe obične škare i škare za prorjeđivanje se na izložbenim psima koriste na isti način, premda dodatna njega - koja je njima potrebna - jako smanjuje potrebu za upotrebom škara. Oba se pomagala mogu upotrijebiti za manja dotjerivanja izgleda ili za oblikovanje, kako bi se dobio uravnoteženi izgled psa. Prije no što bude prikazan na izložbi, psu će, možda, u posljednji trenutak biti potrebno prorijediti dlaku nad ramenima, ili malo podšišati noge. Pripazite da dlaku previše ne skratite.

Upotreba škara
Oprezna upotreba škara oko očiju može spriječiti teškoće što muče neke španijele i terijere, posebno gdje dlaka koja iritira oko uzrokuje pojavu ljepljive izlućevine. Škarama ćete popraviti vid maltezera i staroengleskih ovčara koji ne idu na izložbe; skratite im šiške, a zatim ih prorijedite.
Osjetljive dlake na uškama i njušci ne smiju se kratiti ili čupati, no ta područja možete šišati škarama, ako pripazite da brkove ostavite nedirnutima. Dlaka između jastučića na šapama skraćuje se kod dugodlakih pasmina, kako bi se spriječilo zamrsivanje i prljavština u kući.
Dlaku oko penisa muških pasa ponekad je također potrebno skratiti zbog higijenskih razloga; to također može biti potrebno oko vagine ženki. Slično tome, dlaku u analnom području je dobro održavati kratkom zbog sprečavanja stvaranja čvorova. Ćešljem podignite čvor od kože, i zatim ga odrežite iznad češlja. Kad je čvor smanjen, može se iščešljati.

www.vauvau.net



- 13:27 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Njega...Svakodnevni petominutni pregled psa...

Svakodnevni petominutni pregled psa

Nastojmo u trenucima koje posvećujemo njezi psa otkriti neke nepravilnosti koje bi mogle upućivati na lošije zdravstveno stanje našeg ljubimca.

Tijelo: stanimo iza ljubimca te objema rukama obuhvatimo grudni koš. Moramo osjetiti rebra prekrivena tanjim slojem potkožne masti. Važimo ga redovito i to najmanje jednom mjesečno.

Okolica anusa: zaštitimo se rukavicama, podignimo rep te pregledajmo okolinu anusa. Okolina mora biti čista. Uprljanost može biti naznaka poremećaja probave (proljeva). Potražimo i prisustvo clanaka trakavica (poput zrna riže). U nekastrirane ženke pregledajmo i područje oko rodnice. Okolina rodnice mora biti također čista. Zaprljana okolina je znak upale unutarnjih spolnih organa.

Šape: nokti na šapama moraju biti čvrsti i neoštećeni. Pretražimo međuprsni prostor na prisustvo klasi ili pak drugih nečistoća. Pogledajmo mekuši i nastojmo uočiti ozljede.

Dlaka i koža: kad razmaknemo dlaku koža mora biti potpuno intaktna, lako pokretna, i umjereno topla, a nikako hladna. Primjetimo li da se ljubimac češe ili pak na koži uočimo znakove poput crvenila, upale, krasti ili vrijedi (čireva) obratimo se odmah veterinaru. Veterinaru se moramo obratiti i kad uočimo kvržicu, oteklinu i slično.

Uši: redovito pregledajmo uši osobito ušni kanal. Kanal mora biti čist i blijedoružičaste boje. Ne smije biti ispunjen većom količinom sadržaja (cerumena). Nastojmo na vrijeme uočiti znakove svrbeža, tresenja ili pak naginjanja glave.

Oči: sluznica očiju mora biti sjajna i potpuno čista. Rožnica mora biti bijela. Manja količina iscjetka u očnom kutu je normalna. To svakako nije veća količina tekućeg ili gnojnog sadržaja. Kapci moraju biti potpuno otvoreni. Pas ne smije žmirkati.

Nos: suprotno od uvriježenog, vlažan i hladan nos nije znak dobrog zdravstvenog stanja. Na nosu ne smiju biti kraste, a iz nosa ne bi smio izlaziti nikakav iscjedak ili krv.

Usna šupljina i zubi: podignite usnu i pogledajte desni. Desni moraju biti blago ružičaste boje. U bolesnih pasa mijenjaju boju. Blijede desni su znak anemije (slabokrvnosti) dok su plave znak smetnji u krvotoku. Žute desni uvijek prate žuticu (bolesti jetre). Sluznica desni mora biti bez ikakvih povreda ili znakova krvarenja. Nakon pritiska prstom obezbojenje (blijedilo) desni mora nestati za svega nekoliko sekundi. Nakon što otvorite usta pogledajte mu zube. Zubi bi morali biti bijeložućkaste boje bez ikakvih naslaga kamenca. Iz usta se ne bi smio osjetiti nikakav zadah ili neugodan miris.


http://veselirepici.10.forumer.com

- 13:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Agility

Agility Što je To?

Agility

Agility je natjecanje u kojem mogu sudjelovati svi psi. U agilityu pas savladava postavljenu stazu pokazujući time svoju inteligenciju, vodljivost i spretnost. Suština agilitya je u odgojnoj i športskoj igri koja podstiće prilagodbu psa njegovom okruženju. Ovaj šport zahtijeva dobar sklad između vodića i psa te za krajnji cilj ima njihovo savršeno razumijevanje. Stoga je neophodno da sudionici imaju elementarne osnove odgoja i poslušnosti.


Staza

Staza se sastoji od prepreka koje svojim rasporedom i položajem određuju njezin oblik, te stupanj težine i brzine. Psi stazu trebaju prijeći u unaprijed određenom vremenu, savladavajući prepreke po unaprijed određenom redosljedu.

Općenito

Prostor za agility stazu mora biti najmanje 20x40 metara. Ako se na istom prostoru postavljaju dvije staze, one moraju biti međusobno razdvojene ogradom ili udaljene oko 10 metara. Duljina staze može biti od 100 do 200 metara s 12 do20 prepreka ovisno o kategoriji natjecanja (ispita). Od 12 do 20 prepreka, najmanje 7 mora biti visinskih. Dvostruki vis (koji se savladava u jednom skoku) ima maksimalnu širinu 55 cm za standard i 35 cm za mini. Kombinacija dva ili tri visa predstavlja jednu jedinstvenu prepreku, ali se svaki vis samostalno ocjenjuje. Razmak između viseva u kombinaciji treba biti najviše 5 koraka (oko 3,5 m). Ova se kombinacija može sastojati samo od viseva s letvicom. Razmak između pojedinih prepreka smije biti najviše 7 m, a najmanje 5 m.

Oblik staze

Oblik staze je u cijelosti prepuštem mašti suca, ali mora sadržavati najmanje dvije promijene smjera. Prije početka natjecanja, sudac provjerava da li prepreke koje će se upotrijebiti, odgovaraju FCI (međunarodna kinološka federacija) propisima. Sudac sastavlja skicu staze koju predaje organizatorima. Organizator na osnovi skice postavlja prepreke. Sudac nadgleda slaganje staze i prije početka mjeri njenu duljinu. Dobro osmišljena staza mora psu omogućiti da se kreće lako i tečno. Krajnji cilj prilikom postavljanja staze je da se uravnoteži kontrola nad psom, izbjegavajući tako pogreške prilikom savladavanja prepreka, s brzinom kretanja psa na stazi. Opće je pravilo da se raspored prepreka iz trke u trku mijenja, jer tako tijek staze psu ne postaje navika.

Određivanje standardnog vremena

Osnovni kriterij za određivanje standardnog vremena je odabrana brzina gibanja na stazi u m/s. Pri odabiru brzine treba uzeti u obzir stupanj natjecanja (ispita) i težinu staze. Brzina gibanja može biti od 1,8 do 3,5 m/s. Standardno vrijeme za stazu se dobiva dijeljenjem duljine staze (u metrima) s brzinom (u m/s). Primjer : Za duljinu staze 150 m i brzinu 2,5 m/s, STANDARDNO VRIJEME 150:2,5=60 s.

Određivanje maksimalnog vremena

Uobičajeno je da sudac kao maksimalno vrijeme za stazu uzme dvostruko standardno vrijeme. Sudac ne smije nikada postaviti maksimalno vrijeme manje od 1,5 standardnog vremena.

Odvijanje natjecanja (ispita)

Na prostoru za natjecanje nije dozvoljeno vježbanje. Dozvoljen je jedino obilazak staze i to samo vodiča, bez pasa. Prije početka natjecanja sudac okuplja natjecatelje i daje točna objašnjenja o pravilima odvijanja natjecanja kao što su standardno vrijeme, maksimalno vrijeme, kriterij ocjenjivanja…..
Vodič dolazi do starta sa psom te ga ostavlja iza startne crte, bilo u sjedećem, ležećem ili stojećem položaju. Otkopčava povodnik i skida ogrlicu. Nošenje ogrlice za vrijeme natjecanja, zbog sigurnosnih razloga nije dozvoljeno.
Vodič prije starta smije zauzeti po želji odabrano mjesto na stazi. Za vrijeme natjecanja vodič ne smije imati ništa u rukama. Vodič daje psu znak za start nakon dozvole suca. Mjerenje vremena počinje onog trenutka kad pas prijeđe startnu crtu. Za vrijeme trke dozvoljeni su verbalni i vizualni signali.
Vodič mora paziti da pas prepreke savlada zadanim redosljedom bez da dodiruje psa ili prepreke. Isto tako, sam vodič ne smije savladavati prepreke. Staza je savladana i mjerenje vremena završeno kada pas prijeđe ciljnu crtu. Tada vodič stavlja psu ogrlicu i povodnik te zajedno s njim napušta teren.


Prepreke

Od međunarodne kinološke federacije (FCI) priznate su slijedeće


prepreke:


vis
klackalica
meki tunel
vijadukt ili zid
A-prepreka
guma
stol
slalom
dalj
most
tvrdi tunel
vodena prepreka


Suđenje
Na odluke suca nisu moguće žalbe.


Općenito

Cilj agility natjecanja je da pas postavlljene prepreke savlada po točno utvrđenom redosljedu, bez pogreške i unutar standardnog vremena. Standardno vrijeme je, međutim samo jedan od zahtijeva i ni u kom slučaju brzina ne smije postati glavni kriterij natjecanja. Agiliti je natjecanje u spretnosti, a ne u brzini. Važno je proći stazu unutar standardnog vremena uz što manje pogrešaka. Tek u slučaju jednakog broja pogrešaka, bolje je plasiran onaj natjecatelj koji ima bolje vrijeme. U slučaju da dva psa imaju jednak broj pogrešaka i isto vrijema, sudac može donijeti odluku o održavanju dodatne utrke da bi se odredio bolji.

preuzeto sa stranice kossp-a Zagreb

FCI AGILITY PRAVILNIK



OPĆE ODREDBE

Nacionalne kinološke organizacije su pozvane da promoviraju AGILITY i pravila određena od FCI-a.

B. FCI PRAVILA

1. UVOD

Agility je natjecanje u kojem mogu sudjelovati svi psi. U agilityju pas savladava postavljenu stazu pokazujući time svoju inteligenciju, vodljivost i spretnost.
Suština agilityja je u odgojnoj i sportskoj igri koja potiče prilagodbu psa njegovom okruženju. Ovaj sport zahtjeva dobar odnos između vodiča i psa te za krajnji cilj ima njihovo savršeno razumijevanje. Stoga je neophodno da natjecatelji imaju elementarne osnove odgoja i poslušnosti.

2. STAZA

Staza se sastoji od prepreka koje svojim redoslijedom i položajem određuju njezin oblik te stupanj težine i brzine.
Psi stazu trebaju prijeći u unaprijed određenom vremenu savladavajući prepreke po zadanom redoslijedu.

2.1. OPČENITO

Ľ Prostor za agility stazu tj. parkur mora biti najmanje 20x40 metara. Ako se na istom prostoru postavljaju dvije staze, one moraju biti međusobno razdvojene ogradom ili udaljene oko 10 metara.
Ľ Duljina staze može biti od 100 do 200 metara s 12-20 prepreka ovisno o kategoriji natjecanja (ispita). Od 12-20 prepreka najmanje 7 mora biti visinskih. Na jednoj stazi može biti postavljena najviše jedna kombinacija te jedan slalom.
Ľ Dvostruki vis (koji se savladava u jednom skoku) ima maksimalnu širinu od:
30 cm za kategoriju "S"
40 cm za kategoriju "M"
55 cm za kategoriju "L"


Kombinacija sadrži dva do tri visa i predstavlja jednu jedinstvenu prepreku, ali se svaki vis samostalno ocjenjuje. Razmak između svakog visa u kombinaciji treba biti najmanje 4.5 m. Ova se kombinacija može sastojati samo od visova sa letvicom.
Razmak između pojedinačnih prepreka smije biti najmanje 5, a najviše 7 m.

2.2. OBLIK STAZE

Oblik staze je u cijelosti prepušten mašti suca, ali mora sadržavati najmanje dvije promjene smjera.
Prije početka natjecanja sudac provjerava da li prepreke koje će se upotrijebiti odgovaraju FCI propisima. Sudac sastavlja skicu staze koju predaje organizatorima. Organizator na osnovi skice postavlja prepreke.
Sudac nadzire slaganje staze i prije početka mjeri točnu duljinu staze. Dobro smišljena staza mora psu omogućiti da se kreće lako i tečno.
Krajnji cilj prilikom postavljanja staze je da se uravnoteži kontrola nad psom, izbjegavajući tako pogreške prilikom savladavanja prepreka, s brzinom kretanja psa na stazi.
Opće je pravilo da se raspored prepreka iz trke u trku mijenja jer tako tijek staze psu ne postaje navika.

2.3. ODREĐIVANJE STANDARDNOG VREMENA

Osnovni kriterij za određivanje standardnog vremena je odabrana brzina kretanja na stazi u m/s. Pri odabiru brzine treba uzeti u obzir stupanj natjecanja (ispita) i težinu staze.
Standardno vrijeme za stazu (u sekundama) se dobiva dijeljenjem duljine staze (u metrima) s brzinom (u m/s).
Primjer: Za stazu duljine 150 m i brzinu 2.5 m/s je STANDARDNO VRIJEME ......... 150:2.5=60 s

2.4. ODREĐIVANJE MAKSIMALNOG VREMENA

Uobičajeno je da sudac kao maksimalno vrijeme za stazu uzme dvostruko standardno vrijeme. Za standardno vrijeme 60 s je maksimalno vrijeme 120 s.
Sudac ne smije nikada postaviti maksimalno vrijeme manje od 1.5 standardnog vremena.

2.5. ODVIJANJE NATJECANJA (ISPITA)

Na prostoru za natjecanje nije dozvoljeno vježbanje. Dozvoljen je jedino pregled staze i to samo vodiča, bez pasa.
Prije početka natjecanja sudac okuplja natjecatelje i daje točna objašnjenja o pravilima odvijanja natjecanja kao što su standardno vrijeme, maksimalno vrijeme, kriterij ocjenjivanja.
Vodič sa psom dolazi do starta te ga ostavlja iza startne crte, bilo u sjedećem, ležećem ili stojećem položaju. Otkopčava povodnik i skida ogrlicu. Nošenje ogrlice za vrijeme natjecanja, zbog sigurnosnih razloga, nije dozvoljeno. Vodič, prije starta, smije zauzeti po želji odabrano mjesto na stazi. Za vrijeme natjecanja vodič ne smije imati ništa u rukama.
Vodič daje psu znak za start nakon dozvole suca. Mjerenje vremena počinje onog trenutka kad pas prijeđe startnu liniju.
Za vrijeme trke dozvoljeni su verbalni i vizualni signali. Vodič mora paziti da pas prepreke savlada zadanim redoslijedom bez da dodiruje psa ili prepreke. Isto tako sam vodič ne smije prolaziti ispod ili preko prepreke.
Staza je savladana i mjerenje vremena završeno kada pas prijeđe ciljnu crtu. Tada vodič stavlja psu ogrlicu i povodnik te zajedno s njim napušta teren.

3. PREPREKE

Od Međunarodne kinološke federacije (FCI) priznate su slijedeće prepreke:
vis
klackalica
meki tunel - vijadukt ili zid
A-prepreka
guma
stol
slalom
dalj
most
tvrdi tunel

Prepreke ne smiju predstavljati nikakvu opasnost za psa i moraju odgovarati slijedećim opisima i mjerama:

3.1 VIS

3.1.1. Običan vis

Visina:
kategorija "S" od 25 do 35 cm
kategorija "M" od 35 do 45 cm
kategorija "L" od 55 do 65 cm

Širina (razmak između krila): najviše 120 cm
Visovi mogu biti između dvaju bočnih krila konstruirani na više načina:
sa letvicom (metalne i plastične su zabranjene)
sa ispunjenom plohom
sa rešetkom
popunjeni šibama


Svi visovi moraju na gornjem kraju imati postavljenu letvicu koja može na dodir psa pasti. Kod prepreke sa šibama je gornja letvica postavljena 5 cm iznad šiba.

3.1.2. Dvostruki vis

Dva obična visa (samo ona s letvicom) mogu biti postavljena neposredno jedan iza drugoga i tako tvoriti dvostruki vis. Letvice su postavljene tako da je prva 15 do 25 cm niža od druge.
Viša je letvica postavljena na visinu od:
25 do 35 cm za kategoriju "S"
35 do 45 cm za kategoriju "M"
55 do 65 cm za kategoriju "L"

Ukupan razmak između visova ne smije prelaziti:
30 cm za kategoriju "S"
40 cm za kategoriju "M"
55 cm za kategoriju "L"

3.2. ZID I VIJADUKT

Visina:
od 25 do 35 cm za kategoriju "S"
od 35 do 45 cm za kategoriju "M"
od 55 do 65 cm za kategoriju "L"

Najveća širina: 120 cm
Debljina zida: oko 20 cm.
Zid se sastoji od ispunjene površine, a vijadukt može imati jedan do dva otvora u obliku tunela. Na gornjem dijelu obiju prepreka stoje pomični elementi polukružnog oblika koji izgledaju:

3.3. STOL

Površina:
najmanje 90x90 cm, najviše 120x120 cm
Visina: 35 cm za kategoriju "S" i "M", 60 cm za kategoriju "L"
Stol mora biti stabilan, a gornja ploha ne smije biti skliska.
Stol može biti opremljen s elektronskim mjeračem koji sadrži:
1 elektronska kontaktna površina postavljena na gornju plohu stola. Ta površina mora biti manja od stola (oko 10 cm sa svake strane)
1 elektronski sistem za mjerenje vremena s signalom na kraju izmjerenih 5 sekundi

3.4. MOST

Visina: od 120 do 135 cm
širina: (od) 30 (do 40) cm
Duljina jednog elementa: od 360 do 420 cm
Donji dijelovi oba bočna elementa u duljini od 90 cm od donjeg kraja moraju biti različito obojeni (i sa strane također) te predstavljaju kontaktne zone.
Bočni elementi imaju poprečne letvice u pravilnim razmacima (svakih 25 cm) da bi psu olakšale gibanje na kosini i spriječile sklizanje, ali ne smiju biti postavljene bliže od 10 cm od gornjeg ruba kontaktnih zona. Te poprečne letvice smiju imati maksimalnu visinu od 5 do 10 mm i maksimalnu širinu od 20 mm, a njihovi rubovi moraju biti izbrušeni.



3.5. KLACKALICA

širina: (od) 30 (do 40) cm
Duljina: od 365 do 425 cm
Visina središnje osi od tla iznosi 1/6 duljine klackalice.
Primjer: duljina 365 cm = visina 60 cm, duljina 425 cm =visina 70 cm.
Kontaktne zone su kao kod mosta.
Klackalica mora biti naročito stabilna i nikako skliska, ali ne smije imati poprečne letvice.
Klackalica mora biti izbalansirana, njeno klackanje ne smije biti ni prebrzo niti preteško, tako da malim psima omogućava lako spuštanje.
Kontrola:
Ako se na viši kraj klackalice postavi uteg od 1 kg, njeno spuštanje mora trajati između 3 i 4 sekunde.
Ako to nije tako potrebno je težište klackalice podesiti.

3.6. "A" PREPREKA

Sastoji se od dva elementa spojena tako da tvore "A" oblik.
širina: najmanje 90 cm, a na donjem se dijelu može proširiti do 115 cm.
Kategorija "L": najviša točka mjerena okomito od tla iznosi 190 cm, a kut između bočnih stranica iznosi 90°.
Kategorije "S" i "M": "A" prepreka se snižava na 170 cm i to tako da bočni elementi ostaju isti, a kut među njima se povećava.
Donji dijelovi oba elementa (i sa strane) su u duljini 106 cm obojani različitom bojom nego ostatak prepreke i predstavljaju kontaktne zone.
Na elementima su, u pravilnim razmacima, pričvršćene letvice (svakih 25 cm) koje olakšavaju penjanje i onemogućavaju sklizanje, ali poprečne letvice ne smiju biti bliže od 10 cm od gornjeg ruba kontaktnih zona. Te poprečne letvice smiju imati maksimalnu visinu od 5 do 10 mm i maksimalnu širinu od 20 mm, a njihovi rubovi moraju biti izbrušeni.
Spoj dvaju elemenata mora biti izveden tako da ne predstavlja nikakvu opasnost za psa. Po potrebi treba na spoj dodati gumenu zaštitu.

3.7. SLALOM

Broj štapova: 8, 10 ili 12
Visina štapova: najmanje 100 do 120 cm
Razmak među štapovima: 50 do 65 cm
Za Svjetsko prvenstvo razmak mora biti 60 cm.
Štapovi trebaju biti tvrdi i promjera 3 do 5 cm.

3.8. TVRDI TUNEL

Unutarnji promjer: 60 cm
Duljina: 300 do 600 cm
Tvrdi tunel mora biti izrađen od savitljivog materijala da bi se mogao oblikovati u jedan ili više lukova.

3.9. MEKI TUNEL

Ulaz u meki tunel napravljen je od čvrstog materijala u obliku luka duljine 90 cm, visine 60 cm, a širine 60 do 65 cm. Izlaz je od mekanog materijala duljine 250 do 350 cm i promjera 60 do 65 cm. Izlaz mora biti pričvršćen za tlo, u širini od maksimalno 50 cm, kako bi osiguravao nesmetan prolaz.

3.10. GUMA

Unutarnji promjer gume: od 38 do 60 cm
Udaljenost središta gume od tla je za kategorije "S" i "M": 55 cm, za kategoriju "L": 80 cm
Unutarnja strana gume u donjem dijelu mora biti ispunjena iz sigurnosnih razloga.
Sama guma mora biti pričvršćena sustavom lanaca ili sajli, sa mogućnošću podešavanja visine.
Kruti sistemi učvršćivanja nisu dozvoljeni. Prepreka mora biti tako građena da ni pod kakvim okolnostima ne može biti srušena prilikom skoka psa kroz gumu.
Potporne noge moraju imati duljinu od minimalno 2 metra, tj. minimalno po 1 metar i s prednje i s stražnje strane gume.

3.11. DALJ

Sastoji se od 2 do 5 elemenata koji su postavljeni na jednakim udaljenostima, počevši od najmanjeg, te čine jedinstvenu prepreku. Ukupna mu je duljina minimalno 40 cm, a maksimalno 150 cm.
Širina svakog elementa: 120 cm
Visina najvišeg elementa: 28 cm
Visina najnižeg elementa: 15 cm.
Debljina svakog elementa: 15 cm i gornja strana je lagano nagnuta.
Sva četiri kuta ove prepreke su označena sa po jednim štapom visine oko 120 cm sa zaštićenim vrhom.

3.12. START I CILJ

Oznake za start i cilj trebaju biti postavljene najviše 1 metar prije prve odnosno poslije posljednje prepreke. Osim toga, udaljenost između štapova koji označavaju start, odnosno cilj, mora biti oko 50 cm veća od razmaka između krila visa (tj. duljine njegove letvice).

4. SUĐENJE

Na odluke suca nisu moguće žalbe.

4.1. OPĆENITO

Cilj agility natjecanja je da pas postavljene prepreke savlada po točno utvrđenom redoslijedu, bez pogreške i unutar standardnog vremena. Standardno vrijeme je, međutim, samo jedan od zahtijeva i ni u kom slučaju brzina ne smije postati glavni kriterij natjecanja.
Agility je natjecanje u spretnosti, a ne u brzini.
Važno je proći stazu unutar standardnog vremena uz što manje pogrešaka. Tek u slučaju jednakog broja pogrešaka bolje je plasiran onaj natjecatelj koji ima bolje vrijeme. U slučaju da dva psa imaju jednak broj pogrešaka i isto vrijeme sudac može donijeti odluku o održavanju dodatne utrke da bi se tako odredio bolji.

4.2. KAZNENI BODOVI

Kazneni bodovi se dobivaju na dva načina:
Ľ pogreškom na stazi
Ľ prekoračenjem standardnog vremena

4.2.1. Prekoračenje standardnog vremena

Za svaku završenu desetinku preko standardnog vremena dosuđuje se 0.1 kazneni bod.

4.2.2. Opće pogreške

Ľ Vodič ne smije prijeći startnu i/ili ciljnu crtu, a u slučaju prelaska dodjeljuje mu se 5 kaznenih bodova. Također, štoperica se pokreće u času prolaska vodiča kroz start.
Ľ Za svaki namjeran dodir psa od strane vodiča dosuđuje se 5 kaznenih bodova.
Ľ Za svaki namjeran vodičev dodir neke od prepreka također se dosuđuje 5 kaznenih bodova.

4.2.3. Pogreške na stazi

Svaka se pogreška kažnjava sa 5 kaznenih bodova.

Rušenje:
U slučaju pada nekog elementa ili cijele prepreke dok pas ne počne savladavati iduću prepreku.

Izbjegavanje:
Zaustavljanje psa ispred prepreke.
Zaustavljanje psa na stazi.
Prolazak psa pored prepreke.
Saskakivanje pas sa "A" prepreke i mosta prije nego što dodirne silazni dio prepreke sa sve četiri šape.
Skok između okvira i gume.
Povlačenje psa unatrag nakon što je već stavio vrh njuške ili šapu u otvor tunela.

Kontaktne zone:
Na "A" prepreci, mostu i klackalici pas mora barem jednom šapom dodirnuti kontaktnu zonu, kako pri penjanju, tako i pri silaženju.

Za svako preskakanje kontaktne zone dosuđuje 5 kaznenih bodova.
U slučaju izbjegavanja vodič mora psa vratiti na izbjegavanu prepreku i ustrajati da je pas pravilno savlada. Ako to ne učini, nego krene dalje biva diskvalificiran.
Isto vrijedi i za slalom, gdje pogreška mora biti odmah ispravljena.
U slučaju opće pogreške, zatim kod rušenja ili kod preskakanja kontaktne zone dosuđuje se pet kaznenih bodova, ali se trka nastavlja bez zaustavljanja.

4.2.4. Pogreške na pojedinim preprekama

Stol
Na stolu pas obavezno mora pričekati 5 sekundi u položaju koji izabere vodič. Ukoliko pas skoči sa stola prije isteka 5 sekundi, odnosno prije dozvole suca, kažnjava se sa 5 kaznenih bodova. Tada mora opet skočiti na stol i pričekati ponovo svih propisanih 5 sekundi. U suprotnom, ako krene na slijedeću prepreku, kažnjava se diskvalifikacijom. Skok na stol je dozvoljen iz tri smjera (A, B, C). U slučaju da pas prođe pored stola i skoči na njega iz smjera D kažnjava se izbjegavanjem, ali se neće diskvalificirati zbog savladavanja prepreke sa pogrešne strane. Ako pas sklizne sa stola i ponovno skoči na stol iz smjera D sudi mu se pogreška, ali se ne diskvalificira. Ako pas ode ispod stola sudi se izbjegavanje sa svim posljedicama.

Most
Ako pas skoči s mosta prije nego što sa sve četiri šape stupi na silazni dio prepreke kažnjava se izbjegavanjem.

Klackalica
Pas koji skoči s klackalice prije prelaska sredine bit će kažnjen izbjegavanjem. Klackalica mora dodirnuti tlo prije nego što pas skoči s nje. U suprotnom sudi se pogreška.

"A" prepreka
Pas koji skoči sa "A" prepreke prije nego što dodirne silazni dio prepreke sa sve četiri šape kaznit će se izbjegavanjem.

Slalom
Savladavanje mora početi tako da je prvi štap s lijeve strane psa, drugi s desne itd. Ako pas krivo uđe u slalom sudit će se izbjegavanje, a ako u slalomu izostavi jedna ili više vrata sudit će se pogreška. U oba slučaja pogreška se mora odmah ispraviti. Tako, svaki nepravilan ulaz bit će kažnjen izbjegavanjem, dok će pogreške u samom slalomu biti ograničene na 5 kaznenih bodova. Maksimalan broj kaznenih bodova je 15 (2 izbjegavanja = 10 + jedna ili više pogrešaka unutar slaloma = 5 kaznenih bodova). Vodič može, na svoj rizik, pogrešku ispraviti tako da odvede psa na početka da bi iznova savladao cijelu prepreku. U slučaju pogrešnog izlaska sudac mora odmah suditi pogrešku i vodič vraća psa da bi pravilno izašao iz slaloma. Ukoliko to ne učini, nego pas ode na slijedeću prepreku kažnjava se diskvalifikacijom. Ako se pas vrati kroz slalom i prođe više od dva vrata u suprotnom (krivom) smjeru bit će diskvalificiran.

Dalj
Elementi dalja su postavljeni tako da je ukupna duljina prepreke:
Ľ kategorija "S" od 40 do 50 cm (2 elementa)
Ľ kategorija "M" od 70 do 90 cm (3 do 4 elementa)
Ľ kategorija "L" od 120 do 150 cm (4 do 5 elementa)
Ukoliko pas preskoči prepreku bilo kako drugačije nego da preleti prvu i zadnju stranu (npr. skoči sa strane) sudi se izbjegavanje. Prevrtanje nekog elementa kao i stavljanje noge na ili između elemenata sudi se kao pogreška.

Dvostruki vis
Sudi se kao običan vis.
Kombinacija dva ili tri visa
Svaki vis u kombinaciji sudi se posebno. Izbjegavanja ili rušenja na svakom visu se zbrajaju. U slučaju izbjegavanja jednog visa mora se ponoviti cijela kombinacija. Jedna kombinacija može biti postavljena u ravnoj liniji, ali i u drugim oblicima.

4.3. POGREŠKE KOJE POVLAĆE DISKVALIFIKACIJU
nekorektno ponašanje prema sucu
grubost prema psu
prekoračenje maksimalnog vremena
treće izbjegavanje tijekom staze
savladavanje prepreka krivim redoslijedom
izostavljanje neke prepreke
savladavanje prepreke iz krivog smjera
ako vodič drži nešto u ruci
ako vodić vraća psa na start nakon što je pas već prešao startnu crtu (osim ako to sudac ne traži)
ako vodič sam savlada prepreku
ako pas za vrijeme trke nosi ogrlicu
ako vodič prekine rad psa, a bez zahtjeva suca
ako pas napusti ili onečisti stazu
ako pas očigledno nije pod kontrolom vodiča
ako vodič pokrene odbrojavanje vremena na (elektronski opremljenom) stolu.

U slučaju diskvalifikacije vodič i pas moraju odmah napustiti teren. Sudac mora diskvalifikaciju označiti zvučnim signalom (npr. zviždaljkom). Sve neočekivane okolnosti sudac će ocijeniti samostalnom procjenom, a samo je po sebi razumljivo da sudac tijekom cijelog natjecanja treba zadržati jednak kriterij.

4.4. VIŠA SILA

Zbog okolnosti koje nisu ovisne o volji vodiča, kao npr. srušena prepreka, presavinuto platno mekog tunela i sl., sudac može zaustaviti vodiča, a naravno i mjerenje vremena. Nakon otklanjanja neispravnosti pas nastavlja savladavanje staze na mjestu gdje je zaustavljen i tada se nastavlja mjerenje vremena. Kazneni bodovi dosuđeni prije prekida ne brišu se.

5. OCJENE I DIPLOME

Na službeno priznatim natjecanjima i ispitima vrijedi slijedeći kriterij ocjenjivanja:
od 0 do 5.99 ukupnih kaznenih bodova ___________ODLIČAN
od 6 do 15.99 ukupnih kaznenih bodova___________VRLO DOBAR
od 16 do 25.99 ukupnih kaznenih bodova__________DOBAR
preko 26 kaznenih bodova______________________BEZ PLASMANA

Pod ukupnim kaznenim bodovima podrazumijevaju se kazneni bodovi zbog pogrešaka na stazi zbrojeni s kaznenim bodovima dobivenim zbog prekoračenja standardnog vremena.
"FCI Agility diplomu" dobiva svaki pas koji na tri agility natjecanja (ispita) 1. stupnja uz suđenje najmanje dva različita suca dobije ocjenu "odličan" bez pogreške.

6. PLASMANI

Plasman sudionika određuje se prema slijedećem:
Ľ Ukupni kazneni bodovi (pogreške na stazi + prekoračenje standardnog vremena)
Ľ U slučaju jednakog broja ukupnih kaznenih bodova najbolje će biti plasiran onaj natjecatelj koji ima najmanje kaznenih bodova zarađenih pogreškama na stazi.
Ľ U slučaju jednakog broja ukupnih kaznenih bodova kao i jednakog broja kaznenih bodova zbog pogrešaka na stazi o plasmanu odlučuje vrijeme.

7. ORGANIZACIJA NATJECANJA

Kinološko društvo ili klub koje želi organizirati natjecanje ili ispit mora :
Osigurati odgovarajući teren minimalnih dimenzija 20x40 m. Teren mora biti izabran i pripremljen tako da ne predstavlja nikakve opasnosti za psa ili vodiča (staklo, busenje, valovit teren i sl.)
Izabrati suca koji se nalazi na listi sudaca priznatoj od HKS-a ili FCI-a
Osigurati dovoljan broj stručnih pomagača neophodnih za glatko odvijanje natjecanja:
pomoćnik suca: njegov je zadatak bilježiti dosuđene pogreške kako sudac ne bi morao ni u jednom trenutku skidati oči sa psa
dva mjeritelja vremena: zaduženi za mjerenje vremena pasa (jedan glavni i jedan rezervni)
dva pomoćnika na stazi: njihova je zadaća vračati pale elemente ili prepreke na njihovo mjesto te popravljati platno mekog tunela nakon svakog prolaska psa
dva zapisničara (najmanje): oni upisuju pojedine rezultate na ukupnu listu rezultata, izračunavaju plasmane te ispunjavaju radne knjižice
voditelj natjecatelja: brine se za ispravno i pravovremeno startanje natjecatelja i tako sprečava zastoje i osigurava neometano odvijanje natjecanja
ekipa od oko 6 članova: postavljaju stazu i prenose prepreke po nalogu suca

8. OPĆI UVJETI ZA SUDJELOVANJE NA NATJECANJU

Za sudjelovanje na natjecanju (ispitu) sudionici moraju zadovoljiti određene uvjete.

8.1. Službena natjecanja priznata od FCI-a su natjecanja Prvenstva Hrvatske te mogu služiti i kao izlučna natjecanja za sudjelovanje na Svjetskom prvenstvu u agilityju.
Na gore navedenim natjecanjima u izbor za Svjetsko prvenstvo ulaze samo psi bilo koje pasmine starosti od 18 mjeseci naviše, a koji su upisani u rodovnu knjigu priznatu od FCI-a i njihovi su vlasnici članovi kinološke organizacije također priznate od FCI-a.
Svaki natjecatelj mora imati radnu knjižicu izdanu od Kinološkog društva koje je član Kinološkog saveza određene države. U tu se knjižicu upisuju svi postignuti rezultati.

8.2. Na neslužbenim natjecanjima mogu sudjelovati svi psi stariji od 18 mjeseci, a čiji su vlasnici članovi od FCI priznate kinološke organizacije. Psi se moraju moći identificirati putem tetovaže ili mikročipa

8.3. Na natjecanjima ne mogu sudjelovati:
Ľ skotne ženke
Ľ očito bolesni ili povrijeđeni psi
Svi psi koji dolaze iz ili idu u područje zahvaćeno bjesnoćom moraju imati potvrdu o cijepljenju psa protiv bjesnoće.
Vodič mora biti član kluba ili društva članice Kinološkog saveza određene države.
Od natjecatelja se očekuje da budu primjereno odjeveni.
Svaka grubost prema psu kažnjava se trenutnom diskvalifikacijom, a protiv vodiča se poduzimaju odgovarajuće zakonske mjere.

9. VRSTE, KATEGORIJE I RAZREDI (ISPITA) NATJECANJA

Organiziraju se dvije vrste natjecanja (ispita):
Službena agility natjecanja (ispiti) priznata od FCI-a
Neslužbena natjecanja

Postoje tri kategorije natjecanja (ispita):
Kategorija "S": psi ispod 34.99 cm u grebenu
Kategorija "M": psi od 35 do 42.99 cm u grebenu
Kategorija "L": psi iznad 43 cm u grebenu

Napomena: Psi se smiju natjecati samo u svojoj kategoriji. Psi čija je visina blizu granice moraju imati službenu potvrdu o njihovoj visini u grebenu.

9.1. SLUžBENA AGILITY NATJECANJA (ISPITI) PRIZNATI OD FCI-a

Ovim natjecanjima mogu pristupiti svi psi stariji od 18 mjeseci, čiji vlasnici posjeduju radnu knjižicu izdanu od organizacije priznate od FCI-a.
Priznata natjecanja (ispiti) uključuju slijedeće razrede:

9.1.1. Razred 1. stupnja
Ovdje sudjeluju psi koji još nisu stekli "Agility diplomu".

9.1.2. Razred 2. stupnja
Ovom razredu pristupaju psi koji imaju "Agility diplomu"

9.1.3. Razred 3. stupnja
Ovdje sudjeluju psi koji su uz suđenje dva različita suca najmanje tri puta na natjecanjima 2. stupnja osvojili jedno od prva tri mjesta.

Nazadovanje iz razreda višeg stupnja u razred nižeg stupnja je moguće, a o tome te o samom načinu prelaska odlučuje Kinološki savez određene države.
Sudac za postavljanje staze mora odabrati prepreke priznate od FCI-a, po vlastitom nahođenju.
Napomena: Na stazi 1. stupnja pas smije naići na najviše tri prepreke s kontaktnim zonama. Najmanje četiri prepreke s kontaktnim zonama moraju biti na stazama 2. i 3. stupnja (po izboru suca).
Slalom smije doći samo jednom.
Prepreke s kontaktnim zonama se ne smiju nalaziti odmah kod starta ili cilja. Guma ili dalj su postavljeni ravno u odnosu na prethodnu prepreku, tako da pas na njih nailazi i savladava ih direktno.
Razlike između 1., 2. i 3. stupnja trebale bi biti slijedeće:
težina staze i njena duljina
* brzina kretanja na stazi, koja određuje standardno vrijeme

9.2. NESLUžBENA NATJECANJA

Ona su prepuštena inicijativi pojedinih društava (klubova). Neslužbena natjecanja moraju zadržati duh agilityja i osigurati sigurnosne uvjete za psa i vodiča. Sudac obznanjuje pravila na samom natjecanju. Za sudjelovanje na neslužbenim natjecanjima vrijede, za dotično natjecanje, ustanovljena pravila.
Organizatoru je prepušteno na volju koliko će neslužbenih natjecanja održati i kakva će ona biti. Vodičima se tako pruža mogućnost sudjelovanja na više natjecanja.

C. FCI AGILITY SVJETSKO PRVENSTVO

1. ORGANIZACIJA

Svjetsko prvenstvo u agilityju organizira se jednom godišnje. Pobjednik istog naziva se "Svjetski prvak u agilityju". Svaka nacionalna kinološka organizacija (NKO) koja želi organizirati "Svjetsko prvenstvo u agilityju" mora to zatražiti dvije godine unaprijed. Molba se mora poslati predsjedniku FCI agility komisije i mora sadržavati slijedeće podatke:
- Ime nacionalne kinološke organizacije
- Planirano vrijeme i mjesto
- Ime i adresu osobe koja će voditi natjecanje
- Opis objekta i ringa predviđenog za tu priredbu, kao i dostupne opreme koja mora odgovarati "specifikacijama za Agility Svjetsko prvenstvo" koje su priložene ovom pravilniku. Svjetsko prvenstvo u agilityju je natjecanje na kojem sudjeluju najbolji vodiči iz zemalja članica FCI-a. Zemlja organizator ovom natjecanju mora osigurati ugled koji pristoji jednom Svjetskom prvenstvu.
Zemlja domaćin mora osigurati svu neophodnu opremu te je odgovorna za prijam svih pozvanih natjecatelja i službenih osoba. Da bi se stvorila dobra atmosfera, koja će pridonijeti uspješnosti natjecanja, dobar voditelj treba komentirati priredbu. Potrebno je kontaktirati medije (novine, radio, TV itd.), da bi se osigurala neophodna reklama (publicitet) zbog privlačenje velikog broja gledaoca, u želji za promocijom agilityja i čistokrvnih pasa.
NKO organizator odgovorna je jedino FCI-u u svezi praktične organizacije i mora poduzeti odgovarajuće mjere kako bi osigurala nesmetano odvijanje natjecanja. Najmanje 6 mjeseci prije priredbe, NKO organizator mora pozvati druge NKO na natjecanje. Druge NCO trebaju biti obaviještene o zadnjem roku za prijavu, maksimalnom broju prijavljenih te također trebaju biti zatražene da osiguraju svojim ekipama uniformnu odjeću.
FCI agility komisija će imenovati nekoga tko će osigurati da se "Specifikacije" vezane uz Svjetsko prvenstvo dostavljene NKO organizatoru poštuju i da se FCI agility pravila obavezno primjenjuju. Ta osoba će djelovati kao predstavnik FCI agility komisije i NKO organizator mora joj predati program natjecanja.

2. TRKE

Trke će se suditi prema FCI pravilima.
Biti će održane u jednom ringu, veličine 30 x 40 metara i sa dva suca koje će imenovati FCI agility komisija (od kojih je jedan iz zemlje organizatorice).
Svjetsko prvenstvo sadrži:
a) 2 trke za pojedinačni plasman
1 AGILITY staza s preprekama s kontaktnim zonama i stolom s elektronskim mjeračem vremena 1 JUMPING staza bez prepreka s kontaktnim zonama i stola s elektronskim mjeračem vremena, osim ako stol nije postavljen na početku i ne računa se kao prepreka
Staze moraju biti složene od dozvoljenih prepreka.
Oba rezultata zbrojena odredit će pobjednika i on će dobiti titulu "Svjetski prvak u agilityju". U slučaju potpuno jednakog rezultata (samo za prvo mjesto) održat će se dodatna trka.
b) 2 staze za ekipni plasman (3 psa maksimalno)
1 AGILITY staza s preprekama s kontaktnim zonama i stolom s elektronskim mjeračem vremena 1 JUMPING staza bez prepreka s kontaktnim zonama i stola s elektronskim mjeračem vremena, osim ako stol nije postavljen na početku i ne računa se kao prepreka
Svakoj zemlji sudionici je dozvoljeno da napravi ekipe od po 3 psa po kategoriji (pas se može natjecati samo u jednoj ekipi).
Staze moraju biti složene od dozvoljenih prepreka.
Za ukupan poredak zbrajaju se sva 3 rezultata pasa iz ekipe u te dvije staze.
Pobjednička ekipa dobit će titulu "Svjetski ekipni prvaci u agilityju".
Prednatjecatelj: Prije nego što sudac započne natjecanje, a nakon što je odredio standardno vrijeme, prednatjecatelj koji je izvan konkurencije otrčat će stazu. To vrijedi za sve kategorije.

3. PRIJAVE

Svakom kinološkom savezu pojedine države, koji je član FCI-a je dozvoljeno da prijavi na AGILITY Svjetsko prvenstvo:
- U pojedinačnoj konkurenciji: 9 pasa, "S", "M" i "L" zajedno
- U ekipnoj konkurenciji: 1 ekipu od 3 psa maksimalno po kategoriji, tj. 1 "S" ekipa, 1 "M" ekipa i 1 "L" ekipa
Napomena: pobjednici u pojedinačnoj konkurenciji (kategorije "S", "M" i "L") s prošlog Svjetskog prvenstva bit će automatski prijavljeni tako da stave svoju titulu na kocku. Ti psi se jednostavno dodaju dozvoljenom broju natjecatelja po državi.
Da bi se kvalificirao pas mora imati rodovnicu priznatu od FCI-a i mora imati ocjenu ODLIČAN ili VRLO DOBAR u agilityju 2. ili 3. stupnja dobivenu na službenom natjecanju.
NKO moraju poslati prijavnice, koje su prethodno ispunili, organizacijskom odboru prije zadnjeg roka za prijave. Također moraju imenovati "vođu ekipe" koji će biti smatran kao jedina odgovorna osoba prema organizacijskom odboru.

4.VETERINARSKI PREGLED

Svaki pas biti će podvrgnut veterinarskom pregledu prije nego što natjecanje započne. Tom prigodom pregledati će se i potvrde o cijepljenju protiv bjesnoće. Svi psi koji dolaze iz ili idu u područje zahvaćeno bjesnoćom moraju imati valjanu potvrdu o cijepljenju psa protiv bjesnoće. Skotnim kujama te psima za koje se primijeti da su bolesni ili povrijeđeni neće biti dozvoljeno da se natječu. Kujama koje se tjeraju dozvoljeno je da se natječu, ako se osigura da one borave podalje od ostalih natjecatelja te da trče posljednje.

5. RADNA KNJIžICA ILI LICENCA

Svaki pas mora imati radnu knjižicu ili licencu koja se predaje organizacijskom odboru prije početka natjecanja.

6. SUCI

FCI agility komisija imenovat će dva kvalificirana suca, od kojih jedan mora biti iz zemlje koja nije organizator. Ako je potrebno, organizacijski odbor će dodijeliti stranom sucu prevodioca koji govori jedan od četiri FCI jezika (francuski, njemački, engleski ili španjolski). Troškovi sudaca definirani su u "specifikacijama za Agility Svjetsko prvenstvo" FCI-a.

7. NAGRADE

U interesu međunarodnog agilityja, poželjno je da svaka zemlja sudionica pridonese uspjehu Agility Svjetskog prvenstva predajući na raspolaganje organizacijskom odboru prigodnu nagradu ili poklon.
Organizacijski odbor se slaže da će, pored zadataka i obaveza organizatora, ustrajati u poštivanju FCI pravila i udovoljiti opisanim "specifikacijama" opreme neophodne za organizaciju ovakve priredbe.

www.moj-pas.com

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

- 13:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Naučite psa da sjedne/legne

Usredotočite se na glavu psa: kontrolirajte glavu,
a tijelo će učiniti ono što želite.

Naučite svog psa da sjedne!

1.Stanite licem prema psu i s hranom u ruci zapovijedite mu "Sjedni!". Ovisno o psu, možda ćete trebati povodnik da biste bili sigurni da će vas poslušati.
(Uz naredbu "Dođi!" pokažite svome štenetu hranu.)

2.Kada dođe do vas, pomaknite ruku u kojoj je hrana iznad glave psa. S obzirom da će pas očima slijediti hranu koja je iznad njega, trup će mu se prirodno spustiti. Kada vidite da pas savija noge, naredite "Sjedni!".
(Hranu držite točno iznad glave šteneta.)


3.Kada zauzme sjedeći položaj, recite "Bravo ili dobar pas!" i dajte mu odmah hranu. Postupno stanite uz psa kada mu naredite da sjedne. U početku dajte poslasticu, ali je kasnije započnite davati povremeno. Konačno, psu će vaše riječ postati dovoljna nagrada.
(Poslastica je često najučinkovitija kod učenja, ali ako je štene izbirljivo, pokušajte njegovom omiljenom igračkom uz verbalnu pohvalu.)


Naučite svog psa da legne

"Lezi!"je prirodna varijanta "Sjedni!" i "Čekaj!", koja zahtijeva od vas više rada, a od vašeg psa bolje razumijevanje.

1.Kada se štene nalazi u položaju "Sjedni!", kleknite pored njega, a povodnik stavite pod koljena dok nježno držite njegov ovratnik.

2.Štenetu pred nos stavite poslasticu i pomičite je u luku prema naprijed i dolje. Štene će se spuštati u puzajći položaj da bi održalo kontakt s poslasticom koja se već nalazi u razini tla.
Tada naredite "Lezi!". Poslasticu čvrsto držite u šaci, kako je pas ne bi zgrabio.
(Kontrolirajte pokrete psa držeći ga za ovratnik.)

3.Nastavite pomicati hranu po tlu dok pas ne bude u potpunosti ležao. Pohvalite ga s "Bravo ili dobar pas!" i nagradite poslasticom.

Često ponavljajte vježbu, dok štene ne počne reagirati samo na riječ!

Tekst preuzet iz knjige "Pas Priručnik" kojoj je autor Dr.Bruce Fogle.

- 13:07 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Kliker trening...

Što je kliker trening?

Kliker trening je metoda rada koja se bazira na znanstvenim istraživanjima iz područja psihologije ponašanja (behaviorisam), a funkcionira po principu pozitivne motivacije.
U ovakvom treningu koristimo kliker kao marker ponašanja kojim psu označavamo radnju koju želimo da se ponavlja, te ujedno dajemo do znanja da slijedi nagrada (hrana, igra ili bilo koja druga motivacija).
Kliker trening je prvobitno bio upotrebvljavan u radu s delfinima gdje ne postoji način da se trenira upotrebom sile.

Kiker trening ne trpi korekcije i kazne!

U klasičnom treningu kažemo psu što da napravi ili ga navedemo fizicki. U trenutku kada smo to učinili nagradujemo ga, a ukoliko je pas pogriješio korigiramo ga ( fizički) ili kažnjavamo.
U kliker treningu ponašanje tražimo u svakodnevnom životu ili psa navodimo bez fizičkog kontakta da nešto učini, to ponašanje označavamo zvukom klikera i tada slijedi nagrada. Ukoliko pas pogriješi sve što činimo je da pokušamo ponovo.

Kliker koristimo samo u fazi učenja

Kliker treneri fokusiraju se na izgradnju ponašanja (za razliku od klasičnog sitema gdje odmah tražimo kompletno ponašanje). Ujedno obraćaju pažnju na dobro učinjene stvari, a ne primarno na greške. Pa tako npr. ako vaš pas skače na vas nećemo ga kažnjavati zbog toga već ćemo skakanje ignorirati, a klikati i nagrađivati sve četiri noge na podu. U početku će to biti samo sekunda, a kasnije ćemo produživati vrijeme koje pas provodi sa sve četiri na podu, dok ne dobijemo psa koji više ne skaće. Tada ćemo nastaviti psa nagrađivati samo verbalnom pohvalom, a kliker i nagrade ćemo sačuvati za učenje nekog novog ponašanja.

Kliker trening je zabavan kako za pse tako i vlasnike!

Psi sasvim brzo uče da «klik» znači da slijedi nesto dobro (hrana, igra ili neka druga motivacija). Tada shvaćaju da, ponavljajući određeno ponašanje, vas mogu navesti da kliknete i time zaraditi nagradu. Na taj način postaju vrlo entuzijastični u svojem vlastitom treningu! Vlasnici se na taj način orjentiraju na pozitivna ponašanja kod svojih ljubimaca (što nije čest primjer), te samim time trening više nije stresan niti za psa niti za vas. Kliker trening je vrlo jednostavan i možete vidjeti prve rezultate rezultate već nakon par minuta. Tada kliker trening postaje zabava!



http://svijet-ljubimaca.com

MALO TEORIJE


Američki psiholog Skiner prvi je utvrdio principe instrumentalnog uvjetovanja. Poslije niza eksperimenata sa golubovima i štakorima otkrio je osnovne principe ove vrste učenja. Skiner je gladnog štakora stavljao u naročito "problemu - Skinerovu kutiju" koja je bila opremljena jednom polugom koja se na dodir micala i pokrenula bi neku vrstu hranilice koja je hranila životinju. Štakor bi veoma brzo naučio da micanje poluge znači hranu za opstanak i pritiskao bi polugu dok se ne bi najeo. Pritisak na polugu znači služi kao sredstvo (instrument) da se dođe do hrane.

Skiner je uspio da poveže Torndikeov zakon efekta sa principima Pavlovljevog uvjetovanja i da objasni proces instrumentalnog (operatnog ili operacionalnog) uvjetovanja. Ovaj refleks dobio je naziv "instrumentalni" zato što je on postao instrument za zadovoljavanje potrebe. Pri ovom uvjetovanju ne daje se hrana (nagrada, ili bezuslovna draž) sve dok ne dođe do odgovora na uslovnu draž. Ovo ponašanje je znači ponašanje kod koje subijekat (kućni ljubimac) djeluje na sredinu. Programirano učenje se također zasniva na ovim principima.

Zabilježeno je da pritiskanje poluge u Skinerovim eksperimentima nije uvijek bilo isto od strane životinje. U početku su pokreti životinje bili grubi i da su vremenom postajali sve precizniji i finiji. Isto tako primijećeno je da se između odgovora koji je točan i potkrjepljenja uvijek javlja neka aktivnost (mrdanje repom, skičanje, mrdanje glavom) . Svi odgovori vremenski bliski točki potkrjepljenja bivaju pojačani. Na ovaj način točan odgovor se postepeno izdvaja od drugih koji se također javljaju u potkrjepljenju, zato što je on dosljedno praćen kada je jednom dana "definicija " točnog.

Raznovrsni odgovori koji se čine u instrumentalnom uslovljavanju su slučajnog uzorka iz repertoara životinja. Ponašanje koje promatramo je samo mali isječak iz potencijalne aktivnosti životinja. Također situacije učenja nisu nikad nove i mnogi odgovori mogu da budu dati na osnovu sličnih odgovora preneseni iz prethodnog učenja. Motivacija životinje također utiče na potencijalno ponašanje tako da bi recimo namirisana poluga (miris hrane) ubrzala pravilan odgovor.

Također odsustvo klik-a (zvuka) samog mehanizma za ispuštanje hrane smanjilo je motiviranost životinja tokom eksperimenta.

U toku eksperimenata je također primijećeno da mnoge slučajne draži mogu biti sastavne komponente draži - situacije koja dovodi do odgovora. To znači da moramo biti izuzetno obazrivi kada aranžiramo situacije u kojima vršimo obuku našeg ljubimca.

Prema tome:

točan odgovor mora da se javi neposredno prije potkrjepljenja

točan odgovor se mora sadržati u repertoaru životinje

životinja mora biti motivirana da bi odgovorila

kritični znak mora biti vremenski dovoljno blizak točnom odgovoru (ovo je moment kada na scenu stupa clicker)

potkrjepljenje mora da prati pojavu točnog odgovora i ono treba da odgovara motivaciji životinje.

Preneseno na oblast učenja kućnih ljubimaca posebno treba obratiti pažnju na slijedeće stvari:

* Ako vaš ljubimac nešto uradi iz straha možda ćete nagraditi odgovor koji u sebi sadrži i komponentu straha

* klik mora biti u pravo vrijeme. Ni prije ni posle. Zapamtite klik treba da uslijedi kada je radnja koju potkrepljujemo završena.

* Nagrada mora motivirati, što znači da će vaš pas raditi sa još više entuzijazma da bi i slijedeći put zaslužio nagradu. Što bolje poznajete vašeg psa lakše ćete odrediti količinu nagrade.

* Vaš ljubimac može povezati nagradu i sa osobom koja nagrađuje, tako da se može desiti da bez te osobe neće biti dovoljno motivirana za rad.

* Previše nagrade može destimulirati vašeg ljubimca. Treba pravilno odrediti pravu mjeru.

* potkrjepljenje potiče ponašanje. Ako želite vašeg ljubimca da učite da nešto ne radi ne koristite ovu metodu. Ovu metodu koristite da naučite vašeg ljubimca da nešto uradi.



http://svijet-ljubimaca.com

Kako početi sa metodom CLICKni i nagradi

CLICKni i nagradi je nova, na naučnoj osnovi zasnovana metoda u učenju životinja. Iako su njeni principi otkriveni još sredinom XX vijeka njena primjena tek sada uzima maha. Ovom metodom moguće je učiti pse, mačke, konje, ptice, ribe i ostale životinje bez i malo primjene sile.
Sam početak korištenja ove metode van laboratorija pripisuju se biologu Karen Pryor kao i bračnom paru Bailey. Prve uspjehe oni su postigli učeći kitove i delfine raznim vještinama.

Metoda prenesena na polje kinologije je dala izvanredne rezultate, tako da se danas veliki broj pasa ovom metodom priprema za razna takmičenja poslušnosti, agility, vodiče slijepih, ispomoć hendikepiranim osobama, flyball kao i službeni psi. Ovom metodom se uče i razne životinje-glumci koji nastupaju u raznim filmovima kao i u reklamama.
Metoda je mnogo lakša nego klasična metoda dresure zasnovane na metodi prisile i kažnjavanja. Praktično nikakvo predznanje nije potrebno, a u nekim slučajevima čak može i zasmetati.

Metoda se zasniva na pozitivnom potkrjepljenju (pojačanju odnosno nagrađivanju) gdje potkrjepljenje ne mora da bude hrana nego može da bude bilo što vaš ljubimac voli. To znači da potkrjepljenje može biti bacanje lopte, milovanje, šetnja itd.

Metoda je dobila ime po jednom malom aparatu koji se sastoji iz jedne lisnate opruge koja se nalazi u jednoj maloj rezonantnoj kutiji. (slika clicker-a). Pritiskom na jedan kraj opruge proizvodi se zvuk koji će poslužiti kao sekundarni (naučeni) potkrjepljivat u ovoj metodi. Naime zvuk klikera će nedvosmisleno reći vašem ljubimcu da je uradio nešto dobro i da zato sljedi nagrada. Zvuk klikera može se zamijeniti sa zvukom neke gumene dječije igračke, pucketanjem jezikom, pucketanjem prstima pa čak i zvukom kada prstom pritisnemo sigurnosni poklopac na flaši od hrane za bebe. Možete naučiti vašeg ljubimca da zvučni marker bude neka kratka i jasna riječ kao npr. SI, YES, ili zvuk poljupca. Za gluhe pse umjesto zvučnog markera upotrebljava se svjetlosni marker, ili vibrirajuća ogrlica.


Kako početi ?

Učenje se odvija u veoma kratkim "seansama" koje ne traju duže od jednog minuta. Također se često koristi ciklus od deset nagrađivanja kao jedan segment učenja. Dnevno se može prakticirati i do deset seansi.
Pripremit ćete nekoliko komada fine, meke hrane koju vaš ljubimac obožava. Veličina treba da je takva da je on može progutati odjednom bez žvakanja i da normalno ne poremeti odnos količine hrane koja je isplanirana za njega za taj dan. Hrenovka može da se isječe na pedesetak tankih režnjića, a ta količina je dovoljna za cjelodnevni rad. Za manje pse čak i ti režnjići mogu da se prepolove pa ćemo imati sto komadića za potkrepljivanje.

Samo učenje veoma liči na igru toplo - hladno i odvija se uglavnom bez ijedne riječi. Zvučni marker ćemo upotrijebiti za "toplo" odnosno ako je nešto dobro urađeno, a za "hladno" odnosno pogrešno urađeno nećemo ama baš ništa raditi.
Zvuk našeg markera i potkrjepljenja ćemo u daljnjem tekstu obilježavati sa K&N što bi trebalo da znači klikni i nagradi.

· Kada vaš ljubimac bude negdje u blizini K&N i cjeli postupak uradi deset puta

· Clickni za vrijeme željenog ponašanja, ni prije ni poslije. Trenutak kada se začuje zvuk clickera za vašeg ljubimca će značiti da je nešto dobro uradio. U tom trenutku on će prekinuti svaku radnju i doći će do vas po nagradu. (ozbiljna greška je ovo koristiti za dozivanje vašeg ljubimca)

· Click-nite kada vaš ljubimac učini nešto što vam se sviđa. Izaberite nešto lako za početak, nešto što vaš ljubimac rado čini. (sjedi, lezi, pruža šapu, dodirne vas njuškom..)

· Click-nite samo jednom. Ako želite da povećate njegov entuzijazam povećajte potkrjepljenje (nagradu).

· Sati učenja neka budu kratki

· Loše ponašanje vašeg ljubimca iskorijenit ćete tako što ćete ga učiti novom ponašanju, koje je u suprotnosti sa onim koje vam se ne dopada. Ako skače na goste naučite ga da sjedi u prisustvu gostiju. Ako zateže povodac click-nite kada je opušten....

· Click-nite kada učini i najmanji korak ka nekom vašem cilju. On je dovoljno pametan da to sam uradi. Povodac služi da drži vašeg ljubimca u blizini a ne da ga vučete i ispravi te ga. Vežite povodac oko struka ili ga zakačite za kaiš.

· Ne čekajte na kompletnu "sliku" njegovog ponašanja. Click-nite za svako približavanje tom idealnom ponašanju.

· Postepeno povećavajte svojeg zahtjeve, i vidjet ćete kako vaš ljubimac sam popravlja (uobičajno) svoje ponašanje

· Kada vaš ljubimac nauči da mora nešto da uradi za nagradu spontano će sam pokušavati da vam izmami click i nagradu. Kada sam počne da odmah posle K&N ponavlja radnju koju učite vrijeme je da prvi put progovorite. Neposredno posle nagrade izgovarajući mirnim tonom neku riječ koja će biti signal za to ponašanje. Pošto psi veoma dobro razumiju i ručne signale dobro je da uz riječ imamo i znak koji dajemo rukom.

· Zanemarite ponašanje koje nije poželjno

· Ako još ne pokazuje željeno ponašanje znači da ga nije u potpunosti savladao. Smanjite vaše zahtjeve. Možda ste prebrzo uradili neke stvari. Zapamtite, greške su vaše. Možda vaš TIMING nije dobar. (trenutak kada click-nete)

· Nosite vaš clicker sa sobom i pokušajte da click-nite kada se vaš ljubimac češka, okreće, tegli ili valja po zemlji

· Ako imate dva ljubimca radite sa njima odvojeno

· Ako slabo ili uopće ne napredujete sigurno kasno clickćete. Zamolite nekog da promatra sa strane, jer će on ranije uočiti vašu grešku

· K&N je dobar način da poboljšate odnos sa vašim ljubimcem.

· Kada vaš ljubimac uradi nešto izvanredno u toku učenja nagradite ga ekstra.

· Sat učenja završite uvijek u pozitivnom stilu, čak i po cijenu da se vratite korak nazad u procesu učenja

· Ne miješajte druge metode sa ovom, jer ćete samo zbuniti vašeg ljubimca

· Vrijeme kada click-nete je KRITIČNO

· Nagrada uvijek mora slijediti zvuk clickera

· Mijenjajte svoj položaj i mjesto kada zadajete znak za neku radnju

· Vježbajte kad god imate vremena, na raznim mjestima pod raznim okolnostima

· Vježbajte bez povodca kad god ste u prilici



http://svijet-ljubimaca.com

SAVJETI

CLICKNI UVEJEK PRIJEE NEGO ŠTO NAGRADIŠ PSA
Koristeći ovu tehniku ne moraš da staviš hranu ispred psa. Što pas radi u trenutku kada primi nagradu nema značaja. Zapamti će što je radio kada je začuo clicker. Kada clicknes , možeš dopustiti psu da prekine vježbu, nagraditi ga , i potom možeš nastaviti dresuru bez problema.

CLICKNI UVJEK DOK IZVRŠAVA VJEŽBU
Click je kao svjetleća lampica koja stiže do nervnog sistema životinje noseći poruku: to sto radiš u ovom trenutku daje plodove. Koristi click u pravom trenutku. Ako učiš psa da skače , nemoj clicknuti dok se pas ne nalazi u punom skoku. Ne čini click kada pas završi skok niti kada se priprema da skoči. Clickni kada je u zraku. Jednom kada pas završi skok možeš poboljšati njegov doskok tako sto ćeš clicknuti kada uradi ispravno. Nagradu mu možeš dati kasnije, click prenosi poruku.

CLICKNI SAMO JEDNOM
Ne čini click nekoliko puta kada tvoj pas izvrši specijalnu komandu ili je izvrši izuzetno. Trenutak kada se začuje click je krucijalan; to je trenutak kada click govori psu točno ono što želiš da radi. Ako cliknes vise puta za redom, ne može znati koji od clickova znaci da je to sto radi dobro, i na taj način izvršenje komande ne može se poboljšati. Čak što više tvoj pas može odlučiti da vrijedi samo raditi za vise uzastopnih clickova.

NE KORISTI CLCIKER DA PRIVUCES PAZNJU PSA, NI DA BI UČINIO DA PAS DOĐE DO TEBE
Najvjerojatnije ćeš imati određene rezultate u ovim situacijama. Ali pažljivo! Misli! Ako nastaviš da zoveš psa zvukom clickera ili ga koristiš da bi privukao pažnju psa kada je koncentriran na drugi objekat, gubiš sposobnost clickera kao prenosioca informacija za psa.

NE KORISTI CLICKER DA MOTIVIRAŠ PSA ILI KAO ZNAK ZA POČETAK VJEŽBE
Trebalo bi da se stalno pitaš: Koje odgovore želim da pojačam? Ako imaš sumnji ili se pas udaljava od tebe i ti clicknes da bi ga motivirao, samo ćeš pojačati njegovo udaljavanje. Učini click samo kada izvrši vježbu ili komandu koju želiš.

KORISTI KOMADE HRANE ODGOVARAJUČEG OBLIKA I VELIČINE ZA NAGRAĐIVANJE PSA
Sad ćemo ti predstaviti nekoliko načelni pravila kada se koristi hrana kao premija.
Počni dresuru kada je pas gladan. Nemoj ostavljati hranu na raspolaganje psu cjeli dan; daj mu da jede uvijek u isto vrijeme. Ako iz nekih razloga moraš da ostaviš hranu na korištenje u svakom trenutku, odnesi hranu dva ili tri sata prije nego što počneš sa treningom. Neka hrana kao premija bude sastavni dio dnevnih porcija psa; ako mu daš veće količine hrane kao nagrade, smanji malo dnevne porcije. Na početku, dok ti i tvoj pas učite ovu novu igru, koristi njegovu omiljenu hranu, hranu veoma mirisnu i ukusnu. Neka dresura bude uživanje. Uvrsti i jednostavne vježbe kada radiš sa onim složenijim. U tvojim serijama vježbi nemoj uvijek ići od onih lakših i poznatih ka onim težim i novim, na ovaj način postižeš da pas odbija dresuru i da želi da ih se otarasi sto prije. Uvijek završavaj seriju sa vježbama lakim i ugodnim da bi na taj način tvoj pas uvijek imao zagarantiranu premiju na kraju.

JEDNOM KADA TVOJ PAS STEKNE NOVU OSOBINU I POČINJE DA UČI NOVO PONAŠANJE NEMOJ CLICKNUTI ZA SVAKI PRIBLIŽNO ŽELJEN ODGOVOR
Umjesto toga clickni kada uradi vježbu nekoliko puta i potiči svako drugo izvođenje , clicknuvši i nagradivši psa za svaki drugi odgovor; potom , idi još dalje i clickni i nagradi svako treće izvođenje vježbe. Mi to zovemo : dva za cijenu jednog. Ako radiš ovako tvoj pas ne zaboravlja zadatu vježbu , čak, poslije nekoliko nagrađivanja na ovaj način, vježbanje se ojačava. Znam da se čini sasvim suprotno od raširenog mišljenja da se određeno ponašanje može učvrstiti ako ga rjeđe nagrađujemo, ali je tako , i ovo jedna od veoma bitnih stvari koje bi trebalo naučiti o clicker dresuri. Morat ćeš sam da eksperimentišeš sa ovim i možda ćeš koristiti različita ponašanja prije nego što potvrdiš ovaj novi sistem.

NEKA SERIJE ŠKOLOVANJA BUDU KRATKE I RAZLIČITE; NEMOJ DA PONAVLJAŠ ISTU VJEŽBU DVA PUTA ZAREDOM
Realiziraj serije dresure koje su vremenski kratke. Tri serije od po pet minuta svaka dat će ti bolje rezultate nego tri serije od po pola sata svaka, kada će te ti i tvoj pas završiti umorni. Pomoću clickera možeš da komuniciraš sa tvojim psom. Pas će se sjetiti onoga sto je naučio odgovarajućom metodom komunikacije i veoma motiviran radi naučeno jednom i drugi put, čak i ako prođe nekoliko dana, sedmica , mjeseci između setova dresure.

SPREMI SE DA NAPREDUJEŠ U ETAPAMA
Kod tradicionalne metode dresure, od početka tražimo perfektan odgovor (“uz nogu” znaci “ hodaj sasvim uz moju nogu ma gdje god išao” i ispravljamo bilo kakvo odstupanje od toga sve dok pas nije u mogućnosti da ovo realizira u dužim periodima bez neophodnosti korigiranja. Kod clicker metode se radi drugačije. Mi formiramo željeno ponašanje u sukcesivnim fazama. Pas otkriva kako poboljšati ponašanje u svakoj od etapa.

AKO NEKA PONAŠANJE (KOMANDA) KOJE JE TVOJ PAS IZVRŠVAO IZNENADA NESTANE, VRATI SE NA PRVE KORAKE
U nekim slučajevima, umjesto uobičajenog ponašanja , pas se ponaša onako kako nismo očekivali.
Na primjer, pas koji veoma dobro realizira vježbu “uz nogu” ili koji veoma dobro odgovara na poziv u kuci, u dvorištu ili mjestu za dresuru, ponaša se kao da ikada nije čuo ove naredbe. Nemoj ga grditi. Na ovim mjestima, radi tako kao da ga nikada nisi učio ove naredbe i vrati se na prva ponašanja koja ste naučili i ako je to bilo “dođi sa pola metra razdaljine za click i komad piletine”.
Posle toga, postepeno povećavaj stupanj poteškoća u vježbi, kao da formiraš ponašanje psa po prvi put, ali sada iznova. ( možeš vježbati sa povodcem zbog veće sigurnosti). Ovo zovemo “ vračanje na prve korake” Ovo brzo prelaženje procesa iznova, ponekad je sve što ti je potrebno da učvrstiš ponašanje ponovo. Može biti da ti je potrebna jedna serija ili više njih, ali bez sumnje će ići brze nego prvi put. Daj mu veliku nagradu ako postigneš željeno u samo jednoj seriji dresure!

NE VJERUJ DA MOŽEŠ DA ČITAŠ MISLI PSA
Ponekada, promatrajući psa možda možemo zaključiti kako se osjeća. Ali razloge zbog kojih nešto radi ili ne radi, zbog kojih se ponaša ovako ili onako teško da možeš pogoditi. Kada tvoj pas ne radio no sto od njega očekuješ, uvijek se nađe neko tko pokušava da ti objasni uzrok: pas je pod stresom, hoće da ti se osveti, tjera ti inat, veoma je dominantan i sl. Poslije ti objašnjava kako da riješiš problem, uglavnom korištenjem kazne. Ne slušaj! Ako neku od naučenih komandi pas prestane iznenada da sluša, nemoj gubiti vrijeme u nastojanju da otkriješ uzrok. Može biti da ga nikada ne otkriješ. Možda pas vjeruje da pravila funkcioniraju samo kada nosiš bijele sportske čarape a danas nosiš plave adidas. Jednostavno se vrati na prve korake, prođi proces učenja iznova, vježbaj jednostavne korake, dok se ponovo ne pojavi izvršenje komande.

OSTAVI GA DOK STVARI IDU DOBRO
Ako postignemo da pas izvrši neku naredbu uvijek pokušavamo da je ponavljamo vise puta za redom, i jedino sto uspijemo je da pas griješi i ponašanje se kvari. Nauči da ga pustiš dok imaš zadovoljavajući odgovor. Ostavi u glavi psa “ukus uspjeha”. Ako nisi postigao uspjeh i želiš da prekineš sa treningom, uradi nešto jednostavno, nešto za što si siguran da ćeš moči da clicknes i nagradiš svog psa prije nego sto završite seriju.

ZABAVLJAJ SE!
Ako primijetiš da te situacija frustrira ili ljuti , odmah stani. Ne možeš koristiti kako treba ovu tehniku ako si ljut. Odmori se koji trenutak i pokušaj ponovo kasnije. Kada se osjetiš zbunjenim , sjedi, popi kavu ili čaj. Ne pokazuj svoju ljutnju psu; ne postižeš da mu pokažeš ništa osim da si promjenjivog karaktera.

http://svijet-ljubimaca.com

OPĆA SHEMA "Clicker treninga"

ZAGRIJAVANJE
Nekoliko vježbi tipa "dogy zen" (vježbe pažnje)

"UHVATI" PONAŠANJE
ako tvoj pas uradi ono što želiš ili dio onoga što želiš K&N
ako je potrebno namami ga uradi ono što želiš
ako je shvatio o čemu se radi , idemo dalje

PROMIJENIMO SLIKU.....
Počinjemo da učimo psa da GENERALIZIRA svoje ponašanje, mijenjajući naš položaj, orijentaciju i udaljenost

DAJMO MU IME...
Kada smo sigurni (toliko da možemo da se kladimo u rezervoar goriva) da će pas ponoviti svoje ponašanje, vrijeme je da radnju vežemo za komandu (bilo rukom ili glasom) i to tako da ćemo komandu zadati za vrijeme trajanja vježbanog ponašanja. Postepeno komandu zadajemo prije željenog ponašanja

Ako pas pokaže više nego što tražimo od njega nema nagrade (potkrjepljenja). Sačekajmo da uradi ono što smo tražili od njega i tek onda K&N

Ako pas prikaže ponašanje a vi niste to tražili od nje IGNORIRAJTE to, ali neposredno poslije toga zadajte komandu i ako pas ispravno odgovori K&N

POVEćAJMO NAŠE ZAHTJEVE....

K&N sa malom zadrškom (na ovaj način se uči i čekanje)
Povećavajte svoje zahtjeve i K&N samo za one odgovore kojima ste zadovoljni (brzina, rastojanje, položaj....)
Držite se jednog kriterija u jednoj vježbi
Kad god se ukaže potreba snizite svoje zahtjeve, nije greška ako morate da se vratite u "zabavište" da bi vrijeme učenja završili u pozitivnom tonu.

PUSTIMO PSA "U ŽIVOT"

Zatražimo od našeg psa da ovo ponašanje prikaže kada postepeno povećavamo ometanje.


http://svijet-ljubimaca.com


- 13:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Socijalizacija psića

Piše: Tamara Ferari-Miškulin

Druželjubivost

Međusobno druženje naših ljubaimaca ne ispadne uvijek onakvim kako bi mi željeli. Mnogi vlanici pasa su nezadovoljni zbog toga što sa svojim psom ne mogu doći u "pasje društvo" jer on reagira agresivno prema drugim psima, neprestano laje, zapravo ne uspostavlja normalan kontakt već vas prisiljava da ga držite vezanog na uzici. U takvim situacijama ne možete biti sigurni da li će ugristi drugog psa ili čak vlasnika drugogo psa, pa polako počnete izbjegavati pasja okupljališta i radije šetate šumom sami sa vašim psom. Ovdje govorimo o problemu nesocijaliziranog psa koji se zapravo tako ponaša zbog straha i nesigurnosti u njemu nepoznatoj situaciji. Prilagodiljivost pasa ne nove situacije vrlo je različita. Neki psi su sigurni u sebe i u svojeg vlasnika pa je proces prilagodbe brži i uspješniji. Plahim psima biti će potrebno mnogo više vježbe i truda vlasnika da bi se opustili.

Psi se socijaliziraju već u vrlo ranoj životnoj dobi. Teško je očekivati da će se odrastao pas koji nije nikada bio na pasjem igralištu lako uklopiti u igru. Ukoliko nije naviknut na takvu vrstu druženja od malena, teško da ćete biti uspješni. Mogu se postići određeni rezultati uz pomoć stručne osobe koja se bavi školovanjem pasa. Sa štenetom mnogo možete učiniti sami. Kada završi program cijepljenja šteneta vrijeme je za prve šetnje. Socijalizacijom zapravo navikavate vaše štene na različite situacije, zvukove, druge ljude pa i druge pse. Šetnja gradom, uz zvukove prometa, automobila te kraj drugih prolaznika je neophodan trening da bi pas prihvatio svu tu kakofoniju i zbrku kao nešto normalno što ne ugrožava ni njega ni vas. Ukoliko sa psom uvijek šetate sami na mjestima gdje nećete sresti drugog čovjeka ni psa, jasno je da će pas ne svakog pridošlicu reagirati sa oprezom i nepovjerenjem. Zapravo, neće se osjećati ugodno u novonastalnoj situaciji. Dobro je da kontaktirate sa drugim vlasnicima pasa koji po mogućnosti imaju štene slične dobi kako bi se psi koji puta zajedno prošetali i poigrali. Štene koje je od malena naivklo na kontakte sa drugim psoma znati će se snaći pri svakom susretu.

Poseban problem su 2 dominantna mužjaka na istom teritoriju. Tu je odgovornost na njihovim vlasnicima. Vlasnik mora predvidjeti ponašanje svog psa i u slučaju dolaska drugog mužjaka, staviti ga na uzicu. Nemojte se mješati u razmirice, posebno ako se radi o koškanju manjih pasa i povremenom režanju. To je njihov način komunikacije i dogovora oko pravila ponašanja. Ukoliko vaš pas sjedi vama u krilu i vi ga gladite, budite sigurni da će režati na svakog tko vam se približi. Pustite ih da se sami dogovore kako će se zabavljati i budite spremni na to da je pasja igra ponekad vrlo gruba.



Socijalizacija psića

U 4. tjednu starosti započinje doba socijalizacije šteneta, koje je vrlo važno u daljnjem razvoju. U tom periodu oblikuju se osnove kasnijeg odnosa između čovjeka i psa. U dobi od mjesec dana štenad po prvi puta napušta leglo. U početku to čine zbog obavljanja nužde, a kasnije ostaju izvan legla sve duže i duže. Spavaju mnogo manje nego prije, te već mogu sami regulirati svoju tjelesnu temperaturu. Igra postaje glavna preokupacija, te postaju sve spretniji. U starosti od 5 tjedana igraju tzv. "borbene" igre i hvataju "plijen" - vidimo kako skaču jedan na drugoga, šuljaju se, te grickaju jedan drugoga u području zatiljka i vrata. Već tada borbu između dva štenca prate zvukovi režanja i cviljenja. Vrlo brzo napadač shvati da će plijen braniti, pa takvi okršaji obično završe tako da se dva protivnika odmaknu uvrijeđeni svaki na svoju stranu. Pojavljuju se i kretnje koje ukazuju na uspostavljanje hijerarhije unutar legla-slabiji leže na leđima i tako daju signale podređenosti jačem štenetu. Vrlo rado izazivaju na igru i to lavežom i cviljenjem te mahanjem repićem. U ovoj dobi štenad još ne može uspostaviti kontakt s čovjekom jer tek postaje svjesno svoje braće i sestara. No važno je da je u ovoj dobi čovjek stalno prisutan kako bi se štenci privikli na nas. Štenad koja u ovoj dobi nema apsolutno nikakav kontakt sa ljudima, ponašati će se prema čovjeku kao prema neprijatelju, a braniti će se ako je potrebno i ugrizima. Zato od 5. tjedna nadalje psiće privikavamo na sebe tako da ih povremeno uzmemo u ruke, igramo se s njima. Svaki kontakt sa nama za štene mora biti ugodan kako bi zasnovali dobru osnovu za kasniji kvalitetan odnos sa vlasnikom. U dobi od 7 do 8 tjedana štenad napušta leglo i odlazi ka novom vlasniku. Između 8. i 10.-og tjedna štenad proživljava period straha pa je dobro da tada najviše vremena provodimo sa njima. Ljudima koji nemaju dovoljno vremena za to (ako je štene samo 8 sati dnevno) preporuča se da uzmu starije štene koje je predhodno socijalizirano. Dobro bi bilo da se kontakt između budućeg vlasnika i vlasnika legla uspostavi kada štenad ima oko 4. tjedna. Promatranje legla (naravno ako ste ozbiljan kupac) olakšati će i izbor šteneta jer se već tada može suditi o karakteru psa na temelju razlika u ponašanju.

www.ritelefax.hr

- 12:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Kućna pravila-odgoj...

Imajte dosljedan pristup
Postavite realne ciljeve
Nagradite prikladno ponašanje

Pas instinktivno neće htjeti unerediti svoje mjesto. Prilikom učenja kućnih pravila vi se učinkovito koristite tim instinktom, učeći psa da se njegovo mjesto prostire kroz vaš cijeli dom. Učenje kućnog reda sasvim je jednostavno, ali ovisi o vašoj umješnosti.

Učenje na otvorenome
Pas će kućna pravila najjednostavnije usvojiti ako ima neposredan pristup parku ili dvorištu. Psi imaju prirodnu potrebu za obavljanjem nužde nakon obroka, igre, vježbe, uzbuđenja ili nakon buđenja. Prije nego se čučne, obično se vrti u krug, nosom njuškajući pod. Kada uočite ove vidljive pokazatelje, odmah svoga psa izvedite van. Budite mirni i tihi, nemojte započeti igru. Kada pas krene obavljati nuždu, mirno mu govorite riječ ili riječi koje ste odlučili povezivati s nuždom. Te riječi dosljedno koristite i s vremenom će vaš pas njihov zvuk povezivati s predstojećom nuždom. Kada završi, nagradite ga. Ako vrijeme dopusti, ostanite duže vani, većina pasa uživa kada su vani. Ne zaboravite ponijeti sa sobom lopaticu i počistiti zaostali nered. Ako se nakon pet minuta ništa ne dogodi, vratite se unutra, ali budite spremni za brz povratak.

Učenje u stanu
Ako ne možete jednostavno izići van, koristite isti princip kao kod odgoja vani. Izaberite područje u svome stanu gdje pas može obaviti nuždu; to bi se mjesto trebalo jednostavno čistiti, a postavite ga gdje je mirno. Prostrite deblji komad plastike i pokrijte ga novinskim papirom ili stavite stelju za zahod. Kao i prije spomenuto, kada mislite da pas želi obaviti nuždu, odvedite ga do toga mjesta. Nakon obavljene nužde, štene (ili odrasla psa) obilato nagradite poslasticom i dopustite mu da hoda po vašem domu. Svakim danom smanjujte veličinu područja pokrivena papirom; istodobno, izvodite svoga psa van što češće možete, kako bi se naučio koristiti i vanjskim zahodom.

Učenje u kući
Korištenje kaveza dobar je način za učenje šteneta kućnom redu, jer on pomaže u usađivanju jednostavne rutine. U bilo kojem trenutku, vaš će pas biti bilo u kavezu, vani vršeči nuždu ili okolo se šečuči, nakon što se ispraznio.
Mladi štenci prazne mjehur otprilike jedanput na sat.
Trening s papirom praktičan je način učenja šteneta u malome stanu bez brza pristupa vanjskoj sredini. Međutim, ako se koristite ovom metodom, trebat ćete više vremena za uvježbavanje, jer ćete u konačnici trebati ponovno naučiti štene na vršenje nužde vani. Kada se štene namješta za čučanj, brzo ga podignite i odvedite na izabrano mjesto za nuždu. Stavite štene na papir ili stelju.
Riječima pohvalite štene nakon obavljene nužde na pravom mjestu.
Nagradite štene nakon što se pomokrilo na papir. Uz papir natopljen urinom stavite i novi papir; tada će štene moči osjetiti vlastiti miris, što če ga ohrabriti na ponovno korištenje papira.

Učenje odrasla psa
Sva pravila kućnog reda vrijede jednako i kod starijih pasa. Značajna razlika je u tome da starije pse treba odučiti od starih navika obavljanja nužde, prije nego ga naučite na nove.

Nezgode se događaju
Kada vidite da vaš pas obavlja nuždu u kući, privucite mu pažnju dozivajući ga imenom i krećući se prema izlaznim vratima (ili mjestu za obavljanje nužde). Potaknite ga da vas slijedi s veseljem. Kada prođe uzbuđenje, završit će što je započeo ranije. Nakon nužde, držite ga u drugoj prostoriji dok ne uklonite nered. Nemojte svoga psa kazniti za to što je ranije učinio. On neće razumjeti zakašnjelu kaznu.

Odstranjivači mirisa i mrlja
Vaš vas veterinar može opskrbiti odstranjivačima mirisa koji sadrže enzime, kako biste se uhvatili u koštac s mrljama na tepihu i tapiciranom namještaju. Drugi je način da napravite vlastiti odstranjivač mrlja, tako da pomiješate biološki prašak za pranje rublja (s enzimima) s toplom vodom i obilno namočite željeno područje. Alkohol također razgrađuje miris, ali izbjegavajte proizvode koji sadrže amonijak, on je prirodni nusproizvod organizma. On će na to mjesto privući psa, umjesto da ga obeshrabri. Ako je uprljan tepih, površinu ispod njega također treba tretirati proizvodima za uklanjanje mirisa. Bijeli ocat i voda dobri su za uklanjanje mrlja s tepiha.

Mokrenje izpokornosti
Mokrenje kod pasa može biti znak pokornosti. Nemojte to miješati s propustima u kućnom odgoju. Mokrenje iz pokornosti prirodan je način na koji će niže rangirani pas zadovoljiti više pozicionirana pojedinca. Ako vaše štene piški kada vas vidi, ignorirajte ga i udaljite se do mjesta s novinama ili izlaznih vrata. Ohrabrite psa da vas slijedi i obavi nuždu.
Većina pasa preraste mokrenje iz pokornosti kada postanu zreli i izgrade samopouzdanje

preuzeto: www.vauvau.net

- 12:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Prehrana gravidne ženke

Prehrana gravidne ženke

Parenje, graviditet, a kasnije laktacija fiziološki su procesi, no ipak je u to vrijeme potrebno posebnu pažnju posvetiti prehrani jer se radi o iznimnim zahtjevima za organizam. Prije planiranog parenja kujicu treba očistiti od vanjskih i unutarnjih parazita, potrebno je obaviti sva potrebna cijepljenja kako bi ona imala optimalan imunitet koji će prenijeti štencima. Mršave ili debele ženke mogu imati problema s koncepcijom kao i kasnije sa okotom, pa se preporuča da se pare samo one ženke koju su u dobroj tjelesnoj kondiciji. Prva 4 tjedna nakon parenja nije potrebno povećavati količnu niti kvalitetu ponuđenog obroka, pod uvjetom da je kujica i inače hranjena kavlitetnom hranom. Dodaci prehrani kod gravidnih ženki mogu izazvati velike probleme. U kvalitetan obrok nije potrebno dodavati ništa pa čak ni mlijeko ni meso. Dodavanje kalcija i vitamina D može uzrokovati kalcifikaciju mekih tkiva i anomalije u štenaca, a neće prevenirati pojavu eklampsije. hranjenje samo mesnim obrokom, bez dodanih karbohidrata uzrokuje hipoglikemiju u kasnom graviditetu što može dovesti do većeg broja mrtve štenadi. Mnoge kujice će početi slabije jesti negdje u 3. ili 4. tjednu graviditeta što u pravilu jako zbuni vlasnike jer očekuju da se unos hrane poveća, međutim ovo je sasvim normalno. U prvih 5, 6 tjedana graviditeta, bebe dobiju samo 30% svoje težine, pa zbog toga ne dolazi do velikih promjena u tjelesnoj težini ženke. Štenad započinje vrlo brzo rasti posljednja 3 tjedna, pa se težine ženke poveća za oko 20%. Dakle, prvih mjesec dana nakon parenja nije potrebno povećavati količinu hrane. Nakon toga, količinu hrane treba postupno povećavati, tako da u vrijeme okota ženka dobiva 20% veći obrok nego ranije. U ovom periodu obrok treba razdijeliti na 2 do 3 manja obroka, a u posljednjih desetak dana i na 5, 6 manjih obroka pogotovo ako kujice nose veće leglo. Jednostavno nemaju dovoljno mjesta da želudac primi veću količinu hrane odjednom. Količina hrane koja je potrebna u periodu laktacije ovisi prvenstveno o veličini legla. Osnovno je pravilo da u prvom tjednu nakon okota kujici treba davati 1 i pol puta veći obrok nego inače, u drugom tjednu dvostruko više, a u trećem tjednu pa sve dok štenci ne prestanu sisati potrebna je i trostruka količina hrane. Laktacija je najobilnija kada su štenci stari od 2 do 3 tjedna. U trećem tjednu starosti počinjemo nadohranjivati štence, pa isto tako i smanjivati količinu hrane koju nudimo mami.

www.ritelefax.hr

- 12:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Hrana...Koju izabrati?-dehidrati...

Superpremium hrana

Superpremium hrane svojom kvalitetom i potrebnim dnevnim količinama opravdavaju cijenu.

Kako se superpremium hrana proizvodi od vrhunsko kvalitetnih sirovina, ona je najiskoristivija za organizam psa, te uz manje količine konzumirane hrane osigurava ispunjenje svih potreba organizma.

Na tržište dolazi u obliku granuliranog dehidrata i konzervi.

Podijeljena je u kategorije prema:

a) dobi: puppy (štenci), junior (mladi psi), adult (odrasli psi), mature (stariji psi), senior (jako stari psi)
b) veličini (pasmini): small (male pasmine), medium (srednje pasmine), large (velike pasmine), giant (extra velike pasmine)
c) fizičkoj aktivnosti: light (za slabije aktivne pse), performance/active (za aktivne, radne pse)
d) zdravstvenim potrebama (janjetina/riža, riba/riža...)

Superpremium hrana prodaje se isključivo u specijaliziranim trgovinama za kućne ljubimce.

hill's:Image Hosted by ImageShack.us

Royal Canin:Image Hosted by ImageShack.us

Purina Pro Plan:Image Hosted by ImageShack.us

. Super-premium hranu uvijek kupujte u originalnim pakiranjima. Iako se ponegdje na tržištu može naći superpremium hrana prepakirana iz originalne ambalaže u manje vrećice od 1 kg, uz minimalnu uštedu nemate nikakve garancije što kupujete, koji je rok trajanja tako prepakirane hrane, a upitna je i kvaliteta nakon otvaranja originalnog pakiranja.

2. Super-premium hrana obično ima vrlo široku liniju artikala, za zadovoljenje potreba različitih pasmina, veličina, starosnih skupina ili razina aktivnosti pasa. Savjetujte se s našim veterinarima kako biste za svog psa odabrali hranu koja će najviše odgovarati njegovim potrebama.

3. Svaka hrana ne odgovara uvijek svakom psu: ukoliko prelazite na drugu vrstu hrane, uvijek kupite manje pakiranje, a sam prelazak na drugu vrstu hrane napravite postupno.

Premium hrana

Premium hrana je visokokvalitetna hrana, podijeljena u kategorije kao i superpremium hrana, te se također prodaje isključivo u specijaliziranim trgovinama za kućne ljubimce.

Svi proizvođači premium hrane nude vrlo široke linije proizvoda, te zadovoljavaju potrebe svakog psa. Pored dehidrata, večina premium linija nudi vrlo kvalitetnu konzerviranu hranu i paštetice.

Image Hosted by ImageShack.us

K9: Image Hosted by ImageShack.us

Purina Dog Chow: Image Hosted by ImageShack.us

Gourmet: Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Bosch: Image Hosted by ImageShack.us

Cesar: Image Hosted by ImageShack.us

Medicinska hrana

Neke robne marke superpremium hrane imaju i medicinsku liniju, u primjeni kao pomoćno ljekovito sredstvo.

Medicinske hrane djelotvorne su pri raznim zdravstvenim poremećajima i ukoliko se primjenjuju prema priloženoj uputi, uz veterinarsku dijagnozu i preporuku, daju odlične rezultate.

Zovu se i funkcionalne hrane jer svojim sastavom, prilagođenim za pojedine bolesti, pospješuju njihovo izlječenje. Sirovine za tu hranu su najpomnije odabrane i izbalansirane hranidbenim dodacima u optimalnim omjerima za određena bolesna stanja, prema kojima su i kategorizirane.

Bolesna stanja, kod kojih je indicirana uporaba medicinske hrane (isključivo prema postavljenoj dijagnozi i preporuci veterinara) su:
1. Prekomjerna tjelesna težina
2. Gastrointestinalne bolesti
3. Bolesti bubrega
4. Mokračni kamenci
5. Preosjetljivost na hranu
6. Diabetes Melitus
7. Tumori
8. Bolesti lokomotornog sustava
9. Bolesti jetre
10. Bolesti srca
11. Bolesti gušterače
12. Dentalne bolesti

Medicinske hrane dolaze u obliku granuliranog dehidrata i konzervi, a prodaju se isključivo u registriranim veterinarskim ljekarnama. Mogu se koristiti privremeno dok traje bolest, a neke i do kraja života.

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

www.pet-centar.hr

- 11:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.08.2006., nedjelja

Štene i Igračke ...

Piše: Tamara Ferari-Miškulin

Igračke

U dobi od četiri mjeseca štene počinje mijenjati zube. Taj period traje negdje do starosti od 7 ili 8 mjeseci, a zbog izmjena zubi štene ima povećanu potrebu za žvakanjem i grickanjem predmeta. Štenad tako stalno pretražuje svoju okolinu tražeći bilo što što bi ga zabavilo na neko vrijeme. To ujedno znači da je započeo period pravljenja štete u vašem stanu jer će u nedostatku boljeg, pas grickati rubove fotelje, dijelove namještaja koji su mu nadohvat, te svu odjeću ili obuću koja mu je dostupna. Potreba za žvakanjem je zdrava i ne smijemo je ignorirati jer se u tom periodu razvijaju žvačni mišići te zubi i desni. No, jasno je da treba usmjeriti psa da gricka nešto drugo umjesto predmeta kojima se mi služimo. Ujedno je to prilika da vas pas natjera da revnije pospremite stan, djecu da pospremaju igračke, a dugačkih stolnjaka i zavjesa do poda za neko vrijeme morati ćete se odreći. Zatim psu treba ponuditi igračke koje može žvakati do mile volje. Nikada mu nemojte davati stare cipele ili stare odjevne predmete jer pas naravno ne može razlikovati staro od novog pa će se jednakim guštom navaliti i na tek kupljene cipele. Kada psa uhvatite na djelu da npr. žvače kut fotelje morate ga omesti na način da ga zovnete k sebi, zaplješćete, i to uz komandu FUJ ili NE tako da pas odmah shvati da je ta radnja zabranjena. Kada se pas okrene nakon vaše komande, obavezno ga pohvalite. Za početak je dobro da psu kupimo umjetne kosti s kojima će se štene koje još nema jake i velike zube dosta dugo zabaviti. Nakon što mu odvratite pažnju od namještaja, ponudite mu njegovu kost te ga animirajte da se njome zabavi. Igre navlačenjem nisu poželjne jer neke pse još više uzbude i povećaju im potrebu za grickanjem. Pri odabiru igrački budite oprezni. Premalene igračke nisu dobre jer ih pas lako proguta što može dovesti do ozbiljnih problema (šišarke, loptice-skočice, kinder jaja i predmeti slične veličine). Jednako opasne mogu biti plastične igračke i one od mekane gume koje pas može rastrgati. Važno je naglasiti slijedeće: ako ste ikako u mogućnosti bilo bi najbolje da se sa psom igrate uvijek vani, a ne u stanu. Naime, ukoliko se pas igra u stanu to postaje njegov poligon za igranje i on će tražit načina da se zabavi i kada je sam kod kuće. Dakle, preporuka bi bila da igrački u stanu NEMA već da ih nosite sa sobom van kada se vodite u šetnju i da je njegova igraonica isključivo vani.

www.ritelefax.hr

- 19:25 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Pripremite dom za štene !

Pripremite dom za štene

Vaše štene trebat će pseću košaru ili krevetić na toplom mjestu bez propuha. Stavite li košaru u kartonsku kutiju, osigurali ste zaštićen kutak.

Dodajte toplu prostirku koja se lako pere, poput starog prekrivača ili ručnika, i vaš psić će imati vlastito mjesto na kome će se osjećati ugodno i sigurno.

Poštujte potrebu vašeg psića za odmorom. Ne izvlačite ga silom iz njegova ležaja, već mu dopustite da sam izađe kada to želi. Ne dopuštajte djeci da ga gnjave i uznemiravaju. I još nešto, ne šaljite ga u košaru zato što je bio neposlušan, jer bi to mogao povezati to mjesto s kažnjavanjem.




Štene dolazi u vaš dom

Prvih nekoliko dana šteneta u vašem domu ostavit će trajan dojam.

Pobrinite se da mu pružite dovoljno pažnje i nježnosti. Štene u početku može biti malo zbunjeno, pa ga dovedite kući u vrijeme kada nije prevelika gužva. Omogućite mu da upozna svoju okolinu i zadovolji znatiželju.

Ne ostavljajte ga samog duže vrijeme. Prvih nekoliko tjedana štene može patiti zbog odvajanja od majke i često cviljeti. U tom slučaju nastojte da bude u vašoj blizini, no pokušajte odoljeti porivu da ga pustite u krevet.

Naviku spavanja u vašem krevetu kasnije može biti vrlo teško izmijeniti.



Prehrana vašeg psića

Tijekom prvih mjeseci života vaš psić troši goleme količine energije, pa je vrlo važno da hranom primi najbolju ravnotežu hranjivih tvari.

Usporedite li rast psa sa razvojem djeteta, vidjet ćete da u prvoj godini života šteneta naraste kao dijete u prvih 14. Različite pasmine rastu različitom brzinom, pa vaš izbor hrane mora odgovarati upravo pasmini vašeg psića.

Izbor pravilne prehrane ključ je za dug, zdrav život, pa o toj temi popričajte sa svojim veterinarom, uzgajateljem ili vlasnikom specijalizirane trgovine.



Kućni odgoj

Kućni odgoj šteneta počinje od prvog dana. Napravite stalan raspored hranjenja i dovoljno često ga izvodite na prostor predviden za nuždu, obavezno odmah nakon što se probudi.

Primjetite li da se vrti u krug ili cvili pred vratima, brzo ga izvedite van. Kada je obavilo svoj posao, pohvalite ga. Naravno da su moguće nezgode, no kad se dogode ne vičite na štene, ne kažnjavajte ga i ne gurajte njegov nosić u nered. Štene ne može shvatiti uzrok vaše ljutnje i sve što ćete postići bit će samo strah i zbunjenost.

Zateknete li ga u trenu dok obavlja nuždu, jednostavite ga iznesite van i pohvalite kada završi posao.





Osnovni pribor za vašeg psića:

- zdjelica za vodu i zdjelica za hranu
- kvalitetna hrana namijenjena njegovoj dobi
- košara ili krevetić
- četka ili češalj
- identifikacijska markica (ili mikročip)
- ogrlica i povodnik
- pseći šampon, četkica i pasta za zube
- kvalitetne, sigurne igračke za žvakanje



Otkrijte bolest

Možda ćete primjetiti da se vaš psić ne osjeća dobro. U tom slučaju odmah ga odvedite veterinaru. Nabrojat ćemo nekoliko znakova bolesti na koje treba pripaziti:

- gubitak teka i odbijanje vode
- iznenadan gubitak težine ili naglo dobivanje težine, postupan dugotrajan gubitak težine
- mirnoća ili nevoljkost za igranje ili šetnju
- prečesto mokrenje ili smanjeno mokrenje
- krvav, mekan izmet, proljev
- dugotrajno povraćanje
- prekomjerno lučenje sline ili nepravilno disanje
- dlaka bez sjaja

Uvođenje psa u novi dom


Odlazak iz legla, od majke, braće i sestara, kao i od samog uzgajivača, svakako je šok, najveći šok u kratkom životu šteneta. Uzima ga u ruke posve nepoznata osoba i odnosi negdje gdje su svi mirisi strani...
Ovdje ću vam otkriti male, sitne trikove kojima se služe iskusni vlasnici, pogotovo iskusni uzgajivači – kako bi odlazak bebe iz legla i dolazak u novu sredinu prošli što bezbolnije, a samo privikavanje na novu sredinu trajalo čim kraće.
Tražite od uzgajivača i ponesite sa sobom kući neku staru krpu, ručnik ili komadić plahte koju je uzgajivač prethodno protrljao po majci i drugim štencima iz legla. Bilo bi najbolje da je to jedna od krpa iz kutije u kojoj su štenci spavali. Takve su krpice neka vrsta “mirisne spone” bebe s leglom, jer je ta krpica štenetu prepuna starih poznatih mirisa pa kad se beba i nađe u novome nepoznatom okruženju, neće se baš osjećati tako sama i u tuđem...
Ostavite tu krpicu svojem štenetu sljedećih nekoliko dana da se igra s njom ili na njoj spava, a možda i jedno i drugo, i vaša će beba biti mirna, osobito preko noći kad svi glasovi i zvukovi u novom domu utihnu i sve se utiša.
Uz tu krpicu koju će vam ponuditi svaki ozbiljniji uzgajivač, bitno je da pažljivo izaberete dan za odlazak po štene, kao i dio dana u kojem ćete ga preuzeti. Što to znači? Cijeli taj prvi dan morate posvetiti štenetu, to se podrazumijeva, ali i ...
Važno je po štene otići uvijek (ako je ikako moguće) tijekom jutra ili prijepodneva, i to zato da bi vaš novi prijatelj po dolasku u novi dom imao dovoljno vremena upoznati se s novim boravištem, svim onim novim i pomalo čudnim mirisima i zvukovima oko sebe, prije nego što se nova obitelj povuče na spavanje i mališan ostane sam. Ako ste tako postupili, beba će cijelo poslijepodne nesmetano istraživati, njuškati, imat će vremena i nahraniti se i napiti, obaviti svoje potrebe. Nakon što je nahranjeno, vaše će štene na večer, kad cijela obitelj pođe na spavanje, biti toliko umorno da se neće ni sjetiti cviljenjem izraziti negodovanje što je ostalo samo i žalost za ostatkom legla, kojih nema uokolo njega – i eto ono prvi put u životu mora spavati samo!

Potom otiđite najprije u pet-shop, a potom po štene...

Pripremite unaprijed i hranu, i to onu istu koju je vaše štene do tada jelo kod uzgajivača. Ako hranu želite promijeniti, nemojte to nikako učiniti odmah po njegovu dolasku. Već i to što ste ga odveli iz legla, štenetu je dovoljno stresno, a ako mu uz to i hranu mijenjate, budite sigurni da ćete imati problema. Ako ništa drugo, beba će zasigurno na naglu promjenu hrane reagirati proljevom. Da biste to izbjegli, zadržite svojem štenetu bar neko vrijeme hranu na koju se naviklo u leglu, a s evenutalnom promjenom započnite poslije i to postupno, prema pravilima o ispravnoj hranidbi.

Na vrijeme se opskrbite i s posudama za vodu i hranu, koje ćete moći izabrati baš po svome “guštu” u svakom pet-shopu. No nemojte kupiti malene posude. Iako štene sa 8 tjedana nije velik pas, moći će jako lako i piti i jesti iz posuda koje će poslije dobro služiti i sasvim odraslom psu. Stoga radije kupite odmah velike, ali kvalitetne posude od tvrde plastike ili od nehrđajućeg čelika, jer se takve najlakše održavaju, a i najtrajnije su.
Opskrbite se i dobrom ogrlicom i vodilicom, koje ćete morati imati uza se već pri preuzimanju šteneta. Ogrlica za štene neka bude od laganog najlona s kopčanjem “na klik”. Ogrlice se sve odreda mogu prema potrebi podesiti i uglavnom su podjednake kvaltete, a vi izaberite onu po svojem ukusu. Tom će početnom kupnjom vaše štene biti potpuno podmireno sve do svoga četvrtog mjeseca života.

Kad ste već u pet-shopu, nemojte zaboraviti još nešto važno – svojemu budućem malome gricku kupite i nekoliko kvalitetnih kožnih i gumenih igračaka/žvakalica. Psi rado žvaču, osobito rado to čine štenci koji tek trebaju mijenjati mliječne u trajne zubiće... u ovom osjetljivom razdoblju dobro će doći ovakve igračke. Inače će stradati noge vašeg omiljenoga naslonjača ili ormara, dok beba konačno ne shvati da grickanje tih slatkih drvenih stvari nije baš izazvalo vaše oduševljenje...

Izbor je ovih žvakalica uistinu velik, i tu možete naći baš sve što poželite... kupite par kožnih kosti koje će uskoro nestati pod oštrim zubićima, ali svakako nabavite i poneku drvenu “kost” te tvrdu gumiplastiku za nešto dulju upotrebu. Malene gumene loptice nisu prikladne jer bi ih štene može u igri progutati, što bi moglo bilo kobno.

Dok ste još u trgovini, kupite i dobar, jeftin, drveni češalj s drškom i rijetkim metalnim zupcima, a ako uspijete naći i četku s metalnim zubcima, ali bez plastičnih kuglica na krajevima, kupite i nju! No, na žalost, naši pet-shopovi još uvijek nisu najbolje opskrbljeni takvim artiklima, kao ni boljim psećim šamponima. Stoga te artikle radije kupite od kakva ovlaštenog dobavljača čije ćete oglase naći u časopisima ili katalozima s domaćih izložaba. Neki od najboljih su svakako američki proizvođači All Systems i Bio Groom, ali i francuski Jean Pierre Herry nudi cijeli niz kvalitetnih proizvoda za njegu psećeg krzna.

Bilo bi dobro da s vama po štene pođe još jedna osoba koja će sjediti i razgovarati sa psićem dok vi budete zauzeti vožnjom automobila. Ili, još bolje: vi držite štene, a netko drugi neka vas preveze do kuće. Tražite da vaš štenac bude “na tašte”, tj. praznog želuca, da ne biste imali neugodnih iznenađenja tijekom vožnje.
Novom članu obitelji trebate u stanu pronaći prikladno mjesto, ne baš na prolazu, niti na propuhu, ali niti sasvim osamljeno i udaljeno od zbivanja u kući i od ostalih članova obitelji. Oni žele biti s vama i pratiti sve što se oko njih događa. Najpogodniji će biti kakav kut u dnevnoj sobi, u kojem neće baš biti previše na smetnji, ali će svejedno biti u “žiži” događanja. Kad se vaš maleni dlakavac umori, i nakon što se izigrao i obavio nuždu, sam će se povući na svoj ležaj u kutu ... odakle, čim otvori oči, može vidjeti cijelu obitelj oko sebe.
Dok je još štene, ali tek nakon što dobije sva cjepiva, ili barem prva dva, svakako ga treba što više voditi van i to uz prometnice dok je sasvim mali kako bi se naviknuo na buku gradskog prometa koju sigurno nema upisanu u svojem genomu.
Jer, sve ono s čime se štene ne upozna u razdoblju dok su “vrata socijalizacije” još otvorena, a to je negdje najdulje do 16 ili 20 tjedana života, poslije, u odrasloj dobi, izaziva strah i izbjegavanje, te jaku potrebu da se od toga pobjegne. Stoga je iznimno važno štence i mlade pse upoznati baš sa svime s čime će se poslije u životu sretati, a bilo bi poželjno u tom razdoblju izvesi ih na bar poneku izložbu jer takva mjesta znaju biti posebno stresna za pse nenavikle na gužve koje na njima vladaju. Osim upoznavanja sa “scenama iz grada”, psa treba izvoditi što dalje od prometnica, osobito kad je u dobi između 6 i 12 mjeseci, kako bi se na miru i siguran od slučajnih automobila, mogao igrati s drugim psima, istrčati i obaviti nuždu.

Kad je maleno dlakavo umiljato stvorenje već pristiglo u novi dom, potrebno je, kao što smo prije rekli, pripremiti najnužnije stvari za hranjenje i njegu, te kakav zgodan stari pokrivač ili čak pravu prostirku za spavanje koju ćete smjestiti u (po mogućnosti) jedan kut dnevnog prostora, odakle će vaš mališan moći pratiti sva događanja u obitelji...
Prvih će dana biti “nezgodnih” situacija s lokvicama i/ili hrpicama po kući, dok se malo ne snađete i vi i vaš mališan.

Kako znati kad će štene “to” uraditi?

Zapravo, vrlo jednostvno – uvijek nakon buđenja (svakog) iznesite svojeg mališana na mjesto za koje ste odlučili da će biti njegov zahod, sačekajte neko vrijeme da štene tu obavi nuždu, nakon toga ga obvezno pohvalite, i tek potom se možete vratiti u kuću.

Iznesite svoje štene na isto mjesto uvijek nakon hranjenja, ali i na večer prije odlaska na spavanje. Budite pritom uporni, ali ga svakako pohvalite kada god to učini tamo gdje vi želite, no ako mu se dogodi u kući, a vi niste primjetili dok se to događalo, prešutite, pokupite i nastojte sljedeći put biti pažljiviji. A ako ga slučajno “ulovite” u nedjelu, samo ga oštro izgrdite uz obvezno “fuj!!!”

Pritom štene nikako nemojte tući niti mu njuškicu stavljati u lokvicu jer ono ionako još ne shvaća zašto se to događa. Može se jedino početi plašiti – vas. Dakle, malo upornosti i pažljiva promatranja psića prva dva-tri dana, i rezultati će biti uskoro vidljivi. Štene se brzo navikne na čistoću u kući pa će ubrzo on vas podsjećati da ga izvedete van kako bi obavio nuždu. Ako prvih dan ili dva, dok se još niste “snašli”, primijetite da se vaša beba vrti u krug i pritom njuška pod... brzo s njom van, jer je ta ritualna vrtnja u krug siguran znak da traži pogodno mjesto kako bi obavila nuždu.

Kad izlazite van s psićem, stavite u džep poneki slasan pseći kolačić, pa kad svoje štene pozovete imenom ili s onim kratkim “dođi”, čim dođe, nagradite ga kolačićem. Nikad nemojte vikati ili grditi svog psića kad vam priđe, pa što god lošeg učinio prije toga, jer će kažnjavanje povezati s dolaskom k vama, te će sljedeći put nerado doći. Ako je psić nešto skrivio pa mislite da zaslužuje kaznu, uvijek vi priđite njemu i izgrdite ga ili kaznite stresanjem za šiju (što je jedini primjeren oblik fizičkog kažnjavanja štenaca jer ih je tako i majka stresala u leglu kad bi nešto skrivili), ali nikad, baš nikad, nemojte kažnjavati psića koji vam je upravo prišao, veselo mašući repom.

Pozivajući psa s “dođi”, nakon čega slijedi kolačić, vrlo brzo ćete imati štene koje će vam uvijek dođi kad ga pozovete jer se kod njega ono “dođi” povezalo s kolačićem i ugodom dok ga mazite... tako da nećete ni poslije, kad psić postane veliki pas, imati teškoća s njegovim odvođenjem s livade ili od drugih zaigranih pasa. Imajte strpljenja s njim u početku, nemojte izgubiti živce pri prvom neuspjehu. Psi su bića navika, ali se navike stvaraju višekratnim ponavljanjem, a upravo ste vi dio para koji određuje pravila ponašanja . Ako vas štene i nije prvi put poslušalo, uvijek postoji drugi, treći i sljedeći put.


odgoju šteneta SVE što vrijedi za tornjaka vrijedi isto tako i za bilo koje drugo štene, ali ovo je izvadak iz knjige o tornjaku .... da ne mislite zbog čega se upravo stalno govori samo o njima.

Tornjak je, a to smo već više puta istaknuli, jako inteligentan i emocionalan pas koji neprestano uči, čak i kada to ni u snu ne očekujemo od njega. Kako je prema njegovoj filozofiji “dopušteno je sve što nije zabranjeno”, ne ostavljajte svoje najnovije cipele na podu njemu ispred nosa jer će to, osobito dok ne prođe “školu”, biti vrlo primamljiva ponuda njegovim oštrim zubićima. Dakle, već odmalena morate primjenjivati ista pravila koja će vrijediti i kad odraste. Ako ne mislite svojeg odrasloga tornjaka pustiti da leži na kauču, nemojte mu to dopustiti ni dok je štene. Isto je i s hranjenjem od stola: nije lijepo vidjeti, a posebno nije zdravo hraniti psa zalogajima od stola dok vi jedete. Postavite pravila lijepog ponašanja odmah po prispjeću mališana u kuću i pridržavajte ih se dosljedno, zajedno s ostalim ukućanima.

U životu mladog psa jako je važno da se nauči poslušnosti, posebno ako živi u gradu i u blizini velikih prometnica gdje zaigran, neposlušan pas, ne odazove li se na vaš poziv, može za tren oka završiti pod jurećim automobilom.

Svaki je pas toliko inteligentan da njegovu obuku s malo truda može čak i vaš malo stariji sin ili kći uspješno provesti. Najlakše će učiti zajedno kroz igru, a posebno ako “učitelj” u džepovima ima kakav slasan i mirisan zalogajčić kojim će biti potkrijepljen svaki uspjeh u izvođenju vježbica, od onih najlakših: “dođi”, “sjedni”, “mjesto” ili “lezi”, do onih složenijih: “ostani i čekaj”, što će biti dobro rješenje kad idete sa psom u trgovinu, a on vas mora sačekati ispred dok ne obavite što trebate.

Neki su mladi tornjaci skloni naskakivanju na vlasnike, osobito ako su gladni i očekuju svoju zdjelicu, ili osjećaju da u ruci imate kakav kolačić pa ih to dodatno mami, ali i iz čistog veselja kad se vraćate doma s posla... Dakle, što uraditi ako je upravo vaš tornjak jedan od takvih veselih skakača?
Od samog početka dajte mu do znanja da ne odobravate naskakivanje, posebno dok stojite iznad njega sa zdjelicom hrane u ruci. Hranu neće dobiti dok se ne umiri, sjedne i čeka, ako ste već svladali vježbicu “sjedni”. Utoliko će biti lakše odučiti ga i od skakanja. Samo mu naredite da sjedne i tek potom može dobiti svoj obrok ili kolačić koji imate spreman za njega. Isto tako, ako ste tek stigli kući nakon posla, porcija maženja može uslijediti tek nakon što se mali nestaško smiri i sjedne... Već za kratko vrijeme ta će ružna navika biti prevladana i vaš tornjak neće više naskakakivati ni na koga.

Stjecanje dobrih navika i “finih manira” povezano je jedno s drugim. Uskoro će vaš mali nestaško sam sjesti uvijek kad očekuje nešto lijepo i ugodno, bilo da vidi da uzimate ogrlicu i povodnik u ruke, kao pripremu za šetnju, ili da pripremate hranu.

U šetnjama će vam se dogoditi da vaš tornjačić pronađe kakvu kost ili komad starog kruha koji susjedi razbacuju unaokolo. Tornjaci su posebno spretni u pronalažanju takvih zalogaja, to im je jedna od najstarijih navika, duboko usađena u gene. No kako se danas ne moraju sami brinuti za hranu, a pogotovo zato što im neki od tako nađenih zalogaja može biti i stvarno opasan, budno motrite u šetnji na njuškanje svojeg šteneta i čim vidite da ima nešto u ustima, brzo ga posjednite s onim “sjedi i čekaj” i odlučno s onim “fuj! Baci to!” izvadite mu sami (u početku) sporni zalogaj iz usta, a ubrzo će na vaše“fuj to!”, i sam to brzo izbaciti. Ali nastavite ga budno motriti i dalje, jer je upravo to jedna od tornjakovih navika koju je najteže iskorijeniti. Što nije čudno jer je ta navika dijelom bila zaslužna da su uspjeli preživjeti svih tih više od tisuću godina uz skromnu hranidbu svojih vlasnika.

Dakle, njihov sistem “snađi se sam za večeru”, još je uvijek vrlo živ kod svakog šteneta pa će vam trebati dobra doza ustrajnosti, dosljednosti i strpljivosti upravo pri prevladavanju te danas jako štetne i opasne navike.

preuzeto: www.kinologija.cjb.net

- 19:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Rodovnica-Rodovnik...

ŠTO JE TO RODOVNICA ?



* Često se događa da kupac šteneta neupućen u kinologiju, jednostavno ostane zbunjen pri spomenu rodovnice ili pedigrea. Što je to i čemu služi, prvo je pitanje koje čovjek treba sebi postaviti .


ČEMU SLUŽI ?


* Rodovnica nam služi kao dokaz da pas kojeg imamo, ili ga želimo kupiti, potiče od čistokrvnih roditelja. Ovdje je važno napomenuti da kinološki savezi propisuju da je parenje moguće samo između pasa iste pasmine. U svakoj rodovnici su istaknuti svi preci psa unatrag tri koljena, to jest otac, majka, djedovi, bake, prabake i pradjedovi.


KOLIKO VRIJEDI ŠTENE ?


* Nepisano pravilo je da štene vrijedi onoliko koliko vrijedi i najslabije ocijenjen predak iz njegovog pedigrea, tako da treba obratiti pažnju na pretke, odnosno pse od kojih potiče. Što je veći broj kvalitetnih pasa u njegovom pedigreu, veća je vjerojatnost da i štene kad izraste ima željene kvalitete. Naravno, podaci koje se nalaze u pedigreu ljudima koji se ne bave pojedinim pasminama neće biti razumljivi, te se preporučuje da o svemu tome upitate ili uzgajivača kod kojeg kupujete psa, ili nazovete Kinološki savez, koji će vas najvjerojatnije povezati s vođom uzgoja dotične pasmine.


RODOVNICA NE GARANTIRA POZITIVNU OCJENU !


* No važno je naglasiti da rodovnica služi isključivo kao garancija da štene potječe od čistokrvnih roditelja, ali i da ona nije, i ne može biti garancija, da će štene kad odraste, biti pozitivno ocijenjeno. Uzgoj psa s kinološkog gledišta dug je i mukotrpan proces koji umnogome zavisi i od genetskih predispozicija i od načina na koji uzgajivač postupa s psom u tijeku rasta.


I ŠTO SAD ?


* I što sad, da li uzeti psa s rodovnicom, čistokrvnog psa bez rodovnice, ili možda ipak odabrati mješanca, pitanje je koje valja postaviti. Odgovor na to pitanje nipošto nije jednoznačan. Naprimjer, ja osobno u svom životu sam imao i pse s rodovnicom, bez nje i mješance. Nijedan od tih pasa nije bio ni manje vrijedan, ni manje voljen. Svaki od njih imao je svoj karakter, svoje navike i svaki od njih činio me je ponosnim vlasnikom psa.



* Ipak, ukoliko je potrebno i o tome nešto reći, moje preporuke su slijedeće. Kupujete li psa s namjerom da se bavite uzgojem, logično je da uzmete štene s rodovnicom, ukoliko niste sigurni kakve su vaše želje, a izložbe vas zanimaju, uz psa ipak uzmite i rodovnicu, ukoliko vam se izložbe ne sviđaju, rodovnica vam neće koristiti, a ukoliko svemu tome prilazite bez opterećenja izbor sa ili bez rodovnice zavisi samo od vas. Pedigre ili rodovnica nikako nisu nešto što bi moglo nanijeti štetu, a pas je pas, bez obzira koje pasmine bio, i imao li rodovnicu ili ne.


www.psi-za-neznalice.com

- 19:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Što pitati kod kupovine šteneta?Pazi preprodavači!

Zapiši:!

-kojom se vrstom hrane štene hrani
-koje je lijekove i cijepiva primilo

Ti podatci zanimatiće veterinara!

DA LI VJEROVATI UZGAJIVAČIMA ?



* Znači izabrali ste pasminu, spol, dogovorili se o detaljima s članovima obitelji , sad je vrijeme
da se raspitate tko uzgaja pasminu koju ste odabrali i kad će imati slijedeće leglo.


OPREZ !


* Takve informacije možete saznati od poznanika, preko oglasnika ili od osoba iz Kinološkog saveza. Kad saznate adresu uzgajivača nazovite ga, upitajte kad planira slijedeće leglo i ukoliko vam vrijeme odgovara, dogovorite ostale detalje kao što su cijena šteneta, kad možete vidjeti leglo i sve ostalo.
*

Ipak, moj savjet je da budete oprezni! Iako u našoj zemlji ima vrhunskih uzgajivača koji će biti vrlo korektni prema vama, ima i onih koji o uzgoju štenadi znaju vrlo malo i jedini im je cilj vaš novac.

UZGOJ U INKUBATORU


* Možda najzgodnija priča o nazovimo ih "vrhunskim" uzgajivačima" koju sam u zadnje vrijeme čuo, je priča jedne osobe, koja je po službenoj dužnosti došla pregledati leglo i nemalo se iznenadila vidjevši štenad zatvorenu u drveni sanduk iz kojeg se širila svjetlost sijalice. Naravno, ta je osoba upozorila uzgajivača da se štenad ne smije držati u takvim uvjetima i da moraju biti na svijetlom i toplom mjestu, jer bi moglo doći do rahitisa i drugih bolesti. Na to je uzgajivač odgovorio:" Gospođo, se razme da je pesima dobre, pa mi sme već puno piceka uzgojili pri žarulji i nigdar im ništ ni bile". Takve uzgajivače koji štence drže u inkubatoru, kao i one koji štenad preprodaju, treba izbjeći po svaku cijenu.


VALJA PRIPAZITI !


* Sjećam se i događaja od prije dvije godine kad sam na izložbi podigao štene meni dobro poznate pasmine i upitao za cijenu. "800 maraka", odgovorila mi je gospođa, da bi na moje pitanje o bijeloj mrlji na štenetovim prsima spremno odgovorila "A, onda 300 maraka". No da je na mom mjestu bio netko tko mrlju ne bi primijetio, cijena bi bila, pa naravno, 800 maraka.



* O raznolikosti poštenja, cijena i pojma kvalitete može poslužiti i događaj koji se desio u vrijeme kad sam kupio Snautzi. Prije nje sam išao pogledati štene šnaucera staro 5 mjeseci bez rodovnice, niti jednom cijepljeno, rep nije bio odrezan, u zapuštenom stanju, a vlasnica je tražila popriličnu svotu, u ono vrijeme važećih, njemačkih maraka.
* Slijedeće štene koje sam išao pogledati bilo je cijepljeno, odrezana repa, imalo je pedigre, bilo je staro manje od 2 mjeseca, veselo, nestašno, a samo leglo bilo je čisto i uredno. Najzanimljivije u svemu da je cijena šteneta bila gotovo dva puta manja nego onom bez rodovnice Naravno, nije teško pretpostaviti koje štene sam kupio.
* Ta danas mlada dama glavni je lik i CD-a o psima i ovog portala, a svojim ponašanjem svakodnevno opravdava naslov CD-a o psima "Pas više od najboljeg prijatelja". Sa ljudima od kojih sam ju kupio ostao sam prijatelj, a vlasnicu šteneta bez pedigrea na svu sreću više nikad nisam susreo.





NE KUPUJTE ŠTENE OD PREPRODAVAČA



* Iako neki tvrde da preprodavači štenadi ne postoje i da su sve to izmislili njima nenakloni umovi. Iskustva ljudi koji su od takvih kupili štene govore drugačije.


OKRUŽENI MAGLOM VLASTITOG NEZNANJA!


* Privučeni oglasom o prodaji štenadi pojedine pasmine i okruženi maglom vlastitog neznanja mnogi su doživjeli vrlo neugodne trenutke.
* Cijela priča zasniva se na ljudskoj pohlepi i želji za brzom i nezasluženom zaradom. Pojedini preprodavači uočili su da je u istočnim zemljama moguće kupiti štene sa ili bez rodovnice za vrlo malu svotu novaca i zatim ga uspješno preprodati za višestruko veći novac. Njihov jedini motiv je brza zarada i oni su je spremni ostvariti na svaki način. Kupci privučeni oglasom nazivaju telefonom i oni im spremno ispričaju cijeli niz činjenica. Štenci imaju rodovnicu i sjajno porijeklo, otac im je višestruko nagrađivan, neki nabroje i titule, što običnim ljudima koji se ne bave kinologijom vrlo malo znači, štene je zdravo, nestašno i veseli se dolasku u svoj novi dom.

PREPRODAVAČEVE SUZE ZA RASTANAK


* Većina ljudi uzbuđena samim činom odabira šteneta nasjeda toj priči i odlučuje kupiti štene. Obično im preprodavač zakaže sastanak na nekom javnom mjestu jer to mu omogućuje da scenarij za priču razradi do kraja, a naravno na takvom mjestu ljudima ne može pokazati ni oca ni majku šteneta jer oni su ostali kod kuće brinuti se o leglu. Susreću se i preprodavač odmah pokazuje štene, daje ga kupcu u ruke i ispričava se što nije stigao izvaditi rodovnicu, jer znate, oni iz kinološkog su užasno spori ali to će ubrzo biti riješeno pa će vam je poslati poštom. Kupac zaokupljen štenetom vadi pozamašnu svotu novaca, primopredaja je uspjela, razmjenjuju telefonske brojeve, adrese, stisak ruke i preprodavačeve suze za rastanak od njemu najljepšeg i najdražeg šteneta.
* Kupac sretan dovodi štene kući i nije svjestan poteškoća koje ga očekuju. Postoje dvije varijante razvoja događaja. Prva, ona blaža je da kupac štene odvede veterinaru koji pregleda štene, cijepi ga i štene nastavi veselo rasti, no papiri nikako ne stižu na što većina ljudi ne obraća preveliku pažnju jer ga ionako ne namjeravaju voditi na izložbe. A druga, ona teža je da veterinar prilikom pregleda ustanovi da je štene zaraženo parvovirozom ili šteničakom. Nažalost, te bolesti su u pravilu teško izlječive, pred štenetom je neizvjesna budućnost. Vlasnik, potresen patnjom tog malog stvorenja, nikad se ne sjeti ni pomisliti da rodovnica još nije stigla.


KUPITE ŠTENE OD UZGAJIVAČA !


* Sačuvajte sebe od ranije navedenih scenarija i ukoliko ste odlučili kupiti štene, kupujte ga direktno od uzgajivača, posjetite uzgajivačnicu, uvjerite se da su štenad rasla u čistom i urednom okruženju, tražite da vam uzgajivač pokaže bar jednog od roditelja i ne uzimajte štene bez knjižice o cijepljenju. Rodovnica je obično izrađena 1-2 tjedna nakon što psić navrši 8 tjedana.

* Imajte na umu da velika većina uzgajivača zaista voli svoje pse. Da su u uzgoj štenadi uložili puno vremena, strpljenja, novaca i ljubavi i da bi bilo nepravedno da od prodaje štenadi koristi imaju samo preprodavači.

* Štenad kupljena od uzgajivača u velikoj većini slučajeva su jeftinija od onih kupljenih kod preprodavača, pregledana od veterinara, cijepljena, bez ikakvih psihičkih trauma.

preuzeto:www.psi-za-neznalice.com

- 19:07 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Pas...

TREBA LI VAM PAS ?

* Svima koji misle drugačije, odmah na početku treba naglasiti da je jedini pravi motiv iz kojeg treba uzeti štene, ljubav.

JEDINI I PRAVI MOTIV !

* Ljubav prema psima, prema prirodi, onakvoj kakvu ju bez psa ne bi mogli doživjeti i toj malenoj pahuljici pseće dlake koju uzimamo da bi nam bila prijatelj kroz cijeli svoj, nažalost, prekratki pseći život.
* Bez takve ljubavi štene nikad neće izrasti u normalnu i pozitivnu osobu, a to je uvjet koji bi svaki vlasnik psa morao ispuniti. Ni vrhunska dresura, ni najbolji odgoj, ni najskuplja hrana, psu ne mogu zamijeniti pažnju i ljubav koju mu vlasnik mora posvetiti. Nepisano je pravilo da psi koji odrastaju okruženi ljubavlju vlasnika i okoline postaju mirni, staloženi, primjerni i druželjubljivi, a oni, koji već u leglu osjete što znači biti ostavljen, zanemaren i nevoljen postaju plahe, bojažljive i nervozne jedinke. Pas nije stvar, on je vrlo inteligentno živo biće i postupati s njim, na način koji ne zaslužuje, ne samo da je grijeh, nego je i mač s dvije oštrice
* Ukoliko udovoljavate ovom osnovnom zahtjevu koji se postavlja pred svakog vlasnika psa, svakako uzmite štene, po mogućnosti što prije, a ukoliko ne udovoljavate, onda bar pročitajte savjete koje koji slijede:

Pas vam treba da bi štitio vašu imovinu?

* Nemojte uzeti psa, uzmite alarm, jeftin je, pouzdan i ne zahtijeva dodatna ulaganja.

Pas vam treba da bi štitio vas?

Nemojte uzeti psa, tjelohranitelj je daleko bolji izbor, smiren, pouzdan, koristi vatreno oružje, a ne zube, a ni s njegovom inteligencijom nećete imati problema.

Pas vam treba da bi istakli svoj status u društvu?

Nemojte uzeti psa, novi Mercedes, Jaguar ili slično daleko će više pridonijeti vašem ugledu, a jahanje ili tenis sportovi su za vas. Psa treba šetati, a to može biti vrlo naporno.

Pas vam treba da bi zaradili novac na borbama pasa?

Nemojte uzeti psa, vratite se na Altavistu ili Google, potražite pojam "Bolnica za duševne bolesti Vrapče", upamtite adresu i trk tamo. Pripremite se za duži boravak.



DA LI JE VAŠA OBITELJ SUGLASNA?

* Još jedan uvjet koji morate ispuniti je uvjeriti sve članove obitelji da prihvate psa. Oprez, ni u ovom koraku ne smijete činiti greške!

UPORNOST I TVRDOGLAVOST

* Budite uporni, tvrdoglavi, razgovarajte s njima, dogovorite se tko će na kakav način pomoći oko šteneta, tko će ga izvoditi u šetnju, tko hraniti, tko će se igrati s njim, tko ga voditi veterinaru, kako na godišnji odmor sa psom, jednostavno uvjerite sve članove obitelji da ste spremni preuzeti sve obaveze koje takav korak iziskuje.

PAS NIJE SAMO VESELJE !

* Da, dobro ste pročitali, pas nije samo veselje, on je i obaveza, no naravno, nikad nijednog pravog vlasnika psa nećete čuti da mu je teško recimo izvesti psa u šetnju. Veselje i promjene koje će prisutnost psa donijeti u vaš život teško je opisati. Pas će svojom toplinom, ljubavlju i pažnjom vaše svakodnevne problema učiniti bezazlenim i pomoći vam da ih lakše savladate.

MORA URODITI PLODOM !

Sve ovo nagovaranje mora uroditi plodom, jer jedna od najvećih grešaka koje možete učiniti je uzeti štene, a da netko u obitelji to ne želi. Takav član obitelji mogao bi svojom mrzovoljom ili neljubaznošću prema psu od vašeg šteneta učiniti plahu, nesigurnu i povučenu osobu, a u tom slučaju sav vaš trud uložen u odgoj i dresuru takvog psa mogao bi biti uzaludan.


www.psi-za-neznalice.com


- 19:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Uvod...Odabir psa!

Isplati se napraviti svoju zadaću
Budite razumni pri izboru
Izaberite za sutra, ne samo za danas

Vaše lijepo štene brzo će narasti i trebat će vas cijeloga života. Vi ste odgovorni, ne samo za njegovo fizičko zdravlje, već i za njegovu emocionalnu dobrobit. Zreli psi trebaju dosta vježbe i aktivnosti, a zahtijevaju i znatnu mentalnu stimulaciju.

Psi koštaju
Prije odabira psa, napravite financijski plan, posebice ako razmišljate o velikom psu ili psu koji zahtijeva dodatnu njegu, poput profesionalnog uređivanja. Napravite procjenu mjesečnih troškova, uključujući hranu, opremu, uređivanje i godišnju preventivnu zdravstvenu zaštitu, što uključuje cijepljenje i suzbijanje nametnika. Nemojte zaboraviti pribrojiti troškove hotela za pse, dok ste odsutni zbog odmora ili posla, što će biti veći izdatak ako često putujete. Predvidite i povremene troškove zbog zdravstvenih problema. Prije kupnje, pažljivo razmislite koliko će pas opteretiti vaš kućni budžet.

Psi trebaju prostor
Općenito govoreći, veliki psi trebaju više prostora od malih, međutim, kliše po kojem se manji psi bolje uklapaju u urbanu sredinu ne odgovara uvijek istini. Neki mali psi imaju puno energije i trebaju dosta prostora, dok su psi nekih uistinu velikih pasmina, poput bernardinaca, zadovoljni u kući s malim vrtom. Kada birate pasminu, razmislite i o mirisu. Veliki psi mogu svojim mirisom mali dom pretvoriti u štenaru.

Veličina
Ponekad odabir određene pasmine može biti poprilično težak. Trenutno ima oko 400 vrsta pasmina koje priznaje FCI (međunarodna kinološka federacija) podijeljenih na pet veličina:
patuljasta (čiuaua, minijaturna pudlica, minijaturni baset itd.);
mala (pekinezer, mops, maltezer, shi-tzu itd.);
srednja veličina (engleski koker španijel, bigl, šnaucer srednje veličine itd.);
velika (njemački ovčar, škotski ovčar, labrador itd.);
ekstra velika (buldog, bernardinac, irski hrt itd.);
Jasno je da će pas patuljaste veličine stvarati manje problema od ekstra velikih. No, valja uvijek imati na mu kako je pas uvijek moralna, ekonomska i vremenska obveza, neovisno o veličini i pasmini kojoj pripada.
Ukoliko nemate puno prostora u stanu ili kući, najbolje je odabrati prve tri veličine (patuljastu, malu ili srednju). Na taj će se način pas moći slobodno kretati i živjeti s vašim ukućanima.
Vrlo je važno znati koje su osnovne potrebe vašeg psa prilikom njegova odrastanja. Ukoliko pas ima veliku konstituciju i široke kosti, odgovara mu puno kretanja i prikladan teren za šetnju i trčanje. Keramičke pločice pogubne su za pravilan razvoj, s obzirom da jagodicama otežavaju pravilno prijanjanje uz pod. Pas je prisiljen neprirodno produžiti šape kako ne bi izgubio ravnotežu i pao. Tijekom odabira psa valja, dakle, imati na umu prostor u kojem će pas rasti.

Vrsta dlake
Osim različitih veličina postoje i različite vrste dlake, koje se razlikuju po teksturi:
Izrazito kratka dlaka (bokser, pinčer, dalmatiner, talijanski kratkodlaki ptičar itd.);
kratka dlaka (njemački ovčar, labrador retriver itd.);
duga dlaka (škotski ovčar, samojed, engleski seter, pekinezer, jorkšir itd.);
gruba dlaka (airedlale terijer, irski terijer itd.);
kovrčava dlaka (pudlica, bolonjski ovčar itd.);
valovita dlaka (bergamski ovčar, komondor itd.);
čvrsta dlaka (šnaucer, određene vrste baseta, lovački psi, ptičari itd.);
Vrijeme koje ćete odvojiti za brigu o vašem psu ovisi i o vrsti dlake koju pas ima. Pasmine s izrazito kratkom dlakom ne zahtijevaju nikakvo češljanje. Dovoljno je dlaku namjestiti s mokrom krpom ili ih oprati neutralnim šamponom. Za njegu kratkodlakih pasa preporučujemo korištenje četke s mekanim zubcima, kako bi se izbjeglo oštećenje kože. Dugu dlaku škotskog
ovčara ili samojeda možete češljati jednom tjedno s grebenarom (posebna vrsta četke koja sadrži male željezne zubce, koji su gusto rasprostranjeni kako bi doprli duboko ispod dlake). Vrsta dlake koju ima, npr. bobtail, mora se svaki dan četkati, zato što je dlaka sklona zapetljavanju. Kako bi izbjegli neugodna iznenađenja, posebno trebamo paziti na određene anatomske dijelove tijela poput buta. Tu se, naime, dlaka češće petlja zbog pritiska težinom tijela u trenucima spavanja i odmaranja. Na kraju, postoje vrste dlaka koje zahtijevaju striženje dlake stripping, npr. kod šnaucera, različitih vrsta terijera i pojedinih vrsta baseta. Dlaka pudlice modelira se uz pomoć posebnih škara i sprava za striženje.
Trebamo uzeti u obzir i ekonomski aspekt koji zahtijevaju određene vrste dlake. Ukoliko odaberete pasmine koje zahtijevaju posebne toalete, trebate unaprijed voditi računa o vremenu i novcu koji ćete potrošiti. Održavanje dlake psa kojemu je potrebno modeliranje dlake i posebna toaleta, pravo je
ravcato zanimanje. Redovito ćete se morati javljati specijaliziranom osoblju (prodavaonicama za održavanje toalete, kojih ima diljem zemlje), koje će vam uz ostalo dati korisne savijete o njezi pasmine koju posjedujete.

Karakter psa
Svaka pasmina ima određeni karakter koji, najčešće proizlazi iz porijekla, ili odabira i spoja pasmina koje je čovjek tijekom godina napravio. Stoga, doberman bolje brani svoj teritorij od samojeda, koji nije pas čuvar; golden retriever s lakoćom će donijeti određeni predmet iz vode, dok će škotski ovčar to učiniti malo teže. Ovime želim naglasiti kako je uistinu važno prilikom kupnje određene vrste psa promisliti što s njim želimo raditi.
Ukoliko volite trčati, možete odabrati psa koji je srednje veličine: labrador, haški, šnaucer, škotski ovčar, samojed, njemački ovčar itd. Ukoliko preferirate odmarati, uzmite pekinezera, buldoga ili mopsa. Valja uzeti u obzir da je psima s brnjicom otežano disanje i ne odgovara im pretjerano kretanje, osobito tijekom toplih razdoblja. Ukoliko volite vodu tada su za vas labrador, golden retriever i newfoundland, iako mnogi psi vole vodu. Ukoliko volite snijeg možete odabrati nordijske pasmine duge dlake: dalmatineri i bokseri teško bi se prilagodili niskim temperaturama zbog osjetljivih jagodica.
Imajte na umu, da je karakter pasa, iako se razlikuje od pasmine do pasmine, uvijek prijateljski raspoložen prema ljudima, čak i kod pasa koji su namijenjeni za čuvanje i obranu. Često u novinama vidimo članke o agresivnom istupu psa prema čovjeku, no, vrlo je važno naglasiti kako to ne treba pripisivati određenim pasminama koje neki opisuju kao opasne. Ne postoje opasni psi, već opasni i nepouzdani vlasnici pasa. Njih treba smatrati odgovornim za ponašanje psa: osobe koje nisu uspjele prikladno odgojiti psa; osobe koje su, namjerno ili slučajno, zanemarile svoje kućne ljubimce. Odgoj, prikladna prehrana, zdravstvena briga, društvo, ljubav: sve su to elementi pažnje koje pas potrebuje prilikom odrastanja, kako bi njegovo tijelo i psiha bili uravnoteženi. Ukoliko jedan ili više od gore navedenih elemenata nedostaje, pas osjeća posljedice na fizičkom i psihičkom planu. Zbog nedovoljne brige, psi ponekad pokazuju znakove straha ili depresije, dok drugi reagiraju agresivno.
Ukoliko se odlučimo brinuti o psu, potrebno ga je odgajati na zdrav i prikladan način s puno ljubavi. Pas će na taj način sretno živjeti u obitelji i društvu koje ga okružuje. Moći ćemo uživati u njegovom društvu i privrženosti, neovisno o njegovu karakteru, veličini ili vrsti dlake.


Psi i zakon
Različite zemlje imaju različite zakone koji se odnose na pse. Oni mogu biti pragmatični, vrijedni žaljenja sve do otvoreno nepravednih. Negdje postoje ograničenja glede broja, čak i spola psa. U nekim zemljama neke su pasmine zabranjene, a psi određenih pasmina moraju nositi brnjicu. Stambene zgrade imaju svoja jedinstvena pravila, a negdje su psi općenito neprihvatljivi. Proučite lokalne i nacionalne propise prije nego se odlučite na kupnju.


Štene ili odrastao pas?
Nabaviti štene ili odrasla psa težak je izbor. Štenad ima očigledne prednosti - oni su masa za modeliranje stavljena u vaše ruke, spremni za oblikovanje prema životnom stilu vaše obitelji. Ako ga nabavite prije osmog tjedna starosti i podignete ga u svome jedinstvenom okolišu, vaš će pas rjeđe imati problema s ponašanjem. Međutim, odrasli psi također imaju svoje dobre strane: naučeni su na držanje u kući, a mnogi već imaju uvježbanu poslušnost. Troškovi nabave, treninga i sterilizacije su iza vas. Gotovo svi odrasli psi, kada im pružite priliku, emocionalno su sposobni s vama izgraditi novu snažnu vezu.

Čistokrvni ili križani?
Čistokrvni pas nastaje parenjem dvaju pasa iste pasmine. Prednost čistokrvna psa je u tome da s velikom vjerojatnošću znate njegovu konačnu veličinu i temperament. Nedostatak se očituje u većem riziku obolijevanja od određenih nasljednih bolesti, iako se razina rizika kod različitih pasmina značajno razlikuje. Križanci, potomci nasumično križanih pasa, profitiraju zbog vitalnosti uslijed križanja, unapređivanja dobrog zdravlja koje dolazi uslijed križanja pasa različita genetičkog podrijetla. Nedostatak je taj, što kod šteneta teško možete predvidjeti buduću veličinu i temperament. Međutim, ako nabavite križanca i od rane dobi ga učite da se uklopi u vaš način života, velika je vjerojatnost da će se od šteneta razviti izvrstan ljubimac. Čistokrvni psi popularniji su zbog svoga izgleda, ali križani psi rjeđe obolijevaju od nasljednih bolesti.

Gdje pronaći svoga psa
Čistokrvne pse treba uvijek kupiti od pouzdanih uzgajača. Neki uzgajači vrlo su savjesni hobisti, dok su drugi vrlo komercijalni, ali oba su dobro mjesto za nabaviti štene. Potražite na zidu priznanja s izložbi pasa, opuštene pse u kući. Druga značajka dobrog uzgajača je ljubopitljiva priroda - ako su uistinu savjesni, htjet će saznati o vama isto što i vi o njima. Nije preporučljivo kupiti štene u "pet shopu". Neki su izvrsni, ali većina nije i izuzetno rijetko će pouzdani uzgajači na taj način prodavati štenad.

Pitanja za uzgajača
Ako namjeravate nabaviti psa kod uzgajača, upitajte ga ova jednostavna pitanja.
Mogu li vidjeti majku? (To biste trebali moći.)
Mogu li vidjeti oca? (Nemojte to očekivati. Najbolji uzgajači traže mužjake izvan svoje uzgajališta.)
Gdje živi štenad? (Štenad odgojena unutra kao odrasli bolji su od onih odgojenih u uzgajalištu.)
Jesu li bili kod veterinara? (Dobri uzgajači obično daju pregledati roditelje prije parenja, a štenad je prije prodaje pregledana i cijepljena.)
Kada će biti spremni? (Prerano je prije Šestog tjedna. Prekasno je poslije 12. tjedna. Osam tjedana je pravo vrijeme.)

Oglasi u novinama
Budite vrlo oprezni u odjeljku oglasnika svojih novina s naslovom "psi na prodaju". Neki su pravi oglasi uzgajača koji to rade iz ljubavi, ali većinom se radi o oglasima preprodavača štenadi - beskrupuloznih uzgajača koji koriste kuje kao mašine za proizvodnju štenadi i imaju interes za malošto osim prodaje. Međutim, ako ste dovoljno oprezni, moguće je putem oglasa pronaći prekrasna psa.

Susjedi i veterinari
Kada god je moguće, nabavite psa od brižnog prijatelja ili susjeda. Štenad će biti dobro socijalizirana i odgojena u poznatu okruženju, zaštićena od nametnika i bolesti. Oglasne ploče u veterinarskim ambulantama također su dobar izvor podataka, jer osoblje gotovo uvijek poznaje roditelje i njihove vlasnike.

Udomljenje psa iz azila
Psi iz azila mogu biti fantastični ljubimci, međutim, prije konačne odluke, posjetite azil nekoliko puta. Upitajte osoblje sve što vas zanima, izvedite psa u šetnju te ga upoznajte sa svojom obitelji. Znači nesigurnosti (sakrivanje, lajanje i nevoljko napuštanje azila) mogu se očekivati, posebno ako se pas tamo nalazi nekoliko tjedana. Neki mogu pokazivati znakove agresije, ugristi iz straha ili biti bešćutno indiferentni prema obitelji udomitelja. Kod pojedinih su potrebni mjeseci strpljiva treninga za prevladavanje tih problema.
Tisućama prekrasnih pasa potreban je dom pun ljubavi. U azilu, mladi su mužjaci obično brojniji od pasa druge dobi ili kuja.

Pitanja za azil
Ako namjeravate udomiti psa, pitajte ova jednostavna pitanja.
Je li se pas izgubio ili je doveden? (Lutalice često imaju doživotnu želju za lutanjem.)
Ako je doveden, zašto su ga doveli? (Mnogi su psi izbačeni, jer imaju problema s ponašanjem, naprimjer neadekvatne navike, što nečete zamijetiti dok s njim ne počnete živjeti.)
Je li azil proveo kakvo testiranje? (Napredniji azili analiziraju ponašanje te o tome izvješćuju potencijalne udomitelje.)
Možete li pomoći kod nekih budućih problema? (Najbolji azili pružaju kontinuirano savjetovanje oko problema u ponašanju.)

preuzeto:vauvau.net

- 19:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Početak bloga...

Pozzz!wave
Zovem se Andrea i velika sam ljubiteljica pasa!Znam puno o psima,pasminama,odgoju,dresuri i jos puno toga.Ovaj blog je otvoren za sve sadašnje ili buduće vlasnike pasa,kao i za one koji će to postati...Ovdje će se naći puno toga o psima(navedeno u opisu bloga).Isto tako me možete i pitati što vas zanima.Ja imam West Highland White Terriera-zove se Oggy.Prava je mazicacerek
Pozzz!wave

- 18:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  kolovoz, 2006 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Pasmine,odgoj,školovanje i sve ostalo...

MySpace Layouts

MySpace Layouts



Pseće molbe...

1. Postupaj odgovorno sa mnom. Moj život najvjerojatnije traje deset do petnaest godina. Svaki rastanak s tobom je bolan. Razmisli o tome prije nego što me nabaviš.

2. Daj mi vremena da shvatim što želiš od mene.

3. Vjeruj u mene.

4. Nemoj dugo biti ljut na mene. Ne zatvaraj me za kaznu. Ti imaš svoje prijatelje, svoj posao, i svoje zadovoljstvo. JA IMAM SAMO TEBE.

5. Razgovaraj sa mnom. Iako ne razumijem tvoje riječi, razumijem tvoj glas, razumijem tvoj izraz lica i tvoje pokrete kada sa mnom razgovaraš. Budi svjestan da kako god postupao prema meni, nikada ti to neću zaboraviti.

6. Razmisli prije no što me udariš; ima li razloga za to? Ja te nikada neću ugristi iako imam zube koji mogu kosti tvoje ruke smrviti.

7. Pitaj se što me muči. Prije no što me psuješ što sam
neposlušan, lijen, nekooperativan, pitaj se možda me nešto muči, možda nisam shvatio što želiš od mene, možda se ne osjećam dobro, ili nisam dobio dobru prehranu, možda sam bio vani dugo na suncu ili je moje srce ostarilo.

8. Brini se o meni kada ostarim - i ti ćeš ostariti.

9. Prati me na teškom putu. Ne reci 'ne mogu te podnijeti ili gledati. Reci: 'Sve je lakše kad si pored mene.'

10. Shvati da te ja volim!!

Uvod...Odabir psa

Pas...

Što pitati kod kupovine šteneta?Pazi preprodavači!

Rodovnica-Rodovnik

Pripremite dom za stene!

Štene i Igračke!

Hrana...Koju izabrati?-dehidrati...

Prehrana gravidne ženke

Kućna pravila-odgoj...

Socijalizacija psića

Kliker trening...

Naučite psa da sjedne/legne

Agility

Njega...Svakodnevni petominutni pregled psa...

Pribor za njegu!

Šišanje i trimanje

Briga za kožu i krzno...

Kupanje...

Njega desni i zubi...

Sredstva za zaštitu od parazita...

Kožni nametnici...

Zdravlje pasa...PRVA POMOĆ!

Zarazne bolesti ...

Lažna trudnoća

Alergija na hranu ...

Pupčana kila

Prehrana kod proljeva ...

Pasji kašalj ...

Apetit ...

Sterilizacija kuje ...

Kastracija psa ...

Spolni ciklus kuje ...

Bolest vožnje ...

Opasne kućne biljke ...

Kinološke udruge, klubovi, društva...

RASPORED IZLOŽBI U 2006. GODINI!