Psi - naši najbolji prijatelji...
08.08.2006., utorak
Kožni nametnici...
|
Kožni nametnici Buhe - na psu pronalaze zaštitu od hladnoće i bogat izbor hrane. Osim što izazivaju svrbež u pasa one sudjeluju u razvojnom ciklusu pseće trakavice. ako se hrani osušenim ostacima izmeta u kojoj se nalaze i jajašca crijevnih parazita, buha će i njih pojesti. Jajašca će se u buhi razviti do određenog razvojnog stupnja. Ako pas, grickajući se zdrobi zaraženu buhu, nehotice je i proguta, u njegovu će se crijevu nastaviti razvoj te trakavica. Buhe odlažu svoja jajašca u krpama na kojima spava, sag..i iz njih će 3 tj nakon toga nastati nove buhe. Zato je potrebno održavati higijenu i njegovih prostora za boravak (naprašivanjem kućice ili plamenom iz ručnog plamenika- kao što to rade pčelari). Krpelj - neugodniji od ostalih nametnika jer često mogu naškoditi svome nosiocu ne samo sisanjem krvi već i prijenosom neke opasne bolesti. Krpelji se javljaju već u rano proljeće, ima ih svugdje gdje je zelenilo. Uhvati li pas mnogo krpelje oni mu mogu sisati krv do slabokrvnosti.. No opasniji su oni koji prenose krvnu bolest imenom piroplazma u kojoj se javlja jaka slabokrvnost radi razaranja crvenih krvnih zrnaca. Ne liječi li se, pas može uginuti! udomime.com SREDSTVA PROTIV KOŽNIH NAMETNIKA Uz redovno održavanje higijene, protiv parazita valja se boriti. Danas postoje prašci za posipavanje, ampule koje se stavljaju na šiju psa, razne ogrlice protiv buha i krpelja. (ponekad životinjama ispod ogrlice ispada dlaka- radi prezategnutosti ogrlice ili preosjetljivosti..a ponekad one jeftine iz dućana ni ne koriste previše. Dobri su i sprejevi koji se nanose na krzno ljubimaca. Krpelje je najbolje vaditi prstima. No, ponekad glavica zna ostati u koži, koja će izaći kad pukne čirić koji se stvori na tom mjestu. Da bismo to izbjegli, namažimo mjesto vađenja tinkturom od joda- tako se gnojenje neće pojaviti. Dobro je i namazati krpelja uljem-tada će se sam otpustiti..no valja bdjeti nad time jer se takav krpelj može ponovno uhvatiti na Vašu kožu ili kožu vašeg ljubimca. udomime.com Buhe Buhe su maleni, smeđi insekti bez krila, tijelo im je uzdužno spljošteno. Imaju tri para vrlo snažnih nogu koje im omogućuju nevjerojatno velike skokove. Upravo skakanjem buha prelazi s jednog domaćina na drugog. Vrsta buhe koju najčešće nalazimo na psima i mačkama je tzv. "mačja buha" (Ctenocephalides felis). larva : jaja : buha    Iako je njen prvi domaćin nekada bila mačka, danas nije vrstno specifična pa ćemo je naći na psu. Iako psi imaju "svoju" vrstu buha (Ctencephalides canis) izgleda da je mačja prilagodljivija, pa se je raširala više od pasje buhe. Kao što sam rekla, mačja buha nije naročito izbirljiva, pa će sa psa ili mace rado prijeći na čovjeka. U našim krajevima se uglavnom srećemo s mačjom buhom kako na macama tako i na psima, pa ću ovdje opisati razvojni krug upravo te buhe. Nerijetko nam se javljaju i vlasnici pasa i mačaka koji postanu žrtve buha (prvenstveno po donjem dijelu nogu) a često nisu ni znali da u svojoj gustoj dlaci njihova maca skriva vojsku ovih nametnika. Odrasla buha živi na svom domaćinu. Čim locira potencijalnog domaćina, buha skoči na njega i u roku 24 sata počinje leći jajašca. Dnevno može položiti 40 jajašca. Ukoliko se životinja ne češe, buha može na njoj preživjeti 100 dana, no većina ih opstane dva do tri tjedna jer se infestirane životinje počnu češkati i grickati, pa tako uspiju odstraniti dio buha. Na taj način maca ili pas sami mogu odstraniti samo do 20% buha koji se na njima nalaze. Buha siše krv, a dobar dio te krvi izlučuje fecesom koji služi kao hrana larvi koja će se razviti iz jajašca. Poležena jajašca ne ostaju na domaćinu već se "otkotrljaju" na tlo (nisu ljepljiva). Za koliko vremena će se ponovno razviti buha iz jajašca, u potpunosti je ovisno o uvjetima okoline. Kada se jednom, u roku dvadesetak dana, iz jajašca razvije larva koja se preobrazi u odraslu buhu, ona može birati da li će izaći iz čahure ili ne. Naime, ako su uvjeti povoljni ona će izaći odmah. Ako joj se čini da uvjeti nisu povoljni (nema pasa ni mačaka, hladno je, nema dovoljno vlage) buha može ostati u svojoj čahuri mjesecima. To je upravo najveći problem u kontroli infestacije buhama. Treba imati na umu da se ta zakukuljena buha nalazi na podu vašeg stana, u porama među parketima ili u dubini vašeg tepiha. Dakle, ono što vidite na vašem kućnom ljubimcu, samo je mali dio populacije i generacija buha koje se nalaze u okolici psa ili mace. Osim što sišu krv, buhe prenose trakavicu (Dipylidium caninum) te neke bakterije. Kao što smo rekli, rado će probati i ljudsku krv, pa se problem sa kućnim ljubimcima može prenijeti i na vlasnike (posebno u jako infestiranoj okolini). Psi vrlo često alergijski reagiraju na ubod buhe pa dolazi do jake iritacije kože dodatno povećava problem. Najbolji način u kontroli buha jest prevencija. Aplikacijom kemijskih sredstava na kućnog ljubimca, možemo ga zaštiti od buha, tako do infestacije uopće ne dođe. U svakom slučaju kod odabira sredstava uzima se u obzir vrsta životinje, njena starost, opće stanje te stupanj infestacije buhama pa se prije upotrebe svakako treba konzultirati s veterinarom koji je upoznat s ev. problemima vašeg kućnog ljubimca. Što je broj buha veći, teže se rješava problem. Populaciju buha treba držati pod kontrolom tokom cijele godine, jer zapamtite: buhe žive unutra i sasvim im je svejedno da li je vani ljeto ili zima. Piše: Tamara Ferari-Miškulin www.ritelefax.hr Krpelji - krvopije koje stalno prijete našem ljubimcu Opasne životinjice Krpelji su grinje, a ne kukci te posebice zato što prenose različite bolesti smatraju se opasnima. Životni je ciklus krpelja veoma složen. Kako bi dstigli potpunu zrelost, zahtijevaju posebne klimatske uvjete povišene temperature i visoke vlažnosti, što objašnjava sezonsku pojavu u proljeće, rano ljeto ili jesen. Krpelji uglavnom nastanjuju visoku travu, grmlje, živice ili pak pukotine na zidovima. Poput buha i krpelji se hrane krvlju. Uzimanjem krvi krpelji mogu narasti čak 10 puta više od prirodne veličine. Za razliku od buha, koje se hrane na jednom domaćinu, krpelji nisu stalni ektoparaziti, pa tijekom svog razvoja koriste dva ili tri različita domaćina. Suzbijanje krpelja veoma je teško provesti posebice zato što se niži razvojni oblici uglavnom hrane na divljim životinjama poput glodavaca. Životni ciklus krpelja Prosječni životni ciklus krpelja je od nekoliko mjeseci do dvije godine. Krpelji su najaktivniji u proljeće i jesen. Ukoliko ne nađe domaćina do jeseni, krpelj se povlači na skrovito mjesto gdje miruje do proljeća. Krpelji mogu preživjeti i razdoblje od 2 godine bez ikakvog hranjenja. Jaje Ženke polažu jaja na pogodna mjesta poput opalog lišća ili u pukotinama. Iz jaja ličinke izlaze za dva tjedna. Ličinka Nakon što se izlegu ličinke se penju na grmlje gdje dočekuju svoju žrtvu. Nimfa Poslije svojeg prvog obroka krvi, ličinka prelazi u nimfu koja se otpušta i pronalazi sljedećeg domaćina. Kako su nimfe veoma malene teško se otkrivaju. Odrasli krpelj Odrasla ženka se hrani tijekom razdoblja od 8 do 12 dana, povećava svoju težinu čak i do 100 puta. Opasne šetnje Ovogodišnje učestale kiše su nam zadale brojne probleme. Promijenile su nam planove o dugo željenim boravcima u prirodi, onemogućile su nam rekreacijske aktivnosti koje su garantirale manju kilažu , pokvarile nam planove o dugim bezbrižnim šetnjama s našim četveronožnim prijateljem. U nekoliko riječi sve su nam pokvarile. No da li smo znali da njih osim poljoprivrednika željno očekuju sićušni uljezi koji se skrivaju pod lišćem i nestrpljivo očekuju susret s žrtvom a to može biti i naš ljubimac. Pogodili ste, riječ je o krpeljima, pravim krvopijama koji preživljavaju isključivo uzimanjem krvnog obroka koji je posebice ženkama neophodan za stvaranje budućih potomaka. Za njih je utvrđena i neobično važna uloga u prijenosu različitih bolesti. Po mnogo čemu se razlikuju od ostalih napasnika koji muče naše ljubimce. Za odgovornu skrb je potrebno poznavati opasnosti koje oni donose ali i načine kojima se mogu spriječiti problemi. Kako prepoznati krpelja? Krpelji su grinje, na prvi pogled sitna bića slična kukcima iako se od njih po mnogo čemu razlikuju. Za razliku od kukaca odrasli krpelji imaju četiri para nogu te tijelo koje se sastoji od glave i trupa za razliku od kukaca koji su građeni od glave, grudi i zadka. Svi kukci imaju tri para nogu. Krpelji napastuju životinje samo kada im je neophodno potrebna hrana, a koju nalaze unutar malih krvnih žila u koži. Kako bi došli do krvne žile koriste svoj “usni aparat” kao i izlučevine koje sprečavaju grušanje krvi. Zbog toga krpelje uvijek nalazimo čvrsto pričvršćene za kožu. To ostaju dok god ne usišu dovoljnu količinu krvi što može potrajati i više dana. Najveći krvopije su ženke koje sisanjem mogu povećati svoju veličinu i do 20 puta. Nakon što se nasišu krpelji se odvajaju te nastave živjeti na tlu. Kad nisu na životinji krpelji se razvijaju na tlu Na tlu nasisane ženke polažu jaja iz kojih ovisno o klimatskim prilikama (veća vlažnost i povišena temperatura) izlaze ličinke koje su po mnogočemu slične svojim roditeljima. Naravno mnogo su manje pa zato i sišu manje količine krvi. Ličinke uglavnom sišu krv na drugim životinjama, najčešće na gmazovima i glodavcima. Za istaknuti je da su svi razvojni oblici ovisni o vlazi u staništu te pri nastupu sušnih razdoblja krpelji preživljavaju mirovanjem na tlu zaštićeni lišćem očekujući povoljno razdoblje. Krpelji prepoznaju vašeg ljubimca na velikoj udaljenosti Krpelji su bića s nevjerojatnim sposobnostima preživljavanja. Ono u čemu su osobiti je i njihova sposobnost prepoznavanja žrtve na velikoj udaljenosti. Gladne oplođene ženke tako zauzimaju svoj borbeni položaj podižući prednje noge kako bi preko osjetila odredila nadolazeću žrtvu, a to može biti i vaš ljubimac. Što učiniti kada na tijelu ljubimca pronađemo krpelja? Svakako veoma je važno čim prije istog odstraniti. Katkada to nije jednostavno a evo i obrazloženja ! Nakon skoka na žrtvu krpelj kraće vrijeme kruži po tijelu a kad odredi najbolje mjesto za ubod tada ne preza da zarine svoje šiljato rilo u kožu samo s jednim ciljem, da posiše čim više krvi. Za ovog krvopiju je crvena tekućina spas, ona sadrži sve što je potrebno kako bi stvorila podmladak. Ispadanje iz kože prilikom sisanja joj omogućava za to namijenjeno zubasto rilo kao i izlučevina koja se stručno naziva cement, a ima i takve odlike čvrstoće. Eto zašto jednom kad nađemo krpelja nismo u mogućnosti istog odvojiti od kože. U tom je trenutku najbolje poslužiti se za to namijenjenom štipaljkom. Zar samo jedan krpelj može naštetiti ljubimcu? Nažalost, da. Dovoljan je samo jedan krpelj pa da ljubimca dovede u veoma teško zdravstveno stanje uzrokovano nekom bolesti koju redovito prenosi. Kako krpelji mogu naštetiti vašem ljubimcu? Brojne su bolesti koji krpelji prenose. Najčešće ih okrivljavamo zbog piroplazmoze (babezioze). Ovu ćemo godinu zasigurno pamtiti po toj bolesti koja se proširila po čitavoj Hrvatskoj,za sada odolijevaju samo naši otoci i priobalje. Piroplazmoza je iznimno opasna nametnička bolest uzrokovana malim praživotinjama koje žive u eritrocitima u kojima se umnažaju i time ih uništavaju. Bolest nastupa naglo, a možemo ju prepoznati po promjenama u ponašanju, gubitku teka, slabosti, povišenoj temperaturi, promijenjenoj boji vidljivih sluznica, a kasnije i promijenjenoj boji mokraće. Bolest je izlječiva ukoliko se potraži pomoć na vrijeme. Od ostalih bolesti treba svakako napomenuti boreliozu o kojoj se u posljednje vrijeme mnogo govori, s obzirom da je opasna i za čovjeka. U nas se bolest pojavljuje i u pasa o čemu govore nedavna istraživanja znanstvenika s Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Ova je bolest uzrokovana bakterijom Borrelia burgdorferi koju prenosi tzv. jednobojni šumski krpelj, prisutan i u nas. U pasa najčešće uzrokuje upale zglobova temeljem čega se i postavlja sumnja. Liječenje je uglavnom uspješno ukoliko se bolest prepoznaje na vrijeme. Ništa manje opasna nije ni erlihioza, bolest koju uzrokuju osobiti mikrorganizmi tzv. rikecije, a koja se očituje povišenom temperaturom, upalom zglobova, promijenjenim ponašanjem i iscrpljenosti. www.vau-vau.com Piše: Tamara Ferari-Miškulin Krpelji Stiglo je proljeće, narasle su šparoge pa su se mnogi vlasnici pasa sa svojim ljubimcima uputili u duge šetnje kroz primorska šipražja. No, da bi nabrali šparoge, morate se koristiti manje utabanim šumskim putovima, ponekad se morate provlačiti kroz drače i druge gromove, a nerijetko će vam glava zapeti u bodljikavo granje dok se saginjete kako bi došli do skrivenih šparoga, Vaš pas, za to se vrijeme šetka uokolo, zabija glavu u svaki grm koji ste i vi "ponjušili", a dok vi prepješačite 2 kilometra on ih napravi desetak trčeći simo-tamo. Osim što je sunce izmamilo šparoge, izmamilo je i nimalo simpatične krpelje. Parazitski krpelji spadaju u paukove. Nemaju krila i po tome se razlikuju od insekata. Imaju 4 para nogu, a glava, prsa i trbušni dio spojeni su u jednu cjelinu. U promjeru mogu imati do jednog cm. U osnovi ih dijelimo na tzv. meke i tvrde. U našim krajevima većinu problema izazvati će krpelji iz skupine Ixodide. Krpelji nisu vrstno specifični, što znači da im je sasvim svejedno hoće li se zakačiti na psa, mačku ili na vas. Iz jajašca krpelja razvije se larva koja već mora parazitirati na domaćinu da bi se razvila i nimfu. Ona se na sisavcima hrani 3 do 12 dana i zatim pada na tlo. U roku od 14 dana razvija se nimfa koja također mora parazitirati na životinjama. Nakon 3 do 10 dana i ona pada na tlo. Na tlu nimfa može biti i do 100 dana i zatim se pretvara u adultni oblik. Odrasli krpelj može živjeti i 19 mjeseci. A zrela ženka izleći će od 2000 do 8000 jajašca. Ukoliko se razvojni krug prekine krpelj može preživjeti dug period i kibernirati cijelu zimu. Razvojni krug obično je kompletiran unutar godine dana, no može potrajati i tri godine. Kada padnu sa svog domaćina, krpelji se "popenju" na grmlje i tamo čekaju slijedećeg pogodnog prolaznika. Vaš pas koji se očeše o takav grm pokupiti će cijelu vojsku ovih nametnika. poslije svake šetnje po šumi psa treba počešljati gustim češljem, a svakako treba pregledati i djecu pa i vas. Krpelji sišu krv domaćina i na taj način mogu prenijeti i neke bolesti što predstavlja najveću opasnost. Prije nego se zakače, neko vrijeme šetaju po domaćinu pa ih pravovremenim pregledom možete odmah odstraniti. Svakako preporučujemo aplikaciju nekog od dostupnih sredstava protiv krpelja. Najčešće su u upotrebi sprejevi ili spot on preparati, a važno je da poštujete rok nakon kojeg treba ponoviti aplikaciju. Na mjestu gdje na koži parazitira krpelj dolazi do iritacije kože, a moguće su i alergične reakcije na neke sastojke sline krpelja. Osim što prenose uzročnike bolesti, neki krpelji imaju u slini peptid koji im služi pri odlaganju jajašaca, a toksičan je za toplokrvne organizme. Taj "otrov" može izazvati paralizu kod domaćina. Kod takvih slučajeva dovoljno je odstraniti krpelja i znakovi bolesti će se brzo povući. Ukoliko je broj krpelja na psu ili mački malen, treba ih jednostavno izvaditi. Ako je infekcija jaka, životinju treba istretirati nekih insekticidom. Kod odabira insekticida treba biti oprezan i svakako se prije upotrebe konzultirati sa veterinarom. Kod zadržavanja krpelja u zatvorenim prostorima potrebno je prostor višekratno tretirati insekticidom. Najbolja zaštita vašeg kućnog ljubimca jest preventivna aplikacija nekog sredstva protiv buha i krpelja tako da do infestacije uopće ne dođe. Danas postoje sredstva koja se nanose u obliku spreja i ampule i pružaju dugotrajnu zaštitu. Najbolje je tretirati psa ili macu redovito, tako da su zaštićeni tokom cijele godine. Jedna od čestih bolesti koje prenose krpelji jest babosioza. Preko krpelja Babesia stiže direktno u krvni optok svog konačnog domaćina psa. Tu naseljava crvena krvna zrnca i to obično u paru. Nakon nekog vremena dolazi do raspada crvenih krvnih zrnaca te progresivne anemije što će izazvati cijeli niz simptoma. Prvi simptom koji vlasnici primjete jest bezvoljnost te odbijanje hrane što se događa zbog rasta tjelesne temperature koja može doseći 41 stupanj Celzija. Urin postaje taman, boje piva, a javlja se i žutica pa u nekim krajevima ovu bolest nazivaju maligna žutica. Stolica je intenzivno žute boje, pa je to jedan od bitnih podataka na koje nam ukaže vlasnik. U takvom obliku bolest može trajati tjednima pa i mjesecima. Rijeka s okolicom ne spada u posebno ugrožena područja, ali se ovo oboljenje pojavljuje sporadično. Ugroženo je područje Zagreba, pa posebnu pažnju treba posvetiti psima koji dolaze iz tog dijela zemlje. Prvo pitanje veterinara koje je postavio sumnju na prioplazmozu bit će da li je pas imao krpelja u posljednjih 20 dana, pri čemu je važno da vlasnik bude iskren, jer takav podatak je vrlo bitan u postavljanju dijagnoze. Pas koji je prebolio babeziozu imun je jednu do dvije godine, ali u sebi nosi uzročnika bolesti, pa se krv takvog psa ne može upotrijebiti za transfuziju drugom psu. Lijekovima eliminiramo većinu prisutnog uzročnika, a u nekim slučajevima samo spriječimo njihovo daljnje razmnožavanje, te tako daljnji tok bolesti. www.ritelefax.hr |
- 00:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Pasmine,odgoj,školovanje i sve ostalo...  Pseće molbe... 1. Postupaj odgovorno sa mnom. Moj život najvjerojatnije traje deset do petnaest godina. Svaki rastanak s tobom je bolan. Razmisli o tome prije nego što me nabaviš. 2. Daj mi vremena da shvatim što želiš od mene. 3. Vjeruj u mene. 4. Nemoj dugo biti ljut na mene. Ne zatvaraj me za kaznu. Ti imaš svoje prijatelje, svoj posao, i svoje zadovoljstvo. JA IMAM SAMO TEBE. 5. Razgovaraj sa mnom. Iako ne razumijem tvoje riječi, razumijem tvoj glas, razumijem tvoj izraz lica i tvoje pokrete kada sa mnom razgovaraš. Budi svjestan da kako god postupao prema meni, nikada ti to neću zaboraviti. 6. Razmisli prije no što me udariš; ima li razloga za to? Ja te nikada neću ugristi iako imam zube koji mogu kosti tvoje ruke smrviti. 7. Pitaj se što me muči. Prije no što me psuješ što sam neposlušan, lijen, nekooperativan, pitaj se možda me nešto muči, možda nisam shvatio što želiš od mene, možda se ne osjećam dobro, ili nisam dobio dobru prehranu, možda sam bio vani dugo na suncu ili je moje srce ostarilo. 8. Brini se o meni kada ostarim - i ti ćeš ostariti. 9. Prati me na teškom putu. Ne reci 'ne mogu te podnijeti ili gledati. Reci: 'Sve je lakše kad si pored mene.' 10. Shvati da te ja volim!! Uvod...Odabir psa Pas... Što pitati kod kupovine šteneta?Pazi preprodavači! Rodovnica-Rodovnik Pripremite dom za stene! Štene i Igračke! Hrana...Koju izabrati?-dehidrati... Prehrana gravidne ženke Kućna pravila-odgoj... Socijalizacija psića Kliker trening... Naučite psa da sjedne/legne Agility Njega...Svakodnevni petominutni pregled psa... Pribor za njegu! Šišanje i trimanje Briga za kožu i krzno... Kupanje... Njega desni i zubi... Sredstva za zaštitu od parazita... Kožni nametnici... Zdravlje pasa...PRVA POMOĆ! Zarazne bolesti ... Lažna trudnoća Alergija na hranu ... Pupčana kila Prehrana kod proljeva ... Pasji kašalj ... Apetit ... Sterilizacija kuje ... Kastracija psa ... Spolni ciklus kuje ... Bolest vožnje ... Opasne kućne biljke ... Kinološke udruge, klubovi, društva... RASPORED IZLOŽBI U 2006. GODINI! |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||