Psi - naši najbolji prijatelji...

12.01.2007., petak

Grupa 2 Pinceri i Šnauceri, Molosi i Švicarski pastirski psi-Veliki Šnaucer

VELIKI ŠNAUCER Opći izgled: Šnaucer je pas srednje veličine, robusne građe. Uvijek uzdignute glave, ponositog držanja, inteligentnog i Živahnog pogleda. Staloženost, postojanost, hrabrost, velika psihofizička čvrstoća, izražen temperament i velika odanost vodiću čine ga jednim od najboljih službenih pasa, pogodnim za sve namjene. Glava: Snažna, ali srazmjerna veličini tijela i primjerena spolu. Dužina glave, mjerena od vrha nosa do zatiljne kvrge, mora iznositi oko 1/2 dužine leđa (od grebena do sjedne kvrge). Što se krije ispod brade i brkova? Gornja linija glave prelomljena je u visini očiju formirajući umjereno naglašen stop (čeoni prijelaz). Linije čela i njuške moraju biti međusobno paralelne. Konvergentne ili divergentne linije glave predstavljaju veliku grešku. Čeona kost je ravna, bez suvišnih nabora kože. Obrazi su suhi i snažni i ne smiju narušavati pravokutan izgled glave, kojem naročito pridonosi karakteristična brada. Njuška mora biti snažna, s dobro razvijenom gornjom i donjom čeljusti. Na njenom vrhu nalazi se nos, koji mora biti crn, pun s dobro formiranim i otvorenim nosnicama. Usnice moraju biti zategnute, dobro pigmentirane. Oči: Bademastog su oblika, tamne. Kapci dobro priliježu, ne smiju biti vidljive sluznice. Uši: Uši su visoko usađene, kupirane, uspravno su nošene. U pasa u kojih nisu kupirane moraju biti u formi slova V s vrhom priljubljenim uz glavu. Vrat: Snažan, mišićav, suh, umjerene dužine i srazmjeran tijelu. Vrat je lagano povijen, tako da odaje snagu, eleganciju i plemenitost. Prednje noge: Lopatice moraju biti koso položene, obložene plosnatim i snažnim mišićima. Noge su snažnih kostiju. Gledane sa svih strana, moraju biti ravne i okomite na tlo. U stavu, međusobno su paralelne. Laktovi su priljubljeni uz trup. Šape su snažne, okrugle, sklopljenih prstiju tzv. mačje. Nokti su snažni i dobro pigmentirani. Tijelo: Kvadratično je, tako da je visina jednaka dužini tijela, naročito kod mužjaka. Prsni koš je prostran, oblikuju ga dobro svedena rebra. Dubina mu iznosi oko 1/2 visine trupa u grebenu, a seže do lakatnog zgloba ili nešto ispod njega. Tijelo sternuma nadilazi crtu ramenog zgloba formirajući snažno predprsje. Predio bubrega je kratak i mišićav, što pridonosi kompaktnom izgledu šnaucera. Leđa su kratka i snažna. Crta leđa nije potpuno ravna, već od trnastih nastavaka grudnih kralješaka u blagom i elegantnom luku prelazi preko leđa, završavajući na blago zakošenim, ali ne i strmim sapima. Donja linija trbuha, od zadnjeg kraja prsne kosti, u blagom luku penje se prema skrotumu (lagano usukan trbuh). Rep: Visoko je usađen i uspravno nošen pod kutem od 45°. Kupira se na dužinu trećeg kralješka, nikad duže od četvrtog. Stražnje noge: Snažnih su bedara i dobrih kuteva, koji moraju biti lako uočljivi. U stavu su međusobno paralelne. Došaplje je snažno, dobre dužine. Šape su okrugle, snažne, prikupljenih prstiju. Nokti snažni, dobro pigmentirani. Krzno: Tijelo šnaucera prekriveno je oštrom, gustom čekinjastom dlakom, koja mu pruža odličnu zaštitu u svim vremenskim uvjetima, a važan je čimbenik u formiranju općeg izgleda psa. Važnu ulogu u njezinu održavanju imaju vlasnici pasa. Dlaka na glavi mora biti kratka i bez poddlake. Na bradi i obrvama mora biti obilnija, ali nikako i predugacka (kožja brada). Boje: Dozvoljene boje su crna i papar i sol. Nisu dozvoljene bijele pjege po tijelu. Za boju papar i sol dozvoljene su nijanse od željezno-sive do srebrno-sive, ali svi moraju imati tamnu masku koja je u skladu s bojom ostalog krzna. Crna boja mora imati mat izgled, jer sjajna je samo kad je poddlaka slabo razvijena ili je nema. Štenci velikog šnaucera rađaju se s kratkom dlakom i u prvih trideset dana života počinju im rasti karakteristični brkovi i brada. U oko polovine crnih štenaca u dobi od oko tri mjeseca ili starijoj, dolazi do promjene dlake na nekim dijelovima tijela, pa naginje prema crvenkasto-smeđoj. Ova pojava ne bi smjela zabrinjavati vlasnike jer s vremenom ili nakon prvog trimanja poprimi karakterističnu mat crnu boju. Dlaka u štenaca boje papar i sol na okotu je obično tamno siva, koja s vremenom postiže karakterističnu nijansu. Boja papar i sol ne može kroz cijelu godinu zadržati jednaku nijansu, jer se svaka pojedina dlaka moze podijeliti u tri boje: crnabijela-crna ili bijela-crna-bijela, pa ovisno o ucestalosti trimanja mijenja nijansu od svjetlije do tamije ili obratno. Kretnje: Veliki Šnaucer je odličan galoper na kratke staze, a kad kasa, iskorak mu je izdašan, elegantan i temperamentan. Visina: Za ženke iznosi 60-65 cm, a za mužjake 65-70 cm. preuzeto:veselirepici.10.forumer.com Izmjene standarda - prethodni standard objavljen 06.04.2000. , najnoviji 21.02.2006. 21.02.2006. su donesene male izmjene u standardu pojedinih snaucera i pinceva - Kod velikih snaucera također je izmjena kod tezine , sad je 35 do 47 kg, a do sad 35 to 45 kg., rep i dalje NATURAL

- 12:47 - Komentari (26) - Isprintaj - #

06.01.2007., subota

Grupa 2 Pinceri i Šnauceri, Molosi i Švicarski pastirski psi-Newfaundland

Evo napokon novi post!Moje isprike sto me nije bilo dugo!!! Skupina: II. FCI skupina - Pinčeri, šnauceri, molosi, mastifi i švicarski planinski psi Zemlja porijekla: Kanada Namjena: Nekada pomoćnici ribara, sada kućni psi Veličina: Visina u grebenu za mužjaka iznosi 71 cm, za ženku 66 cm. Težina iznosi od 50 do 69 kg. Dlaka: Newfaundland ima glatku, gustu i lagano valovitu vanjsku dlaku otpornu na vodu, poddlaka je također gusta i otporna na vodu. Sve boje su dozvoljene: jednobojna crna ili smeđa s bjelinom na prsima i vrhu repa; crno-bijcli primjerci su rijetki. Njega: Psa morate redovito četkati kako se dlaka ne bi zamrsila. Suvišne dlake između jastučića na šapama morate odstraniti. Narav: Ovi psi imaju smisla za šalu, ljubazni su prema ljudima i životinjama, vole plivati, izuzetno su privrženi, jednostavni, inteligentni, vodljivi, društveni i krotki psi. Nisu previše oprezni, ali bez obzira na tu činjenicu štite "svoju" obitelj ako je potrebno. Malo laju jer su po prirodi izuzetno uravnoteženi. Odgoj: Ovim psima nije potreban usmjeren odgoj. Oni reagiraju već i na promjenu glasa. Socijalno ponašanje: Psi ove pasmine su izuzetno dobri kućni ljubimci. S veseljem pozdravljaju druge pse, kućne ljubimce i posjetitelje ako su dobronamjerni. Vježbanje: Dok su u fazi odrastanja treba ih štedjeti. Vole plivati, što im treba i priuštiti. Gusta dlaka ih štiti od kiše i vjetra, mogu živjeti bez problema i vani. preuzeto-vauvau.net

- 19:37 - Komentari (7) - Isprintaj - #

31.08.2006., četvrtak

Odgovor Tini

- 18:32 - Komentari (9) - Isprintaj - #

29.08.2006., utorak

- 18:19 - Komentari (1) - Isprintaj - #

22.08.2006., utorak

Grupa 2 Pinceri i Šnauceri, Molosi i švicarski pastirski psi -Bernski planinski pas

Zemlja porijekla: Švicarska Namjena: Nekad gonič stoke i pas čuvar, danas pas čuvar i kućni pas. Veličina: Visina mužjaka iznosi između 64 i 70 cm, visina ženke između 58 i 66 cm. Dlaka: Dlaka je poluduga, ravna ili lagano valovita (nikada kovčava) s gustom poddlakom. Klasične švicarske boje su crna, sa smeđim poljima na licu, iznad očiju i donjim dijelovima nogu. Na prsima, na kraju repa i na šapama su bijele pjege. Njega: Potrebna je njega posebno na mjestima gdje se dlaka lako zamrsi (zastavice, okovratnik, podlaktice, iza ušiju). Treba ga četkati i češljati najmanje jedanput tjedno. Ako je potrebno treba odstraniti suvišne dlake između jastučića na šapama. Narav: Bernski planinski pas je uravnotežen, oprezan, ljubazan, nepodmitljiv, pažljiv, miran, inteligentan i vjeran pas svome gospodaru i njegovoj obitelji. Malo laje. Odgoj: Treba im harmoničan i dosljedan odgoj pun ljubavi. Oni su brzi voljni učenici, koji imaju izražen osjećaj za promjenu glasa svog gospodara. Mlade pse nemojte pustiti da se previše penju po stepenicama ili da ih se na bilo koji način suviše optereti. Potrebna im je sva energija za ispravan rast. Socijalno ponašanje: Općenito su vrlo dragi s djecom koju uzimaju odmah pod svoju zaštitu. Ako se od malih nogu susreću s mačkama i drugim životinjama neće biti nikakvih problema u njihovom ophođenju. Dobri su psi čuvari. Nepoznate će dočekati s glasnim lajanjem. Mogu se prema drugim psima ponašati dominantno. Vježbanje: Ovi psi obožavaju biti u pokretu. Pružite im što više mogućnosti za igranje i trčanje bez uzice. Pobrinite se, pogotovo ako je riječ o mladim psima, da imaju dovoljno odmora i sna. Bernski planinski psi su vjerni području na kojem žive, ne lutaju.

- 13:39 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Grupa 2 Pinceri i Šnauceri, Molosi i švicarski pastirski psi -Bernardinac

Zemlja porijekla: Švicarska Namjena: Nekada vučni pas, pas za spašavanje, alpski pastirski pas za traženje puteva i nastradalih od lavina, danas kućni pas. Veličina: Minimalna visina u grebenu za ženke iznosi 65 cm, za mužjake 70 cm. Težina je ovisna o veličini i građi tijela i iznosi minimalno 60 kg, može biti i do 90 kg i više. Dlaka: Po dlaci razlikuju se dva tipa bernandinca: kratkodlaki i dugodlaki. Boja je bijela s crvenim ili crvena s bijelim. Bernardinci moraju imati bijele šape, bijela prsa, bijeli vrh repa i bijelu oznaku na zatiljku ili bijeli okovratnik. Njega: Dlaku je potrebno svakodnevno četkati kako bi se odstranile otpale dlake. Treba čistiti uši. Kod primjeraka sa spuštenim vjeđama potrebno je kontrolirati oči. Narav: Ovi su psi veseli, ljubazni, uravnoteženi i dragi prema djeci. Oprezni su, ali ne laju puno. Vjerni su svome gospodaru i štitit će vas i vaš posjed iako to nije njihov zadatak. Odgoj: Mlade bernardince morate pravodobno naučiti da ne vuku za uzicu, jer su kasnije preveliki i previše jaki. Bernardince treba odgajati s puno razumijevanja i za vrijeme razvoja ih se ne smije suviše opteretiti. Socijalno ponašanje: Izvrsno se slažu s djecom a nemaju problema niti s drugim psima niti s kućnim životinjama. Vježbanje: Bernardinci trebaju vježbe za tijelo koje će biti dobro dozirane s prosječnim opterećenjem. Dovoljno je tri puta dnevno voditi ga na istrčavanje, ako dodatno redovito idete s njima u duge šetnje na kojima će trčati slobodno bez uzice

- 10:49 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Grupa 2 Pinceri i Šnauceri, Molosi i švicarski pastirski psi -Rottweiler

Rottweiler je izvrstan pratitelj i čuvar, on je miran i samopouzdan pas sa usađenom željom za zaštitom doma i obitelji, no ukoliko se odlučite za nabavku rottweilera morate biti svjesni odgovornosti koju ste time na sebe preuzeli, zbog osobina koje posjeduje ta pasmina, te zbog njihove veličine i snage. Također morate biti svjesni i činjenice da rottweiler nije pas koji se uklapa baš u svaki dom. Pravilnim treningom i socijalizacijom možete dobiti izvrsnog kućnog ljubimca, odanog prijatelja, poslušnog radnog psa. Oni su izuzetno odani, puni ljubavi, prekrasni i inteligentni. Nisu veliki lajavci, no dobri su čuvari koji ce vam najaviti kada se nešto neobično dešava. Njihova osobnost može varirati od velike naklonjenosti, do izrazite povučenosti, no u prosjeku to nisu niti psi koji su sramežljivi, ali ni psi koji se lako uzbude. S njima je relativno lako raditi, dobro usvajaju naučeno, odnosno prilično su podložni dresuri. Vrlo su društveni pa će vas često slijediti iz sobe u sobu i pažljivo pratiti sto to radite. Zbog njihove jačine i snage nužna je socijalizacija i trening u ranoj dobi. Nervoza, sramežljivost ili pretjerana uzbuđenost su nepoželjne kod psa ovakve veličine i snage. Što se izgleda tiče, rottweiler je srednje velik, snažan pas, čvrste građe, velike snage i izdržljivosti. To je crn pas sa jasno određenim paležima na obrazima, njuški, prsima i nogama, te iznad oba oka. Dlaka mu je ravna, srednje dužine. Ova pasmina spada u II FCI skupinu, 2. sekciju (molosoidne pasmine). Rottweilerova težina kreće se (prema FCI standardu) od oko 42 kg za ženke do oko 50 kg za mužjake. Visina ženki prema FCI standardu je 56-63 cm, a mužjaka 61-68 cm. Rottweilere cesto smatraju agresivnim psima. Jedan od razloga za to je između ostalog i to sto vrlo cesto takve pse znaju nabavljati "macho" tipovi koji ih huškaju, ili pak ljudi koji se nisu dovoljno raspitali o pasmini, ne znaju ga pravilno odgojiti i eto problema. No, iako općenito možemo reci da rottweileri imaju jaki teritorijalni instinkt, te ce sasvim sigurno obraniti dom svog vlasnika i svoj čopor od uljeza, ipak agresivnost i zaštitnički instinkt variraju kod svakog psa. Rottweileri su također poznati po tome sto vole izazivati i "blefirat" svojim vlasnicima, pa iako su to pomalo uznemiravajuće osobine, ako ste se svom rottweileru nametnuli kao "alf" znat ćete da je to njegovo "ispipavanje terena" je li se promijenilo njegovo mjesto na hijerarhijskoj ljestvici vašeg "čopora" Taj se problem i opet relativno lako može spriječiti ranim treningom poslušnosti te razvijanjem odnosa povjerenja između vas i vašeg psa. U svakom slučaju, odlučite li se za ovu pasminu, najbolje je prvo sagledati sve loše strane pasmine: Rottweileri imaju relativno kratak životni vijek, a relativno kasno sazrijevaju, pa ćete dosta dugo imati posla sa psom "teenagerom". Oni su krupni psi koji zauzimaju puno mjesta u vašem domu, automobilu, a i izljevi ljubavi kod ovako krupnog psa ponekad znaju biti bolni. No, ako ste spremni imati psa sa popriličnom kilažom koji ce svako toliko potražiti vašu blizinu, osloniti se na vašu nogu cijelim tijelom, pokušati vam se utrpati u krilo, sjesti na vaše noge i sl. to vam neće predstavljati problem. Kada su mladi cesto znaju nasrtljivo naskakivati na vas, pa ćete trebate uložiti trud u to da ih odviknete od te ružne navike. Ako im je dosadno kao štenad znaju biti izuzetno destruktivni, sto znaci da ćete trebati opet uložiti puno svog vremena u druženje s vašim ljubimcem, u trening i socijalizaciju, kako biste kasnije imali ljubimca s kojim ćete uživati duzi niz godina. Dakle, s jedne strane morate svom štenetu posvetiti puno vremena i vježbe kako dosadu ne bi ispoljio destruktivnim ponašanjem, no s druge strane treba biti oprezan u količini vježbe kako svoje štene u tako mladoj dobi ne biste previše opteretili radom jer njegove kosti, ligamenti i zglobovi u razvoju ne bi smjeli podnositi prevelika opterećenja. Osiguravanje socijalizacije važno je i zbog toga da spriječite da rottweilerov zaštitnički instinkt jednog dana prijeđe u agresiju. Također, morate biti svjesni činjenice da, ukoliko ste dobili dominantnog rottweilera, morate ga nepopustljivo "staviti" na njegovo mjesto, a moguće je i da ćete imati posla s agresivnošću spram drugih životinja, ukoliko je psu nedostajalo pravilne socijalizacije. Dakle, cesto su rottweileri "svojevoljni" psi koji trebaju sigurnog vlasnika koji može preuzeti vodstvo, jer ukoliko rottweileru pristupite "mlakim" pristupom može vam se desiti da imate silnih problema. Kao štenci, rottweileri su cesto pravi "smetlari" tj. svako smeće pronađeno vani u šetnji trpaju u usta, dok pravilno ne nauće zabrane. U igri rottweileri znaju biti grubi, pa tako nekog mogu i nenamjerno ozlijediti. Može vam biti i teško pronaći partnera za igru svom štenetu, jer mnogi ljudi nisu spremni pustiti svoju štenad da se igra sa štenetom rottweilera.Rottweileri, iako nemaju dugu dlaku, linjaju se, pa budite spremni na to da vas dom bas neće biti idealno čist jer u vrijeme linjanja posvuda ce se skupljate hrpice crnih dlaka. Oni također i sline, možda ne bas tako jako kao neke druge molosoidne pasmine, ali ipak sline. To je posebno izraženo kod npr. mužjaka opuštenijih obraza, naročito nakon pijenja vode, pa je zgodno odmah nakon pijenja vode psu obrisati njušku kako vam ne bi smočio cijelu kuhinju. Također ih zna mučiti nadimanje, naročito ako ih hranite dehidratom, pa to može biti vrlo neugodno ukoliko vam npr. svrate gosti koji se nađu u gustom plinovitom oblaku. Uz sve navedeno, rottweileri znaju i imati ozbiljnih zdravstvenih problema (slabi imuni sustav, alergije, očne bolesti, tumori, hd, srčani problemi, puknuća ligamenata, kostiju i općenito bolesti zglobova i kostiju itd.). Budite spremni izdvojiti popriličnu svotu za veterinarske troškove, za troškove prehrane, jer rottweileri, proporcionalno svojoj veličini, zahtijevaju i dosta velike obroke. A da ne spominjemo da ono sto je na jednu stranu ušlo, na drugu mora i izaći, pa i izmet vašeg rottweilera neće biti mali. Naravno, to ce ovisiti i o prehrani za koju se odlučite. Rottweiler pripada jednoj od najstarijih pasmina pasa. Preci mu dosežu čak u doba Rimskog carstva. Rimske legije u svojim ratničkim pohodima, prelaskom preko Alpa, naseljavaju prostore današnjeg grada Rottweila koji su bili strateški vrlo važni. Rimljani su sa sobom vodili i svoje pse koji su im čuvali stoku i pomagali u borbama. Dolaskom na osvojena područja rimski psi dolaze u kontakt s psima starosjedilaca, te iz tog križanja nastaje nova pasmina pasa. Prostori današnjeg grada Rottweila postaju vrlo važi kao trgovački centar. Nalazi se na raskrižju putova prema Gotthardu. Zato i ime grada Rottweila u svome imenu nosi latinske korijene, pridjev Rott ( crven ) + latinska riječ (villa) grad = Rottweil. Po imenu grada Rotweila novonastala pasmina psa dobiva ime Rottweiler. Rottweilera su i često zvali Metzgerhund (mesarski pas), zato što je služio mesarima-trgovcima za čuvanje stoke. Prodajom stada stoke prodavan je i pas koji ga je čuvao na taj se način Rottweiler nastanio na širem prostoru zapadne Europe. Razvojem željezničkog prometa i prijevoza stoke za Rottweilera dolaze teški dani.. Gotovo je došlo do nestanka pasmine. Zahvaljujući kinolozima koji su cijenili njegovu, privrženost, snagu i karakter, počeli su ga uzgajati kao (uporabnog) radnog psa. Tako je Rottweiler ? Metzgerhund postao dobar pas čuvar, pratilac i pas za vuču. Početkom 20.stoljeća, nakon temeljite provjere radnih osobina, njemačka policija Rottweilera uvrštava u grupu policijskih pasa. Godine 1910. upisan je i zvanično kao policijski pas. Autor: Dane Ivančević OPĆI IZGLED Rottweiler je srednje visok do visok pas, robustan, ne pretežak. Svojom smirenošću i snažnim mišićavim tijelom ostavlja utisak dostojanstvenog i sigurnog psa, spremnog da čuva i prati svog gospodara. Važne proporcije. Dužina tijela ne smije biti duža od visine za više od 15%. GLAVA Srednje duga, lubanja između uha, sa strane gledano zaobljena, izraženog stopa. Nosna kost ravna, široka, nosnik dobro naznačen, više širok nego okrugao s velikim otvorima, crne boje. Njuška je u odnosu na lubanjski dio nešto kraća, te iznosi u omjeru 2 : 3, usne crne, čvrsto nalijegajuće. Kutovi usana zatvoreni. Zubno meso što je moguće tamnije. Čeljusti su jake, široke , kako gornje tako i donje. Popunjeni obrazi. Zubalo jako, potpuno ( 42 zuba ) i škarasto . Oči srednje velike, bademastog oblika, tamno smeđe boje, kapci dobro nalijegajući. Uha srednje duga, trokutasta, jedno od drugoga široko i visoko postavljena, dobro nalijegajuća uz glavu, naprijed nošena. VRAT Jak, srednje dug, dobro mišićav, sa lagano povijenom linijom šije, bez podvaljka i opuštene kože. TRUP Leđa ravna, jaka, zakošena, slabine kratke i duboke, križa široka, srednje dužine, lagano zaobljena iako još ravno padajuća. Prsa široka i duboka (cca 50% visine) s dobro razvijenim predprsjem i dobro zaobljenim rebrima. Trbuh nije uvučen. Rep kratko kupiran, na kojem se vide jedan do dva pršljena. U zemljama u kojima je zabranjeno kupiranje, može ostati prirodne dužine. TJELESNI USTROJ Prednji stavovi nogu, s prednje strane gledano ravni, te nisu usko postavljeni. Podlaktica stoji sa strane gledano, ravno. Kut plećke i vodoravni je 45o. Ramena dobro nalijegajuća, iako se vide. Nadlaktica dobro naliježe na trup. Podlaktica jako razvijena i mišićava. Prednje došaplje lagano federasto, jako, nije strmo. Šape okrugle, dobro zatvorene. Prsti zaobljeni, jaki. Nokti kratki, crni i jaki. Zadnji stav nogu, odostrag gledano, prav, širok. U stavu napetosti natkoljenica sa potkoljenicom i potkoljenica sa došapljem čini tupi kut. Bedrena kost srednje duga, široka i jako mišićava. Potkoljenica dobro uglasta i nije strma. Šape zadnjih nogu nešto duže od prednjih, ali dobro zatvorene s jakim noktima, bez petog prsta. HOD Rottweiler je kasač. Leđa mu ostaju čvrsta i relativno mirna, trk je harmoničan, siguran, snažnog i dugog iskoraka. KOŽA Koža glave posvuda dobro naliježe, samo kod veće pozornosti dozvoljeni su nabori između uha. DLAKA Dlaka se sastoji od pokrovne dlake i poddlake iste dužine, srednje je dužine, oštra, gusta i ravna, te dobro nalijegajuća. Poddlaka ne treba da se vidi ispod pokrovne dlake. Na stražnjoj strani zadnjih nogu dozvoljena je duža dlaka. Crne je boje s korektno oivičenim oznakama (paležom) sočno crveno-smeđe boje na obrazima, gubici, donjem dijelu vrata, prsima, nogama, iznad očiju i ispod repa. VISINA Visina mužjaka je od 61 cm do 68 cm. Željena visina 65-66 cm, Visina ženke je 56 cm do 63 cm. Željena visina 60-61 cm, TEŽINA Težine cca 50 kg. (mužjaci), težine cca 42 kg (ženke) GREŠKE Opći dojam: Lagan, visokih nogu, slabih kostiju i mišića. Glava: Kao kod lovačkog psa, uska, lagana, prekratka, dugačka, ravne lubanje, slabo izraženog stopa ili prenaglašenog stopa.Gubica: Dugačka i špicasta ili flekav nos. Zubno meso roza boje. Čeljusti: Uska donja čeljust. Obrazi: Jako opušteni. Zubalo: Škarasto, Uha: Preniska, teška, dugačka, opuštena, nazad podvijena, kao i uha koja dobro ne naliježu na glavu, te nejednako nošena uha. Oči: Svijetle, buljooke, upadnute oči, te okrugle oči. Vrat: Predugačak, tanak, slabo mišićav, podvaljak i opuštena koža na vratu. Tijelo: Predugo, prekratko ili preusko. Prsa: Grudni koš plosnatih rebara, bačvastog oblika, te nedovoljno duboka. Leđa: Predugačka, opuštena, šarenasta. Križa: Prekratka, preravna, predugačka, prestrma. Rep: Previsoko ili prenisko usađen rep. Prednji stavovi nogu: Usko postavljene ili neravne prednje noge, strma ramena, nedovoljno čvrst lakat, preduga, prekratka ili strma nadlaktica, mekano ili strmo došaplje. Strmi ravni, previše zakrivljeni prsti, svijetli nokti. Zadnji stav nogu: Uska bedra, usko postavljene, kravlje noge, pete preblizu (iks noge), peti prst. Koža: Nabrana na glavi.Dlaka: Mekana, prekratka ili predugačka, valovita dlaka, te nedostatak poddlake. Boja: Neomeđene i neodgovarajuće boje oznaka (palež). DISKVALIFIKACIJSKE GREŠKE Oči: Entropija, ektropija, žute oči, oči različite boje. Zubalo:Predgriz, podgriz, nedostatak premolara ili molara. Dlaka: Predugačka i kovrčava dlaka, bijele fleke ili nedostatak paleža na određenom mjestu. Napomena: Mužjaci moraju imati dva normalno razvijena testisa, mali, mekani, nedovoljno razvijeni testisi, kao i nedostatak jednoga, smatraju se diskvalifikacijskim greškama. preuzeto sa: www.pasoddy.com

- 10:44 - Komentari (1) - Isprintaj - #

13.08.2006., nedjelja

Grupa 2 Pinceri i Šnauceri, Molosi i švicarski pastirski psi -Mastiff

Mastiff je divovski pas koji potječe od ranih molosa i alaunta. Može biti srebrne, apricot ili riđe boje, ili pak šatiran (prugast), ali neizostavno mora imati crnu masku i uši. Dlaka je kratka. Pas je vrlo krupan i širok, snažnog mišićja i kostiju, s ogromnom glavom. Karakter mastiffa mora biti smiren i samouvjeren, bez nervoze, plašljivosti ili agresije, pouzdan i odan. Unatoč dozi tvrdoglavosti, mastiffa nije teško obučiti, jer želi zadovoljiti vlasnika. Jednom kad ste obučili svog mastiffa, ustanovit ćete da je jedina potrebna kazna malo oštriji ton. Potrebna je rana i obilna socijalizacija! Iako je vrlo budan i zaštitnički raspoložen prema svojoj obitelji, mastiff je po prirodi miran i nježan i nema instinkte koje traže ljudi zainteresirani za borbene pse. Medutim, moguće su borbe s drugim psima zbog tipično psećih stvari kao što su dominacija u čoporu ili spolno suparništvo. Što se tiče zaštite svog ljudskog čopora, mastiff je uglavnom obavlja tako što osobu koja mu se čini opasnom upozori svojim stavom i glasom. Ugrizu će rijetko pribjeći, a to uglavnom nije ni potrebno, jer će većina ljudi naglo zaboraviti svoje loše namjere pred nakostriješenim psom od 80 kg! Uljez u kući ili dvorištu će vjerojatno bili stjeran u kut i držan tamo neozlijeđen do dolaska vlasnika. S druge strane, dobrodošlog će gosta mastiff uglavnom prijazno pozdraviti, a onda će zahrkati pored vlasnikovih nogu. Prema djeci je mastiff nježan, strpljiv zaštitnik. Naravno, treba se pobrinuti da djeca nisu gruba prema njemu dok je štene i nadzirati malu djecu u prisutnosti tog velikog i teškog psa (veseli mastiff može repom lako prevrnuti dvogodišnjaka!) Potječe od tibetanskog mastiffa, a u Europu su ga doveli Feničani. Ubrzo mu je domovinom postala Velika Britanija, gdje je selekcioniran i vrlo cijenjen. OPĆI IZGLED Glava, gledana iz svih smjerova, mora biti kvadratična. Širina je vrlo poželjna i u odnosu prema ukupnoj duljini lubanje mora iznositi 2:3. Tijelo je masivno, široko, duboko, dugačko, snažno građeno i stoji na međusobno jako razdvojenim nogama. Mišići bi se trebali jasno vidjeti. Veličina je vrlo poželjna, ako je povezana s kvalitetom. Visina i supstancija su važni, pretpostavljajući da su obje značajke međusobno u proporciji. Karakteristična obilježja: veliko, masivno, snažno, skladno građeno tijelo, kombinacija otmjenosti i srčanosti. Karakter: miran, drag prema vlasniku, ali sposoban da ga brani. GLAVA Glava: glava je široka između ušiju, čelo ravno ali obilježeno borama kad je psu probuđena pažnja. Obrve lagano podignute. Sljepoočnice i mišićje obraza dobro razvijeni. Lubanja lagano zaobljena s jednom brazdom koja leži između očiju i dopire sve do pola saginalnog šava. Njuška je kratka, ispod očiju široka, jedva se sužuje prema vrhu nosa, tupa i kvadratno odrezana. Tako ona s leđima nosa stvara pravi kut od vrha nosa do donje vilice, koja mora biti široko položena. Nos širok, sa - gledano sprijeda - široko otvorenim nozdrvama, u profilu je nos ravan. Usne u tupom kutu, polazeći od nosnog zida, lagano obješene, tako da iz profila izgledaju uglasto. Njuška u odnosu na ukupnu duljinu lubanje 1:3 . Opseg njuške (mjeren u sredini između oka i vrha nosa) u odnosu na opseg glave (mjeren ispod ušiju) 3:5. Oči: male, daleko razmaknute (najmanje dvije dužine oka). Boja očiju lješnjak-smeđa, što tamnija to bolje. Uši: male, tanke, daleko razmaknute, postavljene na najvišoj točki s obje strane lubanje, nastavljajući tako stražnju liniju glave. Ravno i striktno leže na obrazima kad je pas opušten. VRAT Vrat: lagano presvoden, podugačak, snažan,vrh mišicav. Opseg oko 2,5 do 5 cm manji od opsega glave mjereno ispred ušiju. Prednjica: ramena i natkoljenica lagano iskošeni. Teška i obilno mišićava. Noge ravne, jake i široko postavljene. Jake kosti. Koljena paralelna s tijelom. TIJELO Trup: široka, duboko položena prsa. Rebra presvođena i dobro zaobljena. Opseg prsa otprilike 1/3 više od visine ramena. Leda široka i puna mišica, ravna i vrlo široka kod kuje, lagano zaobljena kod mužjaka. Velike slabine. Stražnji dio: širok i mišićav s dobro razvijenim gnjatom. Skočni zglobovi široko postavljeni i ravni kod stajanja i kretanja. Šape: velike i okrugle, prsti dobro presvodeni. Nokti cmi. Rep: visoko postavljen, dopire do skočnog zgloba ili cak malo dulji. U korijenu širok, pri kraju se formira u vrh, u mirnom položaju ravno obješen, a u uzbuđenju stvara zavoj stvarajući prema gore usmjereni vrh. Rep pak ne smije biti preko leda. BOJA Apricot, srebrna, rida, tamna, prugasta. DLAKA Kratka, prislonjena, ne prefina na ramenima, vratu i leđima. GREŠKE Svako odstupanje od zadanih točaka valja smatrati nedostatkom. Vrednovanje te greške valja mjeriti u srazmjeru s njenom velicinom. NAPOMENA Mužjaci moraju imati dva vidljiva, u skrotumu dobro ležeća testisa. preuzeto sa: www.pasoddy.com

- 17:50 - Komentari (13) - Isprintaj - #

Grupa 2 Pinceri i Šnauceri, Molosi i švicarski pastirski psi -Doberman

DOBERMAN Opći izgled: Doberman je srednje velik pas, snažne i mišićave građe. Usprkos svojoj masi, koja je poželjna, linije tijela odaju eleganciju. Doberman je uspravnog i ponositog držanja, temperamentne naravi, inteligentnog pogleda. Sve te osobine pridonose formiranju slike anatomski skladno građenog psa. Tijelo mu je četvrtastog oblika, prekriveno napetom kožom i sjajnom dlakom pod kojom se ocrtavaju lijepo oblikovani mišići. Glava: Mora biti vidljivo odijeljena od trupa. Gledana odozgo i sa strane, nalikuje na tupi klin. Koža dobro prijanja uz plosnate mišiće i tetive. Takvu glavu nazivamo suhom. Gledana sa strane i sprijeda, lubanja je plosnata i ravna. Gornji dio profila čine dvije paralelne linije (linija nosne i linija čeone kosti) koje su prelomljene u visini očiju, a međusobno su paralelne. Divergentne i konvergentne linije glave velika su mana. Ukupna dužina glave treba iznositi oko 1/4 ukupne visine psa do grebena. Opseg glave mora biti manji od polovine dužine (dolihocefalna glava), a njuška ne smije biti kraća od lubanjskog dijela. Zubi: Zubalo je škarasto. Donji sjekutići stoje iza gornjih, tako da pritom vrhovi donjih dodiruju gornje s unutarnje strane. U idealnom slučaju razmak među njima je toliki da između njih možemo ugurati vrh papira. Razmak se tolerira do te mjere da nije veći od drvca čačkalice. Doberman ima 42 zuba od toga 20 u gornjoj, a 22 u donjoj vilici. Mogu se tolerirati prekobrojni premolari, dok se manjak zuba smatra velikom pogreškom. Oči: Oči su srednje veličine, ovalne (bademaste), što tamnije, ali šarenica mora biti vidljiva. Za smeđe dobermane dopušta se svjetlija boja. Uši: Uši trebaju biti visoko postavljene, trokutastog oblika, preklopljene čitavom dužinom uz glavu. Ako su kupirane, uspravno nošene, i moraju biti srazmjerne veličini glave. Nos: Nos mora biti što tamnije pigmentiran, nosnice dobro otvorene i mobilne. Vrat: Vrat mora biti dug, ali srazmjeran veličini glave i tijela. Koža dobro priliježe u jake vratne mišiće, koji se dobro ocrtavaju pod njom. Nema suvišnih nabora (suhi vrat). Vrat se penje od trupa u laganom zavoju. Pas ga mora nositi uspravno, a njegovo držanje odaje plemenitost i gordost. Trup: Kvadratične je građe, naročito kod mužjaka. Leđa su kratka i čvrsta, s dobro naglašenim grebenom (naročito kod mužjaka). Njegova visina i dužina određuju silaznu liniju leđa do slabina. Područje bubrega treba biti mišićavo i odgovarajuće širine. Sakraini kralješci i zdjelična kost formiraju sapi, koje su lagano zaobljene, ali ne i spuštene. Rep se kupira na duljinu od 2 kralješka. Rebra su lagano zaobljena i sežu do ispod lakatnog zgloba. Od ukupne visine psa, dubina prsiju mora iznositi 50%. Prema naprijed prsa su umjereno izbočena, formirajući pretprsje. Velicina pretprsja ovisi o prsnoj kosti, ciji prednji dio strši ispred ramenog zgloba. Gledajući sprijeda, prsa moraju biti odgovarajuće širine. Donja linija trbuha penje se od zadnjeg kraja prsne kosti prema skrotumu, čineći umjereni skok (lagano usukan trbuh). Visina kod mužjaka iznosi 68-72 cm, a kod ženki 63-68. Idealna težina za mužjake je oko 40-45 kg, a za ženke 33-35 kg. Prednje noge: Moraju biti snažnih kostiju. Gledane sa svih strana, moraju biti ravne i okomite na tlo. Kosti nadlaktice s dugom i koso položenom lopaticom tvore kut od 90-100 stupnjeva. Lopatična kost dobro priliježe uz rebra, mišićava je, a proteze se do iznad trnastih nastavaka grudnih kralješaka. Poželjan je izdužen korak tj. mogućnost izbacivanja prednje noge daleko prema naprijed. Pas izbacuje noge toliko prema naprijed da produžetak prednje noge preko nadlaktice stvara s lopaticom jedinstvenu ravnu crtu. Što je lopatica više koso položena i što je idealniji kut između nadlaktične i lopatične kosti, to je veći iskorak prema naprijed, a hod izdašniji. Lakatni zglob mora čvrsto prijanjati uz trup. Prednje došaplje ne smije biti izvrnuto prema unutra ili van. Šape: Kratke i okrugle, prsti skupljeni, zasvođeni tzv. mačje šape. Stražnje noge: Moraju biti širokih butina i snažne. Butna kost s potkoljeničom tvori koljenski zglob, a međusobno zatvaraju kut od 130-140°. Kosti došaplja stoje okomito na tlo i s potkoljeničom tvore skočni zglob. Stražnje noge međusobno su paralelne. Dlaka: Kratka, gusta, čvrsta, sjajna, dobro priliježe. Može biti crne boje, plave i smeđe s paležom. Svijetlo smeđa boja (izabel) nije poželjna i smatra se greškom. Palež je mahagoni crvene boje, dobro ograničen, jasan i čist. Nalazi se na donjoj vilici, usnama, obrazu, grlu, u obliku mrlja iznad gornjih vjeđa, na prsima, šapama, došaplju, s unutarnje strane bedara, oko analnog otvora i na sjednim kvrgama. Kretanje: Kretanje kao i kod svih službenih pasa veoma je bitno, jer o njemu ovisi sposobnost službenog psa. Kretnje moraju biti elegantne, izdašne, neusiljene i živahne. Dok stražnje noge daju jak potisak, prednje izbacuje daleko prema naprijed, pokrivajući veliki dio terena.

- 17:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Grupa 2 Pinceri i Šnauceri, Molosi i švicarski pastirski psi -Njemački boxer

Glava treba veličinom odgovarati tijelu, mršava, bez bora. Donja čeljust dulja je od gornje ali se, kad su usta zatvorena, ne smiju vidjeti ni zubi donje čeljusti ni jezik. Njuška je široka i crna, nosnice širom otvorene. Uši su visoko nasađene i šiljasto prikraćene; oči tamne; vrat okrugao, snažan, mišićav, bez podvaljka; tijelo je kvadratnog oblika. Rep se skraćuje i nošen je uspravno. Prednje noge su ravne i međusobno paralelne. Mužjak je visok od 57 do 63 cm. ženka 53 do 59. Težina je od 30 do32 kg mužjaci, 24 do 25 kg ženke.Narav: Vrlo je dobroćudan i vjeran. Nije zlopamtilo. Privržen je, naročito djeci. Lako uči. Korištenje: Kao službeni pas pomoćnik je policije, čuvar kuće, branitelj osoba, vodič slijepih. Prije svega je cijenjen i obljubljen kao pas za pratnju, veseo, tolerantan, zaigran, ali nešto nepovjerljiv prema strancima. Voli dinamičan život, pa ga je potrebno često izvoditi u duge šetnje. Hrana: Bokser troši mnogo energije pa je nezasitan. Ipak se ne smije udebljati jer bi to škodilo njegovu zdravlju i lijepom fizičkom izgledu. Dnevno treba 400 g mesa, 300 g riže ili kruha i nešto povrća. Sama pasmina datira iz 1850. godine kada je stvorena u Münchenu križanjem BULENBEISERA (mostifa) i buldoga. Samo ime Bullenbeiser u prijevodu znači BULL=bik i beiser=gristi, što nas navodi da se je ta vrsta pasa koristila u borbi s bikovima kao i za lov na medvjede. Jasno je da su se za ovu namjenu mogli koristiti samo psi izuzetne snage, hrabrosti, izdržljivosti kao i snažnog ugriza. Željeći poboljšati neke od njegovih osobina križali su ga s buldogom, pasminom koja se uzgajala u Engleskoj od XII. stoljeća za arenske borbe također s bikovima. Psi su u što kraćem vremenu trebali oboriti bika, uhvativši ga za njušku i tako ga držati dok ne iskrvari i klone od iznemoglosti. Za takvu vrstu pogodniji su bili psi nižeg rasta, snažnih čeljusti, širokog prsnog koša. Samim križanjem gore navedenih pasmina dobilo se veći i snažniji pas od buldoga, snažnije glave, teže građe, te bijelinom koja se i danas proteže u uzgojnim linijama. Spoljošten nos, razvučeni zubi, nabijena figura odavali su izgled psa koji je odavao strah. Ubrzo je stekao atribut nepobjedivog psa. Naročita popularnost uživali su kod čuvara zatvora, trgovaca stokom, a zbog neobičnog izgleda i kod putujućih umjetnika i cirkusanata. Ime Boxer prvi put se spominje u knjizi g. Beckmana "Povijest i opis pasa s kraja XIX stoljeća". Ocem pasmine smatra se kinolog Freidrich Roberth koji veliku pažnju posvećivao psihičkim osobinama svojih pasa. Zahvaljujući njemu bokser je zadržao svoje izvorne karakterne osobine, koje ga i danas krase i čine osobitim. Križajući jednog Njemačkog i jednog Engleskog psa dobio je psa koji se razlikovao od tadašnjeg Bullenboissera, ali je zadržao kompaktnost građe, snagu i uz to se odlikovao još elegancijom. Imao je lijepu glavu, snažnu gubicu, kratak trup i izuzetno dubok i prostoran prsni koš. Ubrzo je bokser stekao mnoge obožavaoce, a kruna svega toga je bilo osnivanje Deutscher Boxer kluba 1897. godine sa sjedištem u Münchenu. Iste godine izdan je standard pasmine koji je 1902.i 1905. godine doživio neke preinake, te taj standard još i danas vrijedi. Siniša Furmeg Uzgajivačnica njemačkih boksera Kreutzstadt OPĆI IZGLED Bokser je pas srednje visine, kompaktne, snažne građe, dobro razvijene muskulature. GLAVA GLAVA Neobičnom izgledu boksera svakako ponajviše pridonosi glava čiji izgled kod nekih ulijeva strahopoštovanje, kod drugih odbojnost, dok je za ljubitelje pasmine ona najljepši i najprivlačniji dio tijela. Njena ljepota ovisi o skladnim odnosima lubanjskog dijela i njuške. Glava mora biti četvrtastog oblika, ne presnažna, niti prenježna. Glava je obložena snažnim mišićima, suha, bez nabora koji se normalno pojavljuju samo izmedu ušiju kada su uzdignute, te nabora koji polaze od korijena nosa, šireći se prema dolje. Maska mora biti tamna, nalaziti se samo na njušci, a od ostalog dijela glave mora biti oštro ograničena. širenje maske na druge predjele glave, osim na predio oko očiju, pridonosi neželjenoj ekspresiji glave. Njuška mora biti snažna, nikad mala u odnosu na lubanju. Gledana s bilo koje strane, mora uvijek zadržati svoju pravu proporciju i oblik. Njuška je dobro razvijena u sve tri dimenzije. Ne smije biti šiljata, plitka, niti predugačka. Njen oblik određen je oblikom i gradom čeljusti, smještajem zubi, te oblikom usana. Obje čeljusti ne završavaju u istoj ravnini. Donja čeljust se u blagom luku uzdiže i nadilazi gornju. Bokser je normalno predgrizač. Gornja čeljust je široka suzujući se samo malo u prednjem dijelu. Sjekutići donje čeljusti nalaze se u jednoj liniji, dok su oni gornje čeljusti poredani u luku. Srednji sjekutići ne smiju biti izbočeni prema van. Ovaj položaj sjekutića odgovoran je za veliku frontalnu širinu čeljusti, a rezultat toga je da su očnjaci međusobno široko razmaknuti. Krajnji gornji sjekutići prijanjaju uz stražnju stranu donjih očnjaka, a premolari i ostali zubi raspoređeni su kao i u drugih tipova zubala. Usne kompletiraju oblik njuške. Gornja usna je debela, puna, u prednjem dijelu omeđuje prostor u obliku slova V u koji je uložen izbačeni dio donje vilice i poduprta je donjim očnjacima. Zato ovi moraju biti što udaljeniji i dobre dužine tako da prednja površina njuške izgleda široka, kvadratasta, i kada se gleda sa strane tvori s nosnikom tupi kut. Donji rub gornje usne naslanja se na gornji rub donje. Brada se ne smije izdizati iznad i ispred gornje usne, a pogotovo ne ispod nje. Kada se gleda sprijeda i sa strane, ne smije se savijati poput donje čeljusti buldoga. Pri zatvorenim ustima ne smiju biti vidljivi jezik ni zubi. Vrh lubanje je lagano zaobljen, ne okrugao ili ravan ili pak upadljivo šrtok. Ni zatiljak ne smije biti prenaglašen. Čelo formira naglašeni stop s nosnom linijom (njuškom) koja ne smije biti spljoštena kao u buldoga, ne smije biti nakošena, spuštena i sedlasta. Vrh nosa nadvisuje korijen njuške. Na čelu se nalaze bore, koje ne smiju biti preduboke, pogotovo izmedu očiju. Obrazi su snažni, dobro razvijeni, ali ne smiju biti izbočeni. U njušku prelaze u blagom zavoju. Uši: Kupirane su tako da budu srazmjerne veličini glave, nošene uspravno. Nekupirane, leže priljubljene uz lubanju. Oči: Tamno smeđe, srednje veličine, bademastog oblika, inteligentnog, živahnog i uvijek budnog pogleda. Pogled mu je, kao što je netko rekao: "kao suca, strog, ali pravedan, inteligentan i odlučan". Moraju biti okružene tamnom dlakom. Nos: Širok, crn, lagano uzdignut, širokih nosnih otvora. VRAT Snažan, mišićav, suh, s elegantnim zavojem prema leđima i usađen na dobro izražen greben. TIJELO Kratko, kvadratično, obloženo mišićima koji se dobro ocrtavaju pod napetom kožom. Prsni koš je dubok i prostran, seže do visine laktova. Njegova dubina jednaka je polovini visine psa u grebenu. Rebra su dobro svedena. Greben mora biti dobro naglašen. Leđa su ravna, kratka i čvrsta s dobro oblikovanim mišićima. Čitava figura odiše snagom, plemenitošču i skladnošću. REP Dužine 12.5 do 15 cm, odlakan oštrom dlakom, bez zastavica, Što je moguće ravniji, nošen uzdignuto, ali ne zavijen prema natrag ili prebačen preko leđa. Dugačak rep je nepoželjan. Rep ne smije biti rezan. NOGE Prednje noge: Ravne i okomite na tlo, međusobno paralelne, snažne, mišićave, jakih kostiju. Šape: Kratke, čvrste, okrugle, mačje. Stražnje noge: Jakih, snažnih i mišićavih bedara, dobrih kuteva. DLAKA Gusta, tvrda, dobro prianja uz kožu i uspješno štiti psa od svih vremenskih uvjeta. BOJA Boje su žuta (različitih nijansi od svijetle do tamne) i tigrasta. Njuška mora biti crna, dobro pigmentirana. Njuška mora biti crna, dobro pigmentirana. Bjeline su dozvoljene po tijelu, ali njihova ukupna površina ne smije prelaziti jednu trećinu ukupne površine tijela. Bijeli bokseri nisu priznati standardom, ali ih neki uzgajači rado uzgajaju zbog njihovog atraktivnog izgleda. Osobito je cijenjena njegova narav. Privržen je ljudima koje voli, društven je, brzo se privikava na svaki ambijent preuzeto sa: www.pasoddy.com

- 17:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Grupa 2 Pinceri i Šnauceri, Molosi i švicarski pastirski psi -Bordoška Doga

To je pas izrazito jake i mišićave postave. Bordoška doga djeluje kraljevski, isijava moć i skladnost. Sve na njoj, od vrata do repa, je jedna sama i velika moć. Na širokom čeonom dijelu glave jako je izražen stop, nosna kost je, gledano po boku, lagano konkavna. Njuška je, ovisno o boji krzna, crna ili smeđa. Čeljust je široka, ugriz vrlo jak. Bordoška doga ima predgriz (gornja čeljust je kraća od donje). Pod vratom je izražen podvaljak u dva nabora, koji sežu do prsiju. Dlaka je mekana, tanka i kratka. Jednobojna je, mahagonij ili žuta sa svim međubojama. Uši i rep su kupirani. Visina - do 68 cm, težina - najmanje 50 kg. Životna dob je najviše 10 godina. Među svim molosima, bordoška doga je najrjeđa, iako se uzgaja u mnogim evropskim državama. To je šteta, jer pas zrači posebnom ljepotom i apsolutno je pouzdan čuvar.Idealan je porodični pas, koji voli sve što je malo i zato se dobro razume s djecom i manjim psima. Zbog veličine potreban mu je odgovarajući prostor. Za njegu bordoške doge trebamo samo četku i krpu. Ti psi su izrazito otporni na bolesti. Lagano ih možemo naučiti sobnoj čistoći i poslušnosti uz pomoć jednostavnih naredbi. No, nije ih moguće naučiti da prate zahtjevnije naredbe, što nije ni potrebno. Taj je četveronožac svjestan svoje snage stoga je posebno pouzdan, a uz odgovarajući odgoj i dosta discipliniran. U mladosti je veliki proždrljivac i treba mu puno hrane. Potpuno sazrije tek nakon dvije godine. Nakon toga bordoška doga nije više tako razigrana i postane mirnija. Bordoška doga je direktni potomak brojnih vrsta doga koje su vrlo davno obitavale u francuskoj.Sredinom 19.st. te su stare vrste Francuske doge brzo nestale osim u pokrajini Alvitaniji. Ondje su naručito bile brojne i cijenjene. Francuske doge nisu se pojavljivale u svim pokrajinama u potpuno identičnim oblicima. Služile su ovisno o regiji, njihovim uzgajačima ili ovisno o namjeni pasa. Npr.za hvatanje velike divljači, za borbe pasa, u ratu, za čuvanje stoke i kao pomoć mesarima u klaonicama. Ovi psi su opisani još u 14.st. Europske doge vuku porijeklo od velikih pasa koji su prije više od 3 000 g. u Europu došli iz graničnih područja između Indije i Kine preko Tibeta i Mezopotamije dospjeli u Epirus, malo kraljevstvo u staroj Grčkoj. Odande u Rim i koonačno u Galiju. Tokom ovog dugog puta korišteni su u osvajanjima, ratovima i trgovini robljem. Sredinom 19.st. ove doge su se našle u potpuno novoj situaciji. Na djelo su tada stupile osnove duhovnih, znanstvenih i industrijskih revolucija, novi način razmišljanja i života u tom rascvatu prirodnih znanosti koje su dovele do početka kinologije. 1863.g. u botaničkom vrtu Pariza održana je prva izložba pasa. Radilo se više o pregledu pasmina koje su tada postojale u Francuskoj nego o konkurenciji između najboljih primjeraka pojedinih pasmina. Bordoška doga, koja je ime dobila po glavnom gradu pokrajine iz koje potječe pokazala je prilično jasno tih dana svoju prednost i nadmoć nad ostalim Francuskim pasminama. 1896. g. Pierre Megnin i J.Kunstler objavili su malu knjižicu pod nazivom ''Le dogue de Bordeaux''. U njoj su obuhvatili sve izlagane i poznate pse u razdoblju od 1863. do 1895. što je rezultiralo s prvim opisom obilježja prave doge i to je bio prvi standard te pasmine. Deset godina kasnije dogama se bavio J.Kunstler, profesor anatomije na fakultetu znanosti u Bordeaux-u. U povijesno prirodoslovnom muzeju načinio je jednostavnu zbirku tražeći savjete i izvješća od vlasnika pasa te objavio znanstveni rad. Taj standard mijenjao se u nekim detaljima ali u globalu vrlo je sličan današnjem i temelj je kvalitetnog selekcijskog uzgoja. OPĆI IZGLED Borodška doga je veoma snažan pas čije je veoma mišićavo tijelo sačuvalo harmoničnu sliku. Ona je građena niže zemlji, odnosno rastojanje od grudne kosti do zemlje neznatno je je manje od dubine grudi. Ipak, jak, atletski, impozantan i veoma respektabilan pas. Nekoć pas za borbu a danas on nalazi primjenu kao pas čuvar koji zadatak ispunjava sa pažnjom i srčanošću, a ipak bez agresivnosti. VAŽNIJE PROPORCIJE Mjereno od ramenog zgloba do sjedne kvrge, dužina tijela prelazi dužinu grebena u odnosu 11:10. Dubina grudi mjeri više od polovine visine grebena. Maksimalna dužina njuške odgovara 1/3 dužine glave. Minimalna dužina njuške odgovara 1/4 dužine glave. Obim glave mužjaka približno odgovara visini grebena. NARAV Kao bivši pas za borbe naginje čuvarskim zadacima, posJeduje veliku hrabrost i obazrivost, ali bez agresivnosti. Ona je dobar suputnik i veoma je privržena gospodaru, puna ljubavi. Mirna, uravnotežena sa visokim pragom razdražljivosti. GLAVA Glava Moćna, uglasta, široka, prilično kratka, gledan odnaprijed i odozgo izgleda trapezoidno. Produžena osovina lubanje i nosnika su konvrgentne. Gornji dio glave: kod ovih velikih pasa opseg lubanje,mjeren na njezinom najširem mjestu odgovara visini hrbata. Kod ženki taj opseg može biti nešto manji. Opseg i oblik lubanje je prije svega uspjeh razvoja sljepoočnica, gornjih kostiju očnih šupljina, lučnih kostiju i razmaka između obiju čeljusnih kostiju. Gornji dio glave je od jedne do druge strane lagano presvođen. Boranje čela je vrlo naglašeno i čini sa nosnim hrbatom skoro pravi kut (95 do 100°). Duboko boranje čela izravnava se u pravcu donjeg djela glave. Čelo zapravo dominira obrazom. Ono je ipak vrlo široko i kao i visoko. Gornji dio glave pokazuje na svakoj strani središnje nabrane simetrično raspoređene nabore. Ovi duboki nabori su pokretni i ovise o tome dali je pažnja psa izazvana ili ne. Mana: manja glava, lubanja koja ne odgovara visini hrbata, predugo, preusko, paralelopipedsko, okruglo, ovalno, ravno čelo, nadostatak središnjih nabora, zatiljak preizražen, kut boranja čela preoštar ili pretup, nepromjenjivi nabori. Ralje: Snažne, široke, debele, prilično kratke, gornja linija u profilu sasvim lagano konkavna s umjereno naglašenim naborima. Njihova širina se smanjuje prema krajevima nabora. Gledano odozgo imaju oblik kvadrata. Sa gornjim dijelom glave nosni dio čini jedan vrlo tvrdi prema gore otvoreni kut. Kod tog ravnog držanja glave nalazimo tupe, debele i široke završetke nabora okomite prema nosu. Opseg ralja iznosi oko dvije trećine opsega glave. Njihova dužina kreće se između jedne četvrtine i jedne trećine ukupno dužine glave (od nosa do potiljka). Mana: predug, prekratak, uzak, nedovoljno debeo, šiljast nosni dio paralelan s gornjim dijelom glave, nedostatak nosnog hrbata, ralje previše popunjene ispod očiju. Nosni dio: širok sa širokim nosnicama, dobro pigmentiran smeđom ili crnom bojom, dozvoljeno pomicanje nosa unazad. Mana: manji nos, uske nosnice, mrlje mesa slabije pigmentirane. Čeljusti: vrlo snažne, široke. Bordoška doga je pas sa kratkom čeljusti, donja čeljust treba biti najmanje 0.5, a najviše 2.0 cm duža od gornje. Sjekutići i očnjaci se ne smiju vidjeti kod zatvorenih ralja. Mana: gornja i donja čeljust jednake dužine (zubalo u obliku škara, zubalo u obliku kliješta). Zubi: vrlo jaki, snažni očnjaci koji kod donje čeljusti stoje široko jedan prema drugom: lagano su povinuti prema nazad. Sjekutići su pravilno postavljeni, uglavnom u donjoj čeljusti gdje su poredani pravocrtno. Mana: zubi preslabo razvijeni, loše poredani. Usne (gornja usna): debela, lagano visi, povučena unazad. Ona lagano prekriva donju usnu. Mana: pretjerano duga i mlitava (ne može se povući unazad i prekratka). Obrazi: vrlo izraženi što se očituje u vrlo razvijenim mišičima za žvakanje. Mana: preslabo razvijeni, suhi, slabi ili sa nedostatkom mišiča. Oči: ovalne, široko razmaknute. Razmak između obaju očnih unutrašnjih uglova odgovara otprilike dvostrukoj dužini očiju. Otvoren pogled. Boja oraha ili tamnosmeđa kod pasa sa crnom obrazinom, a kod crvene obrazine boja očiju je nešto manje tamna ali ne previše. Mana: male, okrugle, preduboko smještene, preplitko smještene, preusko smještene, presvijetle, različite boje, isprane, zbunjen izraz, vidljive mrežice u oku (mane ne dopustive za uzgajivače: oči različite boje, mesne mrlje na očnim kapcima). Uši: relativno male, nešto tamnije boje od dlake. Na početku je prednji rub malo izravnat ali na obrazima trebaju biti bez mlitavosti i ponovo nalijegati. Donja oštrica uha je ponešto zaobljena i mora biti u visini očiju. Oši su prilično visoko postavljene, u visini potiljka lubanje čija širina ih još više ističe. Mana: mlitave, preduge, prekratke, previsoko postavljene, podignute, ružičaste uši, preduboko postavljene. VRAT Vrlo jak, mišićav, skoro cilindričan, enormni dio vrata sa obilnom nježnom kožom. Njegov srednji opseg odgovara skoro opsegu glave. On je od glave odvojen preko jednog poprijekog lagano zakrivljenog žlijeba. Iz profila je njegova gornja linija lagano zavinuta. Dobro izražen podbradak počinje u visini s grkljanom i pruža se sa dva nabora sve do početka prsa. Mana: mršaviji, duži, zaravljeni vrat, koža prenapeta, podbradak koji previše visi. TIJELO Prsa: snažna, duboka, široka, protežu se prema dolje sve do lakatne kosti, prednji dio prsa snažan. Rbra koja su povezana s prnom kosti su presvođena. Ostala rebra se dobro pružaju prema dolje. Opseg prsiju treba biti za 0.25 m do 0.30 m veći od visine hrbata. Mana: uska prsa, nedostajuća debljina prsiju, rebra preravna ili previše zakrivljena. Prednji dio prsa u području prsne kosti zaobljen prema unutra. Pleća: snažna sa napetim mišićima, lagano ukoso postavljena (oko 45° prema horizontali) kut između ramena i nadlaktice iznosi oko 9°. Mana: nedovršena muskulatura pleća. Gornja linija: ravna, sa širokim i mišićavim bokovima, hrbat dobro označen. Niži dio širok, prilično kratak i snažan. Mana: spušteni bokovi, bokovi kao u šarana, slabi niži dio, previsoki, zaobljeni hrbat. Donja linija: zavijena od dubokih prsa do trbuha napeta. Mana: viseći trbuh ili pretjerano uvučen. REP Vrlo debeo na početnom dijelu. Njegov vrh ne pruža se dalje od skočnog zgloba. Nošen u visećem stanju, duboko postavljen. U mirnom stanju visi, a prilikom uzbuđenja pas ga postavi u 90°do 120° u vertikalan položaj. Mana: bočno iskrivljeni rep, odrezan, uvrnut, skračen, zajedno srasli kralješci repa ( koljenasti rep). Okomiti ili zanotano nošen rep koji završava kitnjasto. Nedostatak repa (ako je zbog nesreće) uvijek je sumljiv. UDOVI Prednji udovi: Laktovi: niti da previše leže niti da previše stoje. Mana: preslabo ili pretvrdo nalijeganje. Podlaktica: Gledano od napred ona je ravna ili malo od spolja ka unutra nagnuta, tako da se blago približava središnjoj ravni, ovo je naročito kod pasa sa veoma širokim grudima. Gledano sa strane podlaktica je vertikalna. Prednji dio nogu: ravan ili malo naklonjen izvana prema unutra, prije svega kod pasa sa jako širokim prsima. Mana: slabe kosti, nedovoljna muskulatura. Srednji dio nogu: snažan, lagano naklonjen, ponekad lagano okrenut prema van. Mana: previše okrenut prema van ili prema unutra. Šape: snažne, zatvorene, panđe zakrivljene i snažne. Dobro pigmentirane, jastučići na stopalu dobro razvijeni. Mana: progažene, ukočeni nožni prsti, zečje šape, okrenute van. Kost relativno kratka, muskulatura izražena. Došaplje: Snažno, iz profila gledano blago koso, od napred gledano ponekad nešto izvrnuto što prouzrokuje blagu iskošenost nadlaktice. Zadnji udovi: kratki odskočni zglob, kut odskočnog zgloba lagano otvoren. Gledano sa stražnje strane pružaju zadnje noge sa paralelnim šapama utisak snage, iako su slabije nego prednje noge. Mana: ravni, mršavi butovi, koljeno previše okrenuto prema van ili prema unutra, kut skočnog zgloba preotvoren ili prezatvoren. KOŽA Debela i izraženo velika. DLAKA Jednobojna, mahagonij smeđa ili žuta u svim nijansama. Dobra pigmentiranost je poželjna. Neznatna bjelina na prsim i šapama je dozvoljena. Dlaka je fina i kratka. Mana: bijela dlaka na glavi, posvuda bijela dlaka, bijele ili mrlje neke druge boje na tijelu ili repu.debela, oštra, duga ili valovita dlaka. DLAKA Jednobojna u svim stupnjevima lavlje boje, od mahagoni do izabel boje. Na dobru pigmentaciju treba obratiti pažnju. Prihvatljive su bijele fleke, pri neznatnoj izraženosti, na grudima i na kraju nogu. OBRAZINA Bordoška doga mora imati dobro izraženu crvenu ili crnu obrazinu. VELIČINA Visina: mora se slagati s opsegom tijela (otprilike ) . Psi: 60 do 68 cm u visini pleća. Kuje: 58 do 66 cm u visini pleća. Opseg glave se mjeri na najširem mjestu. Glava se pri tom mora nalaziti u vodoravnom položaju. Trbuh se ne mjeri. Opseg prsiju se mjeri 1 cm ispod lakta, gdje je zapravo najveći. Mjerenje se mora obaviti sa dovoljno dugim trakastim metrom. TEŽINA Psi najmanje 50 kg, a kuje najmanje 45 kg. Kuje se u usporedbi sa psima podudaraju u mjerama ali su ponešto potisnute. Njihova težina je općenito manja nego kod pasa. GREŠKE Svako odstupanje od navedenih tačaka smatra se greškom čije ocjenjivanje mora stajati u točnoj razmjeri sa stupnjem izraženosti. preuzeto sa: www.pasoddy.com

- 17:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Grupa 2 Pinceri i Šnauceri, Molosi i švicarski pastirski psi -Argentinska Doga-Dogo Argentino

Ne može zatajiti srodstvo s njemačkom dogom. Istovremeno taj veliki argentinski pas izgleda poput povećanog i grubog bull terijera. Kupirane uši stoje uspravno ili su malo nagnute. Rep je dug i snažan. Leđa su mišićava, vrat snažan, iako mršav i bez podvaljka. Dlaka je veoma kratka, priljubljena i čvrsta, potpuno je bele boje, dozvoljena je samo mala crna pjega na glavi. Njuška je crna kao i rub priljubljenih usnica. Oči su tamne ili boje lješnjaka. Visina - od 55 do 65 cm, težina - od 35 do 45 kg. O životnoj dobi nema podataka. Prve tri argentinske doge došle su u Evropu 1968. godine i još uvijek su retka pasmina. U Argentini su ih desetljećima koristili za lov na veliku divljač i grabežljive životinje (divlja svinja, puma). Koriste se i kao odlični psi za potrebe policije, carine i vojske. Odlikuje ih izvanredna inteligencija i hrabrost. Neosjetljive su na bolesti. U lovu ima posebno opasnu tehniku ugriza - grize od ispod. Osjetljiva je na oštre zapovijedi i kazne. Treba je odgajati i školovati pomoću motivacije uz puno pohvala i nagrada. Ima odlično razvijeno osjetilo njuha i lako ju je školovati za istraživanje i traganje. Po prirodi je dobrodušna, voli djecu i članove obitelji. Nepovjerljiva je prema strancima i drugim psima. Neuobičajeno je dobar čuvar i nadasve vjerna svome domu. Ne laje puno. Primjerena je samo odlučnim i dosljednim ljudima, koji su dobri poznavatelji pasa. ***Velika knjiga o psima Autor: Ulrich Klever Izdavać: Primula;Opatija, Hr.; Decembar 1995 Prvi Standard Dogo Argentino napisan je 1928. godine od strane dr. Antonia Nores Martinez. U studenom 1947. godine održao je izlaganje o nastajućoj pasmini u lovačkom društvu u Buenos Airesu, nakon čega je časopis "Diana" prvi put publicirao standard pasmine. Budući da se stvaranje pasmine primicalo zacrtanom i ostvarivom cilju, psi su se ujednačili u svojim osobinama, te su stvorene uzgojne linije. Unutar njih obavljala se uzgojna selekcija, a zatim su se linije križale između sebe. Najpoznatije krvne linije, koje su bile međusobno strogo odijeljene, zvale su se "Araucana" i "Guarani" (po imenima lokalnih indijanskih plemena). Godine 1956. tijekom lova, tragično je ubijen Antonio Nores Martinez. Sve napore oko stvaranja pasmine na sebe preuzima njegov brat Augustin. On seli središte uzgoja u Esquel, rub Patagonije na jugu Argentine, te nastavlja selekciju s psima iz La Pampe i San Luisa. Dogo argentino u Cordobi je postao prava rijetkost. Uzgajivačnica "Del chubut" postaje registrirano središte uzgoja, a "Mayoco del Chubut" prvi službeno registrirani dogo argentino. Upravo iz te uzgajivačnice potječu psi koji su začeli neke od najpoznatijih krvnih linija i pasa poput "AGALLAS"-a i "TACO DEL TOTORAL". 20. ožujka 1964. Argentinska Kinološka Federacija priznaje pasminu DOGO ARGENTINO 31. srpnja 1973. Svjetska Kinološka Federacija (FCI) priznaje pasminu DOGO ARGENTINO pod brojem 292, čime dogo argentino postaje službeno priznata pasmina u svijetu. Od 3. veljače 1954. otkada je započeto s registracijom uzgoja, do svoje smrti 1978., Augustin je uzgojio i registrirao 1.031 štene. Službeni standard pasmine dogo argentino, prihvaćen od FCI napisao je dr. Augustin Nores Martinez, po uzoru na Antonijev iz 1928. OPĆI IZGLED Molosoidan tip psa, mezomorfički i makrotalički, u okviru poželjnih proporcija bez gigantskih dimenzija. Pojava skladna i snažna zahvaljujući jakim mišićima, koji se oslikavaju pod čvrstom i elastičnom kožom pripijenom uz tijelo i ne baš mlitavim potkožnim tkivom. Korača mirno ali sigurno, pokazuje svoju inteligenciju i pouzdanost, a svojim pokretima otkriva svoj prirodni i postojano veseli karakter. Nježne i mirne prirode, upadljive bjeline, sa tjelesnom građom koja ga pretvara u pravog atletu. PONAŠANJE/TEMPETRAMENT Veseo i otvoren, pokoran i nakolonjen, ne traži pretjeranu pažnju, uvijek je svjestan svoje snage. Agresivnost je obilježje koje ne smije posjedovati, a koja se mora strogo kontrolirati i ne poticati. Njegov nadmeni stav neprestano ga primorava da se bori za teritoriju sa pripadnicima istog spola, što je za mužjake tipično ponašanje. U slučaju sraza mužjaka dogoa s mužjakom druge pasmine, nikada prvi ne napadaju. Kao lovac, on je pametan, neustrašiv, miran i hrabar. VAŽNIJE PROPORCIJE Kao mezoforfične životinje ni jedan dio ne odskače od cjeline tijela, koje je skladno i simetrično. Visina grebena jednaka je visini sapi. Dubina prsnog koša (između vrha grebena i najniže točke prsnog koša) iznosi 50% visine grebena. Dužina tijela od grebena do stražnjice premašuje visinu grebena za 10%. GLAVA GLAVA: Mezocefalnog tipa, snažnog i moćnog izgleda, bez okomitih kutova ili naglašenog usjeka. Profil pokazuje gornju liniju koja je izdubljena i izbočena: izbočenja na glavii zbog ispupčenosti potiljka i mišića koji podržavaju sitnjenje hrane, blago izdubljena na čelu. Stražnji dio glave: masivan, konveksan u anteroposteriornom i lateralnom smjeru kao i gledano odozgo, zbog naglašene žvačne i zatiljne muskulature. Zatiljna kost ne smije biti izbočena, snažni vratni mišići moraju je pokrivati u potpunosti, zbog čega prijelaz od glave k vratu izgleda blago svinuto (glava se spaja s vratom formirajući snažan mišićni luk). Stražnji dio glave mora odavati dojam velike snage. Žvačna muskulatura mora biti iznimno jaka jer je to pasminsko obilježje koje omogućuje psu da uspješno drži plijen bez popuštanja ugriza. Pa ipak gledano frontalno, ne smije biti neumjereno naglašena naspram širine glave između ušiju. Divergentan oblik glave, koji u većoj mjeri podsjeća na glavu bulterijera, smatra se jednom od težih grešaka koja se strogo kažnjava. Stop blago definiran, kao preijelaz od izbočenog predjela glave k neznatno ulegnutom čelu. Gledano sa strane, vidi se jasno određen profil uvjetovan nadobrvnim grebenom. Njuška je jednake duljine kao stražnji dio glave, što znači da je zamišljena linija koja povezuje unutarnje kuteve očiju podjednako udaljena od vrha nosa i zatiljne kosti. Jaka, veće duljine nego širine, dobro razvijena i sa stranama koje su blago nagnute. Gornja linija je blago zakrivljena prema dolje, što je specifična karakteristika pasmine. Nešto kraće i punije njuške od traženih se toleriraju, ali se one dulje i laganije strogo kažnjavaju prilikom suđenja. Za njušku se traži da bude duboka i da svojim oblikom podsjeća na široki pravokutnik. Klinasti oblik njuške je nepoželjan. Usne su pravilne i priljubljene, s opuštenim, crnopigmentiranim rubovima. Pretjerano opuštene (viseće) usne strogo se kažnjavaju. Nepigmentirani rubovi usana su nepoželjni. Nos je crnopigmentiran, lagano prćast, nosnice jako naznačene. Nepotpuno pigmentiranom nosu se progovara, a pigmentiranost ispod 50% površine nosa vodi ka diskvalifikaciji psa. Oči su tamne ili boje lješnjaka. Rubovi kapaka crni ili svijetli. Poželjniji su crnopigmentirani rubovi kapaka. Razmak između očiju mora biti velik, pogled živahan i inteligentan, istodobno prodoran i čvrst. Boja lješnjaka u dogo argentina predstavlja vrlo širok spektar boja koje se protežu sve do žute. Jedino se plave ili raznobojne oči kažnjavaju diskvalifikacijom. Oči bi trebale biti trokutastog oblika, dok bi razmak između kapaka trebao biti relativno malen. Koso postavljene oči nisu poželjne. Uši su visoko i bočno usađene, trokutastog oblika. Srednje duljine, široke, čvrste, ravne i zaobljene na krajevima. U prirodnom padu prekrivaju pozadinu obraza, kada je pas na oprezu onda su poluuzdignute. Danas kupiranje ušiju više nije obvezno, a sve je veći broj zemalja koje takvo kupiranje općenito zabranjuju. Mužjacima se uši kupiraju kratko, dok se ženkama kupiraju nešto dulje. ČELJUSTI/ZUBALO: čeljusti se pravilno se preklapaju, bez deformacija su i snažne, s krupnim pravilno usađenim zubima. Točniji prijevod standarda glasio bi da zubalo mora biti čvrsto prianjajuće, a ne da se mora pravilno preklapati. Koliko god nekima bilo nejasno to znači: da je u dogo argentina pravilan škarasti i klještasti zagriz, a da se tzv. obrnuti škarasti zagriz (donja vilica ispred gornje), ako je čvrsto prianjajući bez prostora i odmaka između gornje i donje vilice, smatra manom koja se tolerira. Takvi psi, naročito ako je riječ o vrhunskim psima, normalno ulaze u konkurenciju na izložbama. U uzgoju bi se trebala postaviti stroža ograničenja. Partner takvog psa (obrnuti škarasti zagriz) smije biti isključivo pas sa škarastim zagrizom. U slučaju da postoji odmak između gornje i donje vilice koji tvori prostor između zubala, bez obzira koliko mali bio, kazna je diskvalifikacija. Enogmatizam (čeljusti povučene unazad i zubi koso usađeni prema unutra) i prognatizam (čeljusti jače isturene naprijed i zubi u njima koso usađeni) se najstrože kažnjavaju. Suprotstavljena mišljenja postoje i u pogledu nedostatka zubi. Vremenom i praksom ustalilo se mišljenje da broj premolara nije bitan (osim ako nije riječ o nedostatku većeg broja zubi), a da je odluka suca u pogledu nedostatka molara (kutnjaka) njegov individualni odabir koji treba poštivati. Obostrani nedostatak P4 postao je toliko tipičan da su brojni veliki šampioni ove pasmine opterećeni tim nedostatkom. Sve navedeno je stav Antonia i Augustina Noresa Martineza, argentinskih uzgajivača i sudaca, talijanskih kinologa koji se bave ovom pasminom, austrijskog Dogo Argentino Kluba i dr. Otta Schimpfa, te gotovo svih sudaca specijalista za pasminu dogo argentino. Kompletno škarasto zubalo koje sadrži 42 zuba predstavlja ideal kojem trebaju težiti uzgajivači u svom uzgoju. Poseban zahtjev kod zubala dogo argentina, a na koji se rijetko pazi, jest da se incisivi nalaze u ravnoj liniji, ravnomjerno usađeni između canina. VRAT Srednje dužine, snažan, povijen, pravilno oblikovan, s vrlo debelom kožom koja je preko grla naborana kao u mastifa, bodroške doge ili buldoga (dakle, vrat je prekriven debelim i elastičnim slojem kože koja slobodno klizi preko potkožnog tkiva, opuštenije nego na ostalim dijelovima tijela), a nije suh kao u bullterijera. Dlaka je malo dulja nego na ostalim dijelovima tijela. Vrat dogoa mora biti iznimno snažan i blago zakrivljen. To su obilježja pasmine. U smjeru od ramena prema glavi mora se postupno sužavati. TRUP PRSA/PRSNI KOŠ: Široka i duboka, pružaju velikim plućima mnogo prostora. Gledano sprijeda i sa strane, prsa moraju dopirati svojom najnižom točkom do ispod lakta. Vrh prsne kosti je u nivou vrha ramena, a najniža točka prsnih rebara je minimalno u liniji lakta. RAMENA: Vrlo snažna, s plastično istaknutom muskulaturom bez predimenzioniranosti, horizontalnog nagiba od 45 stupnjeva. Greben širok i visok, naglašeno pravilnih kutova. Iznimno jak i naglešen greben predstavlja specifično pasminsko obilježje. LEĐNA LINIJA (LEĐA): Leđa krupna i snažna, dobro razvijenih mišića. Na grebenu viša, blago se se spušta prema križima. Dogoe, kao i sve teške goniče, karakterizira blaga povijenost leđa - od točke gdje se greben spaja s leđima do završetka leđne linije na križima. To nije nešto što se tolerira, već je to odlika koja omogućava motornom sustavu teških goniča kretanje dugotrajnim polutrkom i galopom. REP Dug i snažan, ne dopire ispod skočnog zgloba, obično nisko nošen, pri radu je uzdignut iznad gornje linije i stalno maše. Kada je pas u trku onda je u nivou sa gornjom linijom ili malo iznad nje. Postavljen na srednjoj visini, prema gornjoj liniji je pod kutom od 45 stupnjeva. NOGE PREDNJE NOGE: Proporcionalne veličini psa, one formiraju čvrstu i masivnu građu od kostiju i muskulature. Gledano frontalno ili iz profila prednje noge su ravne, paralelne, s kratkim, čvrsto zatvorenim prstima. Gornji dio noge je srednje dužine, proporcionalan cjelini, jak i veoma mišičav. Laktovi su jaki, prekriveni čvršćom i elastičnijom kožom bez nabora ili neravnina. Prirodno su pritisnuti uz grudi. Podlaktica je dužine kao i gornji dio noge, prava, jakih kostiju i muskulature. Došapja su ravna, jakih kostiju, horizontalno se spuštajući pod kutom od 70 do 75 stupnjeva. Prednje šapesu zaobljene, kratkih i čvrsto zbijenih prstiju. Mesnatih i jakih jastučića, prekrivenih grubom kožom. STRAŽNJE NOGE: Butine vrlo mišićave, došapja kratka, prsti čvrsto zatvoreni, bez čaporaka, kutovi umjereno izraženi. Stražnje noge stvaraju utisak velike snage i moći koju njihova funkcija zahtijeva, one su snažne, čvrste i paralelne. Osiguravaju eksplozivnost i karakterističan hod. Gornji dio butine ? jak i vidljivo razvjene muskulature. Ko-femoralni kut blizu 100 stupnjeva. Za dogoe se govori da im noge nikada ne mogu biti pretjerano mišićave. Kutovi nogu su otvoreniji nego u drugih pasmina, da bi im se omogućila optimalna sposobnost odupiranja (prilikom zadržavanja plijena i sprečavanja njegova bijega) i osigurao visok srupanj ravnoteže. Navedeno obilježje također pospješuje eksplozivnost pri kretanju na malom prostoru. S druge strane, otvoreni kutovi nogu umanjuju sposobnost dugotrajnog kretanja i predstavljaju hendikep za goniče. Dugo su se stručnjaci mučili da bi točno definirali optimalan izgled kutova kod dogoa. Naposljetku, možda je najbolje to formulirao kinološki sudac i specijalist za pasminu dogo argentino Peter V. Montfoort (NL) kad je rekao: Kutovi moraju biti dovoljno zatvoreni da bi se pas mogao normalno kretati... Vrlo jednostavno rečeno, a vrlo točno! Koljenoje u istoj ravni s nogom, femoralno-tibialni kut blizu 110 stupnjeva. Skočni zglob je područje korijena stopala i njegove pozadine je kratko, čvrsto i stabilno, što omogućava dobru pokretljivost ekstremiteta. Jak skočni zglob upečatljivog kalkaneusa, tj. vrha skočnog zgloba. Kut prema zglobu je približno 140 stupnjeva. čvrst, skoro cilindričan, horizontalan prema kutu od 90 stupnjeva. Stražnje šape su iako malo manje od prednjih, sa istim su obilježjima kao i prednje. KOŽA Kompktna, čvrsta, ali mekana i elastična. Priljubljena uz tijelo i to kroz potkožno tkivo, koje omogućuje pokrete bez većih nabora, osim u predjelu vrata (grla) gdje je tkivo mlitavije. Kožna pigmentacija je u većoj ili manjoj mjeri prisutna u svih pasa ove pasmine, a sa godinama se pojačava. DLAKA Dlaka mora biti jednolična, kratka i oštra. Svilenkasta dlaka je nepoželjna. Prosječne duljine od 1,5 do 2 cm. Promjenljive gustine uvjetovano klimatskim uvjetima. U hladnim klimatskim područjima dlaka je gušća i pruža zaštitu od hladnoće. U toplijim klimatskim područjima ona je rijetka i tanka, otkriva kožu tako da je kožna pigmentacija jasnije vidljiva, a što pak nije mana. Boja dlake je potpuno bijela. Pigmentiranost dlake je dozvoljena samo na glavi i to samo jedna mrlja i to pod uvjetom da ne pokriva više od 10% površine glave. Između dva jednako ocijenjena psa sudac uvijek treba bolje ocijeniti psa koji je bjelji. VISINA/TEŽINA Kod ovih parametara, treba naglasiti dA je kod dogo argentina najvažnija proporcionalnost! Visina u grebenu - mužjaci: 62 - 68 cm - ženke: 60 - 65 cm. Težina - mužjaci: 45 - 60 kg - ženke: 38 - 45 kg. GREŠKE Svako odstupanje od navedenih oblježja je greška, a njezina ozbiljnost i posljedica ovise od njezine naglašenosti. TEŠKE GREŠKE: - Slaba razvijenost kostiju i muskulature, - Nos svjetlije pigmentiranosti, - Viseće usne, - Mali, slabi i oštećeni zubi, nedostatak zuba, - Pretjerano svijetle oči, entropija, ektropija, - Bačvasta prsa (barrel chest) i Ravna rebra- tzv kobilica (keel chest), - Prevelik kut skočnog zgloba, - Netipično kretanje, - Pretjerana pigmentacija kože kod mladih pasa, - čaporci, - Nemiran temperament. DISKVALIFICIRAJUĆE GREŠKE: - Svijetloplave ili raznobojne oči, - Gluhoća, - Mrlje na dlaci po tijelu, osim jedne mrlje na glavi do korijena uha, - Svijetli nos ili depigmentiran nos s nedostatkom preko 50% pigmenta, - Jako obješene usne, - Prognatizam ili enogmatizam, - Rđolika (izdužena klinasta) glava, - Dugačka dlaka, - Visina ispod 60 cm, - Fizički nedostaci, - Agresivnost. Napomena: mužjaci trebaju imati dva testisa spuštena u skratum (mošnje). Prema odredbama HKS-a, da bi psi mogli pristupiti uzgojnom pregledu i biti korišteni u uzgoju moraju obaviti pretrage za displaziju zgloba kuka. Toleriraju se samo stupnjevi A, B, C I D. www.pasoddy.com

- 17:32 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Grupa 2 Pinceri i Šnauceri, Molosi i švicarski pastirski psi -Njemačka doga

Njemačka doga Zemlja porijekla: Njemačka Namjena: Nekada lovački pas na veliku divljač, sada pas čuvar i kućni pas. Veličina: Minimalna visina u grebenu za mužjake iznosi 80 cm, za ženke 72 cm. Ne navodi se maksimalna visina, što znaci da je prekoračenje dozvoljeno. Težina ovih pasa trebala bi biti od 46 do 54 kg, što ovisi i o visini i spolu. Dlaka: Njemačka doga ima kratki, glatki i sjajni plašt. Priznaju se četiri varijacije boja: žuta ili tigrasto žuta s crnom maskom, crna eventualno s malo bjeline, bijela s crnim mrljama (harlekin boja kod koje su dozvoljene plave oči i gubica boje mesa) i plava boja. Kod takozvane manteldoge crna boja je raspoređena kao plaši, kaput ili "mantel" pri čemu su prsa, vrat, trbuh, šape i vrh repa bijeli. Kod takozvane platendoge je taj crni "mantel" prošaran bijelim.Ove zadnje dvije varijante nisu međutim priznate, niti se uzgajaju u svim zemljama. Njega: Njega dlake je kao i kod svih pasa takve vrste vrlo jednostavna, no zato su troškovi za hranu veliki. Neka vaš pas leži uvijek na mekoj podlozi kako se ne bi stvorili ružni otisci na dlaci. Ovi psi brzo rastu i moraju se uzgajati s puno pažnje i opreza. Tu pripada dobra i zdrava prehrana, ali i točno dozirane aktivnosti kako se mladi pas ne bi suviše iscrpio. Ne smijete ga staviti pod pritisak, ništa raditi silom i paziti ako se pojave prvi znaci umora. Loš postupak može štetno djelovati na razvoj tetiva, kosti i mišića. Narav: Ovi psi su privrženi, mirni, inteligentni, razumni i osjećajni, nepodmitljivi, znatiželjni i vjerni svome gospodaru i njegovoj obitelji. Bez obzira što ovi psi malo laju, izvanredni su psi čuvari, pogotovo ženke. Često se već događalo ako je doga čuvalau kuću da je lopov mogao ući, ali više nije izašao. Ovi psi nisu osjetljivi i imaju visoku toleranciju na bol što nažalost rnože dovesti do toga da neku bolest primijetite kada već zna biti kasno. Odgoj: Njemačka doga izrasle u vrlo kratkom vremenu u ogromnog psa. Već odmalena ga morate privikavati da hoda mirno na uzici. Ovi psi trebaju puno osjećaja i harmonično okružje za vrijeme odrastanja. Vrlo su osjetljivi na ton glasa svoga gospodara ljubazna riječ na pravom mjestu izazvat će čuda. Socijalno ponašanje: U pravilu se ovi psi dobro slažu s drugim psima, kućnim životinjama i djecom. Prema strancima su suzdržani i sumnjičavi, prijatelje obitelji pozdravljaju s veseljem. Vježbanje: Doge mogu živjeti i u apartmanu ako im osigurate dovoljno istrčavanja i šetnje. Ako su dobro odgojeni možete ih bez brige pustiti da trče pored bicikla bez uzice. Ukoliko njemačka doga ima dovoljno mogućnosti za istrčavanje u slobodnoj prirodi, bit će i u kući mirna i poslušna. www.vauvau.net www.svijet-ljubimaca.com

- 17:21 - Komentari (1) - Isprintaj - #

11.08.2006., petak

Grupa 2 Pinceri i Šnauceri, Molosi i švicarski pastirski psi -Napuljski mastif

Zemlja porijekla: Italija Namjena: Pas čuvar i kućni pas Veličina: Visina mužjaka iznosi između 65 i 75 cm, visina ženke između 60 i 68 cm. Dlaka: Dlaka je kratka. Boja je plavosiva, priznaju se još siva, crna, smeđa, crveno-žuta i miješana boja. Njega: Otpale dlake se za vrijeme linjjmja mogu najbolje odstraniti gumenom četkom. Napuljski mastifi vole suho mjesto za spavanje bez propuha i dovoljno mekano kako se ne bi stvorili žuljevi. Napuljski mastifi su dominantni, oprezni, uravnoteženi, mirni, hrabri, inteligentni, privrženi i nesebični psi. Ne laju bez veze. Odgoj: Ove pse treba odgajati s puno osjećaja. Morate ih odgajati dosljedno i ne smijete popustiti dok ne izvrše vaše naredbe. Ovi psi nisu za početnike. Smiren i uravnotežen gospodar će najbolje potaknuti pozitivne strane ovog psa. Mastiti po prirodi žele zaštititi svoju obitelj i za to im nisu potrebne naredbe. Socijalno ponašanje: Mužjaci će se prema drugim mužjacima ponašati dominantno, prema djeci su dobronamjerni ako ih ne zadirkuju. Ako ga u mladim godinama dobro socijalizirate, tj. ako se dovoljno susreće s pozitivnim utjecajima, prihvatit će kasnije bez problema druge kućne životinje. Vježbanje: Mladi mastif ne smije previše trčati i igrati se. Njegov se poriv za kretanjem mora obuzdavati. Kao i inače mora se paziti da se njegova snaga usmjeri na razvoj. Odrasli mastifi nemaju veliku potrebu za kretanjem

- 22:01 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Grupa 2 Pinceri i Šnauceri, Molosi i švicarski pastirski psi -Shar-pei

Standard: OPĆI IZGLED: Jak, kompaktan, ženke nešto nježnije građe. Sar-PeI podrazumijeva "pješčanu kožu". Koža mora biti tvrda i hrapava dok dlaka mora biti kratka i čekinjasta. Zbijen je i naboran svuda po tijelu u stadiju šteneta. Kod zrelog psa jasni nabori su dopušteni samo oko čela i grebena. PROPORCIJE: Dužina tijela od grudne kosti do leđnih kvrga približno je jednaka visini grebena. Ženke mogu imati neznatno duže tijelo. Dužina njuške je približno jednaka dužini lubanje. TEMPERAMENT: Energičan i okretan. Smiren, nezavisan,odan i srdačan prema ljudima. GLAVA LUBANJA: Velika je i okrugla u osnovi ali širokog i ravnog ćela. Ženke mogu imati manju glavu. STOP: Umjeren. NABORI: Nabori na ćelu moraju biti očigledni ali ne smiju zaklanjati oči. Kinezi opisuju glavu kao"Vu Lo Tau" misleći na "tikvast" izgled glave. Nabori na ćelu imaju oblik oznaka koje lice na neke Kineske simbole dugovječnosti. To je bitno za rasu jer simboli dugovječnosti pojavljuju se samo u familiji mačaka kakve su tigrovi i lavovi. Kod pasa,samo kod rase Sar-Pei i mastifa. LIČNI DIO:NOS: Velik i širok.Pozeljno crn, svjetlije boje dozvoljene su kod svjetlije obojenih pasa. NJUŠKA:Srednje duga, široka u korjenu, neznatno se sužava ka nosu. USTA:Plavičasto crni jezik i desni su u prednosti. Ružičast i prošaran ljubičastim pjegama također dozvoljen. JAKE VILICE: Oblik usta gledano sa vrha trebao bi biti kao okruglast crijep, poznat kao"Roof Tile Mouth"-crepolika usta, ili sa širokim vilicama u obliku žabljih usta, poznat kao"Toad Mouth"-žablja usta. Kod oba tipa treba postojati jak zagriz. ZUBALO:Perfektan,pravilan i kompletan makazast zagriz,pri čemu gornji zubi bez razmaka preklapaju one u donjoj vilici i usaĐeni su vertikalno. OČI: Srednje veličine. Bademastog oblika. Po mogućnosti tamne. Svijetla boja očiju je nepoželjna. Funkcija očne jabučice ili očnog kapka ni u kom slučaju ne smiju remetiti nabori kože ili dlaka. Bilo koji znak iritiranja očne jabučice, konjuktive ili očnog kapka krajnje je nepoželjan. UŠI: Male, debele, oblika jednakostraničnog trokuta blago zaobljene na vrhu. Dobro su naprijed ka očima usmjerene, priležući uz lubanju. Široko postavljene i zatvorene uz lubanju. Uspravne i stojeće usi su dozvoljene ali nisu poželjne. VRAT: Jak,mišićav, sa malo slobodne kože na guši. Višak kože ne treba da bude pretjeran. TIJELO TIJELO: Višak kože na tijelu je kod zrelijih pasa krajnje nepoželjan. GREBEN: Blagi nabori koze na grebenu. LEĐA: Vrlo snažna i ravna,sa veoma jakom kičmom. GRUDNI KOS: Širok i dubok. REP: Različiti su načini nošenja repa. Najčešće je uvijen, duplo zarolan, u većem ili manjem prstenu. Rep mora biti jak i čvrsto nošen iznad bedra. PREDNJI DIO; Plećke mišićave dobro položene i iskošene. Prednje noge umjereno duge malo duže od dubine tijela. Dobar kostur. Došaplje malo iskošeno, jako i elastično. ZADNJI DIO: Snažan i mišićav.Umjereno uglovan.Skočni zglob dobro spušten. ŠAPE: Srednje veličine, kompaktne, dobrih jastučića, prsti dobro uzglobljeni. HOD: Slobodno i harmonično, snažno. BOJA: Sve boje crne, plavo crne, crne sa nagovještajem rđasto-braon, crvena, jelenja. Krem boja je dozvoljena ali nije poželjna. DLAKA: Kratka,tvrda ,čekinjasta i po mogućnosti ravna. Bez podlake.Ne smije biti duža od 2,5cm. Nikad se ne trimuje. VISINA 47,5-57,5cm TEŽINA 20-32,5kg GREŠKE GREŠKE:Svako odstupanje od gore navedenog smatra se manom,čije ocjenjivanje stoji u točnoj razmjeri sa stupnjem izraženosti. GLAVA:Suviše teška glava i vilice. USTA:Suviše velika usta ili ispunjene usne,koje mogu smetati psima pri zagrizu. OĆI:Ektropijum,entropijum. UŠI:Velike uši,nisko usađene, koje nisu usmjerene ka očima. TIJELO: Ulegla ili ispupčena leđa. Previse nabora na tijelu na prednjem i zadnjem dijelu kod zrelih pasa. REP: Padajući rep-opušten. ŠAPE:Izvrnute sape. DLAKA: Dlaka duža od 2,5cm. BOJA: Mješavina boja black and tan, mrlje po tijelu. Tigravost nije prihvatljiva. Ova obojenost će ukazati na miješanje rasa u uzgoju. NAPOMENA: Mužjaci trebaju da imaju dva normalno razvijena testisa ,potpuno spuštena u skrotum. Povijst psa! Ova rasa postoji u Kini već stoljećima. Prije više od 2000 godina Shar Pei-e su držali farmeri u selima južnih provincija koje su se graničile sa Južnim Kineskim Morem. Iako je Shar Pei uglavnom služio kao čuvar kuce i imanja svoga vlasnika, oni su također korišteni kao čuvari stoke od kradljivaca i kao lovci na divljač poput veprova. Selektivno uzgajani radi svoje inteligencije, snage i ratnički mrkog pogleda (meni je taj pogled sladak i blag ), pojava Shar Pei pomagala je i u protjerivanju lopova protiv kojih su farmeri bili u vječitom ratu. Selo Dai Lek, u južnoj kineskoj Kwantung provinciji bilo je nekada poznato kao kockarski raj. Klađenje u borbama pasa bilo je popularni način traćenja vremena, a Shar Pei postao je favorit u kladionicama. Iako su imali snagu, izdržljivost, otpornost i odlučnost, davan im je alkohol i drugi stimulansi prije borbi. Na sreću po ovu rasu, neke pristalice borbi pasa donijeli su sa zapada mastiffe, bulldoge i druge slične rase. Ovi psi korišteni su zbog izopačenog temperamenta i da bi ukrštanjem kao produkt dobili veće, jace i agresivnije pse. Prirodni Shar Pei vise nije bio interesantan u borbama. Kako vise nije bilo potražnje za njim, ova rasa je zanemarena sto je rezultiralo da je broj Shar Pei-a bio u naglom opadanju. Komunistički režim u Kini zadao je gotovo posljednji udarac ovoj rasi kada je nametnuo ogromne poreze na pse 1940. godine. Samo ekstremno bogati ljudi mogli su sebi priuštiti pseće društvo. Psi su bili deklarirani kao dekadentni, buržoazijski luksuz, a uzgoj pasa postao je zabranjen. Kao rezultat ovih pritisaka, desilo se da je u 1950-tim ostalo samo nekoliko primjeraka Shar Peia dinastije Han. Odgajivači i ljubitelji životinja u Makau i Hong Kongu bili su u stanju spasiti i zaštititi tek nekoliko slučajnih primjeraka, no rasa je bila na rubu izumiranja. Koliko blizu su bili ovi psi da izgube borbu za opstanak, objavljeno je u časopisu "Dogs" maja 1971. godine. Ovaj broj imao je članak o rijetkim rasama uključujući i sliku Shar Pei-a opisanog sa: "vjerojatno posljednji primjerak rase". Članak je bio vrlo blizu istini i da ovaj list nije slučajno pao u ruke gospodina Matgo Law-a u Hong Kongu, Shar Pei bi bio zauvijek izgubljen. Matgo Law, mladi, energični Hong Kongski uzgajivač pasa posjedovao je nekoliko Shar Pei-a. On i gospodin Chung Ching, drugi uzgajivač, već su gajili u sebi ideju o operaciji spašavanja ove rase. Oni su se plasili da bi Hong Kong jednog dana mogao postati dio Narodne Republike Kine, te da bi operacija unistenja pasa mogla biti ponovljena u Hong Kongu. Sve je izgledalo beznadežno, dok gospodinu Law-u, čitajući članak iz časopisa "Dogs" nije sinula ideja. Sa tipičnim Hong Kongskim smislom za inteligentno planiranje i još bolju izvedbu, Matgo Law napisao je pismo i poslao ga Margaret Fansworth, editorki casopisa "Dogs". U svom pismu Law je opisao njihove planove i dodao slike nekoliko Shar Pei-a koje su oni bili u mogućnosti spasiti. Završio je pismo vapajem za pomoć i suradnju od strane USA zainteresiranih uzgajivača. Publikacija ovog pisma u aprilu 1973. lansirala je Shar Pei-a daleko od izumiranja i mogućeg pomilovanja, ka zvijezdama . Vise od 200 pisama nestrpljivih budućih vlasnika pristiglo je na adresu časopisa, no samo mali broj sretnika dobio je štene par mjeseci poslije objavljivanja članka. Matgo Law uspio je pronaći još nekoliko pasa u Makau i Taivanu, te su Američki entuzijasti počeli dobivati štenad od njega. U roku od nekoliko godina Shar Pei je mogao zaboraviti na samrtni oproštaj. Uzgajivacnice su postojale sirom Amerike, a danas je ta rasa voljena i uzgajana sirom svijeta. Kada su ga veterinari vidjeli po prvi put, ocjenjivali su ga kao divlje, egzotično stvorenje. Ako ni zbog čega drugog, a ono zbog interesa čitatelja, veterinarski časopisi objavljivali su nešto o njima u gotovo svakom broju, odajući utisak na taj način da je ovo rasa sa mnogo problema sa zdravljem i ponašanjem. Bilo je interesantno pisati o nečemu novom, a ne ponavljati priće o istim rasama, kao godinama unazad. I na kraju još jedna zanimljivost, 1978. godine, Shar Pei je u Guinusovoj Knjizi Rekorda imao neslavno prvo mjesto kao najrjeđa pasmina pasa.

- 21:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Grupa 2 Pinceri i Šnauceri, Molosi i švicarski pastirski psi -Engleski buldog

Engleski buldog / English Bulldog - FCI 149 Zemlja podrijetla: Velika Britanija FCI klasifikacija: Grupa 2 – psi tipa pinčer i šnaucer, molosidi i švicarski stočarski psi, 2.sekcija – molosidi – bez radnog ispita Opći izgled: Kratke dlake, zbijen, prilično nizak, širokog, snažnog i kompaktnog tijela. Masivne glave, prilično velike u odnosu na veličinu psa. Nijedna osobina ne odskače previše, kako se ne bi pokvarila opća simetrija psa, on dijelovao deformirano ili ga ometala u kretanju. Lice je kratko, njuška široka, tupa i usmjerena vrhom prema gore. Tijelo je kratko, zbijeno (pribrano), udovi čvrsti, mišićavi i u dobroj kondiciji. Stražnji udovi su visoki i snažni, ali nešto laganiji u usporedbi s teškim prednjim udovima. Ženke nisu toliko impresivne i snažno razvijene kao mužjaci. Odaje dojam odlučnosti, snage i agilnosti. Ponašanje/temperament: Pozoran, odvažan, odan, pouzdan, hrabar, silovitog izgleda, ali prijazne naravi. Glava i lubanja: Lubanja velikog opsega, koji treba iznositi opseg mjeren u dijelu ispred ušiju otprilike koliko je i visina osa u grebenu. Gledano od naprijed dijeluje visoko, od kuta donje vilice do vrha lubanje, a isto tako je i široka i kvadratična. Obrazi dobro zaobljeni i pružaju se sa strane u predio ispod očiju. Gledano sa strane glava dijeluje visoko i kratko od tjmena do vrha nosnika. Čelo je ravno, a koža na glavi i oko glave labava i naborana, lice nije izbočeno niti pretjerano opušteno. Izbočenja kosti lica su izražena, široka, kvadratična i visoka; duboka, sa širokom brazdom između očiju kod stopa. Brazda, koja je široka i duboka, pruža se do sredine lubanje, a može se pratiti do vrha lubanje. Lice od prednjeg dijela jegodične kosti do nosnika kratko, sa naboranom kožom. Njuška kratka, široka, a vrh izbočen prema gore, i vrlo duboka od kuta očiju do kuta usnica. Nosnik i nosnice – veliki, široki i crne boje, nikako nesmiju biti boje jetre, crvenkaste ili smeđe boje; vrh usmjeren prema natrag – prema očima. Rsazmak od unutarnjeg kuta oka ili od sredine stopa između očiju do samog vrha nosnika ne smije promašati dužinu od vrha nosa do ruba usana. Nosnice velike i širokes jasno izraženom okomitom ravnom linijom koja ih razdvaja. Gornje usne debele, široke, viseće i jako duboke, potpuno su ovješene preko donje vilice sa strane, ali ne i sprijeda. Usnice se spajaju u prednjem dijelu i potpuno prekrivaju zube. Vilice su široke, masivne i kvadratične, donja vilica je znatno isturena ispred gornje i usmjerena vršim rubom prema straga. Gledano od naprijed različiti dijelovi lica su međusobno izbalansirani s obje strane jedne zamišljene središnje linije. Oči: Gledano od naprijed, nisko postavljene u lubanji, prilično udaljeno od ušiju. Oči i stop se nalaze na istoj ravnoj liniji, pod pravim kutom prema čeonoj brazdi. Međusobno su široko razdvojene, ali vanjski kutovi su unutar obrisa obraza. Okruglog oblika, srednje veličine, niti upale niti izbočene. Vrlo tamne boje – gotovo crne, kad pas gleda naprijed ne smije se vidjeti nikakve bjeline. Uši: Visoko usađene, npr. prednji rub uha (gledano odnaprijed) stapa se s vanjskim obrisom lubanje na gornjem rubu obrisa, tako a su uši međusobno široko razmaknute, a postavljene što je moguće visoko i odmaknuto od oka. Malene su i tanke. «Ružino uho» je ispravno, tj.preklapanje prema unutra stražnjeg, gornjeg ili prednjeg unutrašnjeg ruba uha koje se uvrće i prema van i prema straga, pokazujući djelomično i unutrašnjost ušne školjke. Usta: Vilice široke i kvadratične a šest malih prednjih zuba između očnjaka u ravnom nizu. Očnjaci su široko postavljeni. Zubi su veliki i snažni i nisu vidljivi dok su usta zatvorena. Gledano odnaprijed donja vilica je postavljena točno ispod gornje vilice i paralelna. Vrat: Umjerene dužine (kraći nego što je širok), vrlo masivan, dubok i snažan. Dobro povijen prema leđima, s obilnom labavom, debelom, naboranom kožom ispod grla, koja tvori podvaljak od donje vilice do prsa svake strane. Tijelo: Širokih prsa, postrance okruglog obrisa, masivno i duboko. Leđa su kratka, snažna, široka u predjelu plećki, uža u predjelu slabina. Blago uleknuće leđa nalazi se odmah iza plećki (najniži dio leđa) gdje se kralježnica počinje dizati prema slabinama (čija je najviša točka iznad razine vrha plećki), pa se ponovno naglo spušta u zaobljenoj liniji prema repu tvoreći luk tzv. šaranasta leđa («roachback») – kao posebnu karakteristiku pasmine. Tijelo je dobro zasvođenih rebara koja se protežu u leđni dio, a trbušni dio je uvučen, a ne ovješen. Rep: Nisko usađen, izbočen prilično ravno, pa onda okrenut prema dolje. Okrugao, kratke dlake, bez ikakvih čuperaka ili grube dlake. Umjerene dužine, no prije kratak nego dugačak, stanjuje se prema vrhu koji je šiljast. Nošen prema dolje (nema definirano zaokreće prema gore na vrhu) i nikad nije nošen preko leđa. Prednji udovi: Lopatice široke, koso položene i duboke. Vrlo su snažne i mišićave pa izgledaju kao da su pričvršćene na tijelo. Pretprsje prostrano, okruglo, duboko od vrha lopatica do najnižeg dijela gdje se spaja s prsima. Prsa nisko spuštena između prednjih nogu. Širokog opsega, okrugla iza prednjih nogu. Prednje noge, čvrste i snažne, dobro razvijene, međusobnoširoko razmaknute, masivne, mišićave i ravne, nije dugonog, a nisu ni zakrivljene, a kratke su u odnosu na stražnje noge. No, nisu toliko kratke da leđa izgledaju dugačko, ili da se smanjuju agilnost ili onemogućavaju pokretljivost psa. Laktovi nisko postavljeni i odvojeni od rebara. Došaplja kratka, ravna i snažna. Stražnji udovi: Noge su velike i mišićave, dugačke u odnosu prednje noge, tako da podižu slabine. Skočni zglobovi su dobro povijeni i nisko spušteni. Noge dugačke i mišićave od slabina do skočnih zglobova, a kratkog, ravnog i snažnog donjeg dijela. Koljeni zglobovi okrugli i blago izbočeni od tijela. Došaplja se zbog toga približavaju, a stražnje šape se iskrenute prema van. Šape: Ispružene prema naprijed, ravne i vrlo lagano iskrenute prema van, srednje veličine i umjereno okruglog oblika. Stražnje šape okrugle i kompaktne. Prsti čvrsti i debeli, dobro međusobno razdvojeni, članci prstiju izraženi i visoki. Hod/kretanje: Posebno teško i suzdražano, djeluje kao da hoda kratkim, brzim korakom na vrhovima prstiju, stražnje noge ne podiže visoko, kao da kliže terenom, trčeći jednim ili drugim ramenom izbačenim naprijed. Pokrov: Dlaka – fina dlaka, kratka, priljubljena i glatka (doima se oštrom samo zbog kratkoće i gustoće, nije žičašta). Boja – Jednobojna ili jednobojna sa crnom maskom. Psi mogu biti jednobojni (boja treba biti sjajna i čista), tigrasti, crvene boje u svim nijansama, jelenje boje ili boje srne itd., bijelo prošarani (kombinacija bijele boje s bilo kojom od navedenih boja). Ružičaste sluzkože, crna boja ili crna s paležom su krajnje nepoželjni. Veličina: Psi teže oko 25 kg, a ženke 22.7 kg. Greške: Bilo koje odstupanje od gore navedenih osobina smatra se greškom, a ova se uzima u obzir prema stupnju izraženosti. www.moj-pas.com

- 13:46 - Komentari (2) - Isprintaj - #

09.08.2006., srijeda

Grupa 1 Pastirski psi i psi tjerači stoke -Berger de Brie ( Briard)

BRIJARSKI OVČAR Opći izgled: Brijar je rustikalan, snažan pas, skladne građe, temperamentnog hoda i postojane naravi. Glava: Snažna, dosta duga. Čeoni prijelaz je naglašen i dijeli glavu u lubanjski dio i predio njuške, koji moraju biti jednake dužine. Glava je obrasla obilnom dlakom koja formira bradu, brkove i obrve. Čelo je lagano zaobljeno. Njuška je snažna s dobro razvijenim i snažnim čeljustima. Ne smije biti preširoka ni preuska. Nosnik je ravan. Nos je taman, dobro pigmentiran s jasno naznačenim nosnim otvorima. Zubi: Veliki, bijeli, zdravi. Zubalo je škarastog ugriza. Oči: Vodoravno položene, velike, tamne, mirnog i inteligentnog pogleda. Uši: Visoko usađene. Kupirane uši moraju biti nešto kraće od polovine dužine glave, a pas ih nosi uspravno. Nekupirane uši pas nosi preklopljene. Vrat: Umjerene dužine, elegantan, snažan, lijepo usađen. Tijelo: Nesto duže, snažno. Prsni koš je dubok, prostran, lijepo oblikovan. Leđa su ravna i čvrsta. Sapi su lagano zaobljene. Prednje noge: Snažnih kostiju, mišićave. Noge su međusobno paralelne, a gledane sa svih strana, moraju biti okomite na tlo. Došaplje ne smije biti kratko ni jako položeno. Šape su snažne, okrugle (po obliku između macjih i zečjih). Nokti su snažni, tvrdi, dobro pigmentirani. Tabani su snažni i tvrdi. Stražnje noge: Snažnih bedara, dobrih kuteva. U stavu moraju biti paralelne. Brijar na stražnjim nogama posjeduje dvostruki zapapak koji predstavlja pasminsku odliku. Dvostruki zapapci moraju biti sastavljeni od dva košćata dijela s noktima i smješteni što bliže zemlji. Rep: Snažan, dobro odlakan, pri vrhu može biti lagano savijen. Pas ga nosi opuštenog. Vrh repa seže do vrha došaplja ili maksimaino 5 cm ispod njihova vrha. Na kraju ne smije biti savijen u stranu, niti ga pas smije nositi ustranu ili iznad trupa. Dlaka: Lagano valovita, duga, gusta, suha, elastična. Dužina dlake kreće se izmedu 7 i 14 cm. Kvaliteta poddlake je veoma bitna jer utjece na konzistenciju dlake. Sve boje su dozvoljene, osim bijele. Poželjnije su tamnije boje. http://veselirepici.10.forumer.com

- 20:59 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Grupa 1 Pastirski psi i psi tjerači stoke -Boseron - Boseski ovcar - (Berger de Beauce-Beauceron-Bas Rouge)

Boseron - Boseski ovcar - (Berger de Beauce-Beauceron-Bas Rouge) Ti psi od davnina sluze kao cuvari stada na visoravnima Francuske, osobito u pokrajini Beauce, po kojoj su dobili ime. Potjecu od staroga francuskog ovcarskog psa ostre dlake. Izgled im se desetljecima malo mijenjao, pa su posebice omiljeni kod IjubiteIja tzv. prirodnih pasmina, koji cijene rustikalnost i prirodni izgled. Tome svakako pridonosi i mali broj pasa koji su ukljucivani u selekciju. Mnogi ce neupuceni promatraci pomisliti da se radi o dobermanu, sto ne cudi ako se prisjetimo da se pri formiranju pasmine F.L. Dobermann koristio vjerojatno i francuskim ovcarskim psom, koji je u Njemacku stigao s Napoleonovim postrojbama. Nedvojbeno je da na izgled danasnjeg dobermana boseron genetski bitno utjecao. Boseron je pas nesto duzeg trupa, krace njuske i duze dlake. To je kompaktan pas snazne i cvrste grade, okretan, vrlo temperamentan, velike psihofizicke cvrstoce, izrazenog instinkta za cuvanje i obranu osobnog integriteta i svega sto smatra svojim. Voli druzenje i igru iako ponekad u njoj zna biti grub. Vjeran je i odan pratilac i prijatelj, a osobito je vjeran jednoj osobi. Ti psi imaju vrlo izrazen instinkt upravljanja stadom, pa i danas uspjesno sluze pastirima u Francuskoj. Imaju i dobar njuh pa se njima koriste i pri pronalazenju gljiva. Sve te osobine cine ih odlicnim sluzbenim psima. Boserone nazivaju i Bas Rouge (crvena carapa) zbog paleza vjevericje-crvene boje koji dopiru do skocnih zglobova. Boseron je kao pasmina sluzbeno priznata tek godine 1897. iako zapisi o slicnom psu potjecu jos iz 16.stoljeca. Opci izgled: Boseron je pas srednje velicine, robusne grade, snazan i misicav, ali nije premasivan. Visina muzjaka je od 63 do 70 cm , a zenke od 61 do 68 cm. Ima iskren pristup, bez straha. Usi: Visoko postavljene . Ako su kupirane, stoje uspravno i lagano su povinute prema naprijed. Nekupirane usi vise slobodno i preklopljene su. Glava: Duga, snazna, s ravnom ili lagano zaobljenom lubanjom. Zatiljna kvrga je umjereno naglasena, ali dobro vidIjiva. Ceoni prijelaz je umjereno naglasen i dijeli lubanjski dio od njuske. Njuska je duga i snazna, s dobro razvijenim ceIjustima. Zubi su bijeli i snazni, a ugriz skarast. Oci su bademastog oblika, vodoravno polozene i tamne. Vrat: Srednje duzine, snazan, misicav, bez suvisne koze. Tijelo: Duzina je nesto veca od visine. Leda su ravna, misicava i cvrsta. Prsni kos je sirok i prostran. Slabinski dio je misicav i odgovarajuce sirine. Sapi su blago zakosene, srednje duge. Donja crta tijela ne smije biti usukana. Prednje noge: Lopatica je duga, koso polozena, oblozena snaznim misicima. Noge su snaznih kostiju, ravne, okomite na tlo i medusobno paralelne. Sape su okrugle, prikupljenih prstiju. Nokti su cvrsti i dobro pigmentirani Straznje noge: Snazne, sirokih i misicavih bedara, medusobno paralelne.Kut koji zatvaraju potkoljenica i dosaplje nesto je otvoreniji. Pasminsku odliku predstavija dvostruki "peti prst" koji mora imati kostanu osnovu. Rep: Dobro odlakan. Tvori blagu krivulju u obliku slova J. Vrh mora sezati najmanje do visine skocnog zgloba. Dlaka: Cvrsta, dobro prilijeze uz tijelo i psa odlicno stiti u svim vremenskim uvjetima. Na glavi je kratka, a na tijelu je duga od 2,5 do 3 cm i doseze najvecu duzinu od 3,5 do 4 cm. Na straznjoj strani bedara i s donje strane repa tvori zastavice. Boje: Crna s palezom (bicolore) poznatija kao bas rouges ili sivo-crno s palezom (tricolore) poznatija kao harlekin. Dozvoljena je i mala bijela mrlja grudima. Karakter: Boseron je snazan i hrabar pas, izrazenog temperamenta. Odan vodicu. Veoma lako prihvaca obuku i radi s velikim veseljem pa je pogodan za svaku vrstu skolovanja. Prema strancima je nepovjerljiv i ponekad veoma ostar. Svaki bezrazlozno agresivan, plasljiv pas ili pas koji pokazuje pretjerano nepovjerenje mora biti eliminiran iz uzgoja. Literatura : G. Gulan "Sluzbeni psi" Dusevic & Krsovnik p.o., Rijeka, 1994. R. Sauvignac "Le Berger de Beauce", Editions De Vecchi S.A. Paris,1987. preuzeto: www.kinologija.cjb.net

- 20:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Grupa 1 Pastirski psi i psi tjerači stoke -Šetlandski ovčar

Šetlandski ovčar je jedna od najpopularnijih pasmina u Japanu, a omiljena je i u Velikoj Britaniji i Sjevernoj Americi. Iako se rijetko koristi kao radni pas, zadržao je mnoge od svojih čuvarskih i pastirskih instikata pa će pouzdano štititi dom svoga vlasnika. Premda su ga nazivali patuljastim škotskim ovčarom, ovo je zapravo klasična mala pasmina, a ne patuljasta poput jazavčara. To je manja verzija škotskih radnih pasa. Šetlandski ovčari su idealni kučni psi i sa lakoćom se prilagođavaju svom gospodaru. Iako su živahni mogu živjeti u malom stanu. Oni su genetski zdravi i izdržljivi. Vrijedni su, inteligentni, ljupki, vole djecu, vesele su naravi, najbolje se osjećaju kada su u središtu pažnje. Prema neznancima su nepovjerljivi i oprezani, dobari su čuvari. Posebno su dobari u čuvanju i tjeranju ovaca. Izgledom su maleni i snažan, bez grubosti i nezgrapnosti, odlikuje ih raskošna dlaka. Simetrične su obrisne linije tako da niti jedan dio nije neproporcionalan. Tijelo im nije ni mlitavo ni grubo. Pokretljivi su psi. Kreću se brzo u ćemu im pomažu jaki skočni zglobovi, jako su okretni a u osto vrijeme elegantani. Pojavljuju se u tri boje: boja samurovine: čista boja ili šatirana od svijetlozlatne do zagasite boje mahagonija; trikolor: zagasito crna na tijelu, poželjno s oznakama zagasite boje paleža i blue-merle: jasna srebrnasto-plava, s crnom išaranošću i ispruganošću. Također, crno-bijela i crna s paležom su priznate boje. Uzgoj sheltiea je jednostavan, sve naučeno rade s oduševljenjem. Otporni su i dočekaju visoku starost (12 do 14 godina). Lako se dresiraju i ne zaboravljaju što nauće. Ne treba im ni mnogo hrane ni posebne njege, a malo prostora će im uvijek biti dosta. Sva njega Šeltija svodi se na redovno češljanje. Lijepa duga dlaka zahtijeva tjedno češljanje, a linjaju se dva puta godišnje. Šetlandski ovčar vuće korijene iz Škotske iz XVIII.stoljeća, a mogao bi biti rezultat križanja lokalnih pasa sa Shetlanda s donesenim dugodlakim škotskim ovčarom. Potjeće sa Šetlandskih otoka, gdje je sližio kao radni pas a zvali su ga Tonnie Dog. Da bi sačuvali izvorni oblik i karakter ovih pasa, početkom 20-og stoljeća u Lerwicku osnovan je Shetland Colie Club (Koli je bio naziv za radnog - korisnog psa, posebno ako je taj rad povezan sa ovcama). Negde u to vrijeme je i ukršten sa Škotskim ovčarom. Neko vreme su ga nazivali i Patuljasti Koli i čak je bilo svađe oko imena. Kada je konačno prihvaćeno ime Šetlandski ovčar, svi su bili zadovoljni i pas je počeo da se prikazuje na izložbama. OPĆI IZGLED Malen dugodlaki pas velike ljepote, bez nezgrapnosti i surovosti. Konture su simetrične tako da nijedan dio ne izgleda neproporcionalno. Bujna dlaka, bujna griva i ovratnik te lijepo oblikovana glava ljupkog izraza spajaju se u idealan izgled. OSNOVNA OBILJEŽJA Oprezan, blag, inteligentan, snažan i živahan. NARAV Ljubazan i razborit naspram svog gospodara, rezerviran prema strancima, nikad nervozan. GLAVA Glava je plemenita, odozgo ili sa strane gledano, nalik na dugačak tupi klin koji se od ušiju prema nosu sužuje. Širina lubanje je u srazmjeru s duljinom lubanje i gubice. Cjelina se mora ocjenjivati uzimajući u obzir veličinu psa. Lubanja je pljosnata, umjereno široka između ušiju, a zatiljna kost nije izražena. Obrazi su pljosnati, glatko prelazeći u dobro zaokruženu gubicu. Lubanja i gubica su jednake duljine, točka razdvajanja je unutarnji ugao oka. Gornja linija lubanje ide paralelno s gornjom linijom gubice, s blagim ali jasno raspoznatljivim stopom. Nos usne i rubovi očnih kapaka su crni. Karakterističan izraz rezultat je potpunog sklada u spoju lubanje i lica, oblika, boje i položaja očiju te pravilno postavljenih i nošenih ušiju. Gubica/zubalo: Vilice su ravnomjerne, glatko ocrtane, snažne, s dobro razvijenom donjom vilicom. Usne su čvrsto zatvorene. Zubi su zdravi sa savršenim, pravilnim i potpunim škarastim zubalom, pri čemu su gornji niz sjekutića bez međuprostora poklapa s donjim i zubi stoje u vilici uspravno. Potpuna garnitura od 42 pravilno smještena zuba izuzetno je poželjna. Oči: Srednje velike, koso usađene, bademastog oblika. Tamnosmeđe, osim kod varijante merle, gdje jedno ili oba oka smiju biti plava ili plavo išarana. Uši: Male i u korijenu umjereno široke, stoje na lubanji prilično blizu jedno drugom. U stanju mirovanja položene su prema nazad; u stanju opreza pomaknute su prema naprijed i poluuspravljene, s vrhom obješenim prema naprijed. VRAT Mišićav, dobro svinut, dovoljne duljine kako bi omogućio ponosno držanje glave. TIJELO Od plećnog zgloba do izbočenja na sjednoj kosti neznatno je dulje nego visina grebena. Grudi su duboke, dopiru do lakta. Rebra su dobro izbočena, suzujući se u donjoj polovini kako bi omogućila slobodno kretanje prednjih nogu i pleća. Leda su ravna, s ljupkom oblinom iznad slabinskog dijela, sapi se prema nazad postupno spuštaju. UDOVI Prednje noge : Pleća su vrlo dobro položena prema natrag. Na grebenu razdijeljene samo kralježnicom, lopatice leže koso prema van kako bi dale mjesta izbočenosti rebara. Dobro izraženi kutovi plećnih zglobova. Nadlaktica i lopatica otprilike su jednake duljine. Razmak od tla do lakta jednak je razmaku od lakta do grebena. Prednje noge su, gledano sprijeda, ravne , mišićave i ravnomjerno oblikovane, sa snažnim kostima. Došaplje snažno i gipko. Stražnje noge: Butovi su široki i mišićavi, bedrene kosti su pod pravim kutom usađene u zdjelicu. Koljeni zglob s jasnim kutom, skočni zglobovi dobro oblikovani i dobro izraženih kutova, nisko postavljeni sa snažnim kostima. Donožje je, gledano straga, ravno. REP Nisko postavljen. Repni kralješci postaju tanji prema vrhu i dosižu do skočnih zglobova, obilno je pokriven dlakom i blago zavinut prema gore. U pokretu smije biti blago uzdignut, ali nikada iznad leđne linije. Nikako nije prelomljen. ŠAPE Ovalne, s dobro potkoženim tabanima, prsti su izbočeni i zatvoreni. KRETANJE Gipko, glatko i ljupko, s potiskom stražnjih nogu, pritom prevaljujući što je moguće veću razdaljinu uz najmanji napor. Ljuljajući ili ukršten hod ili kruto, ukočeno kretanje gore-dolje izuzetno su nepoželjni. DLAKA Dvostruka; vanjska, pokrovna dlaka je duga, tvrda i ravna. Poddlaka je meka, kratka i gusta. Griva i ovratnik vrlo su bujni. Prednje noge dobro su ozastavičene. Stražnje noge su iznad skočnih zglobova jako, ispod njih prilično kratko/glatko odlakane. Dlaka na licu je kratka /glatka. Kratkodlaki primjerci izuzetno su nepoželjni. BOJA Boja samurovine: čista boja ili šatirana od svijetlozlatne do zagasite boje mahagonija, pri čemu šatiranost treba biti snažnih tonova. Vučja boja i siva nepoželjne su. Trikolor: zagasito crna na tijelu, poželjno s oznakama zagasite boje paleža. Blue-merle: jasna srebrnasto-plava, s crnom išaranošću i ispruganošću. Oznake zagasite boje paleža poželjne su, njihov nedostatak ne kažnjava se. Velike crne površine, primjesa škriljasto-sive ili rđave boje, kako na pokrovnoj dlaci tako na poddlaci izuzetno su nepoželjni. Cjelokupni utisak treba karakterizirati plava boja. Crno -bijela i crna s paležom isto su tako priznate boje. Bijele oznake smiju (osim kod crnih s paležom) biti prisutne u obliku lise na glavi, na grudima, na ovratniku, na nogama i na kraju repa. Prisustvo svih ovih ili nekih od ovih bijelih oznaka treba biti poželjno (osim kod crnih s paležom); nedostatak ovih oznaka ne treba kažnjavati. Bijele mrlje na tijelu izuzetno su nepoželjne. VELIČINA Idealna visina grebena : mužjaci 37 cm; ženke: 35,5 cm. Odstupanje za više od 2,5 cm iznad ili ispod ove mjere izuzetno je nepoželjno. GREŠKE Bilo koje odstupanje od gore navedenog opisa mora se smatrati greškom, a težinu greške mora se procjenjivati u skladu sa stupnjem greške. NAPOMENA Mužjaci treba da imaju dva normalno razvijena testisa, koja se nalaze u skrotum. preuzeto sa: www.pasoddy.com

- 20:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Grupa 1 Pastirski psi i psi tjerači stoke -Australski ovčar

Skupina: I. FCI skupina - Ovčarski i stočarski psi Zemlja porijekla: Sjedinjene Američke Države Namjena: Pastirski pas Veličina: Visina mužjaka iznosi 50 - 57 cm, visina ženke 45 - 52 cm. Dlaka: Dlaka je srednje duga do dugačka, može biti izrazito kovrčava ili lagano kovrčava s gustom poddlakom. Boja dlake može biti plavocrna s mrljama, crvena s mrljama, crna ili smeđa, koje mogu biti sa zlatnožutim šarama uz malo bijele dlake. Njega: Dlaka australskog ovčara ne iziskuje puno njege. Za vrijeme linjanja poddlaka otpada, što zahtijeva temeljito češljanje. Narav: Ovaj pametan, oštrouman i razborit pas željan je učenja. On je oprezan, veseo, zaigran, vrlo vjeran, posjeduje veliku izdržljivost i vrlo je privržen obitelji. Odgoj: Australski ovčar voli učiti i uči vrlo brzo, zato ga je lako odgojiti. Ukoliko je osuđen na izlazak samo tri puta dnevno, može se ponašati vrlo neugodno. Pored točno određenih vježbi, ovom pasminom se treba puno baviti i držati je stalno zaokupljenom. Bilo bi dobro uključiti ga u agility, fly-ball ili natjecanja u poslušnosti - za koja je idealan. Socijalno ponašanje: Ukoliko je dobro socijaliziran, australski ovčar ne stvara nikakvih problema kod susreta s drugim mužjacima i ženkama. Ova pasmina općenito voli djecu, može biti malo sramežljiva prema strancima. Vježbanje: Ovaj pas iziskuje puno vježbanja, ali iznad svega se njime treba puno baviti kako bi bio sretan. Možda bi za njega bio najbolji dom sa zabavnim ljudima, koji bi bili u stanju svaki dan posvetiti određeno vrijeme svome psu. www.vauvau.net

- 14:20 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Grupa 1 Pastirski psi i psi tjerači stoke -Mađarski Puli

Mađarski pastirski pas Azijskog porijekla. Preci ovih pasa su na našu teritoriju stigli sa pastirima nomadima. Puli, mađarski ovčar, pas je kojemu se daje najviše nadimaka. Međutim, to vrijedi samo za odrasle pulije, u dobi od dvije godine pa na više. Za štenca će svaki prolaznik pomisliti da je mješanac ili neošišana pudlica. A pokušate li jedan kilometar prošetati sa svojim zrelim pulijem, trebat će vam za tu avanturu ne normalnih deset minuta, već najmanje jedan sat. Rijetko koji prolaznik vas neće zaustaviti, a zasigurno će to učiniti svako dijete. Uz dobacivanja stila - gle... Gulit, usisivač, Marli, vuneni pas itd., morat ćete nadahnuto odgovarati na brojna pitanja. Primjerice: gdje mu je glava, a gdje rep; u kojem smjeru hoda; da li ima oči; da li vidi... Eto, i kratkih odgovora. Puli nije igračka nedefiniranog oblika, već pravi, izuzetno intelignetni i značajem osebujni ovčarski pas, privržen svome vlasniku i svojoj obitelji. Kako mu je rep dugačak, ali višestruko "zarolan" na leđima, to gledano "iz profila" doista se ne vidi precizno gdje je glava, a gdje rep. Puli ima dugu dlaku u resicama, poput "dread-locks" - sitnih pletenica toliko popularnih u crnaca - samo što njegovi "žniranci" rastu prirodno, pa ga se ne mora voditi frizeru. Usput, preporuka vlasnicima pulija: na upit prolaznika da li psa vodite frizeru, nevino i smireno odgovorite pozitivno i navedite ime najpoznatijeg trendovskog stiliste. Tako ste, naime, najbrže gotovi i možete ići dalje! Najvažnija prednost pulija iz ugla viđenja jedne domaćice svakako je činjenica da mu dlaka ne otpada i da se nikad ne linja. Jedino u slučaju da se vaše dijete malo zdušnije proigralo s ljubimcem ili vam je potpetica stala na krivo mjesto, na podu ćete naci "žniranac". I još jedna važna uputa za foto-amatere: ako hoćete uslikati pulija, pobrinite se da se razbijesni i pokaže zube ili ga vodite deset katova uz stepenice da isplazi jezik. To je jedini poznati način koji jamči da će se na fotografiji prepoznati da nije riječ o mrlji, već o psu Ako imate pulija (crnog, bijelog ili smeđeg) nemojte zaboraviti da je to pravi ovčarski pas, čuvar stada. Zato mu ostavite njegov eko-look i nemojte popustiti američkim trendovima koji raščešljavljanjem dlake pulija i posebnim sisanjem tog divnog prirodnog psa pretvaraju u - umjetnički obrezanu živicu. Puli, ne zaboravite, prije kojih tisuću godina došao je s Mongolima iz Kirgizije, iz azijskih stepa, a istim tim Mongolima je pomogao da u Panniju dovedu tisuće ovaca. Puliji čuvaju ovce na specifičan način: jureći oko stada skaču im na leđa, te s leđa na leđa, te ih tako sabijaju na okup. Današnji urbanizirani puli zadržao je potrebu za čuvanjem stada, pa tako doživljava sve članove obitelji, s izuzetkom samoga gazde (kojega je on sam odabrao po tko zna kojim kriterijima). Svaki povratak s puta kojega od članova obitelji nailazi na istu reakciju - puli je ljut i uvrijeđen i to otvoreno pokazuje. Ponekad čak danima "ne razgovara" s takvim obludjelim članom obitelji! Zašto pulija ima relativno malo i zašto nisu traženi? Prije neposrednog odgovora na pitanje treba reći kako činjenica da pulija ima relativno malo ima i pozitivnih posljedica, jer je izbjegnuta masovna produkcija u uzgajivačnicama odnosno "tvornicama pasa", pa se s pulijima nije desilo što i s brojnim drugim pasminama - da su degenerirale, da im se srozala kvaliteta. A jedan od razloga zašto je puli manje popularan kod uzgajivača je njegova kasnostasnost: mladi puli u svoju pravu standardnu, što znači i izložbenu, formu stasa tek u dobi od tri-četiri godine, no reproduktivno je sposoban i aktivan i do kasne dobi (i iza desete godine!). Manje je poznato i to da je puli dugovječni ljubimac koji zadržava svoju aktivnost i u najstarijoj dobi. No, profesionalni uzgajivači moraju dvostruko dulje čekati da bi postigli s njime izložbeni i, nastavno, uzgojni uspjeh no kod većine drugih pasmina, a što zasigurno utječe na njihov interes. Zato se i u Hrvatskoj uzgojem pulija bave uglavnom samo iskusni amateri, a što utječe i na njihovu cijenu, pa su, unatoč atraktivnosti i rijetkosti, relativno povoljne cijene štenadi. Zašto držimo da će puli biti jedan od najpopularnijih pasa u 21.stoljeću? Više je razloga za takvu tvrdnju. Prvo, pogodne su (srednje) veličine, a tendencije su da će "psi-lavovi" i "psi-miševi" biti zanimljivi sve užem krugu specijaliziranih uzgajivača. Drugo, dlaka, osim što je atraktivna (prirodne resice), jednostavna je za održavanje, ne linja (ne otpada), nepotrebno je šišanje, češljanje, pa se štedi i na takvim uslugama. Treće, jedna su od rijetkih pasmina koje su jednako dobre i kao kućni ljubimci, kao radni, službeni i izložbeni psi. Četvrto, a što potvrđuju radovi poznatog biologa-ethologa Konrada Lorenza, imaju usklađenost poželjnog karaktera s poželjnim temperamentom. Križanjem je g. Lorenz pokušavao dobiti određenu ravnotežu, vjernost čovjeku i volje za rad, a kod pulija, kao predstavnika azijskih pasmina s europskim značajkama, upravo je ta ravnoteža prisutna. Očigledno, ono što se nastoji tek postići u "psecim laboratorijima" već postoji - a to je puli! Čemu onda dalje eksperimentirati, kad je ishod toga krajnje neizvjestan! OPĆI IZGLED Srednje veličine, čvrste građe, četvrtastog tijela, fin, ali ne prelagan kostur. Suhog ali mišićavog tijela. Izgled pojedinih dijelova tijela je veoma teško ocijeniti, jer mu tijelo prekriva gusta i jaka dlaka, u vidu traka ili pletenica. Prilikom ocjenjivanja, preporučljivo je pregledati opipavanjem. Dlaka glave je toliko gusta, da joj daje ovalan oblik, i zaklanja oči. Rep, čvrsto položen na leđa, daje mu blagu uzlaznu liniju tijela, gledano prema repu. VAŽNIJE PROPORCIJE Dužina/visina: 1/1 Dužina nosa/glave: 3,5/10 Dubina grudi/visina: 4,5/10 Širina grudi/visina: 3,3/10 Obim struka/visina: 12,5/10 Dužina ušiju/dužina glave: 5,2/10 PONAŠANJE I POJAVA Živahna, jako inteligentna rasa. Odličan čuvar, voli djecu, danasnja forma se razvila pod uticajem sportskog odgoja (kao psa za pratnju) GLAVA Glava Gledana sprijeda okrugla, a sa strane eliptična.. Lobanja: Mala i fina.. Stop: Salbo razvijen. Nosna pečurka: Relativno mala, crne boje. Fang: Slabo izražen. Usne: Pripijene, dobro pigmentisane. Zubalo: Puno makazasto zubalo (42 zuba). Oči: Srednje veličine, tamno braon boje, malo koso postavljene, živahnog, intligentnog izraza. Srednje međusubno rastojanje. Očni kapci pripijeni, dobro pigmentisani. Uši: Široko, srednje visoko postavljene. Vise u obliku zaobljenog slova V. VRAT Srednje dužine, čvrst i mišićav. Postavljen pod kutom od 45 stupnjeva, dobro odlakan. REP Gornja linija: Ravna, zbog repa izgleda da se blago uzdiže ka nazad.. Greben: Blago se izdiže iznad linije leđa. Leđa: Srednje dužine, ravna, ategnuta, mišićava. Slabine: Kratke mišićave. Grudni koš: Dubok, širok, dobro zasvođen Stomak: Zategnut, postupno se uzdiže ka nazad. NOGE Postavljen srednje visoko, savijen preko karlice i zadnjice. Dobro odlakan. Ispružen doseže do skočnog zgloba. TIJELO Prednje noge Ramena: Lopatice kose i čvrste. Kut lopatice i nadlaktice 100-110 stupnjeva. Nadlaktica: Srednje dužine, mišićava, Paralelna sa uzdužnom osom tijela. Lakat: Čvrsto pripijen uz grudi. Kut nadlaktice i podlaktice 120-130 stupnjeva. Podlaktica: Dugačka i prava sa suvim mišićima. Prednje šape: Kratke, okrugle, sa čvrsto zbijenim prstima. Nokti crni ili tamno sivi. Jastučići tamni i gipki. Šape srednje široko postavljene i paralelne. Zadnje noge Srednje široko postavljene paralelne. Dugačke i mišićave. Kut karlične i butne kosti 100-110 stupnjeva. Kut koljena 100-110 stupnjeva. Došaplje: Suho, sa jakim mišićima. Zadnje šape: Iste kao i prednje, samo malo pljosnatije. HOD Živahan temperamentan. Kratak korak, brz galop, veoma okretan. Pokreti često karakteristično kratki ýusitnjeniý skakutavi, nikad teški. KOŽA Bez bora, zategnuta dobro pigmentisana. Na neodlakanim mjestima, kod svih vrsta crna ili tamno siva DLAKA Kod šteneta, gusta i talasasta, ili kovrdžava. Kasnije obrazuje pletenice ili trake. Dlaka se sastoji iz grube dlake i meke poddlake. Odnos ove dvije vrste određuje i izgled dlake. Ukoliko ima mnogo više grube dlake, krzno gubi svoj karakterističan izgled. Ukoliko je postotak poddlake veći od poželjnog, krzno se teško može održavati. Genetički određen postotak dlake i poddlake, daje psu poželjan izgled krzna, koji se lakše održava. Dužina dlake je najveća na leđima, slabinama i grebenu (20-30 cm). Najkraća je na glavi i nogama (10-12 cm). Dlaka na glavi je idealna, ako je jaka i tanke pletenice dobro prekrivaju oči i nosnik. Iščešljana, zapostavljena i zamršena dlaka su podjednako nepoželjne. BOJE Crna (kod starijih pasa sa prelivom boje hrđe-ruzine) Bijela (bez preliva) Isprano siva (sa obaveznom crnom maskom na ličnom delu) Siva. Dozvoljena bijela točka prečnika 5 cm na grudima, i bijelim prelivom između prstiju. Sve ostalo se smatra greškom. VISINA Mužjaci: 39-45 cm (idealno: 41-43 cm) Ženke: 36-42 cm (idealno: 38-40 cm) TEŽINA Mužjaci: 13-15 kg Ženke: 10-13 kg GREŠKE Sva odstupanja od gore navedenog se smatraju greškom. Težina greške treba da je poporcionala veličini odstupanja DISKVALIFIKACIJSKE GREŠKE - Kratka, rijetka, ravna dlaka, - Srpasto ili zastavičasto nošenje repa, - Greške u boji ili flekavost, - Podgrizač ili predgrizač, - Nedostatak u zubalu (P2-3-4 i M zubalu), - Odstupanje od mjera naznačenih u standardu. Napomena Mužjaci moraju imati dva normalno razvijena, u skrotumusmeštena testisa. preuzeto sa: ww.pasoddy.com

- 14:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Grupa 1 Pastirski psi i psi tjerači stoke -Bobtail

Bobtail ili punim nazivom staroengleski ovčar je kao pasmina poznat oko 150 godina. Njegovo podrijetlo je sasvim neodređeno. Neki tvrde da je daleki rođak ruskog psa zvanog "Ovčarka" koji je u Veliku Britaniju doveden na baltičkim brodovima. Neki u njemu vide krv pudla ili škotskog hrta, dok drugi smatraju da se radi o pasmini bliskoj suradniku brijarskom ili bergamskom ovčaru. No, kako god bilo, to su veoma popularni i cijenjeni psi. Na početku 18. stolječa staroengleski ovčar bio je popularan gonič stoke koju je tjerao na sajmove. Da bi se pokazao njegov status radnog psa oslobođena poreza, rep mu se podrezivao. To je i dovelo da naziva "Bobtail" i do prakse podrezivanja repa koja se zadržala. Danas je Bobtail vjeran obiteljski pratilac i čuvar. Selektivni je uzgoj počeo oko 1880. godine. Prvo pojavljivanje na izložbi zabilježeno je 1873. g. u Bierminghenu. "Bog je stavio dlaku ispred očiju Bobteila da ovaj ne vidi greške onih koje voli". Ova rečenica je internacionalni moto ljubitelja ove pasmine i predstavlja dušu Bobteila - DOBRA DUŠA! Staroengleski ovčar je jedan fantastičan pas koji osvaja svakoga ko ga jednom vidi. Ako pomislite na pse kod kojih ne uspijevate razlikovati glavu od zadnjeg dijela, na psa koji će "zalijepiti" svoje prljave šape na vaše grudi i ostaviti znak... to je Bobteil, ali znajte, ako uspijete prepoznati glavu i podignete dlaku, vidječete dva velika oka, najbistrija, najsimpatičnija i najsvjetlija koja ste ikada mogli zamisliti. Voljeti Bobteila je jednostavno. Za njegov opis upotrebljeno je čak šest pridjeva: jak pas, kompaktnog izgleda, velike simetrije, mišićav, robustan i zbijen (masivan). Tipičan predstavnik se nameće na jedan specifičan i nezamjenljiv način. Kad hoda pomjera lijevu prednju i lijevu zadnju nogu istovremeno. Ovaj hod je karakterističan kod malo psećih rasa, a karakterističan je za mnoge divlje životinje, pa i medvjeda (još jedna sličnost sa Bobteilom). Njegov kas je dug i izgleda kao da lebdi, a bez zamora može preći velika rastojanja zahvaljujući jakim zadnjim nogama i šapama, kao i solidnom prednjem dijelu. Što se galopa tiče, rijetko je sresti psa koji galopira tako elastično i prirodno. Uz veliku simpatiju koju ovaj robusni i dlakavi pas povlaći za sobom, zajedno sa prašinom i zemljom koju svakodnevno pokupi, ima i puno drugih karakteristika koje ga svrstavaju u red savršenih pasa. Živahan je, umiljat do besvijesti, druželjubiv, sjajnog karaktera, što vam omogućava da mu bez ikakvog straha povjerite štene od dvadeset dana, malo mače ili dijete staro par mjeseci. Iako je velikog i čupavog (strašnog izgleda), nećete naći slađeg, pristojnijeg, a jako teško i većeg šeprtlju od Bobteila. U svojoj postojbini je izuzetno popularan zbog brižnosti koju pokazuje prema tek ojarenim jarićima. Pažljivost koju mnogi uspoređuju sa majčinskom ljubavlju. Neke osobe koje nedovoljno poznaju, a nikada nisu imale Bobteila, sklone su tvrdnji da on ima jedino ulogu igračke, te da nije u stanju obraniti ni gazdu, ni kuću, ni stado. To nije točno. Bobtail je dobar čuvar, a oštar je samo prema zlonamjernima (sjetimo se samo da je Bobtail u svojoj prošlosti branio stada i od vukova i od medvjeda). U suštini je to povjerljiv i druželjubiv pas, a instinkt i natprosječna inteligencija omogućavaju mu da osjeti zlonamjerne. Mada djeluje kao fraza, svako ko želi nabaviti Bobtaila mora imati u vidu da je njemu ljubav važnija i od hrane M.Fogl Ponekad može izgledati malo tromo no on to zasigurno nije. Njegova visina kreće se 56 do 68 cm, a težina oko 30 kg. Lubanja mu je prostrana i kvadratičnog oblika. Oči su tamne, uši male i priljubljene uz glavu. PažIjivom selekcijom stvoren je pas koji se ošteni bez repa. Ako se kojim slučajem kod šteneta pojavi dugi rep on se kupira. Kupiranje repa seže u prošlost kada su u 19. stoljeću seljaci tim načinom izbjegavali plaćanje poreza koji se nije plaćao za radne pse. Bobtail nema sposobnost da u trku brzo i naglo mijenja smijer upravo iz razloga jer nema repa. Boje dlake ovog "čupavca" su sve nijanse sive, prosijeda, plava, s ili bez bijelih mrlja. Prvo pojavljivanje na izložbi zabilježeno je 1873. g. u Bierminghenu. Narav Bobtaila je vrlo prijazna. On je inteligentan, miran, poslušan i lako odgojiv pas. Naročito je dobar prijatelj djece.Kao i kod svih dugodlakih pasmina treba posvetiti puno pažnje njegovoj dlaci.Pravilnom ishranom i gotovo svakodnevnim češljanjem dobit ćete ogromnu "pahuljicu" za kojom će se svi okretati. Old English Sheepdog je prvi puta registriran kod AKC (American Kennel Club) 1888.godine. Doživi 12 do 14 godina.

- 14:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Grupa 1 Pastirski psi i psi tjerači stoke- Belgijski ovčar

belgijski ovčar(belgian shepherd dog) Ime belgijski ovčar združuje četiri različita tipa pasmine, koji se međusobno razlikuju po dužini, boji i kvaliteti dlake. "Belgijski ovčar je skladno proporcioniran, inteligentan, otporan, kvadratičan pas, naviknut na život pod vedrim nebom, građen da može odolijevati nepogodama godišnjih doba i atmosferskim promjenama tako čestim u klimi Belgije. Skladnošću svojih oblika, ponosnim držanjem glave, pas belgijski ovčar treba ostavljati utisak one elegantne čvrstine koja je postala osobinom selekcionarnih predstavnika radne pasmine." Belgijski dugodlaki crni ovčar (Groenendael ) Srednje je velik, skladno građen pas, izdržljiv - može puno trčati. Glavu drži uspravno i zato izgleda ponosno. Nosni dio glave je dug, podsjeća na glavu divljeg psa, stoga grenendel djeluje arhaično, prvobitno. Čeona i nosna linija moraju biti usporedne, stop je dobro izražen. Poželjne su što tamnije oči, koje moraju biti bademastog oblika. Pogled je živahan. Vjeđe su crno pigmentirane. Belgijski ovčari razlikuju se samo po boji i dužini dlake. Dlaka je kod groenedaela duga i glatka sa zastavicama na nogama i hlačama na bedrima. Dozvoljena je samo crna boja. Visina - 62 cm, težina - 30 do 32 kg (odnosi se na mužjake). Dožive starost od oko 12 godina. U mjestu Groenendael kod Bruxellesa osamdesetih je godina prošlog stoljeća gostioničar Rose svoju crnu, dugodlaku ovčarku pustio pastirskom psu, kojem je ime bilo Picard. Da li je psu bilo samo ime Picard ili je došao iz Picardije u Francuskoj gdje uzgajaju pastirske pse nije poznato. Tim križanjem su bili postavljeni temelji novoj pasmini. Groenendael Jules je izmedu 1908. i 1912. godine položio sve ispite za službene pse i ispit za policijskog psa. Uskoro je počelo rasti zanimanje za njih i izvan Belgije. Razlozi zbog kojih je ta pasmina postala zanimljiva su mnogobrojni. Jedan je sigurno privlačna duga dlaka. I kada je mokar groenendael nema neprijatan miris. Izvanredno je vodljiv i dobar je pratilac. Nemaju problema s displazijom. Nisu psi za život u psetarnici, jako vole djecu i vrlo su temperamentni. Belgijski dugodlaki ovčar (Tervueren) Duga dlaka crvenkasto je smeđe boje sa sivim mrljama. Obvezatno je crno lice. Dlaka je po glavi, obrazima i na prednjim nogama kratka. Na zadnjem dijelu prednjih nogu nalaze se zastavice, a na zadnjim nogama hlače. Duga i glatka dlaka na prsima tvori grivu. To su psi srednje veličine, izuzetno inteligentni, poslušni, veoma dobri radni psi - kao čuvari, ovčari, policijski psi, tragači. Posebno se ističu u sportskoj kinologiji, idealni su za agility. Po temperamentu su veoma živi, veoma privrženi vlasniku. Poslušnost i socijalizacija od malih nogu je gotovo obavezna - onda vlasnik sa njim neće imati nikakvih problema. Ukratko ako želite aktivnog, lijepog, privrženog, radnog psa koji će vam pružiti puno ljubavi nabavite Tervuerena. Belgijski kratkodlaki ovčar (Malinois) Belgijski ovčar - malinois svojim porjeklom je okolice grada Malinesa u Belgiji, pa je tako dobio i svoje ime. Za raliku od ostalih tipova, malinois je belgijski ovčar kratke dlake crvenkastosmeđe boje i crnom maskom. Malinois je izvrstan sportski radni pas koji plijeni svojom brzinom, eksplozivnošću željom za radom, hrabrošću i oštrinom kada je to potrebno. U kući i dvorištu stalno je u pokretu i budno motri i čuva svoj teritorij. Zbog svoje pokretljivosti, brzine izdržljivosti i prvenstveno selekcije kao radne pasmine ovi psi gotovo da i nemaju problema sa muskulaturom i displazijom kukova, kao neke druge športske radne pasmine. Malinois je zbog svojih karakteristika vrlo popularan u svijetu radne kinologije, što dokazuju brojni odlični rezultati koje ta pasmina bilježi na različitim svjetskim natjecanjima sportskih radnih pasa. (IPO, SchH, Obedience, Agility, Ring Sport). Također malinois je zbog svojih radnih karakteristika sve popularniji pas u vojsci i policiji gdje se koristi za različite namjene ( za osiguranje skupova i objekata, za traženje droga, protueksplozijsku zaštitu, tragačko-pretresačku djelatnost i dr.) Belgijski oštrodlaki ovčar (Laekenois) Uši su trokutaste, uspravne i ne preduge. Vrat je vitak i mišićav, bez podbratka. Tijelo je snažno, i ne smije biti labavo. Visina je skoro jednaka dužini tijela stoga pas djeluje kockasto. Udovi su vitki i snažni. Izvanredno je pokretljiv i brz. Rep je srednje dug i jako odlakan. Laekenois ima oštru dlaku koja je raščupana, tvrda i gusta. Dlaka je jednako duga po cijelom tijelu - oko 6 cm. Oko očiju i na gubici je još duža, mada kraća od one kod briarda. Brada je poželjna. Boja: crvenkasto smeđa ili siva s mrljama boje čađe. Pasmina je dobila ime po kraljevskom gradu Laeken, u čijem obližnjem selu ju je duge godine uzgajao neki ovčar, a kasnije i njegov sin. Vrlo vjerojatno je u srodstvu s nizozemskim oštrodlakim ovčarom. Laekenois je najrjeđi medu svim belgijskim ovčarima. Za tu pasminu vrijedi kao i za druge belgijske ovčare: vole djecu, prijatni su, rado se igraju do velike starosti, imaju izvrsno pamćenje. Laekenois je izvanredno oprezan i brz, stoga se ubraja medu odlične čuvare Sve pasmine ( osim GROENANDELA) imaju prepoznatljivu crnu "masku". Budući da im je fizička konstrukcija jednaka u raznim dijelovima svijeta različito su priznate pasmine. Amerika priznaje tri pasmine , Vel.Britanija sva 4 varijeteta priznaje kao jednu pasminu, a F.C.I ih prepoznaje kao 4 različite pasmine. FCI standard OPĆI IZGLED Skladno proporcionalan, inteligentan, otporan, kvadratičan pas, naviknut na život pod vedrim nebom, građen da može odolijevati nepogodama godišnjih doba i atmosferskim promjenama tako čestim u klimi Belgije. Skladnošću svojih oblika i ponosnim držanjem glave, pas belgijski ovčar treba ostavljati utisak one elegantne čvrstine koja je postala osobina selekcioniranih predstavnika radne pasmine. Urođena sklonost za čuvara stada kod njega se udružuje s dragocjenim kvalitetama najboljeg psa čuvara imanja; u slučaju potrebe, on je bez ikakvog oklijevanja nepopustljiv i gorljiv branitelj svog gospodara. On je budan i oprezan; njegov živ i ispitivački pogled odaje inteligenciju. KARAKTER Belgijski ovčari su temperamentni, veoma hrabri i nepokolebljivi psi. Odlikuje ih velika radoznalost i upornost,pa žele učestvovati u svemu sto se oko njih zbiva. Prema strancima su nepovjerljivi, a ponekad i oštri. Privrženi su svim članovima porodice u kojoj žive, ali se posebno vezuju za jednog člana. Često ga netremice gledaju i sa nestrpljenjem očekuju njegov znak, pa sa velikim veseljem, neviđenom brzinom i nevjerojatnom točnošću učine sve sto se od njih zahtjeva. Lako i brzo uče, a ponekad se čini da već sve znaju, pa bez posebnog školovanja izvršavaju i teže zadatke. Prave radne sposobnosti ovih pasa dolaze do izražaja tek kada se nađu u rukama znalca. Onda su sposobni učiniti i nemoguće. Zbog ovih osobina belgijski ovčari su postali jedni od najzastupljenijih na sportskim i radnim takmičenjima gdje su ujedno i postizali najbolje plasmane u odnosu na druge radne rase pasa (pr.:1994. g. na nacionalnom njemačkom prvenstvu u radu bilo je prijavljeno 78 pasa, medju njima 25 belgijanaca,koji su od prvih 10 mesta zauzeli 8 .).Samim tim ovi psi se sve vise potvrđuju u svijetu i njihov rejting neprestano raste. Belgijski ovčari su radni psi i oduvijek su to bili. Ukoliko mu ne dajemo obaveze, zbog svoje sposobnosti i pameti oni samo sebi pronalaze obaveze. Karakteristično je za rasu da sazrijevaju tek sa dvije godine i zato prema njima treba biti strpljiv, pažljiv i nježan. Traži čvrstu ruku ali punu ljubavi... GLAVA GLAVA: glava je oblikovana , duga, ali ne pretjerano, suha. Lubanja i gubica otprilike su jednake duljine, s time što gubica smije biti neznatno dulja, što pridaje cjelokupnom izgledu utisak dotjeranosti. Njuška:crna;dobro oTvorene nozdrve. Gubica:srednje duljine;postepeno se sužava prema nosu.Nosni hrbat je ravan;gledano iz profila,on je paralelan sa zamišljenom linijom koja se nastavlja na lubanju.Usta dobro rascijepljena. Usne:tanke,napete,jako pigmentirane,ne ostavljaju vidljivim crvenilo sluznice. Obrazi:suhi,mišićavi ali plosnati. Zubalo:zubi snažni i bijeli,pravilni,čvrsto usađeni dobro usađene vilice.Škarasto zubalo:to znači da sjekutići gornje vilice trebaju neznatno prelaziti sjekutiće donje vilice,stime da se ne izgubi kontakt među njima.Superpozicija sjekutića tolerira se;takvo zubalo,zvano kliještastim,poželjno je kod vodiča ovaca i stoke. Čeoni usjek (stop):umjeren,ali izražen. Obrvni lukovi: nisu istureni, gubica je lijepo oblikovana ispod očiju. Lubanja: srednje širine, u razmjeru s duljinom glave, čela prije plosnatog nego zaokruženog, slabo istaknute središnje linije; gledano iz profila, lubanja je paralelna sa zamišljenom koja se nastavlja na gubicu. Uši: pravilno trokutastog oblika, ravne i uspravne; visoko usađene, primjerene duljine, ušne školjke u korijenu lijepo zaokružene. Zatiljak: vrlo blago zaobljen VRAT Blago izdužen, dobro razvijenih mišića, bez podvaljka, postepeno se širi prema plećima. UDOVI PREDNJI UDOVI: muskulatura suha i snažna. Pleća: lopatice su duge i nakošene, pričvršćene ploštimice, tvore s nadlakticom kut dovoljan da omogući slobodno kretanje lakata. Nadlaktice:trebaju se kretati u smjeru točno paralelnom s uzdužnom osi tijela. Podlaktice:duge i dobro razvijenih mišića. Donožja: snažna i kratka; zglobovo nožja su jasno izraženi,bez znakova rahitisa. Šape:prilično okrugle;prsti svinuti i stisnuti;tabani debeli i elastični,nokti TAMNI i krupni. STRAŽNJI UDOVI: snažni, bez glomaznosti, kreću se u istim ravninama kao prednji udovi. Noge su okomite u odnosu na tlo. Butovi: široki i snažno razvijenih mišića. Koljeno je približno okomito u odnosu na kuk. Potkoljenice: duge, široke, mišićave i odgovarajuće svijene u skočnim zglobovima ali ne pretjerano. Skočni zglobovi smješteni su blizu tla, široki i mišićavi. Gledano odostraga, oni su potpuno paralelni. Donožja:čvrsta i kratka.Čaporci nisu poželjni. Šape:blago ovalne,prsti svinuti i stisnuti; tabani su debeli i elastični; nokti su tamni i krupni TIJELO TIJELO:tijelo je snažno,ali bez glomaznosti.Duljina od vrha pleća do izbočina sjednih kostiju približno je jednaka visini grebena kod mužjaka.Duljina može biti malo veća od visine grebena kod ženki. Prednji dio prsa:gledan sprijeda ni preširok ni preuzak. Prsa:ne suviše široka,ali zato duboka i spuštena,kao kod svih životinja velike izdržljivosti.Prsni koš je omeđen rebrima svinutim u njihovom gornjem dijelu. Greben:istaknut. Donja linija:(leđa i slabinski dio) ravna,široka,snažno razvijenih mišića. Trbuh:umjereno se uzdižući, ni spušten ni hrtovit,nastavlja se u skladnoj krivulji na donju liniju prsa. Sapi:vrlo blago nagnuto,široke, ali ne pretjerano. REP Rep je dobro usađen, snažan u korijenu, srednje duljine. U mirovanja pas ga drži obješenim, vrh je blago svinut prema nazad u razini skočnog zgloba; u pokretu pas ga pridiže i pojačava se krivulja prema vrhu, s time što rep ni u jednom trenutku ne može imati oblik kuke ili skretati u stranu. HOD Hod je živahan i nesputan, velikog iskoraka. Neprestano u pokretu, belgijski ovčar čini se neumornim. Zbog osebujnog temperamenta kod njega se zamjećuje tendencija da se radije kreće u krugovima nego u ravnoj liniji KRZNO Maska: maska bi trebala obuhvatiti u jedinstvenu crnu zonu gornje i donje usne, kutove usta i očne kapke. Boje: Tervueren: riđa dlaka s crnim vrhovima, budući da je najprirodnija, daje joj se prednost. Riđa boja treba biti topla, ni svjetla ni izblijedjela. Svaki pas kojeg boja ne odgovara željenom intenzitetu, ne može pretendirati na ocjenu odličan, a još manje biti predložen za C.A.C., C.A.C.I.B. ili rezerve. Malinoi: jedino riđa s crnim vrhovima uz crnu masku. Groenendael: jedino jednobojna crna. Laekenoi: riđa s primjesama crne, osobito na gubici i na repu.Malo bijelog tolerira se na prsima i na prstima. DLAKA Dlaka, budući da je razne duljine, smjera, izgleda kod pasa belgijskih ovčara, uzeta je kao kriterij za razlikovanje varijante ove pasmine. Kod svih varijanti dlaka mora uvijek mora biti obilna, stisnuta, dobre teksture i tvoriti s vunastom poddlakom odličan omotač. KOŽA Elastična ali dobro zategnuta po čitavom tijelu. Vanjske sluznice intenzivno su pigmentirane. VELIČINA Poželjna veličina u prosjeku je: 62 centimetra za mužjake 58 centimetra za ženke Tolerancija: niže 2 centimetra; višlje 4 centimetra. www.pasoddy.com

- 12:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Grupa 1 Pastirski psi i psi tjerači stoke -Bearded Collie

Porijeklo pasmine seže više od 400 godina unatrag. Nastali su najvjerojatnije parenjem poljskih nizinskih ovčara sa škotskim ovčarima, krajem 15. i tijekom 16. stoljeća. Od tog razdoblja pa sve do dvadesetog stoljeća o pasmini se zna vrlo malo. Godine 1912. u Edinburghu je osnovan prvi klub. Nakon toga broj pasa naglo pada, a tijekom Drugoga svjetskog rata pasmina gotovo izumire. Jeannie of BothkennarZa obnovu je zaslužna G. O. Willison iz Velike Britanije koja 1944. godine slučajno nabavlja smeđu kujicu Jeannie of Bothkennar . 1949. godine pronalazi i mužjaka - Bailie of Bothkennar - i s tim parom potpuno obnavlja uzgoj. Godine 1959. Jeanniena unuka Beauty Queen of Bothkennar postaje prvi bradati koli koji je osvojio CC kandidaturu za naslov engleskog prvaka. Novi standard ustanovljen je 1964., a 1989. ova pasmine zauzima apsolutni vrh kada je kuja Potterdale Classic of Moonhill osvojila naslov Best In Show na Cruft's-u. Uzgoj u Hrvatskoj Mužjak Extra Light de la Fontaine Aux Elfes u vlasništvu Draženke Matković bio je prvi bradati koli na području Hrvatske. Oštenjen je 1989. godine i nije imao potomstva. Ch. Black Imperial v. Karthäuser Hain, "Timo"Godinu dana kasnije, Vilma Polz-Živković uvozi iz Njemačke mužjaka Black Imperial v. Karthäuser Hain, kod kuće zvanog Timo . Taj pas obilježava početak uzgoja ove pasmine na našim prostorima. Timo je osvojio nekoliko šampionata i ostat će zapamćen kao otac prvog hrvatskog legla bradatih kolija koje je 15. lipnja 1994. godine oštenila Neuma z Brda, ženka uvezena iz Slovenije. Uzgajivač tog legla, Želimir Harapin, nije registrirao ime uzgajivačnice. Black Imperial v. Karthäuser Hain. Prva službeno registrirana uzgajivačnica bila je Ratkay's Zrinke Ratkajec. Uzgojila je samo jedno leglo, oštenjeno 1996. godine. Majka je bila Bounty Brown Hneda, ženka uvezena iz Češke, a otac ponovo Black Imperial v. Karthäuser Hain. Ch. Vatea's Haidee Sweet DreamU siječnju 1997. Jasmina Dasović osniva uzgajivačnicu Vatea sa ženkom Black Lace oštenjenom 1994. godine u prvom leglu. Danas je Vatea najstarija aktivna hrvatska uzgajivačnica bradatih kolija. Black Lace šteni leglo čiji je otac izuzetni mužjak uvezen iz Francuske u Mađarsku - Ch. Initiale de Chester. Iz tog legla potječe smeđa ženka Vatea's Haidee Sweet Dream - najuspješniji bradati koli svih vremena iz domaćeg uzgoja. Kasnije iste godine šteni se prvo leglo u uzgajivačnici Sagena, Tajane i Dražene Ormož. Uzgoj su započele ženkom Double Scotch Blue Forget-Me-Not, uvezenom iz Mađarske. Njihova je uzgajivačnica trenutno vodeća po broju legala. Godine 2003. D. & T. Ormož uvoze crnog mužjaka iz legendarne engleske uzgajivačnice. Potterdale Miami Star već ima zapažene rezultate na izložbama i nagrađivane potomke. Ch. Potterdale Miami Star Od početka do danas ukupno je u Hrvatsku uvezeno nešto više od dvadeset bradatih kolija, a uzgojeno je preko stotinu štenaca. OPĆI IZGLED Aktivan pas, ne pretjerano težak, više dug nego visok u približnom omjeru 5 naprama 4, duljina mjerena od vrha prsne kosti do vrha sjednih kostiju. Ženke mogu biti malo dulje. Bradati koli, iako čvrste konstrukcije, mora imati mnogo prostora ispod sebe i ne smije izgledati preteškim. Oprezan izraz, koji izražava radoznalost, razlikovno je obilježje pasmine. OSNOVNA OBILJEŽJA Oprezan, živahan, samouvjeren i aktivan. NARAV Inteligentan radni pas, stabilan, nikako bojažljiv ili agresivan. GLAVA Glava i lubanja: glava je usklađena s veličinom tijela. Lubanja je široka, plosnata i četvrtasta. Udaljenost od stopa do zatiljka jednaka je širini mjerenoj između ušnih otvora. Gubica je snažna i njena duljina jednaka je duljini lubanje, od stopa do zatiljka, ostavlja opći utisak psa snažne gubice i dovoljno široke lubanje. Stop je umjeren. Njuška je velika i četvrtasta, obično crna ali redovno u skladu s bojom dlake kod plavih i kestenjastih. Njuška i usne su jednobojni, bez mrlja, velikih ili malih, pigmentacija usana i ruba očnih kapaka odgovara boji njuške. Oči:boje koja je usklađena s bojom dlake; one su velike i dobro razmaknute, blage i prijazne; nisu isturene. Obrve tvore luk prema gore i prema naprijed ali nisu duge do te mjere da bi prikrivale oči. Uši:srednje veličine, obješene. Kada je pas na oprezu, uši se podižu u svom korijenu do vrha lubanje, ali ne iznad, što povećava prividnu širinu lubanje. Vilice:zubi su veliki i bijeli. Vilice su snažne i predstavljaju savršeno, pravilno i potpuno škarasto zubalo, to jest gornji sjekutići sjedaju na donje bez međuprostora i usađeni su okomito u odnosu na vilice. Kliještasto zubalo tolerira se ali nije poželjno. VRAT Umjerene duljine, mišićav i blago svinut. UDOVI Prednji udovi: pleća su prilično nagnuta prema natrag. Prednji udovi su ravni i uspravni. Posjeduju dobru osaturu i pokriveni su posvuda čupavom dlakom. Donožja su gipka ali ne slaba. Stražnji udovi:dobra muskulatura s dobrim potkoljenicama, dobrim kutovima koljena, i dobro spuštenim skočnim zglobovima. Donožje treba biti uspravno, i u normalnom stavu treba se nalaziti odmah iza vertikale spuštene od vrha sjednih kostiju. Šape: ovalnog oblika, dobrih jastučića. Prsti su zaobljeni i stisnuti, dobro odlakani uključujući prostore između jastučića. TIJELO Tijelo: duljina tijela treba proizlaziti iz duljine prsnog koša a ne duljine slabina. Leđa su ravna i rebra su zaobljena ali ne bačvasta. Slabine su snažne, a prsa su dobro spuštena, široka i prostrana u predjelu srca. REP Usađen nisko, ni kvrgav, ni iskrivljen i dovoljno dug da posljednji repni kralježak dopre barem do vrha skočnog zgloba. Nošen nisko i svinut prema gore na kraju kada pas stoji ili korača. Rep se može ispružiti pri brzom kretanju. Nikad nije nošen iznad leda. Pokriven je obilnom dlakom. KRETANJE Gipko, povezano i velikog iskoraka, pas prevaljuje teren uz minimalan napor. DLAKA Laka je dvostruka; poddlaka je meka i stisnuta, nalik na krzno. Pokrovna dlaka je ravna, hrapava, snažna i čupava; nije vunaste teksture, ni kovrčava iako je blaga valovitost dozvoljena. Dlaka posjeduje dovoljnu duljinu i gustoću kako bi omogućila dobru zaštitu i istaknula oblik psa ali ne u tolikoj mjeri da našteti prirodnim konturama tijela. Dlaka ne treba biti podvrgnuta nikakvom šišanju. Nosni hrbat je pokriven rijetkom dlakom koja je malo dulja sa strane na način da točno pokriva usne. Počevši od obraza, donjih usana i predjela ispod podbratka duljina dlake se povećava i ide prema prednjem dijelu prsa tvoreći tipičnu bradu. BOJA Siva boja škriljevca, riđa koja vuče na crvenu, crnu, plavu, sve tonove sive, kestenjastu, i pješčanu, sa ili bez bijelih oznaka. U slučaju bijelih oznaka, one se pojavljuju na nosnom hrptu, na glavi, na kraju repa, na prednjem dijelu prsa, na udovima i na šapama; u slučaju bijelog ovratnika, korijeni bijele dlake ne smiju se protezati iza pleća. Bijelo se ne smije pojavljivati iznad skočnih zglobova, na vanjskoj strani stražnjih udova. Blage mrlje boje paleža dozvoljene su na obrvama, na unutrašnjoj strani ušiju, na obrazima, ispod repa kod njegovog korijena i na udovima, na mjestu spoja bijele i osnovne boje krzna. VELIČINA Idealna visina grebena: Mužjaci: 53 do 56 cm Ženke: 51 do 53 cm Proporcije i kvaliteta konstrukcije trebaju imati prednost pred veličinom ali treba isbjegavati preveliko udaljavanje od idealne visine grebena. GREŠKE Izgled zbijen (cob); uska lubanja; kratke ili suviše duge uši; odsustvo stopa ili prenaglašen stop; nedokučiv, unezvjeren ili bezizražajan pogled; škrta ili odsutna pigmentacija očnih kapaka ili nosne pečurke; loša uravnoteženost. DISKVALIFIKACIJSKE GREŠKE Svako odstupanje od onoga što je prethodno navedeno treba smatrati greškom koja će biti kažnjena shodno njenoj težini. N.B. Mužjaci moraju imati dva testisa normalnog izgleda potpuno spuštena u skrotum. preuzeto sa: www.pasoddy.com

- 12:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Grupa 1 Pastirski psi i psi tjerači stoke -Border Collie

Povijest graničarskog kolija je dugačka. Jedan od najranijih poslova koje je pas obavljao za čovjeka je pomoć oko čuvanja stoke. U prošlosti je stoka imala mnogo veću važnost nego što ju ima danas, ne samo u gospodarstvu neke zemlje već i u životu individualnih stočara tako da je pas koji je mogao čuvati stoku i pratiti ju na putovanjima, nekad i vrlo dugačkim, bio od neprocjenjive vrijednosti. Selektivnim uzgojem dobrih ovčarskih pasa razvili su se određeni tipovi, među njima i koli. Smatra se da su preci kolija došli u Irsku iz Europe između 5. i 1. st. pr. Kr. posredstvom keltskih plemena koja su se tamo nastanila. Jedno od tih plemena se preselilo na zapadnoškotske otoke. Tako su psi došli na velikobritanski otok. U Škotskoj je ovčarstvo bilo popularnije nego u Irskoj gdje je važnije bilo govedo tako da je bila izražena potreba za dobrim ovčarskim psom, izdržljivim i sposobnim za rad i u najtežim uvjetima. Jedna od prvih karakteristika koje su razvili škotski ovčari je bilo "Collie eye" (oko kolija). Bilo tko tko je vidio kolija na radu (ili u igri) uočio je njegov karakteristični radni stav - "zguren" položaj očiju uprtih u "plijen". Vrlo je slično pozi koju kasnije usvajaju lovačke pasmine i smatra se da seteri, španijeli i pointeri možda imaju kolijeve krvi od koje su to naslijedili. Postoje mnogi rođaci graničarskog kolija. S njim ime "koli" dijele Kratkodlaki koli (Smooth Collie), Dugodlaki koli (Rough Collie, kod nas poznat kao škotski ovčar - Lassie) i Bradati Koli (Bearded Collie) i svi su potekli od istog, prvotnog "koli tipa". I šetlandski ovčar (Shetland Sheepdog, ponekad zvan minijaturnim dugodlakim kolijem) je blizak obitelji kolija, a isto tako i australski čuvar stada (Australian Kelpie) za kojeg se smatra da je nastao križanjem dinga i graničarskog kolija uvezenog u Australiju početkom 19. st. Prvi Koli klub je osnovan 1881. g. i izdao je kratak standard pasmine. Smatra se da se od tada izdvajaju kratkodlaki i dugodlaki koli kao tip s dužim nogama, užom glavom (gubicom) i bogatijom dlakom (dugodlaki koli). Kao zasebna pasmina, graničarski koli je prvi puta prepoznat 1906. g. kada je osnovan ISDS (International Sheep Dog Society). Na Novom Zelandu, gdje je ovčarstvo bilo vrlo popularno, pasmina je priznata 1927. g., velikobritanski Kinološki Klub (Kennel Club - KC) ga je priznao tek 1976. g. dok ga Američki Kinološki Klub (American Kennel Club - AKC) u potpunost priznaje 1995. g. (ali se od 1940. g. tj. nakon osnivanja NSDS-a (North American Sheep Dog Society) osnivaju brojni klubovi graničarskih kolija) Svestranost graničarskog kolija danas pasminu čini popularnom diljem svijeta bilo kao ovčarskog - pastirskog psa, psa u spasavalačkim službama, psa za ispomoć slijepim ili invalidnim osobama, natjecatelja u poslušnosti (Obedience), izložbenog psa ili jednostavno kao kućnog ljubimca. Poslušan, radišan i nevjerojatno odan, graničarski koli je zaista posebna pasmina. Postoje različite mogućnosti za podrijetlo imena "collie": 1. galska riječ collie što znači "koristan" 2. velška riječ coelius što znači "odan" 3. škotska pasmina ovaca colley 4. najjednostavnije rješenje - od riječi coalley što znači "crn" Ime Border Collie pasmini je nadjenulo Međunarodno Udruženje Ovčarskih Pasa (International Sheepdog Society - ISDS) tj. njegov tajnik James Reid 1915. g. OPĆI IZGLED Graničarski koli je pas srednje visine, skladnog izgleda, elegancija i sklad su kombinirani s dovoljno mase što daje dojam izdržljivosti. Jako, mišićavo tijelo ima blagi obris koji ostavlja dojam kretanja bez napora i beskrajne otpornosti KARAKTERISTIKE Vjeran, marljiv ovčarski pas, velike prilagodljivosti TEMPERAMENTE Inteligentan, žustar i pažljiv. Odan prema poznatima - prijateljima, osjetno rezerviran prema strancima. Temeljit u radu, željan da nauči i zadovolji vlasnika. Bilo kakva sklonost prema ćudljivosti ili izrazitoj sramežljivosti su ozbiljne greške GLAVA GLAVA I LUBANJA: Lubanja umjereno široka, zatiljak nije izražen. Obrazi nisu puni ili zaobljeni. Gubica se sužava klinasto prema nosu, umjereno je kratka i jaka. Lubanja i gubica su približno jednake dužine. Stop dobro izražen. Nos crn, osim u pasa smeđe ili čokoladne boje, kod kojih može biti smeđ. U plavih pasa nos bi morao biti boje škriljevca. Nosnice dobro razvijene. OČI: Dobro razmaknute, ovalna oblika, srednje veličine, smeđe boje, osim u pasa merle boje, gdje jedno ili oba oka mogu biti plava, djelomično ili potpuno. Izraz umiljat, živahan, pažljiv i inteligentan. UŠKE: Srednje veličine i debljine, dobro razmaknute. Nošene uspravno ili poluuspravno, vrlo pokretljive. ZUBALO: Zubi i čeljusti jaki sa savršenim, pravilnim i potpunim škarastim zagrizom, tj. gornji sjekutići tijesno preklapaju donje i usađeni su okomito u čeljust. VRAT I TIJELO Vrat je dobre duljine, jak i mišićav, lagano zaobljen i postepeno se širi prema ramenima. Tijelo je atletskog izgleda. Prsa su duboka, umjereno široka, pokazuju velik kapacitet pluća, dopiru do lakta. Rebra su dobro zaobljena. Slabine su srednje duboke, mišićave, lagano zaobljene, nisu usukane. Sapi su postupno nagnute prema dolje. REP Rep je nošen nisko, srednje je dugačak, kost dopire barem do skočnog zgloba. Može imati vrh zavinut prema gore. Dok je pas usredotočen na zadatak, rep je nošen nisko i služi za održavanje ravnoteže. U uzbuđenju može biti nošen u ravnini s leđima. Rep nošen iznad leđa (poput npr. špiceva) je greška. HOD/KRETANJE Graničarski koli je okretan pas sposoban da iznenada promijeni brzinu i smjer kretanja bez da izgubi ravnotežu i eleganciju. Izdržljivost je njegov zaštitni znak. Kas je slobodan, elegantan, pravilan, bez znakova umora s minimalnim podizanjem nogu od tla. Kreće se s velikom pritajenošću, snagom i ustrajnošću. DLAKA Dvije su varijante; 1.) umjereno duga i 2.) kratka dlaka. U obje varijante pokrovna je dlaka umjereno čvrsta i gusta, a poddlaka mekana i gusta, tvoreći dobru zaštitu od svih vremenskih utjecaja. Kod varijante s umjereno dugom dlakom, obilna dlaka tvori grivu, gaće na zadnjim nogama i rep kao u lisice. Na licu, ušima, prednjim nogama (osim zastavica), zadnjim nogama od skočnog zgloba do poda dlaka mora biti kratka i glatka. VELIČINA I PROPORCIJE Visina u grebenu varira od 48 - 56 cm za mužjake i 46 - 53 cm za ženke (prosječna visina je 53 cm, ženke nešto niže). Tijelo od ramena do stražnjice je nešto duže od visine u ramenu. Kosti su jake, ne prekomjereno, uvijek proporcionalne visini. Ukupan omjer (ravnoteža) između visine, dužine, težine i kostiju je presudan i važniji od bilo koje apsolutne mjere. Prekomjerna težina se ne smije zamijeniti s mišićnom masom. Svaki oblik odstupanja od gore navedenog smatra se greškom. BOJA Najčešća, tradicionalna boja je crno - bijela s ili bez bijelog trbuha, "ogrlice", donjeg dijela nogu i vrška repa. Još su prisutne smeđe - bijela, crveno - bijela, trobojna (crno - bijela s paležom ili smeđe - crveno - bijela tzv. crveni tricolor), plavo - bijela, plavo - bijela merle, crveno - bijela merle, tricolor merle (plavo-smeđe-bijela merle), prugasta ("tigraste" nijanse smeđe - vrlo rijetka boja) ... Bijela ne smije nikada prevladati. Sve boje se ocjenjuju zajedno i jednako - u ocjenjivanju je važniji opći izgled i kretanje psa nego boja. Sve moguće varijante boja graničarskog kolija možete vidjeti na stranicama BC Museum-a. Vrlo rijetka i neobična boja koje tamo nema je "lila - bijela", ali takvog psa možete vidjeti na stranicama uzgajivačnice Pinewood Country (Austrija) ili Beren & Tinuviel (Italija) - vidi stranicu s linkovima. GREŠKE Svako odstupanje od gore navedenog treba smatrati greškom, a ozbiljnost kojom će se prema toj grešci odnositi, mora biti u skladu s njenom težinom. NAPOMENA: Mužjaci moraju imati dva naizgled normalna testisa potpuno spuštena u skrotum Nema pasmine poput graničarskog kolija. To su psi koji su nadprosječno ineligentni i odani i veliko je zadovoljstvo posjedovati dobro odgojenog (istreniranog) graničarskog kolija. Ali to ne znači da je pasmina prikladna za bilo kojeg vlasnika, baš naprotiv. Nisu brojni oni koji graničarskom koliju mogu pružiti okolinu i odlučno "vodstvo" kakvu ova pasmina zahtijeva. U lošem okruženju graničarski koli može postati nesretan i sklon uništenju te postati podložan čitavom nizu problema u ponašanju. Prije svega, graničarski koli je radna pasmina. Stoljećima je uzgajan kao ovčarski - pastirski pas. To je neumorna pasmina s visokom razinom energije i zahtijeva vlasnika koji će joj pružiti stimulirajuće radne aktivnosti (pa makar ga konstantno učili novim trikovima - ova pasmina mora imati nešto što će ju okupirati i što će iskoristiti njezinu visoku inteligenciju i energiju). www.pasoddy.com

- 12:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Grupa 1 Pastirski psi i psi tjerači stoke -škotski ovčar

FCI STANDARD BR. 156 ZEMLJA PORIJEKLA: Velika Britanija KLASIFIKACIJA: I grupa, 1. Sekcija (Ovčarski psi) OPĆI DOJAM Ostavlja dojam zadivljujuće ljepote, suzdržanog dostojanstva, niti jedan dio ne kvari harmoničnost cjeline. TEMPETRAMENT Prijateljski naklonjen, bez traga nervoze ili agresivnosti. KARAKTERISTIKE Izgledom ocrtava snagu i aktivnost, lišen nezgrapnosti i bez traga grubosti. Najvažniji je izraz lica., koji se postiže savršenom uravnoteženošću spoja prednjeg dijela glave i lubanje, veličine, oblika, boje i smještaja očiju te pravilnom pozicijom i držanjem ušiju. GLAVA Karakteristike glave, koje su od prvorazrednog značaja, moraju se promatrati u skladu sa veličinom psa. Gledano sprijeda ili sa strane, glava podsjeća na fino zatupljen klin, čistih, mekano ocrtanih linija. Lubanja je plosnata. Obje strane glave, od ušiju do kraja crnog nosa, postepeno i glatko se sužavaju u klin, nema istaknutih obrisa kostiju obraza ili stisnute njuške. Gledano sa strane, linija glave i linija gubice položene su kao dva paralelna pravca jednake dužine, koji su povezani blagim, ali zamjetnim prijelazom - stopom. Središnja točka između unutarnjih uglova očiju (što je centar pravilno postavljenog stopa) centar je ravnoteže duljine glave. Završetak glatke, fino zaobljene njuške je tup, nikad četvrtast. Donja vilica je jaka, čisto odrezana. Dubina glave od čela do donjeg dijela vilice nije nikad prevelika (preduboka glava). Nos je uvijek crn. Oči: vrlo važna odlika koja daje blagi izraz licu. Oči su srednje veličine (nikada premale) postavljene ponešto ukoso, bademastog oblika i tamnosmeđe boje, osim u slučaju blue merle pasa kod kojih su oči (jedno ili oba, ili dio jednog ili oba oka) često plave ili šarene sa plavim odsjajem. Izraz lica odaje veliku inteligenciju, sa živahnim, pozornim pogledom kada osluškuje. Uši: male, ni preblizu, niti predaleko postavljene jedno od drugoga na vrhu glave. Kad je pas opušten položene su unatrag, a u pozornom su stavu postavljene prema naprijed i nošene polu-uspravno, to jest, otprilike dvije trećine uha stoji uspravno, vršna trećina se prirodno preklapa prema naprijed, ispod horizontalne linije preklopa. Usta: Zubi dosta veliki. Vilice snažne sa savršenim, pravilnim i potpunim škarastim zagrizom, što znači da gornji zubi tijesno preklapaju donje zube i da su postavljeni okomito u vilicu. VRAT Mišićav, snažan, dug i lagano zaobljen. TRUP Prednji dio trupa: plećka dosta koso položena i pod pravim kutom. Prednje noge ravne i mišićave, laktovi ne smiju biti postavljeni ni prema unutra niti prema van. Kosti umjereno jake i oble. Tijelo: nešto duže u odnosu na visinu, leđa čvrsta, lagano zaobljena preko slabina, rebra dobro pružena, duboka prsa, prilično široka iza pleća. Stražnji dio trupa: stražnje noge mišićavih butina, ravne i snažne u donjem dijelu, koljeno dosta savijeno. Došapje čvrsto postavljeno i snažno. REP Dugačak, tako da kost dosiže najmanje do skočnog zgloba. Nosi se nisko kada je pas miran, ali sa vrhom lagano savijenim prema gore. Može se nositi visoko kad je pas veseo, ali nikad iznad linije leda. ŠAPE Ovalne, jastučići dobro ispunjeni. Prsti prednjih nogu zasvođeni i čvrsto skupljeni. Prsti stražnjih nogu nešto manje zasvođeni. KRETANJE Kretanje je tipično obilježje ove pasmine. Zdrav pas nikada nema laktove izokrenute prema van, ali se kreće tako da prednje noge postavlja dosta blizu. Položaj šapa izokrenut prema van, križanje nogu ili valjanje kukovima su vrlo nepoželjni. Stražnje noge, od skočnog zgloba do tla, moraju biti paralelne kada ih se gleda odostraga, ali ne preblizu postavljene; kada se promatra sa strane kreće se glatko. Stražnje noge su snažne sa jakim potiskom. Poželjan je dosta dugačak korak, koji mora biti lagan i ostavljati dojam kretanja bez napora. KOŽA Debela, zategnuta, pripijena uz tijelo, bez nabora. DLAKA Prati liniju tijela, vrlo gusta. Pokrovna dlaka ja glatka i tvrda na dodir, podlaka je mekana, poput krzna i vrlo gusta, tako da gotovo sakriva kožu; šal i griva su vrlo bujni, dlaka na glavi je kratka, na vrhovima ušiju je kratka , ali prema korijenu je dulja i ima je više, prednje noge imaju duge zastavice, a stražnje noge su bogato odlakane iznad skočnog zgloba, dok je ispod dlaka kratka. Na repu je dlaka vrlo bujna. BOJA Postoje tri priznate boje: sable (žutosmeđa), trikolor (trobojna) i blue merle (mramorasto plava). Sable: žutosmeđa boja (boja samurovine), sve nijanse od svijetlo zlatne do bogato crvenkastosmeđe (boja mahagonija) ili žutosmeđa zasjenjena crnom. Svijetlo pšenična ili žuckastobijela su vrlo nepoželjne. Tricolor: prevladavajuća je crna sa bogatim paležom na nogama i glavi. Crvenkasti odsjaj na pokrovnoj dlaci je vrlo nepoželjan. Blue Merle: prevladavajuća je čista srebrno plava boja, poprskana i zamrljana sa crnom. Bogati palež je poželjan, ali se njegov nedostatak ne kažnjava. Velike crne oznake, siva boja, ili crvenkasti odsjaj bilo na pokrovnoj dlaci ili na podlaci su vrlo nepoželjni. Bijele oznake: dlaka bilo koje gore navedene boje mora, u većoj ili manjoj mjeri, imati bijele oznake tipične za škotskog ovčara. Poželjne su slijedeće oznake - bijeli ovratnik, u cjelini ili djelomično, bijela prsa, noge i šape, bijeli vršak repa. Na glavi i/ili njuški može biti bijela lisa. VELIČINA Visine u grebenu - mužjaci, 56 -62 cm (22 -24-in.). Ženke, 51 -56 cm (20 -22- in.). GREŠKE Bilo koje odstupanje od gore navedenog opisa mora se smatrati greškom, a težinu greške mora se procjenjivati u skladu sa stupnjem greške. NAPOMENA Mužjaci treba da imaju dva normalno razvijena testisa, potpuno spuštena u skrotum. preuzeto sa: http://www.pasoddy.com/dog/CollieRough_standard.htm

- 01:06 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Grupa 1 Pastirski psi i psi tjerači stoke -Njemački ovčar

Njemački ovčarski pas Simbol kinologije Pripremio: Zdravko Kliček, kinološki sudac OPĆI IZGLED: Njemački ovčar je pas iznad srednje veličine. Visina u grebenu iznosi prosječno 60 cm. Treba mjeriti štapom, pošto se dlaka pritisne uz tijelo, i to po vertikali koja ide od grebena do tla, a dodiruje lakat. željena visina za ovčara nalazi se negdje između 60 i 65 cm kod mužjaka i 55 do 60 cm u kuja. Odstupanje iznad i ispod ove mjere umanjuje radnu i uzgojnu vrijednost. Njemački ovčar je malo izdužen, snažan i muskulozan. Kosti su mu lake ali snažne. Odnos između visine i dužine, kao i stav i položaj nogu tako su usklađeni da omogućavaju dugačak i istrajan kas. Njegova dlaka je otporna na nevrijeme. Treba težiti ka dopadljivom izgledu psa, ali time ne treba dovoditi u pitanje upotrebljivost psa. Obilježja spola treba da su jasna i izrazita, što znači muževnost psa i ženstvenost kuje treba da su očigledni. Njemački ovčar koji odgovara pasminskom tipu ostavlja na promatrača utisak urođene snage, inteligencije i okretnosti, potpuno skladne građe u kojoj ništa nije suvišno ili nedostaje. Način na koji se pas kreće i kako se ponaša mora jasno pokazati da je u zdravom tijelu zdrav duh i da su time stvoreni i tjelesni i psihički uvjeti koji mu omogućavaju da u svako doba i sa najvećom izdržljivošću bude korišten kao radni pas. I kada je najživljeg temperamenta mora da bude vodljiv, da se prilagođava svakoj situaciji i da određene poslove izvršava sa radošću i voljom. Mora iskazivati srčanost i čvrstinu i, kad treba, mora da brani svog gospodara ili njegovo imanje. Mora da rado napada kad to njegov gospodar želi; mora da bude vrlo oprezan, pa ipak prijatan kućni drug, blag u odnosu na povjerenu mu okolinu, naročito prema djeci i ostalim životinjama, a otvoren u općenju sa ostalim ljudima; sve u svemu, skladna slika prirodne plemenitosti i sigurnosti koja ulijeva poštovanje. POLOŽAJ NOGU I HOD: Njemački ovčar je kasač. Njegov način hoda je dijagonalni redoslijed pokreta nogu, tj. on sustiže prednju lijevu nogu zadnjom desnom i obratno. Zbog toga njegove noge treba da su tako jedna prema drugoj postavljene, odnosno da budu u takvom kutu, da pas istura zadnje noge do sredine svog tijela i da sa prednjim nogama zahvaća isto toliki prostor ispred sebe, a da se pritom linija leđa bitno ne mijenja. Kad je odnos visine i dužine pravilan i kada je dužina kostiju u odgovarajućem razmjeru, pas ima dugačak i nizak korak što stvara utisak da pas bez ikakvog naprezanja ide naprijed. Ako je glava naprijed isturena, a rep malo uzdignut, onda se pri ravnomjernom i mirnom kasu ima utisak da, počevši od vrhova ušiju pa putem vrata, leđa, sve do vrha repa, postoji blago zatalasana linija. ODLIKE KARAKTERA: Karakteristična svojstva čistokrvnog njemačkog ovčara su: čvrstina nerva, pažljivost, iskrenost, budnost, vjernost, nepodmitljivost, kao i srčanost, borbenost i oštrina. Ova svojstva čine da je on vrlo pogodan za svaku upotrebu, a naročito se upotrebljava kao pas čuvar, pratilac, pas za zaštitu i kao pas stražar. GLAVA: Odgovara veličini tijela, ne treba biti teška; opći utisak da je glava suha, umjereno široka između ušiju. ČELO: Sprijeda i sa strane gledano, čelo je malo zaobljeno, brazde na sredini ili je slabo označena. OBRAZI: Obrati su lagano zaobljeni sa strane i nisu izbočeni. GORNJI DIO GLAVE: Odozgo gledano glava se od ušiju ka nosu postepeno i ravnomjerno sužava, sa kosim ali ne oštro izraženim stopom i završava se dugačkom i suhom njuškom u obliku klina. NJUŠKA: Njuška je snažna. USNE: Usne (labrnje) su zategnute, suhe i pripijene. NOSNIK: Nosnik je prav i gotovo usporedan sa produženom linijom čela. ZUBI: Zubi su vrlo snažni; škarasti sjekutići oštro prelaze jedan preko drugog, ali to nije podgrizač, a još manje predgrizač. UŠI: Srednje veličine, uši su, u osnovi, široke, visoko nasađene, uspravno nošene, sa šiljastim vrhovima, naprijed okrenute. Nepoželjne su klempave uši. Diskvalificiraju se psi sa odsječenim i oborenim ušima. štencima i mladim psima uši ponekad vise do četvrtog ili šestog mjeseca, a katkad i duže. OČI: Srednje veličine, oči su bademastog oblika. Malo koso postavljene, ali nisu "buljave". Boja očiju, po mogućnosti je tamna. Izraz očiju je živahan i "pametan". VRAT: Snažan sa dobro razvijenim mišićima, srednje dužine, bez podgušnjaka (fanona). Kad je pas uznemiren vrat je uspravan, inače je ravno nošen. TRUP: Grudi duboke, ali ne pretjerano široke. Rebra nisu ni ravna ni bačvasto zaobljena. Trbuh umjereno pribran. Leđa, uključujući i slabinski dio, ravna i snažna, ne pretjerano dugačka između grebena i sapi. Dužina trupa treba da bude veća od visine grebena. Odbacuju se kvadratični i visokonogi psi. Slabinski dio leđa je širok i snažan, a sapi su duge i blago se spuštaju. REP: Kitnjasto četkast, dopire do skočnog zgloba i katkad je pri vrhu u stranu zavrnut, iako je to nepoželjno. Kad pas miruje, rep u blagom luku vidi nadolje, a kad je pas uznemiren ili kad se kreće, jače savijen i podignut. Rep ne smije da bude ni pravo niti malo zakovrnuto iznad leđa nošen. Umjetno prikraćen rep odbacuje se. PREDNJE NOGE: Plećke dugačke i kosa postavljene, ravne i nisu naprijed postavljene. Nadlaktica se spaja s plećkom pod gotovo pravim kutom i mora biti kao i plećka, dobro snabdjevena mišićima. Podlaktica je, gledano sa svih strana, prava. Veze su čvrste, ali ne previše krute. Laktovi nisu ni istureni niti priljubljeni. ZADNJE NOGE: Butine široke, sa snažnim mišićima. Butnjače prilično dugačke i sa strane gledane koso su postavljene prema odgovarajućoj dugačkoj goljenici. Skočni zglob, kao i zadnje došaplje, snažni i čvrsti. ŠAPE: Okrugle, kratke, stisnute i zaobljene. Tabani vrlo tvrdi. Nokti kratki i snažni, u većini slučajeva tamne boje. Ponekad se javljaju zaperci na zadnjim nogama. Pošto zaperci većinom prouzrokuju raskrečen - širok hod, a mogu da dovedu i do ozljede nogu, treba ih odmah po rođenju otkloniti. BOJA: Crna, željezno siva, pepeljasto siva; mogu biti jednobojni ili sa pravilnim smeđim, žutim i sivo bijelim oznakama, a također i sa crnim plaštem; tamno osjenjeni (crna osjenjenja na sivoj i svijetlomrkoj osnovi sa odgovarajućim svjetlijim oznakama) tzv. boja vuka ili prastara boja divljeg psa. Dozvoljene su male bijele oznake na grudima. Poddlaka je, osim u crnih pasa, uvijek svjetlije boje. Konačna boja štenca može se utvrditi tek pošto izbije pokrovna dlaka. DLAKA: a) KRATKE OŠTRE DLAKE - (netochaarige) njemački ovčarski pas: pokrovna dlaka je prava da bude, po mogućnosti gusta. Svaka pojedina dlaka je prava, oštra i dobro polegla. Glava i unutrašnja strana ušiju, prednji dijelovi nogu, šape i prsti obrasli su kratkom, a vrat je obrastao dugom i gušćom dlakom. Na zadnjoj strani prednjih i zadnjih nogu sve do došaplja ili skočnog zgloba dlaka je duža i stvara zastavice umjerene dužine. Dužina dlake je različita, a zbog različite dužine nailazimo na veliki broj varijanti. Pretjerano kratka, dlaka kao i krtice ocjenjuju se kao mana. b) DUGO-OŠTRODLAKI - (langstockhaarige) njemački ovčarski pas: dlaka je duža, nije uvijek prava, oštra i ne prileže potpuno uz tijelo. Naročito na unutrašnjoj strani ušiju, iza ušiju, na zadnjoj strani goljenice, a najviše u predjelu slabina dlaka je znatno duža i stvara , ponekad, pramenove na ušima i zastavice počevši od laktova do došaplja. Zastavice na butinama su dugačke i guste. Rep je kitnjast sa lakom perjanicom. Nepoželjna je dugačka i oštra dlaka, pošto nije tako otporna na nevrijeme kao normalna oštra dlaka; ali se u slučaju da je podlaka dovoljno gusta, pas ipak ostavlja za rasplod. c) DUGODLAKI - (langhaarige) njemački ovčarski pas: dlaka je znatno duža nego u dugo-oštrodlakog psa i uglavnom stvara razdjeljak na leđima. Podlaka postoji samo u predjelu slabinskog dijela leđa ili uopće ne postoji. često se u dugodlakih njemačkih ovčarskih pasa nailazi na uzane grudi ili na uzanu i izduženu građu njuške. Pošto je otpornost na nevrijeme, kao i upotrebljivost dugodlakih ovčarskih pasa znatno umanjena ne treba ih upotrebljavati za rasplod. MANE: Svaki nedostatak koji utječe na upotrebu, izdržljivost i radnu sposobnost, naročito obilježja koja ne odgovaraju pasmini i prirodi ovčarskih pasa kao što su: nezainteresiranost, nervozan temperament, ili razdražljivost, plašljivost, mono ili kriptorhizam, isključuju psa sa ocjenjivanja. Iz rasploda isključuju sljedeće mane: nedostatak životne snage i volje za radom, nježna ili limfatična konstitucija, slaba izgrađenost, izrazita izbledjelost boja. Albino psi (tj. albino pas sa potpunim nedostatkom pigmenta, kao na primjer crvena sluzokoža nosne pečurke, itd.). Zatim, veća odstupanja od veličine (preveliki ili premali), slabašni psi, pretjerano visok ili kratak u općem izgledu; pretjerano laka i teška građa; meka leđa; stubast stav nogu, kao i svi ostali nedostaci koji utječu na izdašnost i izdržljivost hoda; zatim pretjerano kratka, zatupasta, pretjerano slaba, šiljasta ili izdužena njuška, a nedovoljno snažna; podgrizač li predgrizač, ili ostali nedostaci kao naročito slabi ili oštećeni zubi. I na kraju, pretjerano meka, kratka ili pretjerano dugačka dlaka, ili nedostatak podlake; oborene ili stalno loše nošene uši; zakovrnut, uvijen ili loše nošen rep; odsječene uši i rep; urođen kratak rep. Na sljedećim slikama možete vidjeti neke primjere mana.

- 00:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Grupa 1 Pastirski psi i psi tjerači stoke-Hrvatski Ovčar

HRVATSKI OVČAR Ovo je hrvatska autohtona pasmina i potječe od pasa koje su Hrvati doveli sa sobom migrirajući u ove krajeve. Ti se psi neprekidno uzgajaju u Hrvatskoj, najviše u plodonosnim ravnicama Slavonije, od tih dana do danas. Hrvatski ovčar je pažljiv, radišan, žustar i inteligentan pas velike energije i sa snažnom potrebom za ljudskim društvom. Izdržljiv je, otporan na bolesti te skroman u pogledu hrane i držanja. Posjeduje dobro razvijen ovčarski nagon te je odličan pas čuvar. Izgled Ova pasmina je na donjoj granici srednje visine i osnovna boja joj je uvijek crna. Karakteristika joj je kratka dlaka na nogama i glavi, koja je ponešto nalik na lisičju. Dlaka na ostatku tijela je duža, valovita do kovrčava. Visina u grebenu u oba spola je između 40 i 50 cm, a duljina tijela premašuje visinu za oko 10%. Danas su neki psi i viši; možda zbog bolje ishrane i lakšeg života - narastu do svog punog genetskog potencijala. Tradicionalno, rep se kupira vrlo kratko, a nekupiran, zavinut je, više ili manje, psu na leđa. Povijest pasmine Sudeći prema pisanim dokumentima, izgled ovog psa nije se bitno promijenio od 14. stoljeća do danas. Vjerojatno zato što posjeduje odličan nasljedni instinkt za rad s ovcama i govedima, selekcija na račun upotrebljivosti (radnih sposobnosti) spontano se provodila, što je dodatno rezultiralo i s njegovim skladnim izgledom. Najstariji zapis o hrvatskom ovčaru - “Canis pastoralis croaticus" iz 1374. godine - pronašao je, u arhivama đakovačke biskupije "otac pasmine" - veterinar prof dr Stjepan Romić. U tom dokumentu đakovački biskup Petar navodi da je pas visok oko 3 pedlja (oko 45 cm), da je obrastao srednje dugom kovrčavom dlakom crne boje, da mu je glava obrasla kratkom dlakom, da je polustršećih i stršećih ušiju te da je vrlo dobar za čuvanje stada svih domaćih životinja. On također navodi da su ga hrvati doveli sa sobom u 7. stoljeću prilikom seobe u Hrvatsku iz prvobitne domovine. Romić je također u arhivi đakovačke biskupije našao važne dokumente iz 1719, 1737, 1742. i 1752. godine. U svim tim pisanim podacima opis hrvatskog ovčara potpuno odgovara njegovom današnjem izgledu i u svima se naziva Canis pastoralis croaticus ili hrvatski čobanski pas. Sa sistematskim uzgojnim programom već spomenuti prof Romić započeo je 1935. godine sa psima s đakovačkog područja. Poslije 34 godine rada, pasmina je napokon priznata od strane FCI-a 1969. godine. Gospodar stada Hrvatski je ovčar okretan, brižan i skroman pastirski pas, do samouništenja odan svom vlasniku, srčan i hrabar te pouzdan. Pravi je gospodar svog stada, često trči i preko leđa ovaca kako bi što prije došao na mjesto intervencije. Pasmina također posjeduje nasljednu predispoziciju za rad s krupnom stokom. Neustrašiv u svom radu s govedima, hrabro kroti i vraća svako odbjeglo grlo, slušajući svaku zapovijed pastira. Neki stočari tvrde da njihovi psi znaju po imenu i mogu izdvojiti određeno grlo, ako oni samo izuste njeno ime. Kada tjera goveda, ovaj mali pas baca se s velikom hrabrošću i na najopasnijeg bika te ustraje u njegovom kroćenju. U prošlosti, hrvatski ovčari često su bili korišteni za tjeranje krda svinja u jesen na "žirovanje" u šume, a također, u nekim dokumentima piše da je ova svestrana pasmina bila korištena prilikom rada s konjima iz đakovačkih štala. Hrvatski ovčar može i tjerati i okupljati stoku, a ovisno o porijeklu (izložbene ili radne linije) varira i njegova želja za radom. U radu sa stadom možda nastupa sirovije i oštrije od nekih drugih ovčarskih pasmina, ali je vrlo učinkovit. Zna i ugristi grlo, ali rijetko će pritom napraviti neku štetu. Ipak, zahtjeva čvrst i dosljedan odgoj, a ta ponekad prevelika oštrina lako se ispravlja vježbanjem. Psi ove pasmine su vrlo temperamentni i mogu puno lajati tijekom rane faze školovanja, no s iskustvom lajat će samo u pravo vrijeme - te najčešće kad rade sa stokom u ograđenom prostoru, dvorištu. Ovi psi obično slušaju samo jednu osobu i potrebno je neko vrijeme da bi čak i vrhunski radni pas počeo raditi za novog vlasnika. Ako se ne socijalizira u ranoj mladosti, može biti jako nepovjerljiv. Hrvatski ovčari se lako odgajaju, ali kao kućni ljubimci bez ikakva posla mogu postati vrlo lajavi pa čak i problematični. Ipak, to je lako poučljiva pasmina i shvaća brzo svoj zadatak, koji obavlja s užitkom. S oko 3 do 4 mjeseca starosti pastir uzima štene sa sobom na pašu. Obično, uz iskusnog psa, štene ući svoj posao i za isti je sposobno već s 6 mjeseci. Prema mom iskustvu, hrvatski ovčari najčešće se koriste da okrenu stado u željenom smjeru te da istjeraju stado iz usjeva, ali će također lako vratiti odbjeglo grlo i pomoći u oboru prilikom odvajanja grla. Na zapovijed glasom, rukom ili štapom pa čak samo na znak glavom pas će spremno hitati na zadatak. Kad ne radi, pas je uvijek gospodaru za petama, čeka slijedeću zapovijed. Često gleda pastira u oči kao da kaže: "A što ću sad?" Dok ovce preživaju, leži pored pastira ili na suprotnoj strani stada. Danas, sve manje hrvatskih ovčara radi sa stokom u rodnoj Slavoniji, jer su pašnjaci zamijenjeni usjevima, a stoka je zavezana u stajama. Budućnost pasmine ipak ne bi trebala biti previše loša, jer se sve više koristi u drugim krajevima Hrvatske. FCI Standard No. 277 PORIJEKLO: Republika Hrvatska DATUM IZDAVANJA VAŽEĆEG STANDARDA: 23.6.1969 NAMJENA: Ova pasmina posjeduje odličan nasljedni ovčarski instinkt za upravljanje sa svim vrstama domaćih životinja, no također može se lako školovati za razne pseće sportove. Hrvatski ovčar može biti odličan pas čuvar, ali i umiljati kućni ljubimac. FCI KLASIFIKACIJA: Grupa 1. Ovčarski i govedarski psi (bez Švicarskih govedarskih pasa) Sekcija 1. Ovčarski psi Bez radnih ispita OPĆI IZGLED : Hrvatski ovčar je pas na donjoj granici srednje visine. Osnovna mu je boja crna. Karakterizira ga kratka dlaka na glavi i nogama. PONAŠANJE/TEMPERAMENT: Živahan je, pažljiv, skroman i lako poučljiv pastirski pas. VAŽNE MJERE: Pas je nešto izduženog pravokutnog oblika, oko 10% je dulji od visine u grebenu. GLAVA LUBANJSKI DIO: Općenito: Glava je relativno laka, suha i klinastog je oblika. Gubica se prema lubanjskom dijelu odnosi kao 9 : 11. Ukupna duljina glave je oko 20 cm. Lubanja: Lubanjski dio je ovalan i prelazi klinasto u gubicu. Očni lukovi nisu izraženi. Obrazi su zaobljeni. Čeona brazda nije izražena. Tjemeni greben može biti izražen. Stop: Slabo izražen. LIČNI DIO: Njuška: Uvijek crna, ne odskače od linije nosnog hrpta. Gubica: Suha. Nosni hrbat je ravan i klinasto je produženje lubanjskog dijela glave. Donja vilica je dobro razvijena i čini skladnu cjelinu sa linijom nosnog hrpta. Gubica nije ni šiljasta ni tupasta. Zubalo: Dobro razvijeno, potpuno i škarasto. Nije poželjno ako je klještasto, ali je dozvoljeno. Usnice: Suhe, prilegnute, elastične i izvana crno pigmentirane. Usni kutovi su zatvoreni. Oči: Smeđe do crne, srednje veličine, bademastog oblika, živahnog izgleda, ravno položene. Rubovi očnih kapaka su tamno pigmentirani. Kapci su priljubljeni uz oči. Uške: Nešto postrance nasađene, trokutastog oblika, srednje veličine, uspravne ili poluuspravne. Poželjnije su uspravne uši. Kupiranje nije dozvoljeno. VRAT: Nešto podignut nad leđnom linijom, a gornja i donja linija vrata su ravne. Umjereno je dug, srednje snažan, dubok, dobro zaobljen, mišićav. Koža vrata je gusto odlakana i bez nabora. TIJELO Greben: Nije izražen. Prijelaz u vrat je postupan. Leđa: Kratka, ravna i mišićava. Slabine: Slabinski dio je kratak i dobro povezan. Prsa: Srednje duga, dosta široka i duboka. Rebra su svedena, grudi slabo izražene. Prijelaz u vrat je u ravnoj liniji. Trbuh: Blago usukan. Slabine su ispunjene i čvrste. Sapi: Srednje duge, u blagom padu, mišićave i primjereno široke. REP: Srednje visoko nasađen, gusto i dugo odlakan, u mirovanju opušten ili nošen u liniji leđa. U afektu je podignut iznad linije leđa. Postoji urođena bezrepost, ili se rep kupira tako da kod odraslog psa iznosi 4 cm. UDOVI PREDNJI DIO: Kutovi prednjih nogu su otvoreniji, stav strmiji. Noge su ravne, srednje duge, gledano sprijeda paralelne. Lopatica je srednje duljine, nešto strmije postavljena, dobro mišićava. Nadlaktica je relativno kratka. Podlaktica je duga, mišićava. Kosti su lakše. Šaplje je suho i ne ističe se. Došaplje je kratko, ne posve okomito na tlo. Šape su male, čvrste, poluzečje. Prsti su skupljeni, dobro i čvrsto pojastučeni. Nokti su crni ili sivi. STRAŽNI DIO : Stražnje noge su srednje otvorenih kutova. Gledane straga međusobno su paralelne. Potkoljenica je dulja. Stegno je srednje širine, mišićavo. Skočni zglob je niži, suh i dobro izražen, srednje otvorenog kuta. Stražnje šape su iste kao i prednje, male i čvrste, no nešto izduženije. Čaporci se uklanjaju. HOD/KRETANJE: Hrvatski ovčar se kreće živahnim kasom, a korak mu je umjereno dug. DLAKA: Duljina dlake na leđima je od 7 do 14 cm. Lični dio glave je uvijek kratko odlakan. I uši su s vanjske strane kratko odlakane dok su iznutra obrasle duljom dlakom. Stražnja strana prednjih nogu je dulje odlakana do šaplja. Stražnje noge su gaćaste do skočnog zgloba. Dlaka je relativno meka, valovita do potpuno kovrčasta. Ne smije biti vunasta. Poddlaka mora biti gusta. BOJA: Temeljna boja dlake je crna. Dopuštaju se pojedine bijele dlake. Bijele oznake na glavi, tijelu i repu nisu dopuštene, dok su dopuštene na grlu, grudima i prsima. Bijele oznake na prstima i nogama dopuštene su, ali nepoželjne. VISINA: Visina u grebenu kod mužjaka i kod ženke je 40 do 50 cm. GREŠKE: Hrvatskog ovčara isključuju slijedeće greške: 1. Svaka druga boja njuške osim crne; 2. Manjak dva i više premolara (PM1); 3. Predgriz ili podgriz; 4. Svijetle i albino oči; 5. Potpuno viseće uši; 6. Potpuno vunasta i jako duga dlaka; 7. Dulje odlakano lice; 8. Bijele oznake na glavi, tijelu i repu; 9. Visina niža ili viša od propisane. NAPOMENA: Muške životinje moraju imati dva naizgled normalna testisa potpuno spuštena u skrotu. http://www.bordercollie.hr/

- 00:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

RASPORED IZLOŽBI U 2006. GODINI!

- 00:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Kinološke udruge, klubovi, društva...

- 00:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.